|
Ja trčim. Svaki dan, osim ako je vani smak svijeta (kao ovih dana); onda odradim neke druge vježbe. Trudim se raditi jogu svako jutro, osim ako zaspim pa ne stignem. Sve u svemu, minimalno 1 sat aktivnosti dnevno (imam aplikaciju na mobitelu koja to prati, hehe).
Na početku, prije dijagnoze sam krenula s laganim vožnjama biciklom i laganim šetnjicama koje su me prestrašno iscrpljivale; a onda mi je LOM zabranila fizičke aktivnosti do daljnjega s obzirom na loše jetrene probe pa sam morala strogo mirovati. Iskreno odgovaralo mi je to jer ionako nisam imala snage ni ustat iz kreveta a kamoli što drugo.
Kad sam dobila dijagnozu ponovo sam se prisilila na sport. Dionicu koju sad pretrčim s lakoćom u 15 minuta (cca 3 km) sam u početku na jedvite jade propješačila u 40 minuta. Čak sad poslije trčanja imam osjećaj da bi mogla protrčati još toliko bez frke. Osjećam da mi fizička aktivnost jako paše, a osim toga, iako kilaža ostaje ista, vidim na sebi da sam mršavija i zategnuta, baš sam zadovoljna kad se gledam u ogledalu (osim kad pogledam kosu hehe, prorijedila se tako da mi se plače).
Da SVE me boli kad ustanem ujutro, ali ne dam se, neće mene tu neka mala žlijezdica kontrolirati jer ne dam!
__________________
Teško je biti skroman kad si savršen.
|
Razgranati mod