Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Književnost

Književnost Čitam, dakle jesam
Podforumi: Mali literarni kutić, Klub knjige

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 12.09.2017., 10:52   #401
HIMNA SLOBODI

O liepa, o draga, o slatka slobodo
dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi
ne mogu biti plata tvojoj čistoj lipoti !

Ivan Gundulić
SCOLA is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.09.2017., 10:54   #402
ODMOR UZ PJEVANJE MLADOG VINA
U selu veće. Dan je usnuo na vrsima.
Pred kućom čovjek mirno sjedi i pije
Dah mladog grožđa što na dugim trsima
Ko crno cvijeće pendžer kiti i zrije.

Pred kućom čovjek sjedi: sanen sluša,
Gdje mlado vino pjeva u starom badnju.
I gleda:dijete smokve prenese na pladnju,
Pa zamače kraj kuća, pojata i suša.

I tako sve polako niz cestu se šulja
sat za satom i sporo nestaje u tami.
Pred kućom čovjeka u sladak sanak ljulja
Pjev mlada vina što sve k' sebi mami.


Antun Branko Šimić
SCOLA is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.09.2017., 07:49   #403
LIŠĆE NA SLAVONSKOJ CESTI

Rasulo se uvelo lišće po slavonskoj cesti
krasotnim, rumenim bojama odjeveno,
raskošnim nijansama preliveno....

Leti, lebdi, leprša, diše,
šapće, šušti, cikuće zasmijano,
brzinom vjetra zaigrano....

Onda, opet utihne....

Vrijeme snova nailazi
baš ovdje,
i na kunjevačkoj cesti
gdje tepa uspavanku
o jesenima vinkovačkim,
o krcatim zimama slavonskim
ispod kojih se opet budi,
buđenjem rađa
nasmijano, veselo, razigrano -
šokački !


Darko Petar Štivičević
SCOLA is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.09.2017., 07:55   #404
ODLAZAK

U slutnji, u čežnji daljine, daljine:
u srcu, u dahu planine, planine.
Malena mjesta srca moga,
spomenik Brača, Imotskoga.
I bljesak slavna šesitopera,
i miris (miris)kalopera.
Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem:
da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem:
da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.

Tin Ujević
SCOLA is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.09.2017., 10:55   #405
ČEKANJE U DRVOREDU

Jutro. Drvored prazan.
Krošnje zelene.
Nema nikoga.
Gdje su ljudi koji su ovdje
Bili, i koji će još biti ?
U drvoredu nikoga. Samo ja
Na klupi sjedim sam, i čekam:
Djevojko moja, gdje si ?

Dragutin Tadijanović
SCOLA is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.09.2017., 10:17   #406
HRVATSKA

Ni brda nisu,
ni doline, ni rijeke, ni more,
ni oblaci nisu,
ni kiša, ni snijeg nije moja Hrvatska...
Jer Hrvatska nije zemlja, kamen, voda,
Hrvatska je riječ koju naučih od majke
i ono u riječi mnogo dublje od riječi,
i ono dublje s Hrvatskom me veže,
S Hrvatskom Hrvata,
s patnjama njinim,
sa smijehom i nadom,
s ljudima me veže,
te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi
i kud god idem sa mnom je
Hrvatska.

Drago Ivanišević
SCOLA is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.09.2017., 09:36   #407
DUNJA

Pred starim domom mojijeh otaca
ponosna dunja svoju krošnju širi,
kroz njeno granje sunce zrake baca,
a zlatni plod joj oštrim dahom miri.
Iz dalji bleje čopori ovaca,
i plandujući pjevaju pastiri,
i ječi zvečaj konjskih praporaca.
Iz svog kućerka garov mudro viri
i žmirka na me. Al' u meni gine
od čežnje srce, trudna miso bludi
kroz sjajne dane, kojih nije više -
a onaj zadah dunje, pun miline,
u duši mojoj spominjanje budi,
da i grud tvoja dahom tim miriše

Milan Begović
SCOLA is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.09.2017., 07:50   #408
JUTARNJI POKLON LJUBLJENOM

jutros ti neću reći
samo ono: dobro jutro !
kao neki dragi gost.
ne. izletjet ću kroz
šest prozora istovremeno
ne bi li onesvijestila sunce
i donijela ti ga u ustima
kao kost.

Dorta Jagić
SCOLA is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.09.2017., 07:46   #409
SVRŠETAK LJETA

Ničemu ti neće služiti stihovi koje sada pišeš
Dan se mrači i kiše s kraja ljeta ispiru grad
Zahvalnost asfalta isparava naše korake
Odlazi ljeto
I s njime započinje još jedno presvlačenje koža
Zreli plodovi jeseni pokazuju začetke smrti:
Crv sumnje opsjeda sve što si ikad htio
Kiše ispiru grad i odnose sa sobom pijesak
I žene i noći, šetnje uz obalu i šetnje boricima
Književne rasprave i političke debate
Ulaženje u more, barove, talog ispijenih čaša
I riblje kosti: cijele naplavine istina kao stihove
koji ikada nisu živjeli.

Boris Maruna
SCOLA is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.09.2017., 22:26   #410
Jesenje veče

Olovne i teške snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama;
Monotone sjene rijekom plivaju,
Žutom rijekom među golim granama.
Iza mokrih njiva magle skrivaju
Kućice i toranj; sunce u ranama.
Mre i motri kako mrke bivaju
Vrbe,crneći se crnim vranama.
Sve je mračno,hladno;u prvom sutonu
Tek se slute ceste, dok ne utonu
U daljine slijepe ljudskih nemira.
Samo gordi jablan lisjem suhijem
Šapće o životu mrakom gluhijem
Kao da je samac usred svemira.


Antun Gustav Matoš
Kikilliki is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.09.2017., 17:57   #411
Jesenja pjesma

Divna je jesen vedrih vinograda,
Gdje gajde ječe i prangije tutnje;
Al to je jesen prljavoga grada,
Jesen samoće, čemera i šutnje.

Trgnut iz snova, uzbuđen, u strahu
Pred ovom tvrdo ispršenom javom,
Dočekao sam je ravan siromahu,
S kletvom u grlu i s pognutom glavom.

Studeni vjetar i režanje pile
U srcu bûde brigu koja grize;
Kapljicu kiše, što su lani bile
Rosa na oknu, kao suze klize.

Takvog me, evo, nađoše ti dani:
U borbi s crnim mukama i gadom;
Knjiga života na onoj je strani
Rastvorena, što je natopljena jadom
.

Dobriša Cesarić
Kikilliki is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.09.2017., 17:46   #412
Jesenja pjesma

Nepoznat Netko donio je Jesen
u Sjevernu Sobu.
O, sada,
kad sve je boja, berba i miris vina,
i kad se čuje pjesma Stvari i Živina,
i kad mrtvaci viču od čežnje u grobu,
Nepoznat Netko donio je Jesen
na srebrnom pladnju
u sobu:
groždje i kruške, jabuke i smokve.


A vani se puše sunčanog soka lokve,
i čuje se kroz prozor
gdje u svili dana
pjeva negdje žena
i cvrkuću ptice.

Miroslav Krleža
Kikilliki is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.09.2017., 18:27   #413
Jesen u parku

Jesen je jutros u park stigla
nečujnim korakom žutim,
s grana je žuto lišće digla
i našla mene gdje šutim.
Ruka se njena hladna i blijeda
moga dotakla lica.
Sjetih se da je kosa mi sijeda,
gnijezda da su bez ptica.
Na njenoj usni osmijeh se svio
u kojem život se gasi,
a ja sam ruku podići htio
da barem nada se spasi.
Ali dok srce daljinom luta,
vidjeh i ruka da je već žuta.

Ante Jakšić
Kikilliki is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 11:47.