Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Književnost > Mali literarni kutić

Mali literarni kutić Vaše pjesme, priče, romani...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 22.04.2004., 11:37   #1
Smijem i ja malo pisati?

Evo, prvi put sam ovdje iako vas već dugo čitam; da podijelim s vama jednu priču...

Ubit ću boga u njemu, prasac jedan neotesani, psmtr, kog je vraga petljal po toj mašini. Kaj je koga vraga mlel?
Jetra?
Dobro, i koga još boga, mater mu njegovu, same neke žilice… pa kak je to uopće ugural tu do kraja,… vidi, rupe su se skroz začepile. Rupe…
Svinja jedna masna, tak se to dela? Jesam ti rekel da onoj tam Žaklinovoj ne daš toga mesa?
Mesar je zajapurenih obraza i vrlo, vrlo skliskih ruku čeprkao po stroju za mljevenje mesa, psovao na sav glas kao kočijaš. Znoj mu je kapao s masnog čela, na glavi je nahereno stajala mesarska, bijela kapa. Šegrt se mesarski odavno izgubio iz mesarova dometa. Znale su tu letjeti i daske, a bome jednom i vilica…
Jutros mu žena «nije dala». Jebatevrag i babe, em ih glava boli, em se prekenjavaju, u krasan *****. Koji će mi to vrag? Pa da izludiš… a ove kobase ga tak podsjećaju na… jebate i njegov je pimpek tak nekak mlohav već… ma ima tomu… kad ga je zadnji put…
Štefica, eeee, Štefica je krasna ženska, svaki dan mu dojde po kilicu, sad šnicleka za moga Jožu, joj sad bi ona one nogice, tak su joj zamirišale, znate sused, moj Joža ih tak voli «oglabat» u hladetini, onak se tresu u zdeli… Je, je i tebi se tresu, joooj, kak je dobra, koje cice, kad bi samo mogel, onak onim masnim prstima prek pulta. Tak bi ju zgrabil i onda, mam… Mirkooo! Pas mater, evo one moje… Daaa, (kak mesari imaju mazan glas, to im je sigurno od svinjske masti ili podmazuju špekom?, pitam se) draagaa… Kaj buš mi donesel te fileke već jenput?
Pa moram ih danas na gulaš napravit? Već sam i luk zdinstala i sad već voda kipi z octom. No, kaj bu kaj?
Evo, dušica, evo, sad bu, viš da imam puno posla.
Mirko je volio sanjati o jedroj susjedi Štefaniji. I nije bio jedini. Iz malograđanske fine familije, Štefanija, a voljela se nazivati Fani, jedinica. Relativno imućna naslijedivši obrt pokojnog oca koji je cijeli život radio kao pogrebnik, udala se rano, s 19, za očevog šegrta. Mladac je, kao i uostalom mnogi iz Štefanijine okoline, patio za njenim sisama. Bio je opčinjen njome, a imala je Fani i nekih drugih sposobnosti… No, da, do 19. Fani je zaslužila taj nadimak, znali su je i Poznavali mnogi susjedni mladići… i više no što su smjeli uokolo pričati. Ona se samo smiješila i radila… očev je obrt donosio novac, ali Fani je nekako uvijek znala «uštedjeti» i gizdavo se nositi, čak i kad vremena nisu bila najsretnija za posao. Fani se udala, Joža je vozio pogrebna kola, Mesar je patio, a onda je jednog dana…
No, da, sad bi priča trebala pasti na glavu… elem, Fani je samo spakirala kofere i otišla… Kuda? Pa, valjda u Zagreb, zna se…
Fani je završila i neke škole, u Bosni - višu školu za učitelje. Tako je Fani u Zagrebu aplicirala za posao učiteljice.
Jer, jedne je večeri, još doma, uz muža pogrebnika, Fani uhvatila sebe u odrazu ogledala i vidjela jedru ženu, lupila se po čvrstim guzovima i uvidjela da je još uvijek zgodna i poželjna. S nepunih 30, jalova braka iza sebe odlučila je učiniti nešto drugačije.
U školi se obrela jedno jutro kad je vani rominjala blaga kišica, na ulaznim vratima dočekao ju je domar, čičica iz jednog malenog sela u Dalmatinskoj zagori, zaokruženih obraza i trbuščića, koji je uvijek vonjao na slaninu – tako ju je podsjetio na susjeda Mesara. Osmjehnula mu se široko i brzo su se sprijateljili. Domar je uostalom znao tajne, sve o svakome. Tako je i planirala… važno je znati tko je tko…. Valjalo je upoznati Muškarca.

Eh, sad, da bi priča bila zanimljiva, Fani bi morala upoznati nekog visokog, naočitog, markantnog, uglađenog i po mogućnosti bogatog kojemu njena prošlost ništa ne bi značila… Hmda, no, to bi onda bila sasvim obična Cosmo priča, naša ide u nekom drugom smjeru…

Elem, Fani je upoznala Učitelja, profesor geografije i povijesti, visokog, vitkog, u slobodno vrijeme ribič (He, he, he, vidi kakvu sam ja «ribu» ovaj put ulovio?!?!) nestašnog osmjeha, dobar kao putar, na kruh ga mazati možeš… Ma, da, to je Fani i činila, mazala ga, topila, gnječila, cijedila iz njega mast, presavijala ga, mijesila… dok ga nije pretvorila u lisnato tijesto… ma kremšnitu. Učitelj je nosio kosu počešljanu na razdjeljak, uredne hlače, uredne nokte i čistu put. Bio je Uzoran.
Fani je još uvijek bridjela, iznutra… a onda je jednog dana u Zagreb u posjetu došao Mesar. Nekim Poslom. I pronašao Fani. Ona je sada nosila naočale na nosu i kosu skupljenu u rep, grudi su joj se ocrtavale ispod učiteljske dolčevite, suknja je bila do koljena, guste čarape, ravne cipele – jebozovnaaaa. Mesar se izbezumio i poželio je, odmah. Fani je osjetila Taj miris, miris popaljenog mužjaka. Njena je sobica (njena prva adresa u Zagrebu, još ju je čuvala, prepunu nekih starih stvari), bila blizu škole. Kava? Kratka za put? Joj, kak si mi zgodna Štefica, kak se dugo nismo vidli, pa kaj ti tu delaš? Slinio je, kolutao očima, a onda ju je imao, prvi put, brutalno, žestoko, savijala se pod njim kao jegulja, masne ruke, zacakljene oči, sulud pogled… Štefica, zasoptao je, moraš se vrnuti, ja te moram imati… ti buš moja, sad, još nam ni kasno…
Daj, naj me nasmijavat, pa ja ti tu imam novi život, trebam se uskoro i udat… Samo se ti lepo vrni doma k svojoj gospici, kak bi to sad zgledalo…
Štef je sljedećeg jutra otišao na vlak. Kupio je još jedan kovčeg. Oba su bila puna, Posao je bio dobar, zadovoljno se smješkajući, masnog pogleda u očima popeo se na vlak.
Jedva ih je podigao na nosače za prtljagu. Na stanici, unaprijed pripremljen, iskočio je iz vlaka, pažljivo ponijevši kovčege. Dočekala ga je zakonita. Utovarili su prtljagu u auto i krenuli. Kaj to pak smrdi? Joj, pa rekel sam ti da bum ti donesel nekaj iz Zagreba, ček, ček, buš vidla… Sad, kad dojdemo doma.
Mesar je imao i veliku ledenu komoru, za velike komade mesa, jedan je kovčeg završio unutra. Drugi su dan samljeli neke iznutrice i neke komade mesa i od njih napravili kobasice.
Mesar je psovao naučnika jer je iznutrice za paštetu samljeo u stroju za mljevenje mesa. Jesam ti rekel da tu jetricu prvo očistiš? Žilice nemreš samljet…
Mirkooo, kakve su ti to kobase, nekakav čudan okus imaju… Daaa, draga, kaj ne veliš… to su ti prave Zagrebačke… baš su onak - Fajn!
 
Odgovori s citatom
Old 22.04.2004., 13:40   #2
Ma, smijete i komentirat, ne samo čitat.
 
Odgovori s citatom
Old 23.04.2004., 13:31   #3
mini-mala zamjerka kod pretjeranih onomatopejskih kolokvijalizama.
inace; fino. pitko. kompliment!

bilo bi dobro znati da li si musko ili zensko/autobiografski? cisto radi kuta...

btw: pogledati film "delicatesse" od jeunet & caro-a za varijacije na temu.
Mrga Cvarak is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.04.2004., 14:53   #4
thanks

Hej, hvala, Mrga!

Ovo s kolokvijalizmima... hmm, sad kad čitam doista zvuči malo pretjerano... morat ću poradit na tome.
Ali, ja pišem u dahu, rijetko dvaput čitam... i ne prepravljam.

BTW, ja sam Ž
 
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 17:34.