Djetetovo pravo na intimu

[kohortaš]

Izdvojeno iz teme Odnos školskog sustava prema darovitim učenicima.

Ribež

onix kaže:

Usput, nije da sumnjam da curke uče, ali to što nema TV-a i interneta, zapravo ne mora značiti da stvarno uče.

Nego, pitanje za ostale (sorry na OT) - kontrolirate li vi redovito djeci u 6, 7, 8 razredu zadaće?

Čuj, zadaću i obaveze koje sam naveo stvarno odrade, jer se zadaće, plakati, lektire, prezentacije... fizički i vide i uvjek ih daju da ih pregledamo. Što se tiće učenja, svaki dan ih ispitamo i pregledamo bilježnice za sve što je po rasporedu za sutradan. Dakle ni tu ne mogu drugo nego naučiti, jer znaju da će biti ispitane. Ali jbg, ne mogu je naučit servirat smeč u odbojci i ne mogu je naučit da iz pet puta zaredom ubaci loptu u koš i ne mogu je naučit da napravi zgrčku na kozliću i preskoči letvicu u skoku u vis. JBG zato ima jedva 4 iz tjelesnog i to zato što joj prije zaključivanja ocjene upiše tri petice uz zalaganja. Kemiju ne voli i ima problema sa kemijom i zadovoljni smo što je 4. Iz mtematike jedva (zbog kriterija nastavnice, kaznenih petominutnih testova i nenajavljenih kaznenih ispitivanja na otvaranje imenika) imamo 4. Ja sam s tim zadovoljan.

I da redovno ih kontroliramo i to na način da redovno idemo u školu na informacije. Naučene su biti iskrene i sve nam kažu. Nema tajni, nema ne riješivih problema, nema tajnih prijatelja, a čet na MSN-u je pod kontrolom, face je pod kontrolom jer znamo šifre.... Sve je pod kontrolom i radi toga se svi dobro osjećamo, jer znamo da nema tajni i da je sve ok. Ako se nešto loše i dogodi tada se sve riješi sad i odmah. To i takvo ponašanje se nauči od malena i to je to.

[Lord Byron]

kohortaš kaže:

Sve je pod kontrolom i radi toga se svi dobro osjećamo

Imaju li ta djeca igdje ikakav prostor za svoju intimu ako je "sve pod kontrolom"?

[Lali Puna]

kohortaš kaže:

Što se tiće učenja, svaki dan ih ispitamo i pregledamo bilježnice za sve što je po rasporedu za sutradan.

ima li neki poseban razlog zašto su ti djeca toliko nesamostalna i toliko im ne vjeruješ? mislim, jesu li neku veliku frku nekad napravile pa su sad pod ovakvom paskom...?
osmašica, a bome ni šestašica, doista ne bi trebale tebi pokazivati plakat da ti dokažu da su napravile svoje obaveze. gdje je tu njihova odgovornost? gdje je njihov interes za nove stvari koje će naučiti..?
men' se čini da je i vama i njima škola jedna ogromna zamorna obaveza koja se radi jer se mora. a za njih zapravo - jer se mora pokazat mami i tati.
nije čudo da im ide teško i sporo.

meni se diže kosa na glavi kad mi kažu da obaveze oko malog djeteta nisu ništa, da ću vidjet kad krenu u školu koliko će mi vremena oduzimat, da s djecom treba raditi..na to ih blijedo pogledam i kažem im da ja sa svojom djecom ne bum niš radila. radit će sami.

i, da, ak lektiru čitaš i radiš bilješke o likovima stvarno SVAKI DAN (kad si to već uračunao u svakodnevni obračun vremena potrošenog na školu), onda ti za to treba pol sata maksimalno.

[simple mind]

kohortaš kaže:

Primjer moga djeteta. Od svoje treće godine se bavila gimnastikom, postigla odlične rezultate i gimnastikom se bavila sve do polugodišta 5. razreda, kada je sama rekla da ne može uskladiti školu i treninge (svaki dan dva puta ujutro i navečer) i barem jednom mjesečno neko natjecanje ili kup.

ako je dijevojčica izuzetno nadarena i ako je na međunarodnim natjecanjima postigla vrhunske rezultate, onda je sigurno uočena i od strane trenera i klubova iz nekih drugih zemalja. u nekim državama postoji dulja tradicija bavljenja gimnastikom pa sukladno tome i bolji uvjeti. jeste li razmišljali da se školuje negdje drugdje?

kohortaš kaže:

Čuj, zadaću i obaveze koje sam naveo stvarno odrade, jer se zadaće, plakati, lektire, prezentacije... fizički i vide i uvjek ih daju da ih pregledamo. Što se tiće učenja, svaki dan ih ispitamo i pregledamo bilježnice za sve što je po rasporedu za sutradan.
.......

I da redovno ih kontroliramo i to na način da redovno idemo u školu na informacije. Naučene su biti iskrene i sve nam kažu. Nema tajni, nema ne riješivih problema, nema tajnih prijatelja, a čet na MSN-u je pod kontrolom, face je pod kontrolom jer znamo šifre.... Sve je pod kontrolom i radi toga se svi dobro osjećamo, jer znamo da nema tajni i da je sve ok. Ako se nešto loše i dogodi tada se sve riješi sad i odmah. To i takvo ponašanje se nauči od malena i to je to.

jedan savjet (ako ga prihvaćaš) - smanjite, zaboga, tu golemu količinu kontrole.
jedno je znati što djeca rade, a drugo je biti uvjeren da su totalno nesposobna i radi toga kontrolirati i voditi svaki njihov pokret. svaka normalna osoba ima neke tajne (čak i kad su one sasvim bezazlene) i to je sasvim u redu.
možda se vi (roditelji) dobro osjećate jer vam ta kontrola smanjuje paniku, ali djeca, sasvim sigurno, ne. ali ako se u tom big brotheru i djeca dobro osjećaju, onda stvarno imate problem.

[Lord Byron]

simple mind kaže:

jedno je znati što djeca rade, a drugo je biti uvjeren da su totalno nesposobna i radi toga kontrolirati i voditi svaki njihov pokret...

...a treće je imati djecu koja na tu nepodnošljivu razinu "iskrenosti" reagiraju najprirodnijom ljudskom reakcijom - dvojnim knjigovodstvom.

Dijete kojem otac zna šifru fejsa, blago rečeno, nije poželjan fejs-prijatelj nijednom drugom djetetu - naime, ne može znati je li za compom ona ili njezin otac.

Vidim milijun mogućnosti da taj privid opće radosti i zadovoljstva zbog nemanja tajni (ili možda navodnog nemanja tajni) završi loše.

(Možda bi bilo dobro da moderatori izdvoje ovih nekoliko postova u topic "Djetetovo pravo na intimu".)

[Ribež]

Evo da se nadovežem - nisam kontrol tip. Posebno jer moje dijete živi u dva doma i nemam uvid u taj drugi dio njezina života.
Znam koliko mi samonicijativno želi ispričati.
Što se tiče škole - za sada nemam potrebe za intervencijama bilo kakve vrste. Idem na informacije jer zakonski moram. Uvijek slušam hvalospjeve i izađem kao napuhani puran van, a nekada i sa suzama od sreće kada učiteljica kaže da moje dijete iako je djete rastavljenih roditelja na njoj se to ne vidi ni u jednom segmentu.
Sin (posinak) ima face profil i čak mi je želio biti frend ali sam ja iz svojih razloga odbila.
Ista je situacija s njim u školi kao i sa kćeri. S tim da sam u osnovnoj mu znala nešto i pomoći - sada ništa - čak ne znam ni kako mu knjige izgledaju a ocjene su više nego dobre.
Pregled rada u školi radim samo preko vikenda(kod kćeri), moram se obavezno potpisati da sam pregledala.
Kćer je počela čitati lektire i sama si napiše na papiru lektiru (ja sam spavala popodnevni san) - ja pregledala - sve ok - ona prepisala u bilježnicu.
Ne znam od kuda joj ideja da si radi dupli posao ali ako želi neka radi..
Pa i sama sam bila frikuša koja je na faksu sama uvijek radila svoje skripte iz knjižurina i svi su prolazili na njih ispite.
Uh, al sam sam nas sada nahvalila
ah, zaboravih - počela je želja da ima vlastitu intimnost dok se kupa - poštujem ali obično pjeva da znam da je sve u redu.
Kada priča s tatom na telefon obavezno ode u drugu sobu - to je njezina želja i intimnost s tatom i ja to poštujem.

[glora's bastard]

počela sam ovdje prvo s cijepanjem atoma ali nema smisla, a i uglavnom se slažem s ostalim forumašima.

iskreno, vjerujem da autor radi sve u najboljoj namjeri, ali teško mi je samo zamisliti kako je tim curkama koje žive, uče i rade pod stalnim i strogim nadzorom i donose ocjene roditeljima koji odlučuju jesu li ili nisu zadovoljni ocjenama ili uspjehom djeteta.

a ja sam se čudila roditeljima prvašića koji djeci slažu knjige i torbu

[Aruena]

Moj mali je u 6. razredu i bogme nisam bas tocno sigurna sto sve uci u skoli...

Skola je,naime,njegova briga;ne ucimo sa njim,ne kontroliramo zadacnice,ne citamo lektiru,kod razrednice na informacije idem(o) otprilike jednom u tromjesecju.

Zasad je odlikas,cemu da mu visimo nad glavom?

[Lord Byron]

Vjerujem da je djetetov prijelaz iz potpune otvorenosti u zahtijevanje svoga intimnog prostora i svoga prava na intimu, prvi ozbiljan test roditeljstva. Vjerujem i u to da na tom testu jako puno roditelja padne k'o kruška .

Ne priznajem dobre namjere kao pokriće za roditeljske (ili bilo čije) gluposti; i onaj roditelj koji mlati dijete će se kleti u svoje dobre namjere.

Mene je dio uvodnog posta koji je inspirirao ovu temu, najdoslovnije šokirao. Ovako: . I ovako: . Pokušavam zamisliti svakodnevicu djeteta koje je podvrgnuto tako rigoroznom pretresanju svoje intime: kontrolirani chatovi, potpuni uvid u fejs (i fejsove prijatelja), nepostojanje tajnih prijatelja i tako dalje i tako dalje... Pokušavam zamisliti i roditeljsko uvjerenje da su u takvim okolnostima nemanja tajni svi zadovoljni.

Čak i ako zasebno izdvojimo školu, slika mi ne izgleda nimao ljepše. Ako sam dobro shvatio, radi se o srednjoškolkama (ili barem višim razredima osnovne škole). Tako intenzivno disanje za vratom po pitanju školskih obveza je problematično iz najmanje dva razloga: prvi je navikavanje djeteta na nesamostalnost u školskim obvezama, a drugi - koji bi nad odveo offtopic pa neću detaljno - u potpunoj besmislenosti roditeljskog ispitivanja.

Ali, prava katastrofa počinje tek kad se taj koncept nemanja tajni sagleda u kontekstu djetetove izvanškolske svakodnevice.

[Ribež]

Kohortaš nije baš sam po svojoj volji inicijator za ovu temu odnosno nije ju sam otvorio - No, eto ispalo je da su postovi krenuli na jednoj temi prema intimi djece i zato je ova tema pokrenuta.
Tema nije posvečena isključivo njemu i njegovoj djeci nego svima nama roditeljima.
Razmjena iskustva dobrodošla, opaske u dobroj namjeri isto tako.
Hvala.

[Ribež]

Ja mislim da sada posjednete moje roditelje i pitate jesu li bili upućeni u sve segmente mog mladenaštva potvrdno bi klimali glavom i kleli se u sve živo da su uvijek sve znali.
Ps: naravno da nisu, ja svjedok

[Lord Byron]

Ribež kaže:

Ja mislim da sada posjednete moje roditelje i pitate jesu li bili upućeni u sve segmente mog mladenaštva potvrdno bi klimali glavom i kleli se u sve živo da su uvijek sve znali.
Ps: naravno da nisu, ja svjedok

Zbog onog spominjanja samosvijesti i tako nečeg, sumnjam da bi se kleli u svoje znanje svega.

Guranje nosa u svaku djetetovu rečenicu, između ostalih šteta, ubija i djetetovo samopouzdanje. Naime, dijete koje je ionako nesigurno, može se naviknuti da tako i tako sve što pomisli ili poželi napraviti moraju "amenovati" tata ili mama - kako će se poslije takvo dijete snaći u samostalnom životu (a on počinje puno prije ekonomskog osamostaljivanja)?

[La_LuNa]

da djetetu uvedem potpuni nadzor nad zadacama, ucenjem, chatanjem i fejsom, to dijete bi trebalo napraviti neki zeeeeesci, zesci zajeb. cak ni tada nisam sigurna bih li postupala koristenjem tako drasticnog nadzora.
prvo, odredjena intima i privatnost moraju postojati. zaboga, pa mi jedngodisnjacima u jaslicama radimo kutice za osamu, u koje se mogu povuci ukoliko zele malo biti sami i na miru. jednogodisnjaci. i nemojte misliti da oni ne koriste te kutice, o, itekako ih koriste!
nelogicno je onda misliti da starije dijete ne treba privatnost i intimu.

drugo, ovo sto je Lord naveo: samostalnost. provjervala bih djetetu zadace i sastavke samo ako bi se pokazalo da postoji neki problem i da dijete ne moze samo to odraditi kako treba. ni tada taj nadzor ne bih vrsila konstantno, nego samo onoliko koliko je potrebno da djetetu pomognem, ukazem na pogreske.

[uma123]

Lord Byron kaže:

Pokušavam zamisliti svakodnevicu djeteta koje je podvrgnuto tako rigoroznom pretresanju svoje intime: kontrolirani chatovi, potpuni uvid u fejs (i fejsove prijatelja), nepostojanje tajnih prijatelja i tako dalje i tako dalje... Pokušavam zamisliti i roditeljsko uvjerenje da su u takvim okolnostima nemanja tajni svi zadovoljni.

Naravno da nisu zadovoljni, ali djeca odrasla sa takvom kontrolom i ne znaju za bolje. Misle da je to sastavni dio roditeljstva, i to normalan
Pa i mi smo bili djeca. Ja sam uvijek imala prostora za intimu, a imala sam i drugarice koje nisu. Ja sam mislila (i sad mislim) da je ovo normalno, a one su mislile da je to normalno.

[Ribež]

Lord Byron kaže:

Zbog onog spominjanja samosvijesti i tako nečeg, sumnjam da bi se kleli u svoje znanje svega.

Guranje nosa u svaku djetetovu rečenicu, između ostalih šteta, ubija i djetetovo samopouzdanje. Naime, dijete koje je ionako nesigurno, može se naviknuti da tako i tako sve što pomisli ili poželi napraviti moraju "amenovati" tata ili mama - kako će se poslije takvo dijete snaći u samostalnom životu (a on počinje puno prije ekonomskog osamostaljivanja)?

Imaš pravo opet
Recimo da moje školovanje oni nisu ni osjetili..a tek faks..ništa..niti financijski osim što su me morali tješiti kada bih pala ispit jer sam bila lokalni štreber

A za moje dijete: evo primjer rastavljenih roditelja - vrati se od tate, odmah izrazi želju da se điramo bajsevima, izađemo, furamo se, usput pitam kako je bracek kod tate, ona mi kaže tipa: naučio je reći to i to i eventualno neki sada veliki događaj ali na vlastitu inicijativu. I to je sve. Meni glavno da vidim da dođe zadovoljna i sretna jer znaći da joj je bilo dobro u drugom domu a to mi znaju neki i zašto ima najveće značenje.
Kada ima potrebu nešto mi reći što je mući a dio je njezinih intimnih razmišljanja uvijek dođe i kaže: mama dođi i odvede me u kupanicu i tamo mi kaže ako je nešto muči - to joj je neka navika kada je u nekoj nedoumici ili joj je nešto nejasno.

[buditedobro]

Jedno je pravo na intimu, drugo roditeljska dužnost da uoči ako dijete treba nadzor i pomoć, čak i ako je ne traži izravno, treće samostalnost djeteta u izvršavanju obveza, bilo u školi, bilo kod kuće.

Dijete ima pravo na intimu - svoja prijateljstva, zaljubljenosti, ljubavi, svoja razmišljanja, razgovore s drugim osobama koje nisu roditelji...

Roditelj ipak u svemu tome ima i pravo i dužnost biti budan - i ako osjeti da se zbiva nešto neželjeno i opasno, smije narušiti i pravo na intimu. Droga, zlostavljanje, nasilje, prostitucija i sve drugo što narušava djetetovo zdravlje i sigurnost daje roditelju pravo da bilo kako i bilo kad provali u intimu svoga djeteta.

No visjeti nad svakim školskim zadatkom djeteta, kontrolirati točnost, pisati mu zadaće, diktirati, ispravljati, ako dijete inače solidno savladava zadatke koji su pred njim, znači ugrožavati razvoj njegove samostalnosti, kreativnosti, pa i njegovo samopouzdanje.

[EnolaB]

Mislim da roditelj koji poznaje svoje dijete i provodi -budno- vrijeme dok su zajedno, može uočiti promjene na djetetu koje bi odavale da je u nekoj nevolji.

Svako kopanje po djetetovim stvarima (od dnevnika do fejsa) dijete će prije ili kasnije saznati. I takvo kopanje je nesigurnost roditelja u svoje dijete i same sebe i narušava povjerenje djeteta u roditelje.

[SeaPrincess]

Nisam najkompetentnija mozda da komentiram ovu temu, posto jos uvijek nisam roditelj, a vjerovatni necu niti biti, posto se bojim da sam naslijedila od svog oca nevjerovatnu potrebu da iz pretjerane brige isuvise pokusavam kontrolirati djetetov zivot.

Moja majka je umrla rano, i kao najmladja od troje djece, uz dva mnogo starija brata, bila sam tatina princeza. Nije me pretjerano kontrolirao hlede skolskih obaveza, s obzirom da sam uvijek imaka iznadprosjecne rezultate u skoli, ali zato je glede svega ostalog - od kopanja po sibi i ormarima do citanja poruka na mobitelu (jer bila sam prva od svojih vrsnjaka koja je dobila mobitel kako bi svom ocu bila dostupna u svakom trenutku ).

Kako je zavrsilo? Vec sa 16-17 sam imala potrebu slagati oca oko minornih stvari, npr. Idem kavu s Anom a odem s Tinom, samo satisfakcije radi. Otisla sam na fakultet 600km udaljen koji mozda i ne bi upisala, ali je bio jedini koji je dovoljno daleko od mojeg grada. Otisavsi tamo, uskratila sam gotovo sav pristup svom zivotu u smislu povjeravanja. Dobivao je index da vidi da izvrsavam obaveze, ostalo, sto bi mozda u normalnim okolnostima podijelila s njim, nisam htjela.

I danas sam suzdrzana s njim i gotovo sve upite dozivljavam kao invaziju na svoju privatnost, iako u mnogo slucajeva to nisu. Ponekad "zaboravim" reci da idem s prijateljicama na odmor, i nema me nekoliko dana. Da li je to normalno? Nije. Ali je reakcija.

Pretjerana kontrola nad djetetom od najranijeg djetinjstva pa do adolescencije moze imati mnogo negativnih posljedica na odnos s roditeljima u starijoj dobi. Ne preporucam.

[kajpa]

SeaPrincess kaže:

Nisam najkompetentnija mozda da komentiram ovu temu, posto jos uvijek nisam roditelj, a vjerovatni necu niti biti, posto se bojim da sam naslijedila od svog oca nevjerovatnu potrebu da iz pretjerane brige isuvise pokusavam kontrolirati djetetov zivot.


Pretjerana kontrola nad djetetom od najranijeg djetinjstva pa do adolescencije moze imati mnogo negativnih posljedica na odnos s roditeljima u starijoj dobi. Ne preporucam.

Ako mislis ovo zadnje..ne vidim zasto mislis da si ista negativnog nasljedila...vezano uz ovaj prvi dio...
Nemoj se bojati nasljedja, pa svi mi smo naslijedili stosta...to ne znaci da ne mozemo biti bar u tom pogledu realniji i bolji.
Nitko nije bas kopija svojih roditelja, neki povuku ono lose, ali dobrim dijelom prevladaju, neki postanu totalna suprotnost...sto (uglavnom) opet ne valja...
Nemoj se boriti s tim kakva ces biti..nemoj strepiti hoces li biti ista ..naravno da neces.
Mozes biti i gora, ali i nemoras, jer ...sve to skupa nema veze s njima, bit ces onakva kakva odlucis biti...time se vodi.