Problem sa školom

[lipakaja_1]

vesela sova kaže:

Na sport ga svejedno možete upisati. Djeci, a posebno dječacima jer su statistički gledano uglavnom nešto zahtjevniji motorički, to jako dobro dođe neovisno o tome kako izvršava druge zadaće. Fizička aktivnost je jako važna i ona pomaže i u razvoju drugih stvari. Samo odaberite onaj sport za koji ima afiniteta. A služi i vježbanju discipline i upornosti i neodustajanja, ako ej dobro i promišljeno izabran.

Mužu reci da psiholozi ne proglašavaju nikoga ludim, i ne rade samo s onima s poteškoćama, nego i s darovitima npr. (koji se, zbog njima lakog gradiva, često znaju ponašati slično tvome sinu, tako da bi se mogao i iznenaditi.)

A učiteljica bi trebala shvatiti da ako dijete doma ne radi, to je vaš problem, ali ako ne radi u školi to jest vaš problem jer je vaše dijete, ali je svakako i njezin problem i ne može odustati ni od koga. Kakva je to ideja?

moj muž učiteljicu nikako "ne voli"...od početka mu se činila ne znam kako da kažem...nesposobna...al u školi kažu da je ona "s najboljim živcima"

u razredu mog sina ima 5godišnjaka, 6godišnjaka, 7godišnjaka i čak 8 godišnjaka, ovo je 9togodišnja osnovna škola...i oni "smiju" hodati po razredu, piti vodu, čak i jesti..(jbt..kad smo mi to mogli???)..a moj sin "nema živa mira"..hoda po razredu..stalno nešto zapitkuje, priča i sl. svi ga opisuju kao "jako živo dijete"

evo i sad..dok pišem ovo..on stalno hoda...javlja se mlađoj sestri i stalno nešto pjeva...

kad je bio skroz mali..sam je počeo sjediti, ustajati i hodati...mi ništa nismo forsirali..sve je on sam...al kad je trebalo sjesti i jesti..muke žive...stalno sam sa tanjurom trčala za njim..samo da bi nešto pojeo..

jednostavno ne može sjediti

[lipakaja_1]

Calliope kaže:

Danas se svi nabacuju tom hiperaktivnošću. Za to, ako mislimo na ADHD, postoje dijagnostički kriteriji. Kada se naprave testovi, kompletna psihološka obrada, onda se može govoriti o ADHD-u. A ovo ako je učiteljica rekla da je hiperaktivan ne mora ništa značiti. Sumnjam da je "čekirala" kriterije... pa vidjela da je to zaista tako.

Možda je lijenost, možda je ADHD, ali daj pokušaj odvesti dijete nekom stručnjaku. Ako nemate pri školi psihologa, nađi ga negdje. Od par minuta što je proveo kod pedagogice nećete imati nikakve koristi. Pretpostavljam da se radilo o tome da ga je učiteljica za kaznu poslala kod pedagogice. Onda su si oni malo tamo popričali i ona ga je vratila u razred. Ne želim ni po kome pljuvati, puno mi je kolega pričalo da nemaju što raditi s djecom kad su im po kazni upućena. Jer je to od samog starta krivo. I tu, praktički, sve pada u vodu.

I da, psiholog radi sa zdravima i bolesnima. Psihijatar s bolesnima. OK? Dakle, nije to da će mu sad netko reći da je lud.

e da...ADHD..pedagogica rekla da moj sin to ima..nakon samo 15 dana što su išli u školu...a kasnije sam čula da ona to ne može samo tako znati...pa jbt...kakvo je to ponašanje??? nije ni čudo što je mm ljut na sve u toj školi

[vesela sova]

lipakaja_1 kaže:

moj muž učiteljicu nikako "ne voli"...od početka mu se činila ne znam kako da kažem...nesposobna...al u školi kažu da je ona "s najboljim živcima"

A može li se koncentrirati i sjediti kad radi nešto njemu zanimljivo? Osim crtića i igrica?
Čak i ako je hiperaktivan, a to mogu odrediti samo stručnjaci, više usmjerene i kontrolirane fizičke aktivnosti dobro će mu doći.

Ako tvoj muž svoju „neljubav“ prema učiteljici zna pokazati ili reći i tako da ga dijete čuje, i to može utjecati na djetetovu nesuradnju u školi.

[lipakaja_1]

vesela sova kaže:

A može li se koncentrirati i sjediti kad radi nešto njemu zanimljivo? Osim crtića i igrica?
Čak i ako je hiperaktivan, a to mogu odrediti samo stručnjaci, više usmjerene i kontrolirane fizičke aktivnosti dobro će mu doći.

Ako tvoj muž svoju „neljubav“ prema učiteljici zna pokazati ili reći i tako da ga dijete čuje, i to može utjecati na djetetovu nesuradnju u školi.

sin može satima da se igra sa svojim slikovnicama i da izmišlja raznorazne likove i stvari...također često prelistava knjigu engleskog što smo mu mi kupili..i tako...nije sad da on neprestano skače po stanu..jer nije tako...miruje kad mu je nešto zanimljivo...

i da..mm je par puta rekao da je učiteljica ..citiram "nesposobna i nije za tog posla"..al to je bilo poslije prvih nekoliko incidenata..al kasnije smo sve što smo govorili o njoj pred sinom bila čista pozitiva...tako da..ne znam

[lipakaja_1]

vesela sova kaže:

A može li se koncentrirati i sjediti kad radi nešto njemu zanimljivo? Osim crtića i igrica?
Čak i ako je hiperaktivan, a to mogu odrediti samo stručnjaci, više usmjerene i kontrolirane fizičke aktivnosti dobro će mu doći.

Ako tvoj muž svoju „neljubav“ prema učiteljici zna pokazati ili reći i tako da ga dijete čuje, i to može utjecati na djetetovu nesuradnju u školi.

sin može satima da se igra sa svojim slikovnicama i da izmišlja raznorazne likove i stvari...također često prelistava knjigu engleskog što smo mu mi kupili..i tako...nije sad da on neprestano skače po stanu..jer nije tako...miruje kad mu je nešto zanimljivo...

i da..mm je par puta rekao da je učiteljica ..citiram "nesposobna i nije za tog posla"..al to je bilo poslije prvih nekoliko incidenata..al kasnije smo sve što smo govorili o njoj pred sinom bila čista pozitiva...tako da..ne znam

[CosmaShiva]

moj isto prvo nije htio pisati pod satom ili se toliko žurio da bude što
brže gotov da je to katastrofalno izgledalo,onda mu je učiteljica zaprijetila da
će ga pod odmorom dok se drugi igraju ostaviti da prepisuje sa ploče
i upalilo je.još uvijek neuredno i jako brzo piše ali zato kad dođe doma
mora to sve prepisivato toliko dugo dok ne bude uredno.
zašto ti svome ne zaprijetiš s nečim npr. ako u školi neće pisati onda će doma to
2,3 puta pisati.ima 7 godina ipak i zrel je za školu.
moj je krenuo sa 6 i isto su mi rekli da ima blagu hiperaktivnost.
jako mu je teško općenito sjediti pod satom,mlati i rukama ili nogama.

[lipakaja_1]

CosmaShiva kaže:

moj isto prvo nije htio pisati pod satom ili se toliko žurio da bude što
brže gotov da je to katastrofalno izgledalo,onda mu je učiteljica zaprijetila da
će ga pod odmorom dok se drugi igraju ostaviti da prepisuje sa ploče
i upalilo je.još uvijek neuredno i jako brzo piše ali zato kad dođe doma
mora to sve prepisivato toliko dugo dok ne bude uredno.
zašto ti svome ne zaprijetiš s nečim npr. ako u školi neće pisati onda će doma to
2,3 puta pisati.ima 7 godina ipak i zrel je za školu.
moj je krenuo sa 6 i isto su mi rekli da ima blagu hiperaktivnost.
jako mu je teško općenito sjediti pod satom,mlati i rukama ili nogama.

već ga je ostavljala pod odmorom..čak mu nije dala da pojede doručak dok ne završi..toje upalio par puta..al više ne ((

ma..prijetim mu svaki dan..al..ništa...uvijek kaže popravit ću se..al sutradan opet isto...

stvarno sam više bez ideja..a psihologu ne želi mm..ebem ga onako zaostalog...grrrr

[CosmaShiva]

meni je učiteljica rekla da mu je s tim zaprijetila ali to zapravo
ne bi imala srca napraviti jer se inače super slažu.
mi obožavamo našu učiteljicu stvarno je prekrasna,puna ljubavi.
tako da mislim da je učiteljica tu puno kriva ako je odustala od njega? baš
grozno i zvuči,ne dati djetetu pojest to je stvarno strašno.

[phuketya]

Ovdje sigurno ima toliko toga što je nama nepoznato ili nejasno, stoga su bilo koji savjeti suvišni osim onih da zaista trebate razgovarati o odlasku psihologu (čudi me da niste već pozvani u školu kako bi vam to i savjetovali).
Znači, možda pomogne razgovor s nekim vanjskim suradnikom, psihologom, educiranjem i vas i učitelja o problemu...
A ovaj stav učiteljice o odustajanju od svoga učenika svakako treba prijaviti ravnatelju i pedagogu (ako je zaista tako, a vjerujem da priča ima dvije strane), a vi kao roditelji odlučiti se za razgovor i savjetovanje sa stručnjacima, a ne čekati da vrijeme riješi (odnosno upropasti) sve. Za dobre rezultate najvažnija je dobra suradnja, a ovdje toga nema ni unutar obitelji, ni na relaciji škola-roditelji-učenik.

[lipakaja_1]

phuketya kaže:

Ovdje sigurno ima toliko toga što je nama nepoznato ili nejasno, stoga su bilo koji savjeti suvišni osim onih da zaista trebate razgovarati o odlasku psihologu (čudi me da niste već pozvani u školu kako bi vam to i savjetovali).
Znači, možda pomogne razgovor s nekim vanjskim suradnikom, psihologom, educiranjem i vas i učitelja o problemu...
A ovaj stav učiteljice o odustajanju od svoga učenika svakako treba prijaviti ravnatelju i pedagogu (ako je zaista tako, a vjerujem da priča ima dvije strane), a vi kao roditelji odlučiti se za razgovor i savjetovanje sa stručnjacima, a ne čekati da vrijeme riješi (odnosno upropasti) sve. Za dobre rezultate najvažnija je dobra suradnja, a ovdje toga nema ni unutar obitelji, ni na relaciji škola-roditelji-učenik.

on je valjda nju toliko "izludio"..pa je odustala...jbt..sama mi je rekla to!!!!

mm je nekad takav....grrrrrr

[Poison Ivy 058]

Moj sin je u 4. razredu. Prva 3 razreda je bio u cjelodnevnom, a onda smo ga prebacili u novu školu jer nam je bliže. I od prvog dana smo imali problema. On, kao i sva djeca sa cjelodnevnog, nema radne navike, tako da smo u početku satima pisali domaće. A onda se ispostavilo da u bivšoj školi nisu obradili masu gradiva tako da on sad mora učiti duplo više da bi sve to pohvatao.
Na sreću učiteljica je divna i organizirala je sat dopunske nastave kao i sat za napredne.
Onda se ispostavilo da ima problema sa pamćenjem i prepričavanjem pročitanog teksta (što je najveći problem kod lektira), pa sada ide kod školskog logopeda i znatno je napredovao.
Još uvijek ostaje problem što on jednostavno ne zapisuje što ima za domaći, pa dobije jedinice zbog svog nemara.
I ja sam to u početku "rješavala" kažnjavanjem (nema crtića, igrica...), ali to nije pomoglo, a onda se moja mama (hvala mama!) sjetila da ga ustvari treba nagraditi!
Znači, možeš mu reći da ako cijeli tjedan bude pisao u školi dobit će nešto što voli!
Moj voli sladoled i sada na početku tjedna odluči za koji će se boriti (ovaj tjedan smo na lješnjaku) i nema više nenapisanih domaćih radova!
I moj mali je išao kod psihologa (u bivšoj školi) i, iz svog iskustva, mogu reći da to može samo pomoći!

[Bubi Trubi]

Tako je teško s tim "nagradama" i "kaznama".
Jednom sam negdje pročitala da dijete svakako treba nagraditi za neke stvari koje je extra napravilo, ali da ih ne treba nagrađivati za nešto što je njihova dužnost. Bilo to pravljenje kreveta, pospremanje sobe ili pisanje u školi.
Jer to vodi ka još večim "sranjima". Postat će mu nagrade nezanimljive s vremenom. A i hrana ne bi smjela biti nagrada.
A sad, treba malo odvagnuti, naravno, pomoći si kako znaš i umiješ. Definitivno otiđite psihologu. I to ne školskom, oni su svi jedna "banda" i drže se zajedno. Potraži pomoč sa strane, obavezno.

[mali_cox]

lipakaja_1 kaže:

e da...ADHD..pedagogica rekla da moj sin to ima..nakon samo 15 dana što su išli u školu...a kasnije sam čula da ona to ne može samo tako znati...pa jbt...kakvo je to ponašanje??? nije ni čudo što je mm ljut na sve u toj školi

Ne može se dijagnoza ADHD-a postaviti nakon 15 dana niti ju može jedna učiteljica postaviti. Samo stručna osoba, defektolog, psiholog. Ona možda može uočiti znakove ADHD-a ako se s time i prije susretala. Obzirom da je ADHD ozbiljan problem i ljudi se cijeli život moraju s tim nositi ako zbilja jesu hiperaktivni možda ne bi bilo tako loše da se i s te strane konzultirate sa stručnjakom.

lipakaja_1 kaže:

sin može satima da se igra sa svojim slikovnicama i da izmišlja raznorazne likove i stvari...također često prelistava knjigu engleskog što smo mu mi kupili..i tako...nije sad da on neprestano skače po stanu..jer nije tako...miruje kad mu je nešto zanimljivo...

Po ovome što kažeš da se može koncentrirati na nešto ako je njemu zanimljivo onda to vrlo vjerojatno nije ADHD nego jednostavno njegova nezainteresiranost za školu.
Hiperaktivnost biste i vi uočili na svom djetetu u tih 7 godina, ta djeca ne mogu dugo zadržati koncentraciju ni na čemu, pa makar bio najzanimljiviji crtić na svijetu, vrlo često nešto drže i nešto rade rukama, lupkaju, bockaju, proizvode zvukove. Ishitreni su pa na podražaj često reagiraju silom iako nisu možda nasilni.
Ne znam, puno je znakova koji roditelji mogu uočiti na hiperaktivnom djetetu, ja nisam stručnjak ali sam prošla edukaciju za rad sa takvom djecom u školskoj dobi pa mislim da se ne može to tako lako zanemariti i pripisati živosti djeteta.
Ako je pak problem u školi možda bi zbilja trebali nekoga posjetiti pred kime bi se dijete eventualno otvorilo pa da vidite zašto neće pisati, jel ga sram, jel mu dosadno....
Definitivno ne smijete odustati jer mu se sad udaraju temelji za daljnje dugogodiđnje školovanje.

[CosmaShiva]

Bubi Trubi kaže:

Tako je teško s tim "nagradama" i "kaznama".
Jednom sam negdje pročitala da dijete svakako treba nagraditi za neke stvari koje je extra napravilo, ali da ih ne treba nagrađivati za nešto što je njihova dužnost. Bilo to pravljenje kreveta, pospremanje sobe ili pisanje u školi.
Jer to vodi ka još večim "sranjima". Postat će mu nagrade nezanimljive s vremenom. A i hrana ne bi smjela biti nagrada.

slažem se totalno
moj kad dobije pet a nije odlikaš je u zadnje vrijeme sav sretan
i ponosan na sebe i dobiva pohvale na sve strane i mi ga hvalimo
na sve strane,iako je to često za roditelje najnormalnije da mu dijete
nosi 5 samo doma.
ja svojima stalno pričam a mislim da je i upalilo da u životu neće ništa
postići bez dobrih ocjena i škole da inače neće nikad raditi ono što
žele biti kad narastu to im govorim od malena,šteta što meni to nikad nitko nije
govorio,vjerojatno bi bolje zagrijala stolicu.

[CosmaShiva]

mali_cox kaže:

Hiperaktivnost biste i vi uočili na svom djetetu u tih 7 godina, ta djeca ne mogu dugo zadržati koncentraciju ni na čemu, pa makar bio najzanimljiviji crtić na svijetu, vrlo često nešto drže i nešto rade rukama, lupkaju, bockaju, proizvode zvukove. Ishitreni su pa na podražaj često reagiraju silom iako nisu možda nasilni.

takav je moj i učiteljica ga je odmah skužila,rekla je kak on stalno treperi.
perfektno ga je opisala.
ali što je stariji to mu je i koncentracija bolja vidim,nasilan nije uopće
to skroz izbjegava,jedino se sa sestrom pokefa (što je normalno)

a što sam zapravo htjela reći,mislim da sama hiperaktivnost kod lipekaje nije
razlog što joj sin ne želi da piše.
možda je mali jako inatan i tvrdoglav a opet hiperaktina djeca to i jesu.

[mali_cox]

CosmaShiva kaže:

takav je moj i učiteljica ga je odmah skužila,rekla je kak on stalno treperi.
perfektno ga je opisala.
ali što je stariji to mu je i koncentracija bolja vidim,nasilan nije uopće
to skroz izbjegava,jedino se sa sestrom pokefa (što je normalno)

a što sam zapravo htjela reći,mislim da sama hiperaktivnost kod lipekaje nije
razlog što joj sin ne želi da piše.
možda je mali jako inatan i tvrdoglav a opet hiperaktina djeca to i jesu.

Jesu da, ali kao što sam i napisala, hiperaktivnost je bolest, u težim slučajevima liječi se ljekovima. Ali ona je rekla da može čitati slikovnice dugo ako ga zanimaju, to mi ne vuče na hiperaktivnost. Kod male djece je teško recimo ispitivati da li mogu sebi isplanirati par dana unaprijed, tipa sutra idem na trening, prekosutra kod susjeda na igru, u srijedu u 14 ću u park, u 18 na rođendan i slično. Djeca koja boluju od ADHDa gotovo sigurno to ne mogu nikako. Ali opet, dijete od 7 godina je premalo za to, možda ne zna ni samo ni dane u tjednu još.
Moje je mišljenje da se definitivno svojski treba potruditi, ostaviti dijete da se napola samo bori sa školom i problemima nije nikakvo rješenje.

[-annaa]

Danas se olako svakom živahnijem (često i neodgojenom) pripisuje hiperaktivnost. Mislim da ovo dijete nije hiperaktivno. Ne može učiteljica reći da je odustala od njega jer to je njen posao.
Trebaju maksimalno surađivati i roditelji i učiteljica, ako je potrebno i svakodnevno. Možda bi učiteljica trebala pokušati "dobiti" dijete sitnim povlastica. Ne znam je li to pokušala?

[mali_cox]

Ljudi su skloni koristiti termin hiperaktivnost jednako kao i nadprosječno inteligentan. Kad bih samo brojala za koliku sam djecu ovo drugo čula da su, ispalo bi da oko mene sami genijalci hodaju. Naravno da nijedno ni drugo nije ni testirano ni utvrđeno.
Ono što je još žalosnije je stvar kontra od ove, ta da se danas često djeci koja su zbilja bolesna pripisuju baš ti epiteti, nepristojan, neodgojen, zločest...a u stvari dijete nije ništa krivo, bolesno je.

[-annaa]

Hiperaktivne djece s liječničkom dijagnozom ima veoma mali broj. Za odgoj djeteta treba puno strpljenja i vremena, a toga je danas sve manje kod odraslih. I nekako mi se čini da je postalo moderno reći da je dijete hiperaktivo.

[mali_cox]

-annaa kaže:

Hiperaktivne djece s liječničkom dijagnozom ima veoma mali broj. Za odgoj djeteta treba puno strpljenja i vremena, a toga je danas sve manje kod odraslih. I nekako mi se čini da je postalo moderno reći da je dijete hiperaktivo.

Začudila bi se koliki je broj hiperaktivne djece zaista u školskoj dobi. Ali dobro si rekla, s lječničkom dijagnozom i dalje relativno malo. A uzrok tome je upravo to što navodiš, jer ljudi su skloni reći da je dijete zločesto, nemirno i neodgojeno možda malo i prečesto, češće nego će neko reći da je dijete hiperaktivno.
Ja sam uvijek da se krene od hiperaktivnosti ako za to postoje naznake, u malo većim sredinama se to lako ispita i utvrdi, ako je dijete zdravo onda je lako naći metode za "smirivanje" i poticanje koncentracije. Ali je jako gadno ako roditelji dugi niz godina muku muče sa hiperaktivnim djetetom a ne znaju da ima ADHD baš iz razloga jer ne nailaze na razumijevanje okoline, iz vlastitog neznanja i neupućenosti ...