Kako danas prepoznati režimske pisce?

[augustin]

Upravo tako. Kako se danas može prepoznati režimski pisac ako takav uopće egzistira? Na otvaranje topica ponukala me izjava Mitka Novkova, bugarskog pjesnika za koju saznah na ovom >>> linku. Zapravo, riječ je o izjavi godine u književnim okvirima koja otvara podosta mjesta za raspravu:

«Ono što bi danas mogli nazvati režimskim piscima su oni koji traže izvore moći i vrte se oko njih. No, danas izvor moći nisu političari, pa čak ni biznis, nego mediji, pa imamo neke pisce koji im se žele svidjeti i biti medijske zvijezde. Takvi pisci su bliski velikim časopisima i tabloidima, a očitavaju se o svim mogućim temama, od Big Brothera do broja cipela premijera države.»

Mnoge pisce neće razveseliti ovaj navod. Mnogi od njih, uključujući i trenutačno "najvećeg međ' nami", Miljenka Jergovića tipičan su primjer ovako shvaćenog režimskog pisca. S jedne strane postati izvrstan kolumnist moćnih novina, tzv opinion maker a s druge iz godine u godinu proizvoditi sve lošiju književnost. I ne samo to. Kolumne posjeduju i politički potencijal i to se također može uvidjeti na Jergovićevom primjeru. Zanimljivo će biti čuti mišljenje forumaša, a i za neke od njih tema je poprilično skliska...

[lund]

Mislim da pojam "režimski pisac" treba ostati rezerviran za klasični smisao te sintagme. Mediji su, sami po sebi, poprilično kompleksan labirint, kompleksniji od političke vrhuške, a sama medijska prisutnost određenog autora nije nipošto nova pojava, niti ju je uopće moguće izbjeći. Pisci su, uostalom, oduvijek bili i "opinion makeri", barem mnogi od njih.
Sad, za Jergovića se donekle slažem, novinski feljtonizam čini se da nimalo ne pomaže njegovoj književnosti, no to je uostalom pomalo i stvar ukusa.

[augustin]

lund kaže:

Mislim da pojam "režimski pisac" treba ostati rezerviran za klasični smisao te sintagme. Mediji su, sami po sebi, poprilično kompleksan labirint, kompleksniji od političke vrhuške, a sama medijska prisutnost određenog autora nije nipošto nova pojava, niti ju je uopće moguće izbjeći. Pisci su, uostalom, oduvijek bili i "opinion makeri", barem mnogi od njih.
Sad, za Jergovića se donekle slažem, novinski feljtonizam čini se da nimalo ne pomaže njegovoj književnosti, no to je uostalom pomalo i stvar ukusa.

Zapravo, promatrati pisce na ovaj način za mene je nešto sasvim novo. Gledati koliko je koji pisac blizu "centrima moći" to ni sami pisci dosad nisu razmatrali kao nešto loše.

Zanimljiv je s tim u vezi slučaj Roberta Perišića koji se najbliže približio tome da bude kritičar tih novih "centara moći" odnosno medija. Međutim, njegov glavni lik u romanu Naš čovjek na terenu ipak je samo novinar i to je onda bitno umanjilo oštricu upućene kritike s književne strane. S druge strane sam Perišić je blizak određenom "centru moći" što ga stavlja u nezavidnu ulogu dvostrukog agenta. Kako pisati protiv magnata koji ti daje pare da pišeš? Za mene bi bilo puno zanimljivije vidjeti da glavni lik nekog budućeg, možda i Perišićevog romana, bude upravo književnik-novinar odnosno književnik-kolumnist pa da onda propitamo njegov stav o recimo novinama za koje piše.

Dakako da nismo sigurni kuda nas ova analiza može odvesti. Pitanje je i da li su mnogi pisci kod nas danas na nju spremni. Ali da će previranja u našoj književnosti po tim pitanjima biti, to, smatram, svakako stoji.

[Hroboatos]

Nije potrjebno natezati se s kriterijima, dostatan je njuh.

Jergović, Tomić, Jurica Pavičić, Baretić,... i sličan škart.

[Gugenheim]

Jergovic uopce ne bjezi od titule rezimskog pisca.

I to ne samo u pogledu njegove cvrste usidrenosti u Europapress holdingu (koji je poluga HDZ-ove vlasti), vec i u direktnoj pamfletistickoj predizbornoj pomoci HDZ-u. Snishodljiv interview sa Sanaderom je samo zacin u toj juhi..

Mr Smoogj kaže:

[Gugenheim]

lund kaže:

...novinski feljtonizam čini se da nimalo ne pomaže njegovoj književnosti, no to je uostalom pomalo i stvar ukusa.

...cime dolazimo do zakljucka da su sintagme "dobra knjizevnoist" i "losa knjizevnost" takodjer vezane uz ukus... Iskljucivo ukus...

[zoe z.]

Vrlo zanimljiva tema, ali postavlja se pitanje što bi ti ljudi radili da ne pišu za novine. To im je kruh, a kako uoće pisati protiv onog tko te hrani?
Mislim možeš, ali ne dugo.
Uostalom, ne rade li mnogi od nas u nekakvim svinjskim korporacijama i svakodnevno gutamo govna, a ne smijemo pisnut.
Sjetite se samo Ferala. Gdje su sada i gdje rade Feralovi novinari koji su sudeći po kontekstu u kojem pričate - antirežimski? Za njih, drugovi i drugarice, u Hrvatskoj posla nema. Naprosto nema novina za koje bi pisali. Ono što objavljuju za neke web časopise sigurno ih ne hrani ni ne oblači.
Dakle, nisu kolumnisti režimski pisci, nego režimski nadničari, uglavnom.
Pitam se tko bi od ovdje prisutnih forumaša pljunuo šefa u facu i popio otkaz?! A kući djeca, žena, pas i sve to...

[Gugenheim]

zoe z. kaže:

Dakle, nisu kolumnisti režimski pisci, nego režimski nadničari, uglavnom.
Pitam se tko bi od ovdje prisutnih forumaša pljunuo šefa u facu i popio otkaz?! A kući djeca, žena, pas i sve to...

..no ipak, priznat ces, nije isto buni li se javno vlakovodja protiv vodstva uprave zeljeznice...

...ili pisac, nezavisni intelektualac, moralno sidro drustva...

...polozi oruzje (javnu, jasnu i nepristranu rijec) na oltar vlasti i njene medijske ekspoziture...

Ukoliko se vlakovodja proda upravi zeljeznice - vlak ce voziti jednako kao i prije. Ukoliko se pisac proda - njegova djela ce biti znatno drugacija nego prije prodaje...

[augustin]

zoe z. kaže:

...ali postavlja se pitanje što bi ti ljudi radili da ne pišu za novine. To im je kruh, a kako uoće pisati protiv onog tko te hrani?
Mislim možeš, ali ne dugo.

Problem i jest u tome što se poziv pisca počelo shvaćati kao zanimanje. Cilj mi je pod svaki cijenu živjeti od pisanja a ne pretočiti u djelo ono što zaista nosim u sebi i što mi ne da mira dok ne iziđe van. Mislim da je W.Faulkner svoj Krik i bijes napisao za vrijeme rada u nekakvoj firmi na nekakvim kolutima kablova u trećoj smjeni... Ne vjerujem da se u tom trenutku pitao hoće li on to moći prodati i živjeti od tih para.

Kada bi Jergović napisao roman o ovoj svojoj dvojbi ako u njemu ona još postoji - to bi bio dobar roman.

[augustin]

Gugenheim kaže:

..no ipak, priznat ces, nije isto buni li se javno vlakovodja protiv vodstva uprave zeljeznice...

...ili pisac, nezavisni intelektualac, moralno sidro drustva...

...polozi oruzje (javnu, jasnu i nepristranu rijec) na oltar vlasti i njene medijske ekspoziture...

Ukoliko se vlakovodja proda upravi zeljeznice - vlak ce voziti jednako kao i prije. Ukoliko se pisac proda - njegova djela ce biti znatno drugacija nego prije prodaje...

u sridu!

[Sudden Sid]

Rezimski pisci su meni urnebesno smijesni sa svojom ogromnom dozom nekriticnosti. Bio je jedan tip koji je napisao trilogiju o gradenju mosta u Sovjetskom Savezu. Trilogija se zove "Lenjinijana" ili tako nesto

OT, pada mi na pamet Zeljko Zutelija sa svojom knjigom o Goranu Stroku

[augustin]

evo, tek toliko da topic podignem još jednom na vrh, možda se u raspravu uključi i još poneki forumaš.

"režimski pisac" zvuči tako politički a zapravo nije i požalio sam što sam topicu upravo dao takav naziv. još jednom ću ponoviti da su bitni centri moći a to su danas mediji. nevjerojatno je da u hrvatskoj zapravo gotovo da nema pisca koji se tome suprostavlja ako ne deklerativno a ono barem svojom književnošću. perišić je kao nešto pokušao...

na kraju će se iz ovog doba hrvatske književnosti jedino pošteno spominjati ime Damira Karakaša čija književnost ni u jednom trenutku nije bolovala od ovakvih populističkih sindroma na stranu ukusi, kako kaže gugenheim, ali za mene je to i vrhunska književnost ujedno.