Anketa: u dionicama sam xx%

[Extra Green]

Ajmo vidjeti sa koliko posto portfelja smo u dionicama/kešu. Nema nas tu puno, uzorak će biti mali, ali možda uspijemo uhvatiti neku korelaciju sentimenta forumaša i kretanja na ZSE.

Predlažem da jednom mjesečno radimo anketu, npr. pred kraj mjeseca, ovaj mjesec idemo odmah, jer mi je sad pala ideja na pamet, a ne da mi se čekat do kraja mjeseca

[markotros]

nisam jedino shvatio jel se prica o ukupnom novcu, novcanim derivatima, udjelima u fondovima i ostalim stedionicama koje posjedujem, ili samo o novcu koji sam predodredio za dionice i stoje kod brokera? zaokruzio sam 100% jer sam pretpostavio da se radi samo o novcu kod brokera na racunu. ali opce je poznato da je pretpostavka majka svih zajeba pa da definiramo.

[Extra Green]

markotros kaže:

nisam jedino shvatio jel se prica o ukupnom novcu, novcanim derivatima, udjelima u fondovima i ostalim stedionicama koje posjedujem, ili samo o novcu koji sam predodredio za dionice i stoje kod brokera? zaokruzio sam 100% jer sam pretpostavio da se radi samo o novcu kod brokera na racunu. ali opce je poznato da je pretpostavka majka svih zajeba pa da definiramo.

Pa ja sam mislio na novac kod brokera, jer je to novac koji je već udionicama ili koji će u dionice čim se pruži dobra prilika.

Naravno, ako bi se pružila neka extra prilika, npr. HT na 100 kn, mnogi bi prodali kuće i bubrege i uložili, ali radi jednostavnosti, idemo misliti samo na novac kod brokera.

Dajte i vi prijedloge pa da napravimo ovakve ankete što boljima.

[Extra Green]

Evo sad sam malo proučio statističke zakone u anketama, i piše da uopće ne trebamo veliki uzorak da bi anketa bila poprilično točna.

Npr. ako nakupimo 100 sudionika u ovoj anketi, i prosječni odgovor bude npr. 80%, sa velikom sigurnošću(95%) možemo reći da su investitori u prosjeku u dionicama između 70 i 90%.

Evo ovdje tablica koja kaže kolika je točnost pri određenom broju ispitanika
http://www.sciencebuddies.org/scienc...icipants.shtml

[ceha]

ako skupiš 20 budi stretan.

[Extra Green]

ceha kaže:

ako skupiš 20 budi stretan.

Ma biti će više, evo u ovom trenutku na gospodarstvu ima 132 forumaša. Mnogi od njih će zaći malo i na dionice i mnogi od njih trguju dionicama.

Pričekat ćemo par dana pa ćemo vidjet

[freelancer]

Zašto anketa nije javna?

[Extra Green]

freelancer kaže:

Zašto anketa nije javna?

Mislim da će ovako biti više odgovora, jer netko možda zbog forumskog imidža ne bi htio sudjelovati

A što bi dobili time da je javna? Jer nije nam bitno da li je pojedinac u dionicama ili kešu, nego da li je prosječan investitor na ZSE u dionicama ili kešu.

[shef Sale]

Točno. A za onog pojedinca ionako znamo da je u dionicama

[Sh@dow]

0%!

[Extra Green]

Dakle, trenutno imamo 29 glasova i za sada statistika kaže da su prosječni investitori na ZSE otprilike 36% u kešu, znači love za dizanje cijena dionica ima, samo se čeka pravi trenutak.

[Sh@dow]

Kako 36% u cashu???

U dionicama sam otprilike? 0% = cca 14%

Anyway, s obzirom na trenutni outlook jednostavno ne vidim mogućnosti za budući dugotrajniji uzlet dionica.

[Extra Green]

Sh@dow kaže:

Kako 36% u cashu???

U dionicama sam otprilike? 0% = cca 14%

Anyway, s obzirom na trenutni outlook jednostavno ne vidim mogućnosti za budući dugotrajniji uzlet dionica.

Pa zbrojiš za svaku grupu koliko je u kešu i dionicama, i zbrojiš i sve usporediš, i množiš, dijeliš i svašta nešto računaš i onda dobiješ 36% u kešu

Možda je upravo to što nitko ne vidi mogućnost za rast najbolji argument za rast

[Sh@dow]

Extra Green kaže:

Pa zbrojiš za svaku grupu koliko je u kešu i dionicama, i zbrojiš i sve usporediš, i množiš, dijeliš i svašta nešto računaš i onda dobiješ 36% u kešu

Kužim,ti ustvari tražiš koliko je "ukupno" casha na raspolaganju.

Možda je upravo to što nitko ne vidi mogućnost za rast najbolji argument za rast

Grčka, Portugal, Irska, Španjolska i Italija u velikim problemima koji će bez imalo sumnje razotkriti probleme u kojima se nalaze Belgija, Francuska, Sjedinjene Države, Japan i Kina. Jednostavno treba jedno ogromo čišćenje od dugova i tek tada možemo ponovno krenuti. Ne može biti bolje, a da prije ne bude gore. Po meni kratkoročno mogu gore, ali ništa više od toga.

[Extra Green]

Sh@dow kaže:

Kužim,ti ustvari tražiš koliko je "ukupno" casha na raspolaganju.

Da, zanima me prosjek

Sh@dow kaže:

Grčka, Portugal, Irska, Španjolska i Italija u velikim problemima koji će bez imalo sumnje razotkriti probleme u kojima se nalaze Belgija, Francuska, Sjedinjene Države, Japan i Kina. Jednostavno treba jedno ogromo čišćenje od dugova i tek tada možemo ponovno krenuti. Ne može biti bolje, a da prije ne bude gore. Po meni kratkoročno mogu gore, ali ništa više od toga.

Da, problema ima ali uvijek ih je bilo i uvijek će ih biti, ali riješiti će se nekako.

Treba gledati i drugu stranu medalje, dug sam po sebi nije toliki problem, jer da je problem samo dug, Japan, Britanija i još neki bi davno bankrotirali. Problem je u povjerenju, a ljudi neće paničariti dovijeka, samo je pitanje hoće li prestati paničariti za par mjeseci ili koju godinu.

A što se tiče konkretno dionica, jeftine su, firme u Americi imaju love više nego ikad, prosječna dividenda američkih dionica je prvi puta nakon valjda 50 godina viša nego prinos na obveznice, ona recesija 2008/2009 je mnogim investitorima bila prva u karijeri pa su se uspaničili previše, ako bi sad opet bila recesija, dionice ne bi toliko pale.

I kod nas se sad u kolovozu vidjelo nešto zanimljivo, kad su SP500 i DAX padali po 5%, Crobi bi pao 1%, a to znači da više nema prodavača, tko je htio prodati, prodo je, znači puno su veće šanse da će Crobex u roku godine dana ići gore nego dolje, osim ako ne dođe te recesije koju spominju, a ako je i bude, pad neće biti ni približan onome od prije par godina

[marqox]

Hmmm.... Meni je vrlo zanimljiva rupa u rasponu oko pola cash, pola dionice.
Time bi se podaci mogli interpretirati i ovako: ima dvije trećine bikova bez casha i trećina medvjeda s cashom. A nema daljnjeg rasta bez voljnog casha...

[Sh@dow]

Extra Green kaže:

Da, problema ima ali uvijek ih je bilo i uvijek će ih biti, ali riješiti će se nekako. Treba gledati i drugu stranu medalje, dug sam po sebi nije toliki problem, jer da je problem samo dug, Japan, Britanija i još neki bi davno bankrotirali. Problem je u povjerenju, a ljudi neće paničariti dovijeka, samo je pitanje hoće li prestati paničariti za par mjeseci ili koju godinu.

Hm, bojim se da današnji problemi nisu nešto uobičajeno što smo imali, a samim time bez pristupanja rješavanju problema neće niti biti vjere u prosperitet. Razina dugova je na povjesnim razinama, a visoka razina duga postaje još veći problem ukoliko nemaš vlastitu monetarnu politiku. Krenimo od PIIGS članica koje imaju dva problema, visoku razinu dugova i snažno aprecirane RDT. Dakle izvori rasta praktično više ne postoje, a dugovi koji i dalje rastu se trebaju servisirati. Štoviše, kako bi došlo do jedinog preostalog izvora rasta potrebna im je interna deprecijacija, a čime bi došli u situaciju da u budućnosti rastu i smanjuju relativnu, a možda i apsolutnu razinu duga.

Navedeni proces znači da na postojeću razinu obveza dohotci i cijene u gospodarstvu moraju padati, odnosno nezaposlenost snažno porasti što visoku razinu dugova čini još nepodnošljivijom. U Grčkoj koja od početka prošle godine pod navodnicima počela sa rigoroznim programom štednje državni dug je porastao za 60 milijardi EUR, te će isti 2012. stajati na 170%, a fiskalni manjak i dalje iznositi preko 5% BDP-a. Kada državnom sektoru dodamo korporativni i sektor kućanstva onda dolazimo do spoznaje kako ukupan dug domaćih sektora iznosi gotovo 700 milijardi EUR ili 350% BDP-a. Nema aposlutno nikakve šanse da Grčka dugove koje ima prema inozemnim vjerovnicima, a koji iznose preko 400 milijardi EUR počne vraćati.

Kao što vidimo državni sektor više nije sposoban sposoban servisirati vlastite obveze. Grčka prvo treba izaći iz deficita koji je prošle godine iznosio preko 10%, a ove se predviđa na iznad 8%, te kada bi fiskalni suficit u prosjeku iznosio za Grčku ogromnih 2% BDP-a, tek bi se oko 2030. relativna razina državnog duga spustila na razinu na kojoj je bila prije izbijanja Velike recesije, te bi i dalje iznosila visokih 105% BDP-a i sve to pod pretpostavkom da kamatna stopa iznosi niskih 3%. Tržište trenutno traži kamatnu stopu od preko 15%. Iz napisanog je razvidno da se u skorijoj budućnosti sprema grčki default kako bi se potom pristupilo šišanju vjerovnika, te spuštanju razine državnog duga na podnošljivih 60% BDP-a.

Napisano znači da bi vjerovnici ostali bez 230 milijardi EUR. S obzirom na razinu obveza koje imaju Irska, Portugal ili Italija razvidno je da bi se ostale prezadužene članice pobunile zbog diskriminacije. Objavom defaulta u Grčkoj dužnička kriza bi se prelila na cijelu Eurozonu, a potom i na globalno gospodarstvo. To bi značilo snažan rast cijene zaduživanja za države koje već sada imaju izrazito velikih fiskalnih problema, a koje bi zbog sanacije financijskog sektora koja bi potom trebala uslijediti zbog izuzetno slabe kapitaliziranosti EU banaka dodatno povećala obveze kako u aposlutnim tako i u relativnim iznosima. Govorimo o Španjolskoj u kojoj državni dug već danas iznosi 70%, Francuskoj 90%, Portugalu 100%, Irskoj i Belgiji 105% i Italiji 125% BDP-a, odnosno ukupno preko 5.200 milijardi EUR obveza.

S obzirom da Njemačka, Austrija, Nizozemska ( koje se btw ne nalaze u ništa boljoj situaciji - državni dug cca 90%, 75% i 65 BDP-a respektivno ), Finska, Slovačka i Slovenija nemaju fiskalni kapacitet da maknu navedene s tržišta kapitala i omoguće im financiranje po prihvatljivoj cijeni, razvidno je da kao kreditor u krajnjoj nuždi ostaje jedino ECB, odnosno masovna monetizacija dugova navedenih država. S obzirom da Zakon o osnivanju ECB-a to strogo zabranjuje, a i jedna Njemačka na takav scenarij nikada ne bi pristala između ostalog zbog bolne prošlosti ( već su danas stavili veto na daljnju monetizaciju od strane ECB koji je samo u zadnjih pet tjedana kupio državnih obveznica perifernih članica za 80 milijardi EUR kako bi utjecao na pad cijene zaduživanja ) to znači oluju svih oluja.

S obzirom da ukupna izloženost EU banaka prema državnim sektorima navedenih članica iznosi 450 milijardi EUR i da znamo za činjenicu da imaju izuzetno velikih problema sa kapitaliziranošću, razvidno je da bilo kakve gubitke ne bi bile sposobne amortizirati što bi značilo novu socijalizaciju gubitaka. U ovoj situaciji već govorimo o dubokoj depresiji koja vlada Eurozonom, a njezinim izbijanjem problem loših plasmana bi dodatno porastao pošto bi u velike probleme ušli korporativni i sektor kućanstva. Kako su od osnutka Eurozone do danas ukupne obveze navedenih sektora prema bankama skočile s 9.000 na nevjerovatnih 18.000 milijardi EUR, razvidno je u kojim bi se problemima financijski sektor Eurozone našao.

Jedino rješenje bi bilo masovno printanje EUR i inflacija, naravno bez Njemačke, Austrije, Finske i Nizozemske. Nadam se da ti je jasno u kojem bi se stanju tržišta kapitala već tada nalazila. Meni je više nego jasno u kojim problemima se nalazi cijela Eurozona i da s obzirom na nikada viđenu aposlutnu i relativnu razinu dugova situacija nikako ne može biti bolja, a da prije ne bude gora. Što se tiče Japan treba napisati kako isti trenutno ima izuzetno veliki fiskalni problem. Njihova sreća je ta što trenutno ino sektor u neto iznosu posuđuje što znači da privatni sektor u neto iznosu štedi više nego što država posuđuje, te stoga nisu primorani na eksterno financiranje deficita.

Isto tako za razliku od Eurozone imaju kao kreditora u krajnjoj nuždi vlastitu centralnu banku što vjerovnici percipiraju. Međutim, na kraju lipnja tekuće godine japanski državni dug iznosio je 13.000 milijardi USD odnosno 200% BDP-a ( Sjedinjenih Država 14.600 milijardi USD ili cca 100% BDP-a ), a prema postojećim fiskalnim projekcijama previđa se da će 2014. isti stajati na 240% BDP-a. Dakle veliki problem je već tu i samo je pitanje vremena kada će doći do reakcije tržišta obveznica. U postojećim uvjetima rast kamatne stope za 1% znači podizanje tereta servisiranja duga za 2% BDP-a. Kamatna stopa po kojoj se trenutno zadužuje skoro duplo manje zadužena Italija i zadržavanje relativne razine duga na postojećoj razini bi značilo potrebu uklanjanja fiskalnog manjka koji trenutno iznosi 8% BDP-a što je red veličine +500 milijardi USD.

Dakle, ukoliko i kada dođe do reakcije tržišta Japan neće imati drugu mogućnost nego krenuti sa masovnom monetizacijom državnog duga. Pored toga Japan se nalazi u središtu žute kuge, te osim što Japanci ubrzano stare isti izumiru, te se previđa kako će do 2050. japanska populacija pasti sa današnjih 127 na ispod 100 milijuna stanovnika. Napisano znači još veći pritisak na japanske državne financije koje su već danas pred kolapsom. Nadalje, po meni Velika Britanija nema neki veći problem koji ne bi bili u stanju kroz par godina rješiti. Isto je s Sjedinjenim Državama. Međutim i kod jedne i kod druge zemlje postoji realna opasnost od ulaska u novu reseciju ukoliko državni sektor krene u štednju.

S obzirom da se privatni sektor nalazi u fazi razduživanja, a da inozemstvo neto štedi, razvidno je da tako nešto ukoliko žele zadržati postojeći output i životni standard, te olakšati navedeni proces nikako nije poželjno. Japan, Velika Britanija i SAD ne mogu bankrotirati mogu jedino defaultirati na vlastite obveze i to samo onda ukoliko to žele. Ukoliko ne žele onda imaju mogućnost za razliku od članica Eurozone da relativnu razinu duga kroz nešto višu stopu inflacije spuste na dugoročne prihvatljive razine. Aposlutna i relativna razina duga nikada nije bila na ovim razinama. Japan, Italija, Belgija, SAD, Velika Britanija, Portugal, Irska, Francuska, Njemačka i Grčka imaju problem previsokog državnog duga. Španjolska, Nizozemska i Austrija u nešto manjoj mjeri.

Pored toga Grčka, SAD, Britanija, Irska, Portugal i Španjolska imaju problem previsokog privatnog duga. Te dugove treba svesti na prihvatljivu razinu, a jedina dva načina da se to učini je kroz gospodarski rast na koji jednostavno ne mogu više računati pošto rast domaće potražnje u postojećim uvjetima više nije opcija, a drugi kroz nešto višu stopu inflacije koju si Japan, SAD i VB mogu prušiti, dokle si članice Eurozone to ne mogu dopustiti. Mislim da je jasno kako svi zajedno ne mogu problem prebaciti na inozemstvo pošto danas države koje čine preko 80% globalnog gospodarstva žele investirati i izvoziti, a tek manji dio pristaje na potrošnju. Tu je još Kina koja je problem za sebe.

Od izbijanja Velike recesije zahvaljujući snažnoj kreditnoj ekspanziji ukupan dug svih sektora narastao je s 100% na 200% BDP-a. SAD, VB ili Japanu je za rast duga u visini 50% BDP-a trebalo gotovo desetak godina, a Kini samo dvije do tri godine. Stoga je razvidno da imaju problem mnoštva malinvesticija ( zahvaljujući kineskoj partiji, odnosno njihovom gospodarskom modelu koji se bazira na masovnim investicijama i izvozu ) koji se svakog trenutka može aktivirati što bi značilo identičnu financijsku krizu kroz koju su prošli početkom 90 ih prošlog stoljeća. Ne vidim jednostavno mogućnost da iz svega ovog globalno gospodarstvo izađe bezbolno, a samim time bilo kakav održiv rast na tržištima kapitala je fantaziranje.

[Sh@dow]

Na globalnoj razini već postoje stotine i tisuće milijardi USD gubitaka koje samo treba priznati pošto pokušaji njihova skrivanja problem samo dodatno povećavaju, a gubitke će kad tad morati prihvatiti. Što se tiče američkih korporativnih profita, istina je da su isti na rekordnim razinama, ali najviše zahvaljujući procesu globalizacije, odnosno rastu na brzorastućim tržištima. Kako korporativni sektor percipira outlook američkog gospodarstva dovoljno govori činjenica da su korporativne investicije danas još uvijek 20% ispod peaka na kojem su bile 2006. Dapače, industrijski kapaciteti su smanjeni odnosno vraćeni na razinu iz 2003., dokle industrija trenutno radi na samo 75% raspoloživih kapaciteta. U ovom trenutku jednostavno ne vidim svjetlo na kraju tunela.

[Extra Green]

Dug je uvijek bio na rekordnim razinama, sustav tako funkcionira, svi imaju problema sa dugom, a to će se riješiti inflacijom, samo je pitanje vremena kad će centralne banke popustiti sa onim svojim ciljevima od 2% inflacije.

I problem Grčke će se nekako riješiti, možda nekakvim kontroliranim bankrotom, ali mislim da to neće pokrenuti domino efeket, centralne banke su već svima pokazale i dokazale da će naprintati love koliko god je potrebno da spriječe katastrofu.

Možda bude i nekakav veći rat, jer su ratovi jako korisni za gospodarstvo, samo se nadam da neće biti blizu nas.

Uglavnom, budućnost je svijetla, a dugoročno gledajući, u ovoj situaciji straha i opće depresije, mislim da je pametno ulagati u dionice.

A ako baš dođe do totalnog kolapsa, biti će potpuno nebitno da li kapital imamo u dionicama, bankama, nekretninama, ja se kladim protiv smaka svijeta!

[Sh@dow]

Sustav funkcionira na način da dug u apsolutnom ali ne i u relativnom iznosu konstantno raste. U aposlutnom nema granice dokle u relativnom iznosu granice itekako postoje, te zbog toga svako malo i izbijaju dužničke krize. Danas su upravo dugovi u relativnim riznosima dosegnuli svoje rekordne razine na kojima kod pojedinih država nikada nisu bili, te na postojećim razinama nisu održivi. Dakle treba ih svesti na održive razine što znači viša stopa inflacije odnosno pad životnog standarda. Konstatacija da svi imaju problema sa dugom je pogrešna. Primjerice problem neodržive razine duga nemaju jedna Švicarska, Švedska, Tajvan, Hong Kong, Singapur, Koreja, Malezija, Australija, Finska itd.

Treba znati da inflacija nije opcija za članice Eurozone, kao što je za SAD, Britaniju ili Japan. U trenutku kada dužnička kriza hara perifernim članicama Eurozone naivno je očekivati da se default Grčke ne bi metastazirao na ostale periferne i neperiferne članice Eurozone za koje tržište smatra da imaju previsoku razinu duga. Kao što je rastom cijene zaduživanja Grčkoj narasla cijena zaduživanja i ostalim perifernih članicama tako bi se i default itekako odrazio na njih daljnjim rastom cijene zaduživanja. S obzirom na razinu duga svaki daljnji rast kamatnih stopa dovodi ih na rub defaulta pogotovo zato što tržište itekako zna da nemaju kao Japan, SAD ili Velika Britanija iza sebe kreditora u krajnjoj nuždi.

Posljedica toga ti je da Velika Britanija kojoj ima državni dug 30% BDP-a veći od Španjolske plaća kamatnu stopu od 2.5%, dokle Španjolska plaća preko 5%. ECB može printati novac ( po statutu ne ), ali ga mogu promjeniti i ako će to raditi onda će to raditi bez Njemačke, Austrije, Finske i Nizozemske pa čak mislim Belgije i Francuske. Rješenje problema ne može biti bezbolno, a što to znači za tržište kapitala vidimo već danas gdje su indeksi izgubili i do 30% na vrijednosti. Istina je da su cijene dionica jeftine ali su u razdoblju krize uvijek jeftine. Po meni nikako nije pametno danas ulaziti u dionice pošto se vrhunac dužničke krize nije dogodio.

Isto tako ne znam od kada su to ratovi korisni za gospodarstvo. Oduvijek sam mislio da ratovi u konačnici ne akumuliraju nego uništavaju kapital. Do totalnog kolapsa ne vjerujem da će doći, a ukoliko se promjene okolnosti sasvim sigurno ću promijenit i mišljenje. Kako si iz gore priloženog zaključio da je budućnost svjetla ne znam. Tvoje mišljenje trenutno ne dijelim pošto bi to značilo da je vrijeme za kupnju dionica. S obzirom da su daljnje korekcije neizbježne razvidno je kako još uvijek nije vrijeme za ulazak u dionice iako su navedene jeftine. Sasvim sigurno je da će u budućnosti biti još jeftinije. Pojedinci su već danas u gubitku zato što su fulali izlaz, ali to ne znači da se od drveća ne može vidjeti šuma.