Negativa kod oca, djeda...obitelji.

[sanjita]

gledaj ovako, imaš divnu mamu koja je očito radila na tvom odgoju. ti ne trebaš biti kao on. niti ćeš biti ako budeš svjestan svog ponašanja i ispravljao greške.
on je takav kakav je, pun nekih svojih frustracija i srdžbe prema životu. nisi ti tu ništa kriv, kao ni ostatak tvoje obitelji.

napravi sebi svoj život, odseli, nađi curu, živi kako ti želiš.

[Lord Byron]

sanjita kaže:

gledaj ovako, imaš divnu mamu...

A ovo si vidjela - gdje?

Ako se malo zaviri iza autorove pozicije žrtve, može se vidjeti da sve odnose s drugim ljudima doživljava primarno kroz novac.

[sanjita]

mantisa kaže:

Na kraju, cini se, da ja malo koji sretnik imao normalnog oca.

ja imam normalnog oca. ali i šira familija muški članovi s obje strane su baš obiteljski likovi. trče za djecom, hrane, oblače i sve.
sve to u jednoj "zaostaloj vukojebini u dalmaciji".
ono kockaste glave, bog i hrvati, tompson i slično.

Lord Byron kaže:

A ovo si vidjela - gdje?

Ako se malo zaviri iza autorove pozicije žrtve, može se vidjeti da sve odnose s drugim ljudima doživljava primarno kroz novac.

ma brijem bezveze.

[plavi-safir]

Nemam oca.
Stoga ne mogu dati neko mišljenje iz tog pogleda.
Vjerujem da je imati tako hladnog oca kao tvoj je bolno kao i nemati ga uopće.
Ja sam kroz život imala situaciju s majkom,puno tragičniju, dramatičniju.
Netko je napisao da nas uvijek bile ti odnosi s roditeljima i mislim da ima puno istine u tome.
No naučiš nadživjeti te neke vlastite unutarnje borbe i boli.

Ne možemo popravljati druge.
Jedino sebe, najbolje što možemo.

Možda i sam jednog dana budeš otac.
Vidjet ćeš koliko ćeš se promjeniti u nekim razmišljanjima...

Poslano sa mog Lenovo A1000 koristeći Tapatalk

[flyene]

big-tower kaže:

Unatoc veselom pocetku, ponadao sam se da cu naci slicna iskustva i zato hvala vama sto ste podijelili svoje price.

Da budem jos totalno iskren kakav inace jesam. Zelim se nauciti da totalno budem ugasen iz svijeta, da ne dozivljavam emocije kako inace dozivljavam jer sam po prirodi dosta osjecajna osoba kad su u pitanju bliski ljudi i previse sam velikodusan sto su mnogi znali dobro iskoristiti. Prije par godina sam upoznao jednu djevojku koja je takva. Bili smo samo prijatelji iako sam ja zelio nesto vise. Neke njezine signale sam nazalost krivo shvacao. Kod nje mi se bas to svidjelo sto ju boli briga za sve, nije voljela drustvo i cesto je htjela biti sama sto mi je potvrdila zajednicka prijateljica. Volio bi postati takav tip jer emocije u ovom svijetu ne vrijede apsolutno nista.

A sad sto se tice oca osjecam se zaista lose i razocarano. Vjerujem da je sve to povukao od svog oca koji nas je nedavno napustio. Djed je posljenjih nekoliko godina zivio sam jer nas je njegova voljena napustila. BIli smo mu svi podrska ali s vremenom sam mu prestao ici u posjete iz bas tog razloga sto se obasjao nevjerojatnom kolicinom negative. Nisam mogao doci do rijeci kad bi objasnio sto radim i cime se bavim jer po njegovom to sto ja radim nije posao. On je tipicni old school tip bio, nevjerojatno se naradio za jedan ljudski zivot i svi su ga jako cijenili radi toga. To svoje zvanje je uspjesno prebacio na mog oca koji je s vremenom postajao dosta naivan pa je izgubio dosta novca na nekim poslovima. I to unatoc upozorenjima od bas svih nas da ne srlja u neke stvari jer dolazi kriza. Da mi je znati samo koliko puta ga je stariji morao izvlaciti iz govana u kojima bi se nasao. Sada mi smijesno dode jer u ovih nekoliko godina sam dosta puta znao pomoci ocu s novcem. Trazio je odredeni iznos, a peckala me cinjenica da nije znao reci ni obicno hvala. Vec je to kao da moram dati iako nisam ni pitao za sto mu treba. Bilo me strah da se uvukao u neke dugove sto je vjerojatno bio prije problem. To su bili dosta velik iiznosi ali tu i tamo bi vratio novac, samo na dosta ruzan nacin. Dok bi ja njemu u komadu dao recimo 5-10 tisuca kn, on bi meni to na sitno sve vracao po 200-300kn sto me uzasno razocaralo s obzirom da velik dio svoje zarade konstantno ulazem u napredak svog biznisa. Ne uzivam u apsolutno nikakvoj podrsci opcenito u obitelji i svi su to gledali sa golemom kolicinom skepse. Ali nisam se predavao, gurao sam to i vjerovao u sebe. Danas je to ozbiljan posao i postao sam svoj sef, ne moram nikoga slusati sto mi je oduvijek bila golema zelja u mladosti.

Stvarno bi volio da se mogu samo iskljuciti iz svega, gurati ovo sto guram i jednostavno ugasiti taj sjebani osjecaj koji vristi u meni. Hvala sto vama to ne zvuci nekako mlako, ali shvacam ako nekima to izgleda da je tako. Jednostavno mi je zao da se ne moze opisati sto sam ozbiljnije razgovore znao imati sa ujacima, sa ocevima od prijatelja nego sa vlastitim ocem. Ja ne mogu reci da sam uopce dobio nekakav savjet od njega ili kako da se nesto napravi. I sad zbog cega je mene strah da postanem takav poput njega? Cak sam mu rekao ruznim rijecima da bi se radije roknuo nego bio takav prema svojoj djeci. BOli njega ona stvar, kao da to nisam ni rekao.

Nije mi cilj trgnuti ga kako su neki pomislili vec jednostavno imati bolji odnos. Sta cemo u bolnici zapoceti prve ozbiljne razgovore kad on bude na izdisaju? Nema toga nazalost i vec neko vrijeme uopce ne ocekujem nesto od toga. Samo htjedoh izbaciti svoje frustracije i zamoliti ekipu ako ima slicna iskustva, pa da bar skuzim kako se postaviti u takvim situacijama bez obzira koliko bile bolne. A bole zaista... ma sto god nekima to zvucalo smijesno.

Ne želiš biti poput svog oca, a želiš ubiti emocije u sebi?
A ja sam mislila kako si baš super jer unatoč tome šta nisi od njega dobio neke osjećaje ipak si osjećajna osoba. I sad ovo izjaviš... Nemoj se izolirati od svijeta, to ti je baš jadno. Živi život i osjećaj punim srcem. I pokaži svom djetetu jednog dana da si najbolji tata kojeg je moglo imati.

[big-tower]

Kroz novac? Zbilja? Prije svega nemojmo se lagati i pricati da lova nije bitna u zivotu jer nazalost je. Uzeo si primjer iz razloga sto sam dao ocu lovu iako nisam znao o cemu se radi par puta. Pitao bi svako malo jer zna da sam inace naivne prirode i da zelim pomoci, ali bas svaki put to sjebe na sebi svojstven nacin. Niti hvala ili samo laganje da cu sutra i sutra dobiti nazad. Kuzis, ulazem dosta novca u ovo sto radim ili imam neke planove za otputovati pa mi je to par puta znao minirati svojim cudnim potezima. I bez da ista kaze osim "sutra i sutra". Lova je bitna kao i zdravlje. Lako je pametovati ako su ti roditelji dobro podmazani ili clanovi vladajucih likova koji imaju prekrasnu mrezu gdje stite svoje guzice.

Plavi-safir, zao mi je sto cujem to...

Flyene, mislio sam to na odnos s njim. Bas kako je nekoliko vas savjetovalo da je najbolje odseliti i krenuti dalje. Svjestan sam toga da su mozda to vec godine kad se treba odseliti ali gledam svoje vrsnjake i ima jako slicnih prica kao moja. Po meni naravno uopce nije sramota ostati u kuci, pogotovo ako mozes pridonijeti svojim radom i zaradom. A to radim bez problema unatoc njegovim konstantnim bockanjem da bi se trebao zaposliti. Fora s mojim poslom je da to mogu raditi kod kuce bez problema i u bilo koje vrijeme te sam svoje ideje stvarati. To je golema prednost jer uvijek bi se uzasavao da mi nekakav ludak stoji iznad glave i gusi me svojim kritiziranjem da nesto ne radim kako treba.

Ugasit se i jednostavno ne pokusavati bilo sto, biti na relaciji bok-bok i ne previse pricati. Stigle su ove godine kad se moram uozbiljiti iako sam stvarno teska pozitiva i obozavam se smijati. Djelujem dosta neozbiljno ali sve u granicama normale. Ma djeca su sve. Imam nekoliko starijih bratica i sestricne koji vec imaju klince. Nema vece radosti nego promatrati njihovo odrastanje. To je po meni definitivno vrhunac u zivotu. A opet, ima ekipe koje ni nema djecu, to ne zeli ili jednostavno nisu mogli naci nekoga. Nekako se pronalazim u tim grupicama zbog narusenoh duha. Vidjet cemo sto nam donosi buducnost

[ex anais]

big-tower kaže:

To je golema prednost jer uvijek bi se uzasavao da mi nekakav ludak stoji iznad glave i gusi me svojim kritiziranjem da nesto ne radim kako treba.

Kao tvoj otac...

A ti živiš s njim? Odseliti jučer.

[flyene]

Ne, nije sramota ostati s roditeljima, pogotovo u Hrvatskoj di je teško spojiti kraj s krajem kad odeš u podstanare. Mislim da ti možeš napustiti gnijezdo što se tiče financija i mislim da bi to trebao napraviti kako bi se maknuo od negative, od tog osjećaja pritiska jer te se gleda kroz lupu. Čisto da se osjetiš kompletnom, odraslom osobom. I naravno, roditelje možeš posjetiti kad god zaželiš i možeš poslije sat-dva druženja s njima lijepo otići u svoj mirni dom.

[Joshua]

mantisa kaže:

Ja bih rekla da je to i kulturoloski problem.

Kakve sad veze kultura ima sa sjebanim ocem? Nije kulturološki nametnuto da očevi budu ovoga tipa. Slatkič nije imal neku sreću ali kaj sad. Neka se odmakne od njega i to je to.

[čajni kolačić]

Citajuci ovo sve, imam potrebu podjeliti svoje iskustvo.

Moj otac je bio slican tvomu. Nikad nikakve rijeci, savjeta, smjernica, a kamoli pohvale. Samo hladnoca i sutnja. Dosta cesto i mrkog pogleda. Gledajuci svoje djetinjstvo, promatrajuci obiteljske odnose svojih prijatelja, naslutila sam da nesto nije kako treba. Naravno da sam nesvjesno radila sve kako bih pridobila njegovu paznju. Pohvala bi bila zlatna medalja. Nikada se nista od toga nije dogodilo. Zivot mi je bio kao onaj veliki tobogan iz blockbuster filmova. Zaboravih na majku da. Ona nije bila nista bolja. Ni sama nije dobila dovoljno emocinalne podrske od vlastite majke pa je stoga nije bila u stanju ni pruziti vlastitoj djeci. Nije se nikada zapitala da li bi mogla promijeniti nesto.

Obitelj je osnova, baza. Ukoliko je ona zdrava i ukoliko su odnosi zdravi i puni ljubavi, razumijevanja, emoc.podrske, tada je jedinka dobro potkovana za ostvarivanje same sebe. Postoji dobro poznata hijerarhija potreba. Piramida koliko se sijecam. Zadovoljavanjem onih najnizih, primarnih i penjuci se piramidom, dolazimo do samoaktualizacije.

Da skratim pricu.
Dosta sam citala, istrazivala. Postavljala sama sebi pitanja. I na kraju nasla lijek.
Odselila sam se od njih (u Njemacku). Stvorila vlastiti zivot. Dom. Kad udjem u svoj stan mogu pomiristi Mir.
Naucila sam da ne budem ovisna o nikome, da ne tezim odobravanjima i pohvalama. Svi su odgovorni za sebe i ti nemas pravo mijenjati nikoga i traziti nesto od nekoga.
Sada nakon tri godine samostalnog zivota, a bilo mi je 27 kada sam se probudila (njemu 56), vidim plodove koje sam posadila.
Tata mi je sada najveca podrska. Nakon 27 godina borbe za pronalskom sebe i pokusajem stvaranjem nekakvog odnosa s njim.
Zasto je to sada tako?
Kupila sam njemu i sebi knjigu. Citali smo je paralelno. Knjiga nam je promijenila zivote. Ako ikoga vise zanima o tome moze mi se javiti u inbox. Knjiga dobro opiuje tko smo mi, kako se ponasamo. Opisuje zapravo one temeljne moralne vrijednosti koje bi svaki covjek trebao imati.

Ono sto bih ja mogla zakljuciti, sto je mome ocu falilo, a mozda i tvomu, je ljubavi. Zapravo kao i svima nama. On ima isto dijete dijete u sebi. Mi cemo svi uvijek imati unutarnje dijete u sebi koje moramo njegovati. Koliko je on ljubavi dobio? Problem je samo taj da nismo nauceni i bojimo se ljubav pokazati i podariti. Sve te nauke idu sa koljena na koljeno. I ne mozemo se opravdati da mi za to nismo krivi, jer su nas tako roditelji naucili. Danas je znanje toliko dostupno, na nama je da ga upijamo. Zivot i nedace te navedu da zaboravis sto je bitno u zivotu i lako vrlo brzo se upletes u klupko. Zapostavis sebe, svoju obitelj i zivis u nekoj tami.

Mene nije strah biti roditelj, a nebi trebalo ni tebe. Ja ne zelim reci da nisam imala od koga nauciti. Ja znam da sam ja puna ljubavi i da je imam dovoljno za podijeliti. Ti znas dobro tko si, za sto si sposoban i sto imas za podariti.
Strah je nas najveci neprijatelj, no nema nas cega biti strah.

Mijenjajuci sebe, indirektno mijenjamo druge. Bilo vidljivo ili ne, utjecemo jedni na druge.

Uglavnom, kad prihvatis stvari kakve jesu i okrenes se samome sebi i polazis od samoga sebe vidis ljepotu ovoga svijeta.

Nadam se da sam te malo ohrabrila.

[ex anais]

Eto, čuli ste vi svi sa roditeljima iz pakla. Kupite im knjigu.

[flyene]

Neki očevi bi ti hitili knjigu u glavu ...

[ex anais]

Tiš mene ne poštivat, paf.

[Joshua]

ex anais kaže:

Eto, čuli ste vi svi sa roditeljima iz pakla. Kupite im knjigu.

A u kurac!

[flyene]

ex anais kaže:

Tiš mene ne poštivat, paf.

Ja da čitam knjige? Ti'š mene učit životu?

[big-tower]

Hvala ti kolacic!

Posebno me opalila ova rijec "SMJERNICE". To bi mama rekla kad bi s njom vodio ozbiljan razgovor zasto je toliko negativan. Nazalost odgovor lezi u njegovom ocu koji je bio takav. Cesto ga je kudio jer ga ovaj nije zelio slusati. Pod tim mislim na onu krizu koja nas je opako pogodila. Svi su mu govorili da ne radi to, ali on je htio po svome. Spomenula si ljubav i to je izgleda to.

Volio bi si pogledati svoj djecji pogled kad sam gledao ostale sportske prijatelje kako ih roditelji bodre bez obzira na rezultat. Je placao masno i to kao klinac tesko da shvacas, ali izostala je ta podrska i da vidim kako je njemu stalo. A ne da ja u treneru vidim oca vise nego sto mi je vlastiti otac. Ne znam, bit ce da ga je posao totalno uzeo za sebe uz ostrog i hladnog oca.

Prava je tuga sto ni u proteklih par godina nisam uzivao u bar nekakvoj podrsci kod pokretanja biznisa. Toliko pitanja, toliko upitnika, a samo bi odgovarao da trebam vremena. Ajde, bar ce mi reci bravo kad dodem na vrh ako mi se ostvare planovi koje imam...

[ozirus]

ex anais kaže:

Eto, čuli ste vi svi sa roditeljima iz pakla. Kupite im knjigu.

Malo sarkazma ne škodi

[Depeche E.]

Dakle! Ti imaš izuzetno lijep tijek misli i baš je gušt čitati ih

Ja ovo što pišeš ni u jednom trenutku nisam shvatila kao plačipičkavanje forumom. Naprotiv! Toliko je važno i oslobađajuće ostaviti negdje misli i osjećanja! Bravo za to!

Nemoj biti bezobrazan prema tati ZNAM koliko suludo to zvuči, ali pokušaj mu oprostiti. Velikim dijelom nije kriv što je takav. Neki ljudi se jednostavno rode “oštećeni”. Ili pak tijekom života okrenu na tu stranu uslijed načina življenja, odnosa drugih prema njima, ali onda je to dijelom i njihov izbor ili obrambeni mehanizam.. nešto od toga je.

Kada mu se suprotstavljaš tada svoju energiju usmjeravaš u nešto što dugoročno ne ide tebi u prilog. Možda se u tom trenutku osjećaš dobro jer, eto, rekao si mu što ga ide i izbacio to iz sebe, ali nakon toga ti ne ostaje ništa osim frustracije i tuge.

A znaš što stvara agresiju, bilo verbalnu ili fizičku - pa upravo frustracija

U obitelji imam situaciju s bliskom osobom koja je teški materijalist i koja ne bira sredstva i osobe preko kojih će ići kako bi ostvarila ciljeve. Ima momenata kada je mrzim i toliko mi dođe da joj svašta kažem (nekada sanjam i da je tučem jer znam biti isfrustrirana nepoštivanjem i zloćom koju projicira prema drugima, ALI sam nakon toga iscrpljena i nisam sretna. Šteti mi. Pa stanem na loptu i sagledam situaciju iz nekog drugog kuta pa samu sebe podsjetim kako nema smisla. Ta osoba nema sreće u životu jer ima potpuno iskrivljene vrijednosti kojima ne želim dopustiti da me uzrujavaju. Takve osobe treba žaliti. Ne na posprdan način nego, eto.. tako i tvoj tata. Teško da će on ići u susret promjeni, no ti imaš šanse da promijeniš percepciju vašeg odnosa.

Tvojoj mami je također vrlo teško, pretpostavljam! Kao početak rješavanja problema vidim selidbu. Kaj fali stanu? Budi cimer s nekime, budi u nekoj garsonijeri ili čemu god što će ti pomoći da nađeš svoj mir Fućkaš to što je on tijekom života ulagao u kuću ili kaj god. To će se ionako jednog dana dijeliti među vama.

Prema ovome kaj pišeš imam dojam da si jedna prilično dobra osoba i nemoj svoj karakter graditi na pretpostavkama! Okej, da, možda imaš neku zajebanu crtu svoga tate, ali kaj si zaboravio da imaš i maminih gena?

A opet! Je li ti palo na pamet da BAŠ zbog takvog odnosa s tatom ti možeš imati KOMPLETNO drugačiji sa svojim klincem?

Sva iskustva koja imaš možeš iskoristiti na konstruktivan ili pak destruktivan način! A izabrat ćeš jedno od toga dvoje ovisno koliko si svjestan samog izbora, a čini mi se da ti jesi. Mnogo!

Ja imam teoriju da mi prije nego kaj se rodimo sami biramo kakav će nam život biti. Kao da radiš neku mapu koju ćeš proživjeti kako bi stekao nova iskustva i evoluirao na tom duhovnom nivou (call it what you want ). Priličan broj ljudi se s time neće složiti, ali meni je to jako lijepa teorija tak’ daaa.. Biži ća o’ tamo!

Evo, meni je ovo jako pozitivna pjesma (unatoč naslovu ) i nekako mi se vrtila glavom dok sam čitala pa evo! https://youtu.be/32bdevGClD4


Sent from my iPhone using Tapatalk

[lurker312]

Ne znam zašto si dozvoljavate da živite život kako bi impresionirali one koje je nemoguće impresionirati?
Moj stari je sličan ovom autorovom. Kada sam u životu radio dobro ni riječi, kada bi usrao tada bi on već našao koju pametnu za reći. Što koju, tada ne bi usta zatvarao.

Mislim da je jedino razdoblje života kada smo se aktivno družili bilo u mojim srednjim dvadesetima kada sam živio život kakav je on odobravao. Takoreć ubračen, ambiciozan i mlada zvijezda u usponu u istom korporativnom okruženju u kojem je on radio. Djetinjstvo nula bodova, sve nakon što sam odjebao tu životnu putanju isto tako.

Kao klinca me to jebalo ovako kao i OPa, kasnije sam shvatio da moj život živim ja sam. Sebi. Ne njemu, on ima svoj. Zbog nekih pizdarija nismo razgovarali od prošle godine do prije koji tjedan. Nije to sad bila neka aktivna svađa, na dva smo kraja države a nije da će itko od nas uzeti telefon pa nazvati onog drugoga. I tako odem tamo i dobijem 3 sata njegovog preseravanja, toliko sam izdržao otprilike. I onda se čudio zašto u ponoć zovem taxi da me vozi dalje a ne prespavam kod njih jer ujutro svejedno idem nazad na put. Baš sam imao volje za provesti u toj kući još nekoliko sati, kako da ne.

Bez obzira na sve niti provodim dane mrzeći ga niti razmišljajući što bi mogao napraviti kako bi usrećio njega ili impresionirao njega ili bilo što a da završava na "njega". Jebe mi se što on misli. To ne znači da ga mrzim, daleko od toga. Otac mi je i da mu sutra zatreba bubreg od mene će ga dobiti. Ali sigurno neću dane provoditi razmišljajući što bi njega usrećilo.

Žao mi je jedino što sam kako godine idu sve više isti on. Vidjelo se to i ranije po sitnicama, sada sve više i više. No pomirio sam se i s time, pokušavam jedino na sebi promijeniti one njegove najgore osobine koje su se prenijele na mene i ako se nekada i zajebem pa budem imao djecu dati ću sve od sebe da barem u nečemu budem drugačiji. Pa koliko bude išlo.
Lagao bi kada bi rekao da nisam pokupio od njega i dobrih stvari. Nije on loš čovjek, samo je pljunuti svoj otac minus neke stvari koje je on odlučio raditi drugačije od njega jer je isto mrzio gledati kako postaje on.
Valjda to tako ide, iz generaciju u generaciju. Nešto se prenese, nešto promijeniš, nešto novo zasereš. Oni poslije tebe ponavljaju ciklus i tako neprestano.

OPu mogu preporučiti samo isto. Gledati sebe i gledati naprijed. Fokusirati se na bitno sebi a roditeljima pružiti poštovanje koje zaslužuju, brigu kada je budu trebali ali ne opterećivati se njima, njihovim mišljenjem niti čekati na njihovu pomoć oko bilo čega.

[big-tower]

Depeche, hvala na velikom odgovoru. Sad su ove godine pa to sve nekako dolazi i dobro se nakupilo. Iz tog razloga sam dosao ovdje da se totalno otvorim i cujem pokoji savjet jer sam uvjeren da netko ima slicna iskustva kao ja.

Takoder kao i ti imam neku cudnu teoriju u vezi zivota ali jednom prilikom jer je jako cudna. Bio jesam kroz srednju veliki vjernik i redovit u crkvu, ali s vremenom me to napustilo jer sam izgubio smisao. Ne mozes mi pametovati drugima kako da zive, a ti radis apsolutno suprotno od Isusa koji je govorio SKROMNO. Ne zelim da sad ova tema eskalira i da odemo u religijske teme ali nemate pojma koliko mi je vjera pomogla u srednjoj. Sjecam se kako je mnogima to bilo smijesno ali nisam se zamarao s time. Danas kad me to bas i ne zanima, ne rugam se drugima.

Lurker, ja sam djetinjstvo imao prekrasno unatoc sto odnos sa ocem nije bio bajan. Mi smo takoreci bili pusteni sa lanca i nije nas nitko kontrolirao. Meni tata opali kaznu da ne smijem van, a ja veceras bjezim iz kuce kako bi bio sa svojima. Kako je netko napisao, s vremenom skuzis kako ipak trebas imati nekakvu podrsku od oca ali ti to nemas. Meni je to krenulo pred kraj srednje, a eskaliralo kad smo usli u krizu jer tu je totalno postao kompletni negativac i sve je smetalo.

Bas to. Moj takoder nije uopce los covjek vec ga je ocito copilo ponasanje od njegovog oca. Sjecam se da je znao biti period kad ne bi kenjao mjesec dana, a onda odjednom kao da se mora ispuhati pa sve po spisku. Sa sestrom ima jako los odnos iako su identicne osobe. Ona je pokupila od njega gotovo sve negativno. Dernjava, negativa, pametovanje i zeli drzati nekakav red u kuci, a ne ide. Fora ih je gledati kako se svadaju ali osjecam da sestra slicno osjeca kao i ja u vezi njega.

Nego, mene je bilo strah s vremenom da cu napraviti nekakvu glupost. Ali drago mi je sto sam se tako snasao da gustam u poslu iako je naporan i radim sam. Uskoro idem na sirenje pa me to jako jako veseli...