Brbljaonica (chat - bez ograničenja teme!)

[Michael Collins]

Wikiceha kaže:

@MC
Inače, zanimljiva je činjenica da je prosječno znanje engleskog u EU puuuno slabije nego u RH.
Imaju sinkronizirane filmove (većina njih), pa

Ali svejedno mi je suludo da internet generacija ne zna engleski.

Što se tiče sinkronizacije, to mi je tek glupost.

Pa filmovi se svode na odlične uloge.

Što u Italiji ili Njemačkoj imaju nekog dovoljno talentiranog da zamjeni glumčine kao što su Anthony Hopkins ili Daniel Day‑Lewis...

Možda i imaju, ali nismo zbog njih išli gledati film.

[Zoran Oštrić]

Wikiceha kaže:

Hrvatski i srpski imaju posve različite konstrukcije.

Razumijem da ti to tako doživljavaš, ali ja, eto, tako ne doživljavam, iako sam svjestan razlika (i bio sam još u nižim razredima osnovne, kad sam čitao spomenuti "Politikin zabavnik").

Od dakanja, pa nadačje

Kao što rekoh, teško mi se uživjeti u to, da netko tako trivijalnu razliku, kao što je između "idem učiti" i "idem da učim" stvara neku mistiku, metafiziku, što li. Meni su to dva oblika, oba sam koristio, s vremenom u posljednja 2-3 desetljeća se i mijenjalo, pa uglavnom koristim prvi. Doživljavam ovaj drugi kao naglašeniji, kao da naglašava odlučnost da se nešto učini. OK, drugi to ne moraju tako doživljavati, ali opet mi je teško uživjet se, zašto bi to bilo važno.

Nisu zvanični nego službeni

Još jedna razlika koja je tebi možda važna, a meni nije. Riječ "zvaničan" postoji i u Rječniku hrvatskog jezika".

Ne vidim razloga da se ovdje "špara" na jezicima.

Španjolski slučaj je kao što je bio jugoslavenski, s postojanjem slovenskog, makedonskog i albanskog koji su bili službeni u pojedinim federalnim jedinicama.

Ako to netko kaže slobodno ga se može uputiti da ukine svoj "dijalekt".

I opet, teško mi se uživjeti u doživljaj ljudi, koji se, kako ja to vidim, jednostavno "dure" na taj način. Da, ja recimo mislim da treba "šparati", tako da se ne prevode međusobno jezici koji se govore u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji, te stvarno ne vidim, zašto bi iz toga slijedilo da se moj dijalekt "ukida".

Strogo lingvistički, nizozemski je dijalekt njemačkog (prijelaz prema engleskom), umjesto 3 skandinavska bi komotno mogao biti jedan, romanski se isto dobro razumiju, zapadnoslavenski isto...

Predmijevam, da to baš "strogo lingvistički". Ja isto dobro razumijem slovenski, makedonski i bugarski, doduše sad manje nego prije 20-ak godina jer nisam imao prakse, ali recimo, čak i šefa VMRO-DPMNE Ljubčeta Georgijevsog, koji je naravno znao srpski ali ga je odbijao govoriti, sam u svoje doba intervjuirao tako, da sam pitanja postavljao na hrvatskom, a on je odgovarao na makedonskom, i kasnije kad sam skidao intervju s kazete trebala mi je pomoć samo oko 2-3 riječi.

Ipak, člsto ili nečisto, tu su razlike ipak znatno veće nego unutar BCHS.

Ako Slovenci sa svojih 2 milijuna ljudi mogu imati "svoj" jezik (iako je dobar komad tih ljudi useljen i s drugih prostora), onda vada mogu i Hrvati s kojih 5+milijuna, zar ne?

I opet, teško mi se uživjeti u tu vrstu doživljaja, da tebi nakon svega što sam napisao uopće dolazi na pamet postaviti takvo pitanje. Naravno da mi Hrvati imamo svoj jezik, kako si uopće došao na pomisao da ja to negiram?

Spomenuh na početku i citirao sam, da postoje dva kriterija što je jezik a što dijalkt. A svi se prihvatili samo onog prvog, kao da drugi nisam ni spomenuo.

Mi imamo svoj jezik zato, jer imamo vojsku i mornaricu, case closed!

[Zoran Oštrić]

Nomen Nescio kaže:

Subsequently the Armenian church often has been categorized as “Monophysite.” Armenians reject that designation, pointing out that they agreed with the condemnation of “Monophysitism” pronounced by the Council of Chalcedon. Their preferred label is “Miaphysitism,” from the Greek mia meaning “one,” which affirms that the one nature of Christ was a composite divine–human (hypostatic) union. (…)

Ajme, zaboli glava! Proučavao sam svojedobno sve te silne diskusije i varijacije u kršćanskoj teologiji, sva ona klanja u III.-V. stoljeću, pa kasnije diskusija o Filioque, pa onda razni albigenzi, lolardi isl, pa protestanti pa… Nema šanse, uvijek se izgubim, iako ipak imam nekakvo filozofsko obrazovanje, a koliko se običan vjernik tu može snać, uopće nešto zucnut na jednu od tih tema a da ne osudi svoju dušu na pakao zbog krivovjerja…

Podsjeća me recimo na natezanja oko intepretacija kvantne mehanike, ono, "Kopenhagenska interpretacija" kao "katolička", pa razni protestantizmi i hereze i fundamentalizmi… Ili još bolje one anateme koje su jedni na druge bacali Freudovi učenici. Samo, u tim, primjerima, bar se nisu ljudi međusobno ubijali (iako ovi potonji nisu bili daleko…).

[Michael Collins]

Zoran Oštrić kaže:

Tebi je to bitno, kao i dijelu drugih Hrvata, a meni eto, državljaninu te države, nije bitno. Mislim da zainteresirane vlasti ne trebaju praviti problem od te sitnice.

Ja sam Hrvat i državljanih Republike Hrvatske i moj jezik je hrvatski, ali mi se ipak teško uživjeti u emocije vas koji se toliko žestite oko malih razlika u gramatici i leksici.

Možda zato, jer sam za vrijeme DR više puta razgovarao s ljudima iz istočne Slavonije, koji su bili izbjeglice u Zagrebu, koji su govorili ekavicu, te to naprosto doživljavam kao hrvatski dijalekt, a žalili su se da nekad imaju problema zbog svog govora.

Ne samo to, bilo je ponegdje u istočnoj Slavoniji situacija gdje su Hrvati govorili ekavicom, a doseljeni Srbi ijekavicom u nekim selima.

Doduše to je gotovo posve nestalo kod mladih generacija, ekavica kod Hrvata.

Ali to i dalje nema veze sa samom EU, sa njezinom politikom i programom. EU je dužan sve službene dokumente prevoditi na hrvatski.

Kada uđe Srbija, prevoditi će se posebno na hrvatski, posebno na srpski.
Ako Crna Gora uđe, prevoditi će se i na crnogorski, koliko god mala razlika bila.

Jednom kada uđe BiH prevoditi će se i na bosanski.


EU je jednostavno tako zamišljena i nema šanse da bude bilo što osim toga.

[Wikiceha]

Zoran Oštrić kaže:

Tebi je to bitno, kao i dijelu drugih Hrvata, a meni eto, državljaninu te države, nije bitno. Mislim da zainteresirane vlasti ne trebaju praviti problem od te sitnice.

Oko takvih stvari baš i nemaš demokracije, to su stvari oko kojih se država bavi.

Pa irski jezik je maltene mrtav (osim u par sela na zapadu Irske), ali da bi dospio u bilo koju razinu javne uprave, neke stvari moraš znati.

Nisam za ideje poput novogrčkog ili diaglosije u Norveškoj, ali država se mora baviti svojim jezikom.

Jbg.

Zoran Oštrić kaže:

Ja sam Hrvat i državljanih Republike Hrvatske i moj jezik je hrvatski, ali mi se ipak teško uživjeti u emocije vas koji se toliko žestite oko malih razlika u gramatici i leksici.

To je tvoje pravo i sve je ok, ali država je organ koji treba osiguravati standard i edukaciju o njemu, jbg.

Zoran Oštrić kaže:

Možda zato, jer sam za vrijeme DR više puta razgovarao s ljudima iz istočne Slavonije, koji su bili izbjeglice u Zagrebu, koji su govorili ekavicu, te to naprosto doživljavam kao hrvatski dijalekt, a žalili su se da nekad imaju problema zbog svog govora.

Pričaš o Iločkom dijalektu https://hr.wikipedia.org/wiki/Ilo%C4%8Dki_dijalekt koji je novoštokavska ekavica, sa slavonskim supstratom.
Sve pet, riječ je o rubnom govoru, bez obzira što on ima srbizama u sebi.
Pa imaš i janjevački https://hr.wikipedia.org/wiki/Janjev...%8Dki_dijalekt koji je isto rubni govor s gomilom "bugarizama".

Zoran Oštrić kaže:

Odrastao sam čitajući stripove, novine, časopise i knjige i na srpskom, te iako sam bio uvijek svjestan da postoje dvije varijante pravopisa, i ja uvijek koristim jednu od njih, nije mi to bila neka važna stvar u životu. Pa niti jesu li to "hrvatskosrpski" i "srpskohrvatski" ili "hrvatski" i "srpski" - danas, koristim izraz "hrvatski" - ili neka treća varijanta koju netko koristi, kao BCHS.

Za privatne potrebe, sve pet.
Za službene, nula bodova.

Ja sam osobno alergičan na neke izraze susjeda, ali to sam samo ja, nismo svi isti.

Zoran Oštrić kaže:

Naučio sam čitati ćirilicu istovremeno kad i latinicu, to je bilo 1964., imao sam 7 godina i još nisam išao u školu (tog ljeta počeo sam čitati). Istovremeno zato, jer je "Politikin zabavnik" tada još izlazio samo na ćirilici, a ja sam ga obožavao, naročito stripove (ranije mi ga je čitala baka). Ne mislim da sam manje Hrvat zbog toga, jer A. ćirilica je također i staro hrvatsko pismo, B. svako znanje je bolje od neznanja. A zato jer mi je čitati ćirilicu obična stvar, mogao sam kasnije prilično brzo steći i pasivno znanje ruskog.

Druga si generacija, jbg.

Zoran Oštrić kaže:

Jedino kad čitam poeziju jače osjećam tu razliku između ta dva štokavska dijalekta, ijekavskog i ekavskog, zbog ritma, ali to mi je isto kao razlika prema kajkavskom.

Meni su razlike puno veće.
No opet, imaju i srbi ijekavski izgovor (bosanskohercegovački i crnogorski), pa je to njima drugi standard.
Postoji neki prijelaz između 2 jezika i on je očit u novoštokavskoj jekavici, kao i u nekim rubnim govorima, poput iločkog, no...
Razlika je očita.
Neke riječi pripadaju hrvatskom neke ne.

Zoran Oštrić kaže:

I za neku stručnu literaturu, gdje ima razlika u uvriježenoj terminologiji, jer se u Srbiji razvijala prema ugledu na ruski, a u hrvatskoj prevodima s njemačkog (u matematici npr. derivacija = izvod i još neki primjeri, ne sjećam se više).

Trouga, prom(ij)enjliva...
Cijela matematika, fizika i kemija su drugačije.

Zoran Oštrić kaže:

Koju godinu kasnije, PZ je počeo izlaziti u dva izdanja, latiničnom i ćirilićnom. Onda su tekstovi u ovom na latinici bili ijekavizirani, ali to je često bilo prilično trapavo, pa se sjećam da smo se smijali tome - ne sjećam se više detalja, ali bilo je takvih slučajeva kao što dolje Unknown navodi, "pijecaju", a s druge strane nešto je ostavljeno u ekavici.
Pa, kako rekoh, meni je teško uživjeti se u taj emotivni doživljaj, čini mi se to samo kao izražavanje kompleksa, da nekom smeta ukazivanje na činjenicu.

Druga si generacija.
Mene je npr. smetala opŠTina u mikijevom zabavniku (almanahu).
(iako je ista bugarizam, u općeslavenskom je bila opt'ina :zu bo: ).

Zoran Oštrić kaže:

Da, to jesu mali jezici, pa što s tim? Netko tko je visok 170 cm je nizak, pa što? Slabiji je vjerojatno u skoku uvis, košarci isl. od onoga tko ima 190 cm, ali ne znači da ga potonji ima pravo ponižavati, a u nekim stvarima je bili nizak i prednost.

Zato i hrvatski ima pravo na svoju visinu, jbg.

Zoran Oštrić kaže:

Inače, bio sam u sjedištu EU, jest to velika administracija gledano po apsolutnim brojkama, ali kad imamo na umu da se radi o 500 milijna stanovnika, daleko od toga da bude nekakav superstroj. Sasvim umjerena, iako ima svoje birokratske procedure i specifičan jezik, koji te može natjerati da popizdiš, ali isto je i u Hrvatskoj, pa i u nekoj jedinici lokalne samouprave.

Svaka birokracija je traljava.

Zoran Oštrić kaže:

Pa to je u talijanskom dio jezika, da mašeš rukama, ne razumiju te bez toga svakako. :rof l:

Nije ti samo to.
Ja dosta dobro pričam (ili sam barem pričao nekoć davno) talijanski.
Došao sam negdje kao turist (valjda se vidjelo) i prodavač me za nešto pitao where are you from (na engleskom). Valjda je čuo nekaj kaj grupa ljudi priča.
Automatski sam mu odgovorio Croatia [kroejša].
Lik me zbunjeno pogledao i izjavio Russia [raša]?
Rekoh, ne, Croazia [kroacija] (malo sam se bio pribrao : )).

Talijanski zemljopis
No, oni zbilja slabo razumiju engleski.
Frend s faksa je učio talijanski u srednjoj.
I dosta su putovali tamo.
I sada
Krene se on upucavati nekoj talijanki. I ova hoće s njim vježbat engleski
Sve super, sve pet, krenu blabrat, ruke i noge su potrebne.
Sad ona njemu nekaj hoće reći...
Neka teška riječ....
Ne može se sjetiti...
Na kraju ispao pool (bazen).


A ono, hvala bogu naputovao sam se i manje-više, s talijanima se da sporazumjeti, ali domet engleskog su im kratke rečenice bez kompliciranih riječi.
Bivša profka španjolskog koja je neko vrijeme živjela tamo je pričala da su Talijani naporni i tamo, jer nauče par riječi španjolskog i onda sve redom po talijanskom (jezici su slični, no ).

Svaki jezik voli svoje, a oni koji su veći baš i ne vole engleski.

Michael Collins kaže:

Ali svejedno mi je suludo da internet generacija ne zna engleski.
Što se tiče sinkronizacije, to mi je tek glupost.
Pa filmovi se svode na odlične uloge.
Što u Italiji ili Njemačkoj imaju nekog dovoljno talentiranog da zamjeni glumčine kao što su Anthony Hopkins ili Daniel Day‑Lewis... :fac epalm:
Možda i imaju, ali nismo zbog njih išli gledati film.

Gle, postoji i internet na talijanskom, francuskom, španjolskom, portugalskom

[Wikiceha]

Zoran Oštrić kaže:

Razumijem da ti to tako doživljavaš, ali ja, eto, tako ne doživljavam, iako sam svjestan razlika (i bio sam još u nižim razredima osnovne, kad sam čitao spomenuti "Politikin zabavnik").

Sve pet, nismo isti.
Meni je srpski strani jezik, ne osjećam povezanost prema njemu.
SF ću rađe čitati na engleskom, nego na srpskom.
A SF volim jako

Zoran Oštrić kaže:

Kao što rekoh, teško mi se uživjeti u to, da netko tako trivijalnu razliku, kao što je između "idem učiti" i "idem da učim" stvara neku mistiku, metafiziku, što li. Meni su to dva oblika, oba sam koristio, s vremenom u posljednja 2-3 desetljeća se i mijenjalo, pa uglavnom koristim prvi. Doživljavam ovaj drugi kao naglašeniji, kao da naglašava odlučnost da se nešto učini. OK, drugi to ne moraju tako doživljavati, ali opet mi je teško uživjet se, zašto bi to bilo važno.

Kada imaš osjećaj da ti se nešto nameće, stvaraš otpor.
Ja sam generacija 81.
Meni su išli na živac srbizmi u stripovima i na telki kada sam bio mali.

Istina bog, išlo mi je naživac i ugledanje za standard u govoru nekog nepismenog sela što su neki pokušavali poturiti.

Zoran Oštrić kaže:

Još jedna razlika koja je tebi možda važna, a meni nije. Riječ "zvaničan" postoji i u Rječniku hrvatskog jezika".

Nije preporučeno rješenje.
I sada se malo koristi (neki rubni dijalekti), a kako godine prolaze, koristit će se još manje.

Zoran Oštrić kaže:

Španjolski slučaj je kao što je bio jugoslavenski, s postojanjem slovenskog, makedonskog i albanskog koji su bili službeni u pojedinim federalnim jedinicama.

Samo što Španjolska nije službeno federacija.
Inače imaš tamo i asturo-leonski (Asturija je koljevka Španjolske, a Leon njen nastavak, dominanatna država dok se nije odvojila Kastilija), aragonski, a imaš i gomilu razlika u andaluzijskom dijalektu kastiljanskog.

Zoran Oštrić kaže:

I opet, teško mi se uživjeti u doživljaj ljudi, koji se, kako ja to vidim, jednostavno "dure" na taj način. Da, ja recimo mislim da treba "šparati", tako da se ne prevode međusobno jezici koji se govore u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji, te stvarno ne vidim, zašto bi iz toga slijedilo da se moj dijalekt "ukida".

Nisu to jezici država, nego jezici naroda.
Postoji razlika.
Osoba koja ne poštuje samu sebe ne može tražiti ni poštovanje drugih.
Meni je srpski stran.
Ne sviđaju mi se ni prijevodi na bošnjački, npr. Dina miniserija.
Preveli su npr. Svemirski ceh nešto kao esfeh ili tako slično (Space Fearing guild je original), neki turcizam (nije riječ o pisanju kratice na engleskom).
Onda konstrukcije, osim dakanja, nedostatka infinitiva, uopće načina govorenja...
Završilo je tako da sam si doma preveo (ušao u datoteku) serijal.
Nisam ga mogao gledati, jbg

Zoran Oštrić kaže:

Predmijevam, da to baš "strogo lingvistički". Ja isto dobro razumijem slovenski, makedonski i bugarski, doduše sad manje nego prije 20-ak godina jer nisam imao prakse, ali recimo, čak i šefa VMRO-DPMNE Ljubčeta Georgijevsog, koji je naravno znao srpski ali ga je odbijao govoriti, sam u svoje doba intervjuirao tako, da sam pitanja postavljao na hrvatskom, a on je odgovarao na makedonskom, i kasnije kad sam skidao intervju s kazete trebala mi je pomoć samo oko 2-3 riječi.

Slični su jezici.
Razumijem i ja srpski (i bugarski i slovenski).
No u književnosti i slično su razlike goleme.

Zoran Oštrić kaže:

Ipak, člsto ili nečisto, tu su razlike ipak znatno veće nego unutar BCHS.

I?
Meni su neke razlike čisto osobne.
Npr. govor većine vojvođana je pristojan, nenametljiv.
Govor nekih ljudi iz Bosne ili Srbije, bome nije.
Jbg. dosta stvari ti je osoban dojam.

Onda ne znam, meni beogradsko otvoreno ä, e i njihovo "meko" ć zvuče pomalo gejiš...

Srpski (i bošnjački i crnogorski) je dosta blizak hrvatskom.
Da su i braća blizanci (nisu baš jednojajčani), opet nisu isti.

Zoran Oštrić kaže:

I opet, teško mi se uživjeti u tu vrstu doživljaja, da tebi nakon svega što sam napisao uopće dolazi na pamet postaviti takvo pitanje. Naravno da mi Hrvati imamo svoj jezik, kako si uopće došao na pomisao da ja to negiram?

Gle, pogledaj priču s prevoditeljima u Haagu.
Tamo se i stvorio taj BCSM sinonim, zar ne?
Kolegici s posla je sestrična radila tamo kao prevoditelj.
Rekla da joj se rigalo od tog "standarda" (ali plaća nije bila loša).
To je čistokrvni srpski.

Priča koja počinje s time da smo mi svi slični, pa da se ne mora komplicirati, redovito završava sa srpskim (kao najbrojnijim).
A meni se to ne sviđa.

Nisam nigdje rekao da ti negiraš hrvatski. Ali od tog nedužnog početka stvari mogu ići samo gore, pa...

Zoran Oštrić kaže:

Spomenuh na početku i citirao sam, da postoje dva kriterija što je jezik a što dijalkt. A svi se prihvatili samo onog prvog, kao da drugi nisam ni spomenuo.

Sve pet.

Zoran Oštrić kaže:

Mi imamo svoj jezik zato, jer imamo vojsku i mornaricu, case closed!

I tako treba biti.
Sada bi bilo dobro da se naši jezikoslovci malo više prime posla, a ne da šalabajzaju o glupostima.

[Wikiceha]

Zoran Oštrić kaže:

Ajme, zaboli glava! Proučavao sam svojedobno sve te silne diskusije i varijacije u kršćanskoj teologiji, sva ona klanja u III.-V. stoljeću, pa kasnije diskusija o Filioque, pa onda razni albigenzi, lolardi isl, pa protestanti pa… Nema šanse, uvijek se izgubim, iako ipak imam nekakvo filozofsko obrazovanje, a koliko se običan vjernik tu može snać, uopće nešto zucnut na jednu od tih tema a da ne osudi svoju dušu na pakao zbog krivovjerja…
Podsjeća me recimo na natezanja oko intepretacija kvantne mehanike, ono, "Kopenhagenska interpretacija" kao "katolička", pa razni protestantizmi i hereze i fundamentalizmi… Ili još bolje one anateme koje su jedni na druge bacali Freudovi učenici. Samo, u tim, primjerima, bar se nisu ljudi međusobno ubijali (iako ovi potonji nisu bili daleko…).

Teme jesu kompleksne, ali su razlike jako bitne.
Npr. Nestorije je tvrdio da postoje 2 osobe Krista, božanska i ljudska, zar ne? https://en.wikipedia.org/wiki/Nestorianism
Iz toga ti proizlazi i ideja da je Marija rodila samo čovjeka, ne i boga (odnosno da je ljudska strana Isusa samo "posvojena").
S obzirom da je kršćanstvo tog doba jako napredno prema ženama (žena je majka božja, nije ničja svojina ni seksualni objekt), to isto baca zanimljivo svjetlo na društvo kasne antike, zar ne?
A nije daleko ni od Arijevog krivovjera, po kojem je bog samo Otac...
https://en.wikipedia.org/wiki/Arianism

Michael Collins kaže:

Ne samo to, bilo je ponegdje u istočnoj Slavoniji situacija gdje su Hrvati govorili ekavicom, a doseljeni Srbi ijekavicom u nekim selima.
Doduše to je gotovo posve nestalo kod mladih generacija, ekavica kod Hrvata.
Ali to i dalje nema veze sa samom EU, sa njezinom politikom i programom. EU je dužan sve službene dokumente prevoditi na hrvatski.
Kada uđe Srbija, prevoditi će se posebno na hrvatski, posebno na srpski.
Ako Crna Gora uđe, prevoditi će se i na crnogorski, koliko god mala razlika bila.
Jednom kada uđe BiH prevoditi će se i na bosanski.
EU je jednostavno tako zamišljena i nema šanse da bude bilo što osim toga.

Bošnjački, misliš?

EU je tako zamišljena i tako treba biti.
Problem je isključivo u nama.
Naravno da postoje ljudi (Zoran je tu primjer) koji jednostavno taj jezik i govore doživljavaju kao svoje.
No to nije hrvatski standard...

Što se ekavice tiče, kako se priča u Iloku (ti si iz tog kraja, pa tebe pitam ).
Znam da su Srbi u onom jekavskom džepu ispod Osijeka svi manje više prešli na ekavicu?

[Michael Collins]

Wikiceha kaže:

Bošnjački, misliš?

Budimo legalisti. Oni ga službeno zovu bosanskim, i ako uđu u EU, takav će biti i službeni naziv.

Što se tiče istočne Slavonije, nema više niti jednog mjesta gdje Hrvati mlađi od 20 govore ekavicom. Šteta kao naglaska, ali posve je nestalo.

[Wikiceha]

Michael Collins kaže:

Budimo legalisti. Oni ga službeno zovu bosanskim, i ako uđu u EU, takav će biti i službeni naziv.
Što se tiče istočne Slavonije, nema više niti jednog mjesta gdje Hrvati mlađi od 20 govore ekavicom. Šteta kao naglaska, ali posve je nestalo.

Zamijenila ijekavica?
To sam čuo da ima hiper-ijekavizma oko Osijeka

Što se legalizma tiče, u EU su službeni nazivi i english i deutsch, a mi ih zovemo engleskim i njemačkim.
To je fer, zar ne?

[Michael Collins]

Wikiceha kaže:

Zamijenila ijekavica?
To sam čuo da ima hiper-ijekavizma oko Osijeka

U Osijeku se ipak nije govorila ekavica, a na mjestima gdje Hrvati jesu govorili ekavicu, su uglavnom bila okupirana u ratu i generacije djece su odrastala u drugim krajevima Hrvatske. Imaš roditelje koji su zadržali stari govor, ali djeca nisu.

A sada njihova djeca (treća dakle generacija), maltene pričaju književno.

Škola, mediji, jednostavno je došlo do velike promjene.

[Wikiceha]

Michael Collins kaže:

U Osijeku se ipak nije govorila ekavica, a na mjestima gdje Hrvati jesu govorili ekavicu, su uglavnom bila okupirana u ratu i generacije djece su odrastala u drugim krajevima Hrvatske. Imaš roditelje koji su zadržali stari govor, ali djeca nisu.

Oko Osijeka, ne u Osijeku. S time da imaš (odnosno imao si); ovaj podravski slavonski;
https://upload.wikimedia.org/wikiped...ubdialects.png
On bi trebao biti ekavski (to je šćakavski, drugačiji su naglasci od novoštokavskih), no svejedno je refleks e (negdje zatvoreno e, é, odnosno stari jat).

Michael Collins kaže:

A sada njihova djeca (treća dakle generacija), maltene pričaju književno.
Škola, mediji, jednostavno je došlo do velike promjene.

Ima smisla.
Standardizacija...

[Unknown Archont]

Wikiceha kaže:

Misliš ovi jekavci koji pišu ije?

Ne mislim, jer niko u Bosanskoj Krajini nije jekavac, bar ne u Banja Luci. Ja sam tu rodjen i odrastao, em pisem ''ije'' em izgovaram ''ije'', a i svi koje poznajem.

Na ostalo mi se ne da odgovarati, smor si teski kao i po obicaju.
Do mene je, red je da odgovorim na sve kad vec ulazimo u diskusiju, samo znas da od tog nema vajde.

[Wikiceha]

Unknown Archont kaže:

Ne mislim, jer niko u Bosanskoj Krajini nije jekavac, bar ne u Banja Luci. Ja sam tu rodjen i odrastao, em pisem ''ije'' em izgovaram ''ije'', a i svi koje poznajem.

Ok, ali po lingvistima to nije tako.

Unknown Archont kaže:

Na ostalo mi se ne da odgovarati, smor si teski kao i po obicaju.
Do mene je, red je da odgovorim na sve kad vec ulazimo u diskusiju, samo znas da od tog nema vajde.

Smor sam

Opisao sam ti realnu situaciju ekavizacije (vojvodina), a ti odgovaraš ovak?
Tebi je jasno da se ni ovdje ne smije vrijeđati?

[Dilberth]

Ja se uvijek pozivam na babe na Kozari kao ultimatni autoritet ijekavskog književnog dijalekta.
Osobno nemam problema sa ijekovicom-jekavicom. Ako nekad nisam baš siguran da li je neka riječ s je ili ije, onda bih se pitao, kako bi Srbijanac izgovorio to riječ? Dakle, dugo E je ije, a kratko je.

I sad me ovo još uvijek muči. Nekad davno učitelj me je ispravio i objasnio da se "riječnik" piše "rječnik" i to naravno kasnije vidim kao opće pravilo. Srbijanci, koliko znam ne kažu kratko E u "rečnik" nego dugo E, "rEEčnik".

Zašto je po hrvatskom pravopsu rječnik a ne riječnik?

[Unknown Archont]

Wikiceha kaže:

Ok, ali po lingvistima to nije tako.

Smor sam

Opisao sam ti realnu situaciju ekavizacije (vojvodina), a ti odgovaraš ovak?
Tebi je jasno da se ni ovdje ne smije vrijeđati?

Nisam mislio licno ti kao osoba ni ne znam te, vec vise tvoj upis koji ne bi vodio nikuda. Reci nekom da smara, nije uvreda.
Poceo si o sebi, mami, tati, dedi, babi sa mnostvom nekog teksta.
I necega sto smatram nepotrebnim, nejasnim i netacnim. Moj problem.

Imam masu prijatelja iz Zagorja, Slovenije i oni pricaju kajkavskom ekavicom. Mnogi od njih su mi sami rekli to, a i ja sam cujem kako i sta izgovaraju.

Zato govorim da smaras i da mi je tvoja prica totalno nebitna i irelevantna. Ali to je moja greska, ja sam ti odgovorio na upis o prelazu svih Srba na ekavicu.

[Wikiceha]

Ti si ikavac, zar ti nije dosta gledat kratko ili dugo i u jatu?

Standard je potekao iz hrvatskih krajeva, a jbg. tu je jat u rječniku bio kratak
Nismo mi krali od Srba, već je bilo obratno

[Wikiceha]

Unknown Archont kaže:

Nisam mislio licno ti kao osoba ni ne znam te, vec vise tvoj upis koji ne bi vodio nikuda. Reci nekom da smara, nije uvreda.

Drugačije si napisao.
Rekao si da sam ja smor, a ne da smaram.
No istina bog, ja ne znam srpski pa
smor=dosadan?

Unknown Archont kaže:

Poceo si o sebi, mami, tati, dedi, babi sa mnostvom nekog teksta.
I necega sto smatram nepotrebnim, nejasnim i netacnim. Moj problem.

Boldano stoji.
Pravila bontona su da se preskače ono što te ne zanima.

Unknown Archont kaže:

Imam masu prijatelja iz Zagorja, Slovenije i oni pricaju kajkavskom ekavicom. Mnogi od njih su mi sami rekli to, a i ja sam cujem kako i sta izgovaraju.

I to e nije isto kao i beogradsko e, zar ne?

Unknown Archont kaže:

Zato govorim da smaras i da mi je tvoja prica totalno nebitna i irelevantna.

Nisi to rekao, pročitaj još jednom svoj upis.

Unknown Archont kaže:

Ali to je moja greska, ja sam ti odgovorio na upis o prelazu svih Srba na ekavicu.

Ti si odgovorio, ali s čime?
U Vojvodini ima 1,3 milijuna Srba.
I to je bez kvartova Beograda poput Novog Beograda, Zemuna, gdje ih imaš bar još 1 milijun.
https://en.wikipedia.org/wiki/Demogr...y_of_Vojvodina
1910. si imao 0,5 milijuna.
Natalitet domaćih je bio negativan.

Ako bosanski Srbi imaju natalitet kao Hrvati i muslimani (što nemaju, no nema veze), to ti je negdje oko pola milijuna doseljenika iz BiH, i bar 100ak tisuća iz RH.
To ti je negdje polovica.
Bilo je i miješanja, dio je možda došao u Vojvodinu iz AU, no nebitno.
Dakle imaš od pola milijuna do milijun jekavskih Srba koji su promijenili jat.

Na koji način si me opovrgnuo tu?
Ako imaš standard i medije koji ga guraju, standard će se prihvatiti.
Koliko je Srba u vojvodini ekavizirano, a ista pojava ti je i u zapadnoj Srbiji oko Užica, toliko (ili čak i dosta manje) imaš Srba jekavaca u BiH i RH.

Još jednom, da ste uzeli ekavicu mi sada ne bi imali ovih rasprava.
Muslimani i Crnogorci bi ušli pod "srpsko-hrvatske" (može i obratno) prijelazne govore/jezike i to bi bilo to.
No ne, vi ste htjeli imati ě, odnosno 2 standarda...
Sad se za*ebavajte s tim, tko vam kriv.

[Unknown Archont]

Wikiceha kaže:

I to e nije isto kao i beogradsko e, zar ne? :kokice

A ko govori da je isto kao beogradsko ?
Pa normalno da nece biti isto. Jedno je kajkavska ekavica drugo stokavska ekavica.
Ali je i jedno i drugo ekavica.

A ti kazes da nije i krenes pricu o nekom zatvorenom/otvorenom e i onda masa nekog teksta.

Kakvu bojazan imas kad napisem da pricaju ekavicom ?

[Liudewitus]

Wikiceha kaže:

Još jednom, da ste uzeli ekavicu mi sada ne bi imali ovih rasprava.
Muslimani i Crnogorci bi ušli pod "srpsko-hrvatske" (može i obratno) prijelazne govore/jezike i to bi bilo to.
No ne, vi ste htjeli imati ě, odnosno 2 standarda...
Sad se za*ebavajte s tim, tko vam kriv.

To je sve brkajlija kriv. Da nije bilo njega i njegovih ideja, danas se naš Arhont i njegovi zemljaci ne bi smarali s tim problemima. Sa susjedima Srbima bi bili u dobrim odnosima zbog iste vjere, a i ostali Hrvati također...

[Nomen Nescio]

Dobro veče svim mitomanima, revizionistima i ostalima. :klap:

Zoran Oštrić kaže:

Ajme, zaboli glava! Proučavao sam svojedobno sve te silne diskusije i varijacije u kršćanskoj teologiji, sva ona klanja u III.-V. stoljeću, pa kasnije diskusija o Filioque, pa onda razni albigenzi, lolardi isl, pa protestanti pa…

Pa ajde, pošto razglabamo o koječemu na ovom chatu - šta je, po tebi, suština Filioque rasprava? Ali samo suština? Kako ti gledaš na to?

Zoran Oštrić kaže:

Nema šanse, uvijek se izgubim, iako ipak imam nekakvo filozofsko obrazovanje, a koliko se običan vjernik tu može snać, uopće nešto zucnut na jednu od tih tema a da ne osudi svoju dušu na pakao zbog krivovjerja…

Ako se običan vernik odlučio na ovako nešto, onda je to drugo. Može da ga zanima crkvena istorija i svi ti detalji. No za većinu vernika tako nešto je i nebitno. Kao što vidiš, dosta stručnih ljudi mešaju izraze, lupetaju k'o Maxim po diviziji, šta da očekuješ od najobičnijeg vernika. Baš ga briga za sve te rasprave.