Žudnja k anorganskom

[Lyte-as-a-rock]

Alex S kaže:

Neznam monogo o zagrebačkim ispijanjima kave, znam ponešto o Dalmaciji. Bio sam dolje u vojsci. Nisam našao dolje ništa razonodno osim Splićana, oni su ok.

Pa sad,uspoređivanje bučkanja u moru,boravka u vojsci i višegodišnjeg uklapanja i stapanja sa sredinom samo lud čovjek može stavljat pod navodnik istog ili sličnog iskustva.

Alex S kaže:

U biti sve je ovo Balkan, a i takve su prilike

E bogami nije,jer ako ti jest onda si još puno manje vidio nego šta mislim.

[down-to-earth]

Lyte-as-a-rock kaže:

Kako ćeš znati kakav je to smisao ako mu nikad nisi bila čak ni blizu ,ili pak ako ti je bio prelako dostupan??
To je smisao svih živih bića,i biljaka i životinja,pa time i čovjeka.

To je površni smisao koji se odvija na fizičkoj razini. MENI osobno ne igra nikakvu ulogu. Sasvim mi je svejedno hoće li i dalje biti svijeta, i mene skupa s njim, ili ne. Uopće me ne zanima. Nit sam tražila da se rodim, nit sam tražila da živim.
Zašto je tolko bitno očuvati vrstu?! Kome je bitno?!

Mene zaista zanima onaj drugi smisao. Duhovni. No, čini mi se da ga, ili nema, ili ga ja ne vidim. Dobro je to rekao descender

descender kaže:

Nije život besmislen [ako uzmemo u obzir da nije samo ljudski život-život..]..
samo smo mi suviše "mali" da bi mogli "vidjeti širu sliku"..

Ne zadovoljava me ovaj život kad ne vidim tu širu sliku.

Evo ga,okružena dosadnim i predvidivim stereotipnim manijacima koji idu iz veze u vezu,vataju se polovičnih rješenja ili se razvažaju i natežu s kojekakvim glupačama ili kretenima dok madam down-to-earth traži savršenu love of her life,ali pritom ne kuži da oni većinom to ne rade jer ne znaju da mogu bolje već zato jer im je tako zabavno.
Idealno rješenje je ono koje je namjenjeno za cijeli život,a oni vole problematiku tako da mogu stalno mijenjati partnere i partnerice pod izlikom da su neodgovarajuće ili neadekvatni.

Ja mislim da ne rade to iz zabave, tj. nadam se, već zato što ne znaju bolje. Slijede masu, ne razmišljaju svojom glavom, rade kako im se kaže, boje se samoće, boje se osude okoline...
Ne znam, ili su svi okorjeli mazohisti, ili je ne razumijem tu "zabavu", kako ti kažeš. Prije bih rekla ovo drugo.

Ovaj tekst u linku ti je savršen prikaz zašto tzv. moderni napredni muškarci ulaze u ozbiljne veze i brakove i kada,uz naravno jasnu sliku da tu od ljubavi nema ni LJ,a vrlo upitno dal takvi uopće mogu i osjećati duboke emocije.
http://www.covermagazin.com/ljubav.php?NID=4017

Tekst je realan, ali i žalostan. Prikaz žena kao očajnih grabežljivica koje samo čekaju svoj plijen..."svoj taxi". ili pak, muškaraca bez kriterija koji se žene iz praktičnih razloga. Ne znam šta je gore! Znam samo da je to jako česta pojava u društvu, ali meni i dalje neshvatljiva. Kako ikog može zadovoljavat takav život?!

[Lyte-as-a-rock]

down-to-earth kaže:

Tekst je realan, ali i žalostan. Prikaz žena kao očajnih grabežljivica koje samo čekaju svoj plijen..."svoj taxi". ili pak, muškaraca bez kriterija koji se žene iz praktičnih razloga. Ne znam šta je gore! Znam samo da je to jako česta pojava u društvu, ali meni i dalje neshvatljiva. Kako ikog može zadovoljavat takav život?!

Šta te to čudi,pa to su gradski trendovi !?!
Zar stvarno vjeruješ da tipovi i žene koji su do 30-ih ili 40-ih naslagali nebrojenih "ljubavi" u stanju ikoga voljeti..?
Pa da kao prvo ikog cijene kao osobe,ne bi ljude odbacivali ili mijenjali kao krpe radi svojih sebičnih potreba,ili trenutačnih želja,hireva,sklonosti i onda to prodavali pod sklonost zaljubljivosti,duhovne nekompatibilnosti i razne druge pizdarije.
Nema tu emocija,romantike,poštivanje sebe,kao ni druge osobe.

down-to-earth kaže:

Ja mislim da ne rade to iz zabave, tj. nadam se, već zato što ne znaju bolje. Slijede masu, ne razmišljaju svojom glavom, rade kako im se kaže, boje se samoće, boje se osude okoline...
Ne znam, ili su svi okorjeli mazohisti, ili je ne razumijem tu "zabavu", kako ti kažeš. Prije bih rekla ovo drugo.

Ne znaju za bolje mi malo zvuči ko kad se biblijski Isus zavarava << oprosti im Bože jer ne znaju šta čine >> ,a zna da oni to znaju i to jaako dobro
Slijedit masu možeš jedanput-dvaput,ali ne 68 puta ..

[down-to-earth]

Lyte-as-a-rock kaže:

Ne znaju za bolje mi malo zvuči ko kad se biblijski Isus zavarava << oprosti im Bože jer ne znaju šta čine >> ,a zna da oni to znaju i to jaako dobro

...ali kad ti kažem, stvarno ne znaju šta rade jer ne posjeduju emocionalnu inteligenciju. Nisu to uopće sposobni percipirati.
Ne govorim tu o ljudima koji debelo iskorištavaju dobrobiti veze, radi sebičnih prohtjeva i zadovoljavanja potreba, već onih što pate i umiru od "ljubavi" i vole najviše na svijetu u svakoj vezi. Onda prekinu, pa im se svijet ruši, ali gle čuda...već nakon par tjedana se tješe s novom "ljubavi". I onda opet rade sve isto i tako u krug! Kraljevi kraljice drame. O njima ti ja pričam.

Ja stvarno ne znam koliko u tom ima zabave za njih same. To može biti zabavno samo nama promatračima. To su jadni i priglupi ljudi, i treba ih žalit. Oni ne uče na vlastitim greškama. Pa evo ti primjer! Imam jednu frendicu koja se doslovno razboli nakon svakog prekida, a bilo ih je dosta. Smršavi, pati, plače mjesecima i onda traži spas u novoj žrtvi. Sad trenutno radi na tom da upeca nekog za brak, jer je u srednjim 20-ima, i zamisli(!)...još se nije udala.

[BlueMoon1]

Lyte-as-a-rock kaže:

Šta te to čudi,pa to su gradski trendovi !?!
Zar stvarno vjeruješ da tipovi i žene koji su do 30-ih ili 40-ih naslagali nebrojenih "ljubavi" u stanju ikoga voljeti..?
Pa da kao prvo ikog cijene kao osobe,ne bi ljude odbacivali ili mijenjali kao krpe radi svojih sebičnih potreba,ili trenutačnih želja,hireva,sklonosti i onda to prodavali pod sklonost zaljubljivosti,duhovne nekompatibilnosti i razne druge pizdarije.
Nema tu emocija,romantike,poštivanje sebe,kao ni druge osobe.

Potpis na ovo!

[BlueMoon1]

down-to-earth kaže:

...ali kad ti kažem, stvarno ne znaju šta rade jer ne posjeduju emocionalnu inteligenciju. Nisu to uopće sposobni percipirati.
Ne govorim tu o ljudima koji debelo iskorištavaju dobrobiti veze, radi sebičnih prohtjeva i zadovoljavanja potreba, već onih što pate i umiru od "ljubavi" i vole najviše na svijetu u svakoj vezi. Onda prekinu, pa im se svijet ruši, ali gle čuda...već nakon par tjedana se tješe s novom "ljubavi". I onda opet rade sve isto i tako u krug! Kraljevi kraljice drame. O njima ti ja pričam.

Ja stvarno ne znam koliko u tom ima zabave za njih same. To može biti zabavno samo nama promatračima. To su jadni i priglupi ljudi, i treba ih žalit. Oni ne uče na vlastitim greškama. Pa evo ti primjer! Imam jednu frendicu koja se doslovno razboli nakon svakog prekida, a bilo ih je dosta. Smršavi, pati, plače mjesecima i onda traži spas u novoj žrtvi. Sad trenutno radi na tom da upeca nekog za brak, jer je u srednjim 20-ima, i zamisli(!)...još se nije udala.

Meni ovo prije liči na neku bolesnu ovisnost, potrebu da se mora biti s nekim, nego na ljubav ..
Ne vjerujem da je netko u stanju umirati mjesec dana za jednom osobom a onda pronaći drugu i opet za par mj, umirati za njom ..
Mislim da ta cura "umire" zbog straha od samoće, zbog povrijeđenog ega ili sl, nikako zbog stvarne ljubavi..
Netko tko uistinu voli, ne bi se bio u stanju ni zaljubiti tako brzo ..

[Lyte-as-a-rock]

BlueMoon1 kaže:

Meni ovo prije liči na neku bolesnu ovisnost, potrebu da se mora biti s nekim, nego na ljubav ..
Ne vjerujem da je netko u stanju umirati mjesec dana za jednom osobom a onda pronaći drugu i opet za par mj, umirati za njom ..

Očito se brzo oporavlja od vlastite smrti
Garant svaki put sve brže i brže

down-to-earth kaže:

Ja stvarno ne znam koliko u tom ima zabave za njih same. To može biti zabavno samo nama promatračima. To su jadni i priglupi ljudi, i treba ih žalit. Oni ne uče na vlastitim greškama. Pa evo ti primjer! Imam jednu frendicu koja se doslovno razboli nakon svakog prekida, a bilo ih je dosta. Smršavi, pati, plače mjesecima i onda traži spas u novoj žrtvi. Sad trenutno radi na tom da upeca nekog za brak, jer je u srednjim 20-ima, i zamisli(!)...još se nije udala.

Ah,može to nama bit zabavno dok ne postane skroz predvidivo,a ako se ova uskoro ne uda, mogla bi joj priča postat jaako dosadna.

Samo što je najgore kod takvih ženski da često puno bolje prođu nego one sa par veza,jer na tu količinu veza i tipova kad-tad mora naići neki radi kojeg neće plakati.
Jedan moj znanac kaže za takve ženske s puno "ljubavi" i nebrojeno veza da ili su glupe pa ne znaju birat ili su drolje i da kako god okreneš u tome ne vidi adekvatno rješenje.

Kad dobro razmislim,baš tako ja mislim i o takvim muškarcima.

[descender]

Alex S kaže:

Znači nema ničeg lijepog u životu, život je ružan i patnja. Pa onda ono gađenje prema ljudima kako je to opisao fridrih. No on veli tko kaže jednom da užitku rekao je da svim nedaćama.
Jesi li ti kad vidio ljude koji se smiju životu usprkos životu? ( nadam se da si muško zbog radi moje gramatičke dosljednosti )

Život je dosadan i plitak. Suviše jednostavan i površan.
Vidio sam puno ljudi koji se smiju svačemu. U sferama gjdje ja ne nalazim razloga za smjeh. Od lokalnih alkoholičara koji autodestrukcijom ubijaju život kojeg zapravo izvan alkohola ne prepoznaju, narkomana kojima je jedini dnevni cilj nabaviti šut koji ih vodi u smrt, bivših narkomana koji su se okrenuli bajkama pa sad po "spasenju" iz traume repeticije, šire priče koje graniče sa retardiranošču, ljudi koji žive za djecu bez da tu djecu uopće realno vide, brakove koji se svode na konstantnu borbu dva egotripa, kurvi koje se prodaju da bi uopće doživjele sutra, koje batine uzimaju kao normalni obrazac življenja, ljudi koji žive na riži i curryu, koji po doma hodaju u rukavimaca i jaknama, svodnike koji sve oko sebe vide kao proizvod koji se na neki način da iskoristiti ili "staviti u promet"; ljudi koji kopaju po kontejnerima u nadi za fini[jim]m obrokom; ljudi koji se smatraju višom kastom zato jer im je trenutno život pružio materijalnu bezbrižnost, ljudi koji po parkiralištima traže pažnju, a dobiju je jedino u obliku nečega za obrisati maramicom, ljudi koje je neka boleščuga od sretnih, zadovoljnih i ispunjenih, navela jedino na kajanje i po prvi puta; makar sada suviše kasno, percepciju nekih možebitno realnih vrijednosti......... svašta nešto se da vidjeti kada gledaš izvan sfere JA.... Ako imaš moć.. ili slabost.. empatije; onda ovo bivanje dobije jednu "picasso" fomu. Zažmiriti na isto; smatrati se sretnim, odnosno tješiti svim tim mizernostima postojanja ili prihvatiti to kao nešto; na žalost neminovno.. odabir je svakoga.. tko je uopće sposoban malo proširiti percepciju. Ali ćemu; svima nam je dobro. Do jednom. Živi se u sad; za sebe.. pa kada jednom, "to jednom" dođe; neka dođe..... Funkcionira. Dok ne dođe.

[Alex S]

descender kaže:

Život je dosadan i plitak.

Dali ćeš život gledati kao tragediju ili tragikomediju je tvoj izbor. Ili tvoja narav.

Lyte-as-a-rock kaže:

Pa sad,uspoređivanje bučkanja u moru,boravka u vojsci i višegodišnjeg uklapanja i stapanja sa sredinom samo lud čovjek može stavljat pod navodnik istog ili sličnog iskustva.

E bogami nije,jer ako ti jest onda si još puno manje vidio nego šta mislim.

Pokušao sam se stopiti sa sredinom. Samo što su gotovo svi bili Mirko Norac.

[SoothSay]

Kako je interesantna tema o zivotu i smrti presla na usporedjivanje dalmatinaca i zagrepcana??

[Lyte-as-a-rock]

Alex S kaže:

Pokušao sam se stopiti sa sredinom. Samo što su gotovo svi bili Mirko Norac.

Što su ljudi na jednom lokalitetu sličniji jedni drugima,lakše se identificiraju jednim s drugima i time ih je lakše skužiti i lakše sa njima živjeti

Meni su dalmatinske žene svojim načinom života i razmišljanjima idealne za identifikaciju,jer se sa svojim bazičnim razmišljanjima i odgojem više mogu poistovjetiti s njima nego prosječnom Zagrepčankom ili više-manje bilo kojom ženskom sa sjevera.
Sve drugačije od toga nisam ja već ,nažalost ,prilagodba na patogeno okruženje.
A i Dalmatinci koji smatraju da žene ne moraju nužno raditi i da prije svega trebaju biti lijepe i dobro kuvat su mi puno uklopljiviji u mentalni sklop od kojekakvih Zagrepčana,Zagoraca,Slavonaca i inih koji smatraju da nije bed ni ako je i ružnoglava guda na štiklama,glavno da ima posao i što bolje zarađuje tako da on onda može s (glavninom) njenom lovom vikendom ispijat cugice tj. hodočastit po birtijama i disko-klubovama barit druge glupačice ili pak maloljetnice itd..

SoothSay kaže:

Kako je interesantna tema o zivotu i smrti presla na usporedjivanje dalmatinaca i zagrepcana??

Dobar psiholog bi konstatirao :"Hmm,tko zna,možda su te slobodne asocijacije zapravo nekako povezane sa prelaskom žudnje za životom u osjećaj mrtvila i čežnju za anorganskim "

[Almost Rosey]

Ma urnebes pokušajte sad ontopic, molim vas.

[handfulofdust]

sviđa mi se neobično ovaj topic i odgovori na njemu. pogotovo ime, "žudnja za anorganskim" premda ne znam zašto je autorica banned.

nick immanuel.kant, kao i njegov namesake, ima neke dobre ideje i drugi odgovori su mi jako zanimljivi, još ću ih malo podrobnije pročitati uz kavicu.

u stanju bezvoljnosti, ne-volje/nevolje, čame, kao da smo došli na neko mjesto koje nas tjera da zastanemo i pogledamo, možda samo zato da se zapitamo... još je dragi, izmučeni cioran zgodno učio: "Philosophy is a corrective against sadness. Yet there still are people who believe in the profundity of philosophy!"

osjećam se kao papagaj ponavljajući ljudima na ovom pdf-u da trebaju tražiti stručnu pomoć kad ih simptomi depresije tako jako obuzmu da suicidalne misli postanu prevalentne i volja potpuno opadne, kao da propagiram psihijatriju i farmaceutsku ind., ali ne - radi se o tome da oni mogu čovjeka malo sklepati natrag i dati mu "štaku" ali duboka depresija, egzistencijalna kriza i pitanje zašto smo tu, živjeti ili umrijeti, ne odlaze iz čovjeka koji se liječi, samo mu omogućuju da nastavi kroz život tražeći i dalje odgovore na ta pitanja. u depresiji ni ne može naći odgovore jer se vrti u jednom zatvorenom krugu, mora imati malo prostora da disanje da bi neke stvari otpustio, neke laži "odnaučio" pa krenuo dalje.

već sam rekla negdje, da sumnjam u smrt kao garant-kartu za izlazak iz boli. uvijek me kopkalo da ne mora smrt riješiti moje probleme. život nam je poznat, a smrt ne znamo. i dok priznajem suicid kao uzrok smrti u teškim slučajevima kao što je uzrok smrti bilo koje druge bolesti, sama za sebe mislim da ne smijem umrijeti od svoje ruke. ne znam što bi se dogodilo - činjenica je da ne znam. ali po nekoj logici, toliko sveg iskustva govori da suicid nije dobar, da treba ustrajati na životu... negdje to odjekuje među ljudima koje volim i kojima vjerujem i među pametnim ljudima, i stručnim, pa i tolike inicijative i servisi se bore za život, linije prevencije suicida, ljudi pomažu drugim ljudima da to prebrode pa valjda su onda i u pravu! no, da, ako ima tračak nade mislim da ne smijem umrijeti od svoje ruke. kad pogledaš, smrt je gašenje svjetla, konačno, potpuno. danas odlučiš da ćeš u 7 popodne okončati svoj život i onda - saznaš. saznaš što je poslije smrti, saznaš prestaje li bol, saznaš SVE.

no onda je to to! što ako ne prestaje bol, što ako nisi smio učiniti suicid?

a umrijet ćeš ionako - tu floskulu ne govorim bolesnima jer znam da ne pomaže, nego samo zato što autorica upire kako nije depresivna ni suicidalna- dakle smrt je nešto što nam nitko ne može oduzeti - DA, vratit ćemo se odakle smo došli, ili u anorgansko stanje, ili ne vratiti se nego otići nekamo bolje u kojem god dimenzionalnom, nezamislivom smislu, naći ćemo mir.

a što je ovaj život? što znači kad žudiš za smrću i doživljavaš ju kao vraćanjem u udobnu utrobu - pa kao prvo to je ono što te čini vječnim bićem, nostalgija i žudnja za onim što je tvoja srž, a s druge strane pred tobom je sad izazov da uključiš ovaj svoj život u tu vječnost. ja osjećam da sam se jako razvila krzo zadnjih nekoliko godina u smislu da me neke stvari više ne opterećuju kad sam prošla kroz neka teška iskustva, na neke stvari drugačije gledam, imam neku novu energiju, itd. pa interpretirajmo to, čekajmo da imamo 30, 40, 50 godina, koliko već doživimo, da vidimo kako ćemo se mijenjati! tako je lijepo, kad nakon godina pehaka i vučenja po tramvajima priuštiš sebi autić pa se voziš na posao, recimo, samo primjer ili, kad vidiš da nešto ne ide, ostaviš se toga i odeš u pjevače što si oduvijek htio - služiš i kao golema inspiracija drugima.

sve je to mračno i pusto kad depresija obuzme, ali ljudi moji, jedno je život, jedno je smrt, i jedno i drugo je za nas, a zašto ne bismo istražili malo bolje život? mislim da je čak i normalno težiti smrti jer je i ona NAŠA, svakako, i ona je jedno obećanje - zašto je tako teško živjeti iz dana u dan, ponekad mi se čini kao da živim 100 godina, najteži sati i minute se vuku kao da nikad neće proći, ali zašto uvrijeđeno misliti da smo uskraćeni smrti? - nismo.

no jedna od temeljnih stvari je dopustiti da se život mijenja i da te mijenja. recimo ovo, što kaže autorica topica:

Kad sam bila djevojčica,imala sam jedan životni cilj.
Taj sam cilj i ostvarila i vidjela da to baš i nije to,da je i to zapravo lažno,ali nakon toga se više ne osjećam kao sam sam doživila jedno životno razočaranje nego kao da živim u inat smrti odnosno kao da je moj život ionako dosegnuo svoj smisao i završio,
premda sam ja tjelesno na svoju žalost još uvijek ostala među živućima,iako to nisam htjela...bar jednim dijelom.

i ja sam kao djevojčica imala snove i ciljeve, ostvarila sam ono čemu sam težila i to me ostavilo praznom i imala sam osjećaj da sam došla do kraja svojim želja. to je recimo onaj trenutak kad nakon školovanja i početnog idealizma uđeš u ured i skužiš da radiš s babom koja nikad knjigu nije pročitala ili tako nešto, ili radiš s nekim napornim kolegama, ili ti daju da radiš nešto monotono za što se nisi školovao. to je, ljudi moji dragi, tipično odrastanje i ništa novo na ovom bijelom svijetu! sad je to situacija, koja može potrajati i par godina, kad se treba prilagoditi i reći životu DA, ajde da vidimo što mi poručuješ ovime i što sad trebam naučiti; naučila sam ove knjige, čitala sam filozofe, puna sam znanja i mudrosti, ajde što sada - ljepota života je da ima tu još nešto bolje od znanja.

pa uzmi sad taj cilj kao ovakva osoba kakva si sada i idi dalje s njim, preobražavaj ga.

povezano s tim ->

Ne znam šta da napravim i kako da zajebem samu sebe da si na neki način vratim volju za životom,jer me ni približno ne vesele površne i glupe stvari i pojave koje najčešće vesele druge ljude.

i ja sam to pričala psihijatru, pa sam osjetila poslije da sam ju možda uvrijedila jer i ona voli možda neke "površne, glupe stvari" naravno, profesionalac je, ali osjetila sam ipak pa tko sam ja da idem procjenjivati da "druge ljude" vesele "površne i glupe stvari". ne postoji ni amorfna masa drugih ljudi kao neko tijelo, niti površne ni glupe stvari, čak te i šoping i razgovor o donjem rublju u pravim okolnostima može razvedriti i odvesti u neke vode gdje nešto novo saznaš. ni ja ne volim glupe razgovore i vjerujte mi, iskusila sam - na prijašnjem poslu sam morala učestvovati grupnim kavama žena koje su razgovarale samo o kolačima i izvodile najgluplje zaključke, a ja doma čitam i razmišljam o smislu života. tu je prva stvar da ćeš početi misliti da si bolji od njih i tu život s tobom živo komunicira. onda sam si mislila kako je jedna žena nezanimljiva i površna i onda se desilo da mi je ona pomogla u jednoj krizi na poslu i pokazala se kao srce i duša pa sam se posramila u sebi što sam to mislila. naravno, razgovor o poslu i nalaženju posla koji ti je stimulirajuć i dobar je druga tema (i velika tema! i važna za životno zadovoljstvo! - možemo i o tome), sad radim na poslu koji mi je draži, ali i dalje učim o svemu.

za žudnju za smrću, za "anorganskim", imam periode : D - uz klasičnu glazbu, uživanje u umjetnosti, nikad neću prestati težiti za onim PREKO-života, ali i to je dio života!

[Lyte-as-a-rock]

Ja mislim da želju za smrću ili neki osjećaj mrtvila poništava želja za životom i ugodom,koja se povećava time što je osoba tome više izložena,a ključni faktor je spoznati šta nekom predstavlja ugodu.
Nekom će to možda bit anoreksični must have look u koktel haljinici,komplimenti emocionalno beznačajnih osoba,šetnja po dizajnerskom vrtu,brojanje oskudnih zalogaja u glavi i filozofiranje o škrabotinama na posve besmislenoj slici,a nekom zasjest pod drvo uzet komadinu špeka i raskrižat glavicu kapule uz pogled na komunikativnu i šaljivu susjedu sa sisama broj 7 koja voli izvaljivat prostote
Nekom su neke stvari Život ili Ideal,a za nekoga bi bile Božja pokora ili Gore nego Smrt.
To se najjasnije vidi kod ozbiljne glazbe koju spominje handfulofdust.
Netko u njoj gušta i nalazi inspiraciju ,nekom je tek "Ajde,može proć " ,
a nekom trećem "Bože me sačuvaj,para uši,kakva to budaletina može slušat "

Jedan susjed recimo ima psihičku alergiju na mačke,dok drugi uuživa gladit ili češkat kućnog ljubimca saatima.
Uglavnom,glupo je ići s pretpostavkom ako je nekom nešto sreća i ugoda da će to i nekome trećem biti sreća i ugoda,a kamoli tek ideal.

[Ivanicapeca]

Stvar je, po meni, samo i jedino internog dogovora svog organskog s anorganskim. Kako anorganski teži drugoj strani, tako organsko tj. ono biološki u nama teži diobi stanica i održanju vrste, ovdje. Tajna uspjeha i, uvjetno rećeno,sreće je isključivo u tom stalnom balansiranju. Ja to rješavam na način da npr. pustim biologiju da se dobro najede, a ja dotle slušam glazbu i sve one okuse koje osjećam stapam s njom