ja sam u istoj pašti ko marko! nemam cilj u zivotu, ne znam sta me zanima. mozda ni ne trebamo svi znati to? mozda je drustvo nametnulo neku iskrivljenu sliku da svako treba imati cilj i ici ka njemu... vidim da je sve vise nesretnih i depresivnih mladih, nije da sam jedina,al nije ni da me to tješi. osjećam da mogu više nego što radim, da mogu samostalnija biti, al stalno sama sebi namećem neke prepreke i u strahu ostajem na mjestu....
ni meni se ne studira ekonomija,nisam se nasla u tome, frustrira me sto idem dalje, al ne znam sta bi drugo radila da ostanem doma... izgubila sam previse vremena na ništa! i onda kad vidim kako su neki nasmijani,sretni, putuju i govore kako zele da dan ima 50 sati, a mjesec 60 dana osjećam se prejadno jer ja ne znam ni sama šta bih sa svojim vremenom kojeg imam toliko, a ne znam iskoristiti....
Linearni mod
