Ne zivi mi se u realnosti

[Lachen]

Mrzim realnost. Mrzim maštu.
Bježim od sebe i od drugih.
Treba puno napora da bih sve to izbjegla i da bih došla - nigdje, i da bih bila - ništa.

[svrbljuga]

Lachen kaže:

Mrzim realnost. Mrzim maštu.
Bježim od sebe i od drugih.
Treba puno napora da bih sve to izbjegla i da bih došla - nigdje, i da bih bila - ništa.

ali zato ti možeš biti u nečijoj mašti... kako ćeš onda pobjeći?
(zezam se, naravno, ne možeš znati da si u mojoj mašti osim ako ti to ne kažem, a i ako ti kažem kako bi to osjetila?)

nemoj bježati od sebe, to znači da sebe doživljavaš kao objekt, a u to su te drugi uvjerili. ti si subjekt i tvoja realnost i tvoja mašta su ono što ti izabereš, kao subjekt želje, ne objekt želje. možeš nastojati otkačiti druge, ali oni će se lijepiti na tebe kao na magnet ako ovako postupiš. ako sebe postaviš kao objekt, oni će tebe iskorištavati i odbacivati kad te potroše, bilo u mašti, bilo u realnosti.

[Altec777]

Lachen kaže:

Mrzim realnost. Mrzim maštu.
Bježim od sebe i od drugih.
Treba puno napora da bih sve to izbjegla i da bih došla - nigdje, i da bih bila - ništa.

Nema ništa loše u tome da se osjećaš kao ništa jer od tuda možeš ponovo početi biti netko i to nije tako teško

[Z_interactive]

i ja sam ovdje, samo da napomenem.
ja koliko vidim ljude oko sebe svi oni žive u mašti, životi su im nikakvi (kao i moj) al su sretni, uvik imaju netšo radit i uvijek im je dan ispunjen a nemaju ništa kao ni ja pametno radit. Tako da ti ljudi žive u mašti a ne mi, jer mi smo svjesni realnosti a oni su jadni i maštu su pretvorili u stvarni život.

[DeMona Witch]

Pozz, nisam sve čitala, samo prvi i zadnji post, ni meni se ne sviđa realnost i često sam u mašti, toliko često da kad se vratim u realnost ponekad i zaplačem, nije da mi je sad sve crno, stvarno se nemam na što žalit, ali jednostavno mi je pun kufer te surove realnosti, ne paše mi, prati me neka nesreća i koliko god da sam u mašti, pokušavam to realizirati, no nekad bude nemoguće i još mi je gore, al stvarno, nema da mi nešto fali, imam sve, skoro sve... i zbog te jedne stvari koja mi fali često sam u mašti.. možda i prevelikoj..
Jeli još nekome tako?

[Death-of-Art]

A tko ne mašta? Ne kužim di je problem?

[Z_interactive]

koliko ja kužim imaš one koji žive u sjebanom svjetu i tu i tamo maštaju i one koji žive u savršenom svjetu odnosno oni koji žive u mašti i tako bježe od realnosti

[svrbljuga]

svatko živi u svojoj realnosti, u kojoj ima jedan dio nerealnog - ono što mislimo da je realno, a nije. nekima se dogodi da ih mašta previše povuče. kad sam bio mlad puno sam čitao SF i fantasy, ali sam ih uvijek doživljavao kao način da se nešto iz realnosti izrazi na jači, efektniji način od klasičnog realističnog pripovijedanja. tako i mašta, zapravo, odražava realnost, ali ima svrhu da se neke stvari iz realnosti 'probave', da se naučimo bolje psihički nositi s njima, slično kao i kad sanjamo i tako se oslobađamo umora i napetosti. ako je netko previše u mašti značilo bi da ga stvarnost opterećuje, no probleme u stvarnosti treba rješavati, dakle osim što se psihički s nečim dobro nosimo, moramo i poduzimati konkretno djelovanje. problem "ne živi mi se u realnosti" znači da ne želiš djelovati u stvarnosti, znači osjećaš se nemoćan nešto poduzeti i promijeniti. znači da si se previše ukotvio u neku rutinu, promijeni nešto, pokušaj nešto novo, izbaci se iz kolotečine.