Budizam

[kikakm]

Fazlija kaže:

O cemu vi pricate?! Sta je vama? Koliko vi imate godina? Zar ovdje pisu samo tinejdzeri koje roditelji uzdrzavaju, ili sta?!

Pa opce je poznatio da s povecanjem kupovne moci i zivotnog standarda raste i duhovnost osobe, a ne obrnuto... Gladan covjek misli samo kada ce opet jesti. Siromasan covjek misli samo kako ce se dokopati novaca. Sto je osoba siromasnija, njezine misli i skolonosti su vise materijalne, a manje intelektualne i duhovne. Jos je Aristotel shvatio da se spoznajom moze baviti samo covjek koji nije prinudjen raditi...

Ne se nepotrebno ljutiti. Ljutnja je samo emocija. Opustiti se, pustiti da te prožme, osjetiti ju i otpustiti.

Nego, vezano uz napisano, radi se o obrnutom procesu, kod nas koji imamo i previše (ili barem percipiramo da imamo), odricanje od onog nepotrebnog dijela materijalnog, upravo kako bi bili bliže onima siromašnijima. Ekvilibrij. Da bi se razumijelo siromašnije, potrebno je stati u njihovu situaciju (ne govorim sad o ekstremima). Bez obzira što je netko možda gladan, ne znači da mu duhovno nije bitno. Možda je upravo, jedna od stvari, duhovno, spiritualno, kakogod, ono što ga drži.

[Fazlija]

kikakm kaže:

...radi se o obrnutom procesu, kod nas koji imamo i previše (ili barem percipiramo da imamo), odricanje od onog nepotrebnog dijela materijalnog, upravo kako bi bili bliže onima siromašnijima.

Odricanje od nepotrebnog se ne bi trebalo vjezbati tako da uskracujemo sebe, a bez pomaganja siromasnima. Najbolji nacin odricanja i vjezbanja sluzanje je da dio svojih prihoda (ili dio slobodnog vremena) dajemo izravno za pomoc drugima.

kikakm kaže:

Da bi se razumijelo siromašnije, potrebno je stati u njihovu situaciju (ne govorim sad o ekstremima).

Da, ali ne samo u masti i teoriji, nego i u praksi. Kao socijalnom radniku jedno od najboljih zivotnih (i profesionalnih) iskustava je bio konkretan rad u romskim naseljima. Tokom 2 godine, svako tjedan sam odlazio u romska naselja i radio izravno s korisnicima. Znam mnoge krscane (posebno protestante) koji redovno obilaze starije ljude u starackim domovima, bolesnike u bolnicama ili nemocne po kucama, selima i sl. Vrlo cijenim osobe koje to rade i ako se mislim na takvo konkretno iskustvo sluzenja, onda to prihvacam.

Ali ako se misli na puko fantaziranje o siromastvu, bez da smo ikada stvarno nekome pomogli...

kikakm kaže:

Bez obzira što je netko možda gladan, ne znači da mu duhovno nije bitno. Možda je upravo, jedna od stvari, duhovno, spiritualno, kakogod, ono što ga drži.

Ljudima treba sluziti, ne im nametati svoju volju. Vrlo cesto siromasni kod nas nisu doslovno gladni, ali im mozda treba novaca za placanje racuna ili izlazak iz dugova. Starijima je potrebna pomoc u obavljanju kucnih poslova ili tek druzenje i razgovor... Ako imamo preumisljaj sto njima treba, a ne osluskujemo njihove stvarne potrebe... lako cemo se pretvoriti u fanatike i propovjednike...

[Fantasist]

Fazlija kaže:

Vrlo mi je drago da tako mislis, jer to svjedoci da ti je lako u zivotu i da zivis u relativnom izobilju. Ne bih ti pozelio da isprobas pravo siromastvo na vlastitoj kozi, a jos manje da ga moras iskusiti na svojoj djeci i ostalim najmilijima (pretpostavljam da nemas djece, i da nitko ne ovisi o tebi, da svaki mjesec ne trebas isplatiti place svojim radicima i njihovim obiteljima i sl.), jer bi tek tada shvatio koliko bi mislio o duhovnosti, a koliko o novcu.

Zato je vrlo bitno povecavanje kupovne snage stanovnistva, jer s povecanjem zivotnog standarda ljudi postaju bolji. Vise ulazu (naravno prvo u hranu i odjecu, ali kasnije) u kvalitetu zivota, kulturu, zrdav nacin zivota, obrazovanje, znanosti i... na koncu i u duhovnost. Tako da dragi moji meditanti... ne bojte se para. Para je ljekovita. Kad imas 15.000 kn viska, odmah si bolji covjek, otvoreniji si za pomoc svojim bliznjima (metta bhavana), a i postojanija ti je sabranost kad sjednes u meditaciju. Ne ometaju te toliko misli...

A što da ti kažem, u pravu si sigurno a ja imam svoj pogled na život.

Recimo ja sam ti baš onako mistični lik i ja to živim, osjetim to. Takav sam od uvijek. Shvaćam ljude ali oni mene ne...slično je i s ljudima koji se zanimaju ili baš bave duhovnosti. (ili su vjernici ili maštaju odnsono samolažu se)

Da nebi ispao da samo fantaziram, a zapravo sam i uber realan, dakle kreativnost je ono što ja radim a način života je pospješuje.
Budizam mi se svidio zato što sam ja budist od uvijek samo to nisam znao, upoznavanje s budizmom je meni bilo kao da sam našao potvrdu sebe ili toga da nisam samo ja takav.

Kritički gledano (a vidim da si osjetljiv na siromaštvo i bitno ti je društvo) kršćanstvo je više korisnije po tom pitanju, ot mu je svrha na neki način, budisti zapravo svu patnju smatraju normalnom ili karmom tih ljudi, dakle nemožeš im zapravo pomoći.
Cilj je uvijek vlastito spasenje.

[Fazlija]

Istina je da budisticki redovnici brinu uglavnom o vlastitom probudjenju, ali budisticka zajednica se sastoji od redovnika i svjetovnih ljudi. Buddha je uvijek poticao svoje svjetovne sljedbenike da cine dobra djela, udjeljuju milostinju i materijalno pomazu drugima (sto se ne moze ocekivati od redovnika, jer oni ionako nemaju nista materijalno pa mogu drugima davati samo duhovnu potporu).

Sto se tice redovnika, Buddha je uvijek isticao da njih uzdrzavaju svjetovni ljudi i da oni tako zive na dug koji mogu otplatiti samo ako dostignu prosvjetljenje. Pa ipak, sta biva s onim redovnicima koji ne dostignu prosvjetljenje... Buddha je rekao da oni isto otplacuju svoj dug (drustvu) ako su u stanju njegovati prijateljsku ljubav (metta bhavana) svaki dan makar toliko koliko traje jedan stisak kravljeg vimena tokom muznje...

Nekad ljudi nisu imali satove pa su mjerili vrijeme takvim izrazima kao sto je stisak kravljag vimena Dakle, brat bratu - 3 sekude njegovanja prijateljske ljubavi dnevno

Pa ipak, neki redovnici se ne ustrucavaju od pomaganja drugima, ne krseci pri tome svoju redovnicku disciplinu. Ovdje je zanimljiv filmic o evropskom redovniku Rakkhiti koji na Filipinima pomaze siromasnim ribarima i seljacima - VIDI

[krena]

Fazlija kaže:

Sto se tice redovnika, Buddha je uvijek isticao da njih uzdrzavaju svjetovni ljudi i da oni tako zive na dug koji mogu otplatiti samo ako dostignu prosvjetljenje.

A koliko ima takvih do sada ?? Da li 1% , 10% ili pak 0.001%

[Fazlija]

Koliko ih ima, ima. Ostali vjezbaju prijateljsku ljubav 3 sekunde dnevno

[Fantasist]

Naravno pa svi mi imamo svoje poglede na život (u suštini tu je cijela budistička filozofija sadržana, u refleksiji s nama samima), izgleda nisi po prirodi sklon samoći, nisam niti ja, ono baš skroz.. ali volim tišinu i gdje nema buke od ljudi, koji su kao što kaže Buda..trče gore dolje uz rijeku, a tek malobrojni će prijeći preko. (to sam pročitao - iako nisam sklon dogmatizmu ali navodno je to izvorno Buda.. u 'dhammapada', imaš tamo i odgovore na ova pitanja koja postavljaš oko pojedinca i društva...čini mi se da mahayana s druge strane, upravo to ima za svoj cilj, e sad što je pravo a što krivo u budizmu, teško je reći..'onako kako je' možda je to odgovor.)

[Fazlija]

Po meni, buddhizam je 8-struki put (a ne jednostruki). Dakle, treba uravnotezeno slijediti sve dijelove ucenja. Etiku, filozofiju i praksu. Buddha nigdje i nikada ne velica siromastvo samo po sebi kao duhovnu vrijednost za nezaredjene sljedbenike (samo je propisuje monasima). Medju nezeredjenim sljedbenicima je imao od obicnih ljudi, do kraljeva i bogatasa. Ono sto se velica je nesebicno davanje, a ne siromastvo samo po sebi. Ako imas vise, dajes vise itd. Ono sto oplemenjuje jeste da svoj imetak dijelimo s drugima, a ne da smo nuzno siromasni. Ispravan nacin zivota (i zaradjivanja) je samo 1 dio 8-strukog puta, i niposto ne podrazumijeva siromastvo.

Druga stvar je koliko slijedimo ostale dijelove ucenja. Koliko slijedimo pravila ponasanja, koliko njegujemo sabranost i uvid (koliko sjedimo u meditaciji). To su mnogo vaznije stvari, nego se opterecivati siromastvom (koje se ionako nigdje ne spominje kao nuzna, pa cak niti kao pozeljna osobina).

[samting]

Fantasist kaže:

To što ti kažeš je nemoguće. Nemaš tu energiju da pariraš masi jednostavno.

Prvo i zadnje čemu čovjek mora da parira jest sam sebi. To je ključ problema. Utjecaj mase je užasno minoran u odnosu na unutrašnje utjecaje. No do toga dolazi tek kada se barem malo ozbiljnije uđe u samoistraživanje, dok iz drugih pozicija, nazvat ću ih "prosječnim pozicijama", to izgleda upravo tako da je problem u ritmu života i okolnostima. (izuzev teških uvjeta siromaštva i izgladnjenosti koji na sreću za hrvatsku nisu slučaj) Inače, čim se malo više zagrebe u rad na sebi upravo mu utjecaj mase služi za progres. Moglo bi se reći da je to čak jedan od najboljih podsjetnika sem onog o smrtnosti tijela.

Moguće je u smislu neke relax duhovnost...ili ako sinekakav pastir koji propovjeda pa onda možeš preko istomišljenika koje stekneš, biti i uklopljen, ali nikada skroz...
npr. od prosječnih ljudi ćeš biti ismijavan. (bit će čak i pravi kršćanin a budist čudak u blažem slučaju)

Prvo treba razumijeti da čovjeku koji nema određena predznanja je pogreška govoriti ono šta nije u stanju da razumije jer bi to moglo prije da zabetonira njegov položaj nego dovede do pomaka. (šta ne znači da isti nema potencijal za razumijevanje, tj da nekada u budućnosti neće moći) Drugo treba razumijeti da postoji vrijeme kada je mudro podijeliti saznanja i vrijeme kada to nije unatoč ovome iznad.

Dakle duboka duhovnost traži slobodu, uvjete za življenje iste.

Svaki potpuno usmjeren napor ka uvidu u stvarnost je "duboka duhovnost". Ono šta se razlikuje od čovjeka do čovjeka je nivo razumijevanja te iste stvarnosti. (a time i količina, kvalitet, interval i priroda samog "napora", iako u "prosječnim situacijama" ne postoje ikakvi napori jer nema ikog da ih čini) Duhovnost po sebi je riječ koju je bolje izbjegavati zbog različite percepcije iste od osobe do osobe.

[Fantasist]

Fazlija kaže:

Po meni, buddhizam je 8-struki put (a ne jednostruki). Dakle, treba uravnotezeno slijediti sve dijelove ucenja. Etiku, filozofiju i praksu. Buddha nigdje i nikada ne velica siromastvo
..........

Moje mišljenje je da je to fuzija (simbolika je kotač) a zapravo je najbitnija osma točka, dakle može se ići i tako (popreko i ukratko ako su ti oči samo malo zamućene kaže Buda), Zen je ta metoda ili možda (nisam upoznat) i tibetanski. Dakle kroz buđenje ti shvatiš zašto je bitna etika i zašto ego svijest je iluzija.

Što se tiče siromaštva to nije kao kršćanstvo pa da imaš nagradu (ili kaznu pakla), sve je stvar svjesnosti bivanja ili činjenja. Sve što vezuje teret je, naravno može se biti i budist s nižim kriterijima. Mislim da i samo taređenje i biti dio zajendice znači da nećeš u ovom životu postići oslobođenje, zajednica je isto okov. Učitelj isto.

[Fantasist]

samting kaže:

Prvo i zadnje čemu čovjek mora da parira jest sam sebi. To je ključ problema. Utjecaj mase je užasno minoran u odnosu na unutrašnje utjecaje. No do toga dolazi tek kada se barem malo ozbiljnije uđe u samoistraživanje, dok iz drugih pozicija, nazvat ću ih "prosječnim pozicijama", to izgleda upravo tako da je problem u ritmu života i okolnostima. (izuzev teških uvjeta siromaštva i izgladnjenosti koji na sreću za hrvatsku nisu slučaj) Inače, čim se malo više zagrebe u rad na sebi upravo mu utjecaj mase služi za progres. Moglo bi se reći da je to čak jedan od najboljih podsjetnika sem onog o smrtnosti tijela.

Sve ti ukazuje na to da mudraci ili probuđeni pa i filozofi, umjetnici također...svi vole samoću. Razumiju se samo sa onima kojima netrebaju previše objašnjavati. Slični sličnima.
Nema se što učiti od mase, osim ako ti je smisao biti učitelj i prosvjetitelj ili pomagač u vidu humanosti ili medicine možda.
Kad to kažem onda to nije iz umišljenosti i egoizma, sebičnosti ili sl., to kažem zato što ljudi skrivaju svoje pravo lice, čemu onda gubiti vrijeme na laži. Pa i mala djeca više znaju istine od odraslih.
Naravno treba biti čovjek, shvaćati da ljudi neznaju što im se dogodilo i zašto je život koji žive, san. To se podrazumijeva, to je mudrost.

samting kaže:

Prvo treba razumijeti da čovjeku koji nema određena predznanja je pogreška govoriti ono šta nije u stanju da razumije jer bi to moglo prije da zabetonira njegov položaj nego dovede do pomaka. (šta ne znači da isti nema potencijal za razumijevanje, tj da nekada u budućnosti neće moći) Drugo treba razumijeti da postoji vrijeme kada je mudro podijeliti saznanja i vrijeme kada to nije unatoč ovome iznad.

Upravo to je i odgovor na tvoj prvi post.

samting kaže:

Svaki potpuno usmjeren napor ka uvidu u stvarnost je "duboka duhovnost". Ono šta se razlikuje od čovjeka do čovjeka je nivo razumijevanja te iste stvarnosti. (a time i količina, kvalitet, interval i priroda samog "napora", iako u "prosječnim situacijama" ne postoje ikakvi napori jer nema ikog da ih čini) Duhovnost po sebi je riječ koju je bolje izbjegavati zbog različite percepcije iste od osobe do osobe.

Budizmu je to napor koncentracije na um koj skače na svjesne sadržaje ili na nesvjesne ili jedno i drugo. Neki ljudi su mirniji prirodno neki nisu, neki baš kroz takav metež (svaki čovjek je metež i kaos u prividnom redu, a to je stalno u ~ mijeni) najbolje kontempliraju, bitno je samo da se zna što je što, bitno od nebitnog. (kao kad gledaš jato ptica ili samo neku pojedinačno) Svaka misao može biti korak unatrag u tamu a svaka misao može biti korak ka višoj svijesti.
Naravno da je duhovnost kontradiktorna budizmu, jer tu nema nikakvog duha.

[Fazlija]

Koliko dnevno sjedite u meditaciji?

[ChessMaster -]

Točno 1 sat, jedanput dnevno.

[Fazlija]

ChessMaster - kaže:

Točno 1 sat, jedanput dnevno.

To je jako dobro prolazno vrijeme. Svaka cast!

Ja otprilike isto tako, pokusavam dignuti na 90 min.

[ChessMaster -]

Ja sam jedno vrijeme digao, isto tako sa 60 minuta na 90 minuta ali nisam dugo izdržao pa sam se vratio na sat vremena dnevno. Mislim da je greška povećati trajanje meditacije odjedanput za 30 minuta. To je preveliki skok. Mislim da je optimalno dizat po deset minuta svako mjesec dana.

[Fazlija]

Pa ne znam, stvarno ne bih znao... Mislim da je to jako osobno, kako za koga. Meni je najveci problem zadrzati redovitost. Neki dan sjednem po par sati. Ili u komadu, ili u par sjedenja. A onda zareda 2-3 dana nista. I to je bas igra uma, izbjegavanje suocavanja, izvrdavanje i iznalazenje izgovora da se ne sjedne. Mislim da je najbolje zauzeti odlucan stav - sjediti dnevno sat, pola sata... vec koliko se odluci, i bez ikakvog kompromisa.

Jer kad odes na povlacenje, tamo se prosjecno sjedi po 5-6 sati dnevno (na Goenkinim seminarima i 10 sati) pa sve to prezivis bez problema, jer te netko tjera, zvoni ti i podsjeca te da moras sjesti. Stoga mislim da se treba prisiliti prvo svaki dan redovito sjesti, a onda povecati po volji koliko zelis.

[Beljki]

Meni se to dosta promjenilo sa godinama. Kadsam bio klinac u onom enuziazmu mi nije bio problem dizat se u 4 ujutro za praksu, ali sam morao istu jako varirati jer mi je previse dugo drzanje icega bilo previse naporno.

Sada mogu sjediti puno vise, ali je sa nestankom lakvjerne naivnosti tih godina nestao i entuziazam pa mi je teze odrzavati redovitost.

[Fazlija]

Ne znam, meni to nema veze s entuzijazmom. Jednostavno me zanima, otkrivam nove stvari o kojima prije nisam imao pojma jer na njih nisam obracao paznju. Saznavam, sto mi je zanimljivo, ali uslijed promatranja javlja se i spoznaja - to nisam ja, to nije moje. Uslijed toga veliko ushicenje, radost, olaksanje... Mogu reci da sam se navukao na meditaciju. Zato meditiram,to mi je nadahnuce Jeste da je tesko, ali kao netko tko se navukao na neki sport. Vece zadovoljstvo nego muka...

[ayin13]

Fazlija kaže:

Koliko dnevno sjedite u meditaciji?

Dok noge ne utrnu


To jest, ne meditiram svaki dan, nekad odradim ashtangu, nekad pranayame, nekad meditaciju. Sve mi je drago.

[samting]

Fantasist kaže:

Sve ti ukazuje na to da mudraci ili probuđeni pa i filozofi, umjetnici također...svi vole samoću. Razumiju se samo sa onima kojima netrebaju previše objašnjavati. Slični sličnima.

Nebi nas trebalo zanimati šta netko voli, nego šta je potrebno za samorazvoj. Koliko je potrebna samoća još više je potrebna interakcija.

Nema se što učiti od mase, osim ako ti je smisao biti učitelj i prosvjetitelj ili pomagač u vidu humanosti ili medicine možda.
Kad to kažem onda to nije iz umišljenosti i egoizma, sebičnosti ili sl., to kažem zato što ljudi skrivaju svoje pravo lice, čemu onda gubiti vrijeme na laži. Pa i mala djeca više znaju istine od odraslih.

Ne služi "masa" primarno da se bukvalno uči, nego služi samoučvršćivanju, samocentriranju. Čovjek je najviše smeten kada se nalazi među ljudima jer tada se u njemu bude određeni mehanizmi koji otežavaju trezvenost. Zato je potrebno komociju samoistraživanja u samoći/mirnim okolnostima prenijeti među ometače. Spoznavanje "sebe" je također i građenje "sebe", a prvo treba razumijeti da za sada nema ikakvog "sebe" koje je sposobno za išta od navedenoga. Postoji jedino potencijal, ali to je sve.

Budizmu je to napor koncentracije na um koj skače na svjesne sadržaje ili na nesvjesne ili jedno i drugo. Neki ljudi su mirniji prirodno neki nisu, neki baš kroz takav metež (svaki čovjek je metež i kaos u prividnom redu, a to je stalno u ~ mijeni) najbolje kontempliraju, bitno je samo da se zna što je što, bitno od nebitnog. (kao kad gledaš jato ptica ili samo neku pojedinačno) Svaka misao može biti korak unatrag u tamu a svaka misao može biti korak ka višoj svijesti.
Naravno da je duhovnost kontradiktorna budizmu, jer tu nema nikakvog duha.

Informiranje o različitim metodama učenja, posjedovanje znanja o učenjima nema nikakve veze sa predmetom učenja po sebi. Nažalost te stvari se miješaju i suština se gubi, a suština je praksa ili aktivan rad. Meditacija se mjeri minutama, satima ili doživljenim "ekstazama/osjećajima", a vlastiti napredak poznavanjem religijskih/sličnih spisa ili probojima u "beztjelesnost", tako da nažalost sve ostaje promašeno.