Quote:
Italija, 1935. Svaki dan Francesca s mosta promatra djevojčicu koja se zadignute suknje i bosonoga igra uz rijeku s dvojicom dječaka. To je Maddalena, dijete iz skromne radničke obitelji, koju sumještani zovu Zlokobna govoreći da je ukleta i da donosi nesreću. No nešto prkosno i buntovno u toj djevojčici te duh nesputane slobode Francesci su, koja potječe iz buržoaske obitelji i odrasta okružena društvenim konvencijama, silno privlačni. Jedan spontani nestašluk bit će dovoljan da se između njih dvije rodi neočekivano prijateljstvo. Dok u konzervativnoj provinciji prolaze osjetljivo mladenačko doba, Francesca uči koliko je važno glasno izražavati svoje misli i osjećaje. Ipak, u društvu u kojem vlada zakon jačega, a licemjerje izbija iz svih pora društvenih struktura, hrabrost dviju djevojčica često je na kušnji. Hoće li njihovo prijateljstvo preživjeti čak i kada je potrebno ustati protiv moćnika i zloporabe moći unatoč neodobravanju cijele zajednice?
Vjerno prizivajući slike Mussolinijeve Italije, Beatrice Salvioni živopisno ispisuje priču nesvakidašnjih junakinja, ali i secira talijansko društvo i položaj žena tridesetih godina prošlog stoljeća. Prijevod potpisuje Dean Trdak.
|
Quote:
|
“Zlokobna je poput Genijalne prijateljice roman o odrastanju, oda prijateljstvu i silovitoj moći koju ono ima.”– Il Foglio
|
Meni je ovo puno slojevitija, kompleksnija drama od E. Ferrantove „Genijalne prijateljice“; ne zato što naslov propituje zlo/zloću ( koja mi je prihvatljiva), ne zbog toga što se radnja događa u drugačijoj sredini ( zlokobnoj), ne – naravno – zbog toga što je ovdje djevojčica ( Francesca) što dolazi iz siromaštva; nego upravo zbog - emocija, i to dječjih, koje lagano prerastaju u djevojačke. Suptilna, na tren – nježna; izuzetno zanimljiv narativ, u osvit 2. svjetskog rata, kada talijanski fašisti uznemiruju Europu i napadaju Etiopiju ( Abesiniju), svoj kolonijalni posjed, ali to je samo uzgred, jer osnovna poanta jeste moćna i jaka žena ( djevojka), u patrijarhalnoj obitelji, kršćanskoj, u kojoj samo prividna dobrota ( a zapravo: zla) prevlađuje - kao i u društvu. I kada na kraju narativa, kada strada jedan od mladića, optužuju Maddalenu ( „Zlokobnu“), pojavljuje se glavni akter, djevojka Francesca i kaže:
„I ja sam kriva, kriva je i Donatella i djece koje raste u njoj. Krivi su i Gospod i đavao. Kriva je voda Lambra, krivo je kamenje na obali, krivo je to njegovo prokleto srce. Sve to ga je ubilo!“ - i tada shvaća da je djevojačko prijateljstvo ono što ju snaži, ono što ju jača, jer je to – snažno prijateljstvo, jače od društva, jača od svega. Moćna knjiga. Nije za svakoga. Samo za one koji se usude propitkivati samog sebe..
Moja ocjena: 8/10
Linearni mod
