Miljenko Jergović, budući nobelovac ili precijenjeni skriboman?

[wannabenot]

ja mislim da jergović ne pretendira na nobela nego na krležu danas.
i da, fino zbori te dobro piše priče

[Zemljanin]

... najprije bih rekao - nesto izmedju...

Tesko da ce dobiti Nobela, barem onoga iz knjizevnosti, ali mi ni u kom pogledu nije precijenjen. I da - ima nekih naznaka skribomanije.
Ono sto me fascinira kod njega je umijece specificne kozerije (ima ga i vlasnik gumna iznad) karakteristicne za ljude sa sarajevskog asfalta... Jednostavno takvi likovi znaju ispricati pricu i zadrzati paznju slusatelja/citatelja bez obzira slazu li se ovi sa samim sadrzajem.
Inace, meni najbolje funkcionira u vec spomenutoj Citanci i Naci bontonu...

[Vanjushka]

Procitajte koji uradak Aleksandra Hemona, pa cete shvatiti zasto je Jergovic tek mozda, kazem mozda, broj dva sto se tice rankinga modernih sarajevskih pisaca.

[Zemljanin]

Citao sam kolumne Aleksanda Hemona u Danima i nekako mi nisu nesto legle...

[banderas]

Bah, Miljenko Jergović
Čovjek koji je prije rata bio suprotnost svega onoga što Sarajevo predstavlja, koji je otvoreno pisao kako mu se gadi sve oko Sarajeva, počevši od ćevapa, preko Bijelog dugmeta i Želje, kako ne zna što je on Bogu skrivio da se rodi u takvoj zabiti... Naravno, nije baš mogao postići Bog zna kakav uspjeh takvim stavovima i tekstovima, pa su mu tekstovi po Večernjim novinama (nekad 2. po važnosti sarajevske novine, iza Oslobođenja) uglavnom bili reporti s pijace, a svoje stavove je pisao po underground fanzinima koji su htjeli takve psihotične stavove vrlo sjebanog čovjeka objavljivat...
I sve je to ok, bio je čudak i nemam ništa protiv toga.
Ali imam kad isti taj čovjek nakon što je proveo ipak vrlo mali dio rata u Sarajevu stekne svjetsku slavu i bogatstvo prikazivajući Sarajevo kako je divno, kako ima svoj duh, nostalgija na prijeratno Sarajevo je u svakoj pričici dovedena do bola, uživao je smog koji je udisao, okrepljivao se na česmi, tko ne proba sarajevske ćevape nije ispunio svrhu života i sve to još začinjeno s ratnim dogodovštinama i pričama ko da je ratni veteran...


Sarajevski Marlboro bi bila odlična knjiga da ju je napisao neki drugi autor. Ovako je čisto prostituiranje, Sarajevo bilo tada u svijetu vrlo popularno, ljudi bili osjetljivi na taj grad, pa ajmo malo veličati nekadašnji život malog čovjeka u njemu

[Vanjushka]

banderas kaže:

Bah, Miljenko Jergović
Čovjek koji je prije rata bio suprotnost svega onoga što Sarajevo predstavlja, koji je otvoreno pisao kako mu se gadi sve oko Sarajeva, počevši od ćevapa, preko Bijelog dugmeta i Želje, kako ne zna što je on Bogu skrivio da se rodi u takvoj zabiti... Naravno, nije baš mogao postići Bog zna kakav uspjeh takvim stavovima i tekstovima, pa su mu tekstovi po Večernjim novinama (nekad 2. po važnosti sarajevske novine, iza Oslobođenja) uglavnom bili reporti s pijace, a svoje stavove je pisao po underground fanzinima koji su htjeli takve psihotične stavove vrlo sjebanog čovjeka objavljivat...
I sve je to ok, bio je čudak i nemam ništa protiv toga.
Ali imam kad isti taj čovjek nakon što je proveo ipak vrlo mali dio rata u Sarajevu stekne svjetsku slavu i bogatstvo prikazivajući Sarajevo kako je divno, kako ima svoj duh, nostalgija na prijeratno Sarajevo je u svakoj pričici dovedena do bola, uživao je smog koji je udisao, okrepljivao se na česmi, tko ne proba sarajevske ćevape nije ispunio svrhu života i sve to još začinjeno s ratnim dogodovštinama i pričama ko da je ratni veteran...


Sarajevski Marlboro bi bila odlična knjiga da ju je napisao neki drugi autor. Ovako je čisto prostituiranje, Sarajevo bilo tada u svijetu vrlo popularno, ljudi bili osjetljivi na taj grad, pa ajmo malo veličati nekadašnji život malog čovjeka u njemu

Miljenko je prije rata bio pripadnik trupe Izidore Bjelice, i njen istomisljenik. Kvazibuntovnici i slicne trice.
Prosla ga je ta furka.

Zemljanine, nisam mislio na Hemonwood, vec neku njegovu knjigu

[Zemljanin]

Vanjushka kaže:

Zemljanine, nisam mislio na Hemonwood, vec neku njegovu knjigu

Mozda te i poslusam, iako sam shvatio da si mislio na neki duzi uradak od kolumne
Ali sam samo htio reci da mi kolumne nisu bile obecavajuce da bih pozelio citati malo vise Hemona od doza koje sam primao kroz Dane

[Mr Smoogj]

wannabenot kaže:

ja mislim da jergović ne pretendira na nobela nego na krležu danas.

Miljenko pretendira biti Salman.

[wannabenot]

Mr Smoogj kaže:

Miljenko pretendira biti Salman.

i to stoji. salman imiđem a krleža hiperprodukcijom

banderas kaže:

Bah, Miljenko Jergović
Čovjek koji je prije rata bio suprotnost svega onoga što Sarajevo predstavlja, koji je otvoreno pisao kako mu se gadi sve oko Sarajeva, počevši od ćevapa, preko Bijelog dugmeta i Želje, kako ne zna što je on Bogu skrivio da se rodi u takvoj zabiti... Naravno, nije baš mogao postići Bog zna kakav uspjeh takvim stavovima i tekstovima, pa su mu tekstovi po Večernjim novinama (nekad 2. po važnosti sarajevske novine, iza Oslobođenja) uglavnom bili reporti s pijace, a svoje stavove je pisao po underground fanzinima koji su htjeli takve psihotične stavove vrlo sjebanog čovjeka objavljivat...
I sve je to ok, bio je čudak i nemam ništa protiv toga.
Ali imam kad isti taj čovjek nakon što je proveo ipak vrlo mali dio rata u Sarajevu stekne svjetsku slavu i bogatstvo prikazivajući Sarajevo kako je divno, kako ima svoj duh, nostalgija na prijeratno Sarajevo je u svakoj pričici dovedena do bola, uživao je smog koji je udisao, okrepljivao se na česmi, tko ne proba sarajevske ćevape nije ispunio svrhu života i sve to još začinjeno s ratnim dogodovštinama i pričama ko da je ratni veteran...


Sarajevski Marlboro bi bila odlična knjiga da ju je napisao neki drugi autor. Ovako je čisto prostituiranje, Sarajevo bilo tada u svijetu vrlo popularno, ljudi bili osjetljivi na taj grad, pa ajmo malo veličati nekadašnji život malog čovjeka u njemu

Oprosti ali toliko si prepun nekih stavova o Jergoviću koji ponajmanje govore o njemu ali o tebi mnogo više, da nije ni čudo da stavljaš ovoliko smajlića koji bljuckaju.

Osim toga, zar i sam ne uviđaš kako govoriš opterećen predrasudama jer kažeš " Sarajevski Marlboro bi bila odlična knjiga da ju je napisao neki drugi autor ".

Cijeli post ti je jedna stranica koju kao kada gledaš u ogledalu vidiš sve naopako pa sam ga zato u cjelini i quotirala.

[banderas]

viviana kaže:

Oprosti ali toliko si prepun nekih stavova o Jergoviću koji ponajmanje govore o njemu ali o tebi mnogo više, da nije ni čudo da stavljaš ovoliko smajlića koji bljuckaju.

Osim toga, zar i sam ne uviđaš kako govoriš opterećen predrasudama jer kažeš " Sarajevski Marlboro bi bila odlična knjiga da ju je napisao neki drugi autor ".

Cijeli post ti je jedna stranica koju kao kada gledaš u ogledalu vidiš sve naopako pa sam ga zato u cjelini i quotirala.

Ako nisi primjetila, nigdje nisam napao Jergovića kao književnika nego kao čovjeka, jer sam za razliku od većine vas ovdje znao Jergovića i njegov rad i dosta prije Sarajevskog Marlbora. Takav "zaokret" i prostituiranje najtežih trenutaka Sarajeva mi je odvratno. K'o da Hitler piše knjigu o Mojsiju i njegovom izbavljenju Židova...
Ili da Mile Budak napiše odličnu knjigu o žrtvama Jasenovca... Jamačno bi vama to bilo savršeno normalno ako bi knjiga bila literarno dobra, ne bi bilo nikakvih predrasuda ni problema.

[Vanjushka]

banderas kaže:

Ako nisi primjetila, nigdje nisam napao Jergovića kao književnika nego kao čovjeka, jer sam za razliku od većine vas ovdje znao Jergovića i njegov rad i dosta prije Sarajevskog Marlbora. Takav "zaokret" i prostituiranje najtežih trenutaka Sarajeva mi je odvratno. K'o da Hitler piše knjigu o Mojsiju i njegovom izbavljenju Židova...
Ili da Mile Budak napiše odličnu knjigu o žrtvama Jasenovca... Jamačno bi vama to bilo savršeno normalno ako bi knjiga bila literarno dobra, ne bi bilo nikakvih predrasuda ni problema.

Ne zelim braniti Miljenka jer na neki nacin dijelim tvoje misljenje o njemu, samo moras uzeti u obzir da je bio mlad i lud, pa on je oblacio nazi uniforme i izvodio neke kretenske performanse sa Izidorom, glupirao se u punoj formi.

A onda je odrastao i shvatio pojam marketinga.

[banderas]

Vanjushka kaže:

Ne zelim braniti Miljenka jer na neki nacin dijelim tvoje misljenje o njemu, samo moras uzeti u obzir da je bio mlad i lud, pa on je oblacio nazi uniforme i izvodio neke kretenske performanse sa Izidorom, glupirao se u punoj formi.

A onda je odrastao i shvatio pojam marketinga.

Jebi ga, njegove žalopojke o Sarajevu zaista ne mogu provariti, koliko god bio mlad i lud. A naravno da do tih žalopojki nikad ne bi došlo da se nije desilo to što se desilo sa Sarajevom, i da Sarajevo u tom trenutku nije bilo megapopularno u svijetu. Odličan marketinški potez i ne bih riječ rekao da je to napravio bilo tko drugi, ali on...
Svaka čast njegovim djelima, poeziji, "Dverima od oraha", ali da nije bilo "Sarajevskog Marlbora", nitko ovdje ne bi čuo za njega. Baš čudno što Jergovića svuda vole, osim u Sarajevu, jelda?

Čekam trenutak kad će Radovan Karadžić objaviti ilahije i kaside pa da mu se klanjamo kao vrhunskom pjesniku

[Školjka]

Jasno odvajam M. Jergovica kao novinara i M. Jergovica kao knjizevnika. U ovoj prvoj ulozi ga ne volim, a u drugoj obozavam. U prvoj ulozi ne volim same njegove stavove, a i način na koji ih iznosi mi je zaista preiritantan. Jedini izuzetak su mi njegove kolumne, koje je pisao u Cosmu, premda mi nije jasno zasto je pristao pisati za Cosmo. Međutim, u drugoj ulozi, kao knjizevnik, mi je divan. Jezik njegove naracije naprosto predivno tece i sve ono o cemu pise tako jasno pokazuje da je uvijek bio covjek (ili djecak) koji ima uho za price i oko za detalje, koje onda, povrh svega, zna pretociti u predivnu knjizevnost. Svida mi se kako predstavlja ne samo Sarajevo i Bosnu, nego zivot opcenito. Sarajevski Marllboro, R. Buick i Mamu Leone sam citala davno. Sada mi je favorit Dvori od oraha, a i Historijska citanka je sasvim OK.
Nobel? naravno da ne.

banderas kaže:

Čekam trenutak kad će Radovan Karadžić objaviti ilahije i kaside pa da mu se klanjamo kao vrhunskom pjesniku

Pretjeruješ. A i podcjenjuješ auditorij.

Ne poznajem Jergovića drugačije nego preko njegovog pisanja i kao čovjek ( ovo zvuči kao da kada piše nije čovjek ) me ne zanima niti bih se usudila spekulirati o necijim razlozima odlaska iz ratnog Sarajeva još manje osuđivati, jednostavno jer su ti razlozi uvijek duboko intimni - zar je rat bilo nešto normalno što je trebalo rezultirati i " normalnim " odlukama koje trebaju razumjeti i drugi?

Mislim da bi se ovdje ipak trebali držati njegovog autorskog opusa a ne njegovog lika i ličnosti što su opet samo naše lične projekcije. I ne vrijedi to samo za Jergovića, nego općenito.

[nesta]

banderas kaže:

I sve je to ok, bio je čudak i nemam ništa protiv toga.

Sarajevski Marlboro bi bila odlična knjiga da ju je napisao neki drugi autor.

Zanima me jesu li ljudi koji mogu donekle objektivno razmišljati o nečijem djelu neovisno o autoru u većini ili manjini na forumu? Raspravlja se o novinarstvu pa se piše da je Kuljiš debel, ovdje nije bilo pitanje kakav je Jergović čovjek, na spomen Popadićevog rada postavlja se pitanje je li to redikul koji je.... Zato jer je riječ o kniževnosti i novinarstvu ili je i inače normalno čitati npr «Ist die Trägheit eines Körpers von seinem Energiegehalt abhängig?» i razmišljati zašto se Albert oženio pa razveo od Milene?

[Vanjushka]

banderas kaže:

Baš čudno što Jergovića svuda vole, osim u Sarajevu, jelda?

A koga su ikada i voljeli u Sarajevu.

Ali to je vec neka druga prica.

[znatiželja]

crtica kaže:

Što nije Miro Gavran "najprevođeniji suvremeni hrvatski autor"?

koliko znam jest, a i ugrešićka i drakulićka su prevođenije od jergovića.

[znatiželja]

Vanjushka kaže:

Procitajte koji uradak Aleksandra Hemona, pa cete shvatiti zasto je Jergovic tek mozda, kazem mozda, broj dva sto se tice rankinga modernih sarajevskih pisaca.

čitala Čovjeka niotkud i to mi je bilo daleko neinteresantnije od jergovića.
ima li nešto bolje?

[Cyn]

Mislim da nije toliko problem u tome što je Jergović precijenjen, nego u tome da ga se smatra (sad ću se pravit pametna pa se odmah zbljujte) aksiomom. Naime, u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i srodnim zemljama smatra ga se The Piscem Koji Ne Može Pogriješiti pa ga institucije koje imaju utjecaja na javno mišljenje o književnosti gotovo nikada ne propituju. Ono što napiše uvijek se dočekuje sa svojevrsnom pompom jer se računa da ono što napiše, kakvo god i štogod bilo, nikada neće biti smeće.

I najčešće doista i nije. Jergović je svakom kritičaru, izdavaču i čitatelju kakva-takva igra na sigurno. To što piše nekome može biti dosadno, nekome djeluje (ili jest) neiskreno i/ili potrošeno, ali rečenica ga ljubi - to su primijetili čak i oni na ovom topiku koji ga nikako ne podnose. Pripovijedanje mu ide jako dobro čak i kad zapravo ne priča ni o čemu, dobro zapaža detalje, čitljiv je, a nije isprazan ni toliko pretenciozan da čovjek ima dojam kao da bi sam sebi najradije govorio Vi. Sve su to kvalitete koje se u književnosti na razumljivim nam jezicima susreću relativno rijetko pa se Jergović, eto, istakao.

Naravno, ne mogu tvrditi da tu nije bilo, kako neki od vas tvrde, kapitaliziranja bosanskog porijekla, ratnih priča, "sarajevske" nostalgije (jedan moj frend sve to u kombinaciji naziva fildžan viška-spikom i mislim da mu je opis jako dobar) i iskreno, meni ti stilski postupci, bez obzira na to jesu li korišteni iskreno ili s nekom marketinškom namjerom isto idu na živac tanani. No idu mi na živce i kod Jergovića i kod slikovitog mudraca iz kvartovske birtije i kod Đorđa Balaševića i kod moje prabake iz Višegrada . Zbog nesklonosti takvim i sličnim eheheeeej-stari-moj osjećajno-pripovjedačkim eskapadama nisam niti veliki ljubitelj Meše Selimovića, na primjer, pa mi nikada neće past na pamet da Selimovića zbog nepoklapanja mog i njegovog senzbiliteta prozovem lošim piscem. Jergović je dobar u onome što radi. Pitanje je samo sviđa li ti se to što radi. A kad smo kod propitivanja osobe koja stoji iza djela, ipak nije da je komandirao granatiranjem Sarajeva pa mi se usporedbe s moralnim likom i djelom Radovana Karadžića čine ipak mrvicu pretjeranima i nepoštenima

Njegov novinski angažman jest posve druga priča od onog književnog. Čovjek je fakat promašio ceo fudbal kad se latio uloge opinion makera jer se ponekad čini kao mu se opinioni često mijenjaju s obzirom na to kako mu pašu uz enklitiku u rečenici. Toga je često i sam svjestan pa svako malo ispuca tekst u kojem se stane pravdati zbog "prelaženja iz tabora u tabor", tvrdeći pritom da nikada nikakvih tabora nije niti bilo, nego su se vremena promijenila, zvijezde otpičile u sasvim drugu astrologiju i, štajaznam, ni abeceda više nije ista i čitatelji to ne razumiju. Pa se onda čitatelj pita tko je tu budala. Nelijepo. Ili ja zbilja ne razumijem, što je sasvim moguće.

Drugo, voli se svađat k'o baba, što je nedavno pokazao pri obračunu s Draženom Katunarićem, čovjekom kojeg se može kritizirati na mnogo različitih načina, ali je Jergović odabrao glup-si-glup-četiri-babe-jedan-zub, dokazujući pritom da su piljarice s placa u kombinaciji sa saborskim zastupnicima hrabra četa Oscara Wildeova u usporedbi s njegovom vještinom polemiziranja.

Treće, još samo čekam da počne OZBILJNO pisat o death metalu i njegovom utjecaju na norveško gospodarstvo na prijelazu iz jednog tisućljeća u drugo. Onda ću stvarno sve vidjet

No nemrem reć da ga ne razumijem. Mora od nečeg skupit pare za Pantene pro-V i komunalnu naknadu. Tako da mi ni to nije naročito antipatično.

Ipak, uzmem li sve to u obzir, dodam li tome čak i priče onih koji ga poznaju, ne vole i kažu da je nekad bio 'vakav, a danas je 'nakav (pri čemu se žustro trude dokazati da je oduvijek bio isti drek, a ja ne kužim zašto je to baš toliko bitno), ja bih svejedno glasala za DAJMO MU DA PIŠE! Kao pisac mi je drag (mislim, let's face it, čovjek DOBRO PIŠE), kao aksiom i legenda nemre nikom bit drag, a kao novinar zarađuje na onome što kao novinar može radit. Nemam pojma je li mu kao čovjeku srce na pravom mjestu, ali u njegovim tekstovima stvari JESU. Piše DOBRO. A gore pobrojane grijehe čine i neki koji pišu daleko lošije.

Za Nobela me, kad je već spomenut u naslovu, baš briga. Dobili su ga i neki koje nikako ne mogu provariti i neki koje bih čitala za doručak, ručak i večeru. Ne bih imala ništa protiv da ga dobije, ali ako baš moram birati, prije bih ga dala Bobu Dylanu. Premda bi pare vjerojatno bile korisnije našoj ontopic uzdanici