Hrvati poduzetnici u dijaspori

[rolandus]

Blues Dada kaže:

Ja sam svojevremeno pokrenuo nekoliko businessa bez ikakvog novca, ili zanemarivi iznos, neki bili prilično uspješni. Mislim da se može i bez novaca.

Misliš pogrešno. Da je tako i da čak 10% njih uspijeva onda bismo svi mi pokrenuli desetak Internet projekata kako kažeš svaki sa par stotina Eur plaćajući Indijcima i garantirano bi svi uspjeli. To bi onda bio holy grail biznisa.

A zašto ne pokrenuti 20 projekata i dvostruko zaraditi. Naravno to se ne može, stvarnost je puno kompliciranija. U to ne računam lokalne biznise pokrenute u kvartu, po zaradi i sigurnosti prihoda ekvivalentu otvaranja štanda na tržnici

[gooofffy]

rolandus kaže:

Misliš pogrešno. Da je tako i da čak 10% njih uspijeva onda bismo svi mi pokrenuli desetak Internet projekata kako kažeš svaki sa par stotina Eur plaćajući Indijcima i garantirano bi svi uspjeli. To bi onda bio holy grail biznisa.

A zašto ne pokrenuti 20 projekata i dvostruko zaraditi. Naravno to se ne može, stvarnost je puno kompliciranija. U to ne računam lokalne biznise pokrenute u kvartu, po zaradi i sigurnosti prihoda ekvivalentu otvaranja štanda na tržnici

Evo ga. A doša si sa terapije ?
Ja već mislio da si negdi nesta u pustoj divljini...............

Šteta je da ovakva vizionarska pamet leži neiskorištena.......baš šteta.....

[Galaktik]

Blues Dada kaže:

Ja sam svojevremeno pokrenuo nekoliko businessa bez ikakvog novca, ili zanemarivi iznos, neki bili prilično uspješni. Mislim da se može i bez novaca.

Jesi, ali u UK.

UK je bila ( a London posebno ) i ostat će svj.velesila uz još par država.

[Blues Dada]

Ne znam da li ima neke svrhe i dalje tu pisati o poduzetništvu, jer izgleda, većina Hrvata ima taj negativni mentalni sklop da ništa nije moguće. Čak nitko ne želi i nešto pokušati. Znam da je lakše u inozemstvu, mada nigdje nije lako, ali treba pokušati, pa opet pokušati, i učiti iz svakog neuspjeha. Ali nemojte nešto početi, ako vas poduzetništvo ne interesira i nemate namjeru uložiti 200% napora u svoj business.

Čovjek može postići sve u životu, ako je uporan i marljiv. Ako je jedan Afro-Amerikanac, crnac, mogao postati predsjednik najmoćnije nacije na svijetu, SAD-a, tada i mi mali ljudi možemo puno toga postići za bolji život.

[Galaktik]

Blues Dada kaže:

Čovjek može postići sve u životu, ako je uporan i marljiv. Ako je jedan Afro-Amerikanac, crnac, mogao postati predsjednik najmoćnije nacije na svijetu, SAD-a, tada i mi mali ljudi možemo puno toga postići za bolji život.

Na ovo sam ti već davno odgovorio - ne budi naivan. On je samo pijun.

[InterMezzo]

Za uspjeh u poduzetništvu treba imati ideju, biti inovativan i/ili biti priznat kao jedan od najboljih u onom što radiš. Inovativnost je ključ, "thinking out of the box", štono se kaže. Zadatak države je u tome da poduzetnika ne ometa, tj. ometa što manje. Jedna od bitnih razlika između Hrvatske i SAD (u obje sam imao iskustva s privatnim poduzetništvom) je u beskraničnoj besmislenosti hrvatske birokracije. U SAD te država relativno malo ometa, dok god tvoj tax file poduzeća je u redu i držiš se relativno jednostavnih pravila i zakona, u redu si.

[Galaktik]

Eto, to je ono o čemu ja pričam.

Možeš ti biti ne znam što ali ako dolaziš iz Mrduše Donje teško da ćeš napraviti nešto. I to je činjenica.

[kradljivac]

Blues Dada kaže:

Ja sam svojevremeno pokrenuo nekoliko businessa bez ikakvog novca, ili zanemarivi iznos, neki bili prilično uspješni. Mislim da se može i bez novaca.

Kad mi govorimo bez novca, onda i mislimo bez novca a ne samo s desetak tisuca dolara. O tome ja govorim :-)

[InterMezzo]

kradljivac kaže:

Kad mi govorimo bez novca, onda i mislimo bez novca a ne samo s desetak tisuca dolara. O tome ja govorim :-)

U biti, možeš krenuti bez novca, ukoliko imaš dobar program doći će i potrebne financije. Danas barem postoje varijacije financiranja projekata, od tradicionalnih (banke, private lending, samofinanciranje) do manje tradicionalnih (microfinancing, crowdfunding...).

Ja sam ipak pokrenuo oba svoja poduzetnička projekta samofinanciranjem (od ušteđenog novca). Time sam izbjegao plaćanje kamata. No, mnogi poduzetnici neće se moći samofinancirati. Kako god se krenulo, potrebna je dobra financijska disciplina, dobro poznavanje postojećih zakona i korištenje onogo što pravno možete, pogotovo kad su porezi u pitanju. Kad već govorim o porezima, Hrvatska globi a ne nagrađuje poduzetnike. Da se razmemo, i poduzetnici trebaju plaćati poreze, ali ti porezi trebaju biti razumni.

[Blues Dada]

kradljivac kaže:

Kad mi govorimo bez novca, onda i mislimo bez novca a ne samo s desetak tisuca dolara. O tome ja govorim :-)

Bez novaca nešto prodavati ili raditi neke usluge: za početak ne treba nikakav novac. Ja imam nekoliko primjera iz moje karijere, sve u Engleskoj, ali opet da ne gnjavim ljude, jer vjerovatno nikog ne interesira, i da ne izgleda da se stalno hvalim.

Evo samo jedan primjer, Dog walking, znam nekoliko ljudi, koji vode pse u šetnju i hrane ih, jer vlasnici puno rade, i zarađuju i po 2.000 funti mjesečno.

http://www.arkdogwalking.com/page/services-and-prices

Netko je rekao da treba prilično novaca da se napravi portal, evo ovo napravljeno sa besplatnim template, nije naročito ali funkcionalno i ima sve informacije.

Ja sam, kao jedno od prvih stvari u Londonu, radio jedan posao, lagano i za par mjeseci zaradio za novi auto i još više.

[Galaktik]

Blues, ne gnjaviš ti nikoga na ovoj temi, na kraju krajeva to joj je i ime i svrha ( poduzetnici u inozemstvu ) nego odbijaš shvatiti da nije isto raditi u CRO i UK.

Meni rodica kaže ( u NY živi ) da bi ja tamo mlatio silnu lovu sa svojim obrazovanjem a ovdje ako radiš u školi to je super. To ti pokušavam reći. Kao taj dog walking.Mislim, WTF?! U CRO di ljudi nemaju ni za osnovne potrebe. To ide u NY,Londonu,Munchen ili sl., ovdje ne i to je ono o čemu ti pričam/pričamo.

Tvoje iskustvo je vrijedno i nije nikako za omalovažavanje ( što se tiče poduzetništva, jeli ) ali zbilja - razmisli sad o čemu ti govorim, ozbiljno - u Hrvatskoj je problem običan posao a kamoli da bi nešto drugo i to nije pesimizam nego realizam,jbg.

Imam i ja frendova poduzetnika a i supruga mi je poduzetnik pa znam o čemu pričam.

[gooofffy]

Nema hrvatskog poduzetnika koji je vani napravio biznis ili zaradio lovu pa je ovde doša i to isto ponovio........
Ne računaju se oni koji su sve dobili poklonjeno........

da dog walking u Hrvatskoj ?.....za valjat se po podu od smija.......

zašto ne u Liku na bear or wild hog walking ?

[Blues Dada]

Galaktik kaže:

Blues, ne gnjaviš ti nikoga na ovoj temi, na kraju krajeva to joj je i ime i svrha ( poduzetnici u inozemstvu ) nego odbijaš shvatiti da nije isto raditi u CRO i UK.

Meni rodica kaže ( u NY živi ) da bi ja tamo mlatio silnu lovu sa svojim obrazovanjem a ovdje ako radiš u školi to je super. To ti pokušavam reći. Kao taj dog walking.Mislim, WTF?! U CRO di ljudi nemaju ni za osnovne potrebe. To ide u NY,Londonu,Munchen ili sl., ovdje ne i to je ono o čemu ti pričam/pričamo.

Tvoje iskustvo je vrijedno i nije nikako za omalovažavanje ( što se tiče poduzetništva, jeli ) ali zbilja - razmisli sad o čemu ti govorim, ozbiljno - u Hrvatskoj je problem običan posao a kamoli da bi nešto drugo i to nije pesimizam nego realizam,jbg.

Imam i ja frendova poduzetnika a i supruga mi je poduzetnik pa znam o čemu pričam.

Čuj, ja stalno ističem da se sve odnosi na Englesku, mada vjerujem da bi i u Hrvatskoj bilo nešto moguće (uvijek sam optimista). Evo mojeg prvog poduzetničkog posla ovdje, u to vrijeme vozio sam, za jednu kompaniju, američke novine sa Heathrow aerodroma rano ujutro po američkim bazama u okolici Londona. U to vrijeme postojao je zakon, da u sve klubove, casina imaju pristup samo članovi, i trebalo je 48 sati od plaćanja članarine i upisninice, prije nego ti dozvolili ulaz u klub. To su iskoristili dva mlada Engleza i osnovala Clubmans Club, za 30 funti dobio bi članarinu za oko 50 casina i klubova, pristup odmah. Ja sam im napisao pismo, da li bi pristali da ja djelim njihovev brošure za članarinu po bazama i koliko bi bila moja provizija, Smatrali su da je to super ideja, i ponudili mi ogromnih 10 funti, kao sada 80-90 funti, po svakoj članarini, koju prime sa mojim inicijalima na brošuri, to radio jedno 3-4 tjedna, pa mi Amerikanci nisu vise dozvolil, a poslije brošure stavljao na automobile po noći ispred klubova, casina i business je i dalje išao.

[MagisZg]

Blues Dada kaže:

Čuj, ja stalno ističem da se sve odnosi na Englesku, mada vjerujem da bi i u Hrvatskoj bilo nešto moguće (uvijek sam optimista). Evo mojeg prvog poduzetničkog posla ovdje, u to vrijeme vozio sam, za jednu kompaniju, američke novine sa Heathrow aerodroma rano ujutro po američkim bazama u okolici Londona. U to vrijeme postojao je zakon, da u sve klubove, casina imaju pristup samo članovi, i trebalo je 48 sati od plaćanja članarine i upisninice, prije nego ti dozvolili ulaz u klub. To su iskoristili dva mlada Engleza i osnovala Clubmans Club, za 30 funti dobio bi članarinu za oko 50 casina i klubova, pristup odmah. Ja sam im napisao pismo, da li bi pristali da ja djelim njihovev brošure za članarinu po bazama i koliko bi bila moja provizija, Smatrali su da je to super ideja, i ponudili mi ogromnih 10 funti, kao sada 80-90 funti, po svakoj članarini, koju prime sa mojim inicijalima na brošuri, to radio jedno 3-4 tjedna, pa mi Amerikanci nisu vise dozvolil, a poslije brošure stavljao na automobile po noći ispred klubova, casina i business je i dalje išao.

Jedna stvar je raditi posao u UK, SAD, DE a totalno druga u RH. Dok prvi poticu malo poduzetnistvo sa ne pretjerano kompliciranim poslovnim procedurama i relativno povoljnim porezima, sredjenim zakonodavstvom, RH radi upravo suprotno. A druga strana medalje je da je u spomenutim drustvima zivotni standard daleko bolji i platezna moc veca sto samim tim i omogucava procvat upravo takvih malih poduzetnika iz cijih ponekad malih startupa mogu nastati i nastale su neke od sadasnjih multinacionalki.
U RH trenutno mozes uspjeti jedino ukoliko mozes raditi sa Zapadom i prodavati uslugu/proizvod izvan RH.
Vrlo mali broj je poduzetnika koji uspjesno posluju radeci sa poduzecima iz RH jer osim spomenutih parafiskalnih i poreznih opterecenja ne postoji ni kultura placanja, pa nije nikako cudo da za svoju proizvod/uslugu ne budes placen. To sve skupa prati sporo, lose i nedefinirano zakonodavstvo koje ti s druge strane ne pruza zastitu tebe kao poslodavca.
Kad sve to spojis dobijas zacarani krug gdje je jednostavno jako tesko poslovati u RH.

[mgrci43]

Blues Dada kaže:

Bez novaca nešto prodavati ili raditi neke usluge: za početak ne treba nikakav novac. Ja imam nekoliko primjera iz moje karijere, sve u Engleskoj, ali opet da ne gnjavim ljude, jer vjerovatno nikog ne interesira, i da ne izgleda da se stalno hvalim.

Evo samo jedan primjer, Dog walking, znam nekoliko ljudi, koji vode pse u šetnju i hrane ih, jer vlasnici puno rade, i zarađuju i po 2.000 funti mjesečno.

http://www.arkdogwalking.com/page/services-and-prices

Netko je rekao da treba prilično novaca da se napravi portal, evo ovo napravljeno sa besplatnim template, nije naročito ali funkcionalno i ima sve informacije.

Ja sam, kao jedno od prvih stvari u Londonu, radio jedan posao, lagano i za par mjeseci zaradio za novi auto i još više.

Iako osobno sam poprilično siguran da vi ne bi imali mira i da bi ovdje nešto stalno pokretali-vaša "mana" je što ste od početka poduzetništva u strašnoj velikoj,bogatoj sredini...pogotovo još onda kada ste došli kada je moć UK bila još veća...

nažalost,tržište u Hr je malo,odnosno siromašno i nešto uspješnosti i pravog (pod tim ne mislim da Jozo radi vrtiće,škole za državau/grad) poduzetništva je malo i ono uspješno je uspješno zbog izvoza i turista.

Masa stvar,koja je ovdje "luda" tipa ovo šetanje pasa,pa šišanje pasa,bolnica za njih i sl bi ovdje bila stvar izrugivanja...ok, ZG je donekle za to,ali jako sitno isto...

ALI kad imaš grad gdje par tisuća ljudi zarađuje iznad 100 000+ eura godišnje,tada ti možeš kupiti "mrvice" i živjeti jako lijepo..

Spominjali ste negdje i restoran,a promovirate turizam uHR.

do neke 2006/7 na staroj državnoj cesti do Plitvica (iz smjera prema moru) imali ste restoran na svakih par kilometara..

neki pametniji su gradili vile na moru,živjeli jako dobro..

malo gluplji su živjeli odlično,istina nisu previše ulagali...

nitko od njih nije bio radnik,cijela obitelj je lijepo živjela na tih 3-4 mjeseca rada....

danas,imate praktički jedan "restoran" koji radi,i koji je puno riskirao,imao neke pomoći,položaj,par odličnih ideja i može živjeti na temelju toga...

znači TRŽIŠTE kvalitetno je jedan od najbitnijih segmenata.

[Njezna]

Bilo koju ideju imas ipak treba malo kapitala ili drugi posao koji te osigurava.
Cak ovaj dog Walking..... nemas od prvog dana dovoljno musteria, znaci da moras nekako prebroditi to vrime.

Imam frenda isto hrvata koji zaraduje veoma dobro sa "Pop up Storevima" ali evo ponekad ne radi nista po 6-12 mjeseci i ponekad ima 3-6 projekata istodobno.

Ima novaca i volju za rizik i evo pokusava pratiti trendove.
Primjer uspjeha "bubble Tea bar" ono pice sta je bilo neko vrime In.
Iznajmio je prostor u samo centru na 2 godine (na manje nije nasao) i otvorio je to. 2 radnice i on. Nakon mjeseca dana 4 radnice i on. Mali ulog (Osim najma i radnica) a veliki Profit. Cisto se uhvatio in producta i prvi ga doveo u grad. Reda izpred ducana je bilo od 14 do 21 sat i to djeca i teenageri koji su placali 3-4€ za nesto sta je u prozivodnji 0,3€ itd. Nakon godinu dana, jer u ducanu opet bilo sam 2 radnice i nakon 18 mjeseci ga je zatvorio i nasao nekoga tko ce ga preuzesti za 6 mjeseci sa nekim drugim "Pop up storeom".

Imao je u Frankfurtu 2 takva bara i u toku od 2-3 mjeseca u svakom vecem gradu u okrugu od 200km je otvorio po jedan (gdje ga nije bilo). Covjek je napravio ludila novaca i sada ceka sljedeci trend i ima par sankova i namjestaja za kafice u "pricuvi".

[The_Kid]

Blues Dada kaže:

Čuj, ja stalno ističem da se sve odnosi na Englesku, mada vjerujem da bi i u Hrvatskoj bilo nešto moguće (uvijek sam optimista). Evo mojeg prvog poduzetničkog posla ovdje, u to vrijeme vozio sam, za jednu kompaniju, američke novine sa Heathrow aerodroma rano ujutro po američkim bazama u okolici Londona. U to vrijeme postojao je zakon, da u sve klubove, casina imaju pristup samo članovi, i trebalo je 48 sati od plaćanja članarine i upisninice, prije nego ti dozvolili ulaz u klub. To su iskoristili dva mlada Engleza i osnovala Clubmans Club, za 30 funti dobio bi članarinu za oko 50 casina i klubova, pristup odmah. Ja sam im napisao pismo, da li bi pristali da ja djelim njihovev brošure za članarinu po bazama i koliko bi bila moja provizija, Smatrali su da je to super ideja, i ponudili mi ogromnih 10 funti, kao sada 80-90 funti, po svakoj članarini, koju prime sa mojim inicijalima na brošuri, to radio jedno 3-4 tjedna, pa mi Amerikanci nisu vise dozvolil, a poslije brošure stavljao na automobile po noći ispred klubova, casina i business je i dalje išao.

Nazalost sto god napises oni ce cmizdrit kako nije isto u Hrvatskoj i drugdje i kako je prije bilo lakse.

[Blues Dada]

Hvala svima na komentarima, uvijek nešto naučim iz njih. Meni je žao samo što više Hrvata ne pokušaju neko poduzetništvo, kada žive u inozemstvo.

Sa druge strane, bio sam šokiran, vidio na nekoliko foruma, mladi ljudi sa dvadesetak i malo više godina, i već pitaju koliko godina treba do penzije i koliko ce ona biti. Čitav život pred njima, a oni se raspituju o penziji!

Kako sam već prije spomenuo, ne znam da li je to dobro ili ne, ali fasciniran sam, zapravo opsjednut malim poduzetništvom. Uvijek bi nešto pokušao, nekad je išlo, a nekad ne, ali uvijek novo iskustvo.

Jedno od najuspješnijih stvari, koje sam učinio, bila je distribucija strane štampe po uličnim kioscima (street pitch) i hotelima u Londonu. Nikakav početni ulog, uvoznik štampe firma Seymour Press, nije željela snabdijevati ulične kioske, to nisu bili lijepi kao u HR, već obično, velike kutije, jer vlasnici su bili loši platiše.

Ja sam počeo sa nekoliko oko Piccadillya, išlo jako dobro, jedan od njih bi prodavao, pored ostalog i po 300 talijanskih novina dnevno i ja uz moju proviziju od 15% od prodajne cijene bi jako dobro zarađivao. I ja sam imao problema sa plaćanjem, ali i pored svega, dobro zarađivao da bi za par godina kupio kuću, trgovinu novinama i knjigama, i novcem koji sam zarađivao uspio pokrenuti prvi kompjutorski časopis u VB Personal Computer World https://en.m.wikipedia.org/wiki/Personal_Computer_World što je bila senzacija. Bilo je i drugi časopisa poslije, kao Astronomy Now, Practical Electronics, Program Now itd

Dosta se naradio, novac nije bio važan već da su neke moje ideje bile uspješne.

[rolandus]

MagisZg kaže:

U RH trenutno mozes uspjeti jedino ukoliko mozes raditi sa Zapadom i prodavati uslugu/proizvod izvan RH.
Vrlo mali broj je poduzetnika koji uspjesno posluju radeci sa poduzecima iz RH jer osim spomenutih parafiskalnih i poreznih opterecenja ne postoji ni kultura placanja, pa nije nikako cudo da za svoju proizvod/uslugu ne budes placen. To sve skupa prati sporo, lose i nedefinirano zakonodavstvo koje ti s druge strane ne pruza zastitu tebe kao poslodavca.
Kad sve to spojis dobijas zacarani krug gdje je jednostavno jako tesko poslovati u RH.

Ovo je nažalost sve istina, naročito boldani dio. Postoje etablirani poslovi koji uspijevaju, npr poznate klinike itd, ali za većinu poduzetnika koji pokušavaju živjeti od hrvatskog tržišta okolnosti su vrlo teške. Zasad, vidjet ćemo da li će se to mijenjati jer vjerujem da imamo šanse. Ali mentalitet za poslovanje nam je 'gadan' šta jest jest.

Dok naš čovjek vani bez pogovora slijedi pravila i sluša da ne bi izletio sa posla, kod nas taj isti lik provodi anarhiju i ne pridržava se pravila koja vani prihvaća od prvog dana. Dok će vani platiti sve što treba bez razmišljanja, kod nas odjednom postaje neuredan platiša koji ne plaća isporučenu robu i uslugu. Doživio sam to stotinu puta uz najkreativnije moguće izgovore, pa i bezobraštine. Tko bi to razumio hmm..

[rolandus]

Blues Dada kaže:

... I ja sam imao problema sa plaćanjem, ali i pored svega, dobro zarađivao da bi za par godina kupio kuću, trgovinu novinama i knjigama, i novcem koji sam zarađivao uspio pokrenuti prvi kompjutorski časopis u VB Personal Computer World

Šta reći na ovo nego bravo! Šteta što nema više ljudi koji odu van i razmišljaju poduzetnički,a ne da im je glavni cilj 'proizvodnja' tj zaposliti se kod nekog. Fali nam tog poduzetničkog duha kolektivno.