Nije mi jasno (životne misterije) XVIII.

[zelena truba]

klonka kaže:

Koja ti je najdraža knjiga? Mali princ. Eh, šta sam ja pojebao na račun tog malog princa...

isadora w. kaže:

+ alkemičar

isadora w. kaže:

ja bih tim malim prinčevima i alkemičarima preporučila da za najdražu knjigu radije kažu balaševićevi liriksi.
: snob:

Zar nema nikog tko će obraniti čast Celestinskog proročanstva? To je bio Alkemičar prije Alkemičara, Mali princ sredine devedesetih, glavno preseravanje svake kokice s Ekonomije koja je htjela zvučati produhovljeno.

[Pješčani sat]

zelena truba kaže:

Zar nema nikog tko će obraniti čast Celestinskog proročanstva? To je bio Alkemičar prije Alkemičara, Mali princ sredine devedesetih, glavno preseravanje svake kokice s Ekonomije koja je htjela zvučati produhovljeno.

da, Celestinsko

[klonka]

Nisam čitala Celestinsko proročanstvo. Pitala bih je li čemu, ali vidim s čim ste ga usporedile.

Inače, meni je MP bila izrazito važna knjiga u formativnim godinama. Ali nekako ne mogu zamisliti ikoga starijeg da govori da mu je to najdraža knjiga. Ili neki Hesse. Ili onaj blesavi Lovac u žitu.

Od umjetnosti, ne mogu se sjetiti pred čime sam zanijemila. Računa li se arhitektura? Ako da, onda Teatro Olimpico u Vicenzi. Frendica i ja smo ga išle pogledati samo na 15 minuta ("kad smo već tu"), i ostale unutra dobra dva sata povremeno mrdajući dupe s jednog sjedala na drugo.

[Pješčani sat]

mene se Mali princ nije dojmio. sve ove godine gledam oko sebe te puste citate i ne znam što bih rekla. nije loša knjiga, dapače, ali ne znam kako je postala toliko jako (pre)cijenjena. za većinu knjiga koje sam čitala u formativnim godinama, danas ne bih dala ruku u vatru, što je i ok, bitno je da su mi bile dostupne kad je trebalo. išla sam nedavno probat vidjeti što je tako dobro u Orlovi rano lete, pa sam se zahvalila. Ćopić mi je bio jedan od najdražih dječjih pisaca, neću tu talasati.

što se tiče arhitekture, ja ostanem pod dojmom kad uđem u katedrale, kad vidim kako je napravljena podjela težine stropa, a znam koje alate su znali i imali, i koja ljepota je nastala iz toga.
mostovi su dojmljivi, također.

[Hilda]

Ni mene se Mali princ nije dojmio. Ni moju djecu koliko se sjećam. Ok, kužimo, to smo sve već prošli u vašim gnjavljenjima i razgovorima, ajmo dalje. U 7. razredu su imali to za lektiru. Uglavnom većina djece se mučila mudrovati o knjizi
Općenito u književnosti volim pisce koji znaju pisati. Pod tim mislim da te znaju uvući, dobri pripovjedači, konkretni. Čak i među filozofima bilo je takvih, hvala bogu. Poludjela bi inače u srednjoj.
Od ostale umjetnosti dojmi me se sve. I oni koji su vrhunski "zanatlije" i oni s dobrom idejom. Koji od tih, nemam pojma konkretno. Kad me pukne, pukne me. Ko i kod humora. Odvalim nekad na nešto na što nitko ne i obratno.

[klonka]

Meni je tako s Lovcem u žitu. Dosadno, razvučeno, bezveze. Ali eto, nekim ljudima je kultna. Možemo se sprdati i s jednim i s drugim, ali štajaznam, nekako mi je to bezveze, prvoloptaški.

Nisu mi ni sve dječje knjige koje su mi bile drage ili važne danas dobre. Recimo, Sienkiewiczeva Kroz pustinju i prašumu je izrazito kolonijalna i rasistička. Trebalo bi je obrađivati uz kritički odmak, a ne samo pročitati.

[Pješčani sat]

od svih stvari od tamo ostalo mi je u sjećanju kako je brat spasio bolesnu seku nabavljanjem kinina, da bih malo kasnije saznala da Schweppes ima kinin u sebi

Kroz pustinju i prašumu mi je bila odlična knjiga, al Sienkiewicz ima dobrih djela. Ognjem i mačem mi je isto bila ok.

[isadora w.]

kultna je valjda onima koji se identificiraju kao outcasti.

[Flying Buttress]

Hilda kaže:

Ni mene se Mali princ nije dojmio. Ni moju djecu koliko se sjećam. Ok, kužimo, to smo sve već prošli u vašim gnjavljenjima i razgovorima, ajmo dalje. U 7. razredu su imali to za lektiru. Uglavnom većina djece se mučila mudrovati o knjizi

Ja sam ju pročitala u prvom razredu i vjerojatno mi je zato bila zanimljiva, iz dječje perpektive - princ koji putuje svemirom i upoznaje mnoštvo likova, super! Sad u starijoj dobi mi je ipak preforsirana, kao da na svakoj stranici mora biti neka poruka, kao one s boce Jane

klonka kaže:

Recimo, Sienkiewiczeva Kroz pustinju i prašumu je izrazito kolonijalna i rasistička. Trebalo bi je obrađivati uz kritički odmak, a ne samo pročitati.

Stvarno? Nisam ju čitala od onda (čini mi se, 6. razred), ali mi je ostala u sjećanju kao fenomenalna :/

[klonka]

Hilda kaže:

U 7. razredu su imali to za lektiru. Uglavnom većina djece se mučila mudrovati o knjizi

Imam dojam da je tako sa svim lektirama.

Ivan Cankar, Istina i ljubav.

Šenoa, sve ikad. (Čekam da se pojavi Smartica opet i mlatne me kartonom. )

Inače, jedna od najdražih lektira u osnovnoj mi je bila Slavonska šuma Josipa Kozarca. U knjizi se ne događa ništa. On opisuje promjene godišnjih doba i utjecaj atmosferilija na šumu. Od živih bića se u nekom trenu pojavi neka lisica. Ekipa iz razreda je umrla od dosade. Meni je bila divna.

[Hilda]

klonka kaže:

Imam dojam da je tako sa svim lektirama.

Aha
Sjećam se srednje i jednog dečka koji je iz svega imao 1,2,1,2,1,2 osim iz hrvatskog. On je gutao knjige, obožavao pričati, obrazlagati, kad ga je prozvala on je pričao barem 20 minuta. Genijalan po tom pitanju.
Mi smo ga svi uglavnom gledali ovako a profa ovako

[Pješčani sat]

Isuse, Šenoa. Branka. mlada učiteljica koja je imala grozno djetinjstvo i groznu mladost i grozan početak 20. godina.
srećom je upoznala nekog Hrvata koji ju je oženio, pa je mogla otići mami na grob reći da je sad sve u redu, prsten i to. ne bude više radila, sad kad se udala. učiteljice su ionako radile samo do braka, ako se dobro sjećam.

jednako depresivna, iznenađujuće (barem meni), je Zagorkin Kamen na cesti, priča o ženi koju šutaju kroz život. ja sam očekivala još jednu povijesnu avanturu, dobila sam 2 kile depresije s koricama.

[isadora w.]

klonka kaže:

Inače, jedna od najdražih lektira u osnovnoj mi je bila Slavonska šuma Josipa Kozarca. U knjizi se ne događa ništa. On opisuje promjene godišnjih doba i utjecaj atmosferilija na šumu. Od živih bića se u nekom trenu pojavi neka lisica. Ekipa iz razreda je umrla od dosade. Meni je bila divna.

um
ali ja sam i s proustom popizdila.

iz istog razloga nisam voljela ni galeba jonathana ni starca i more.

[klonka]

isadora w. kaže:

kultna je valjda onima koji se identificiraju kao outcasti.

A jebemu, i ja sam se tako identificirala, ali nije se primilo. Mada, baš su me nedavno sprdali da sam se u srednjoj jako furala na nekog neshvaćenog outcasta, a zapravo sam uvijek bila među popularnom ekipom, možda je u tome stvar.

Flying Buttress kaže:

Sad u starijoj dobi mi je ipak preforsirana, kao da na svakoj stranici mora biti neka poruka, kao one s boce Jane

Ajme, baš. Ali i nije za stariju dob. Zapravo, mislim da je jadan došao na loš glas upravo zato što ga odrasli ljudi čitaju kao self-help motivacijsku literaturu.

Stvarno? Nisam ju čitala od onda (čini mi se, 6. razred), ali mi je ostala u sjećanju kao fenomenalna :/

Totalno. On je Poljak autorasist u podređenom položaju prema Nelli koja je Engleskinja i samim time nešto najuzvišenije na ovom svijetu (ne zato što je djevojčica; djevojčica ropkinja nije važna, važna je samo mala bijela aristokratkinja), Arapi (koji se bore protiv kolonijalne zavisnosti) su bestijalni, a crnci su toliko glupav, kukavički i niski oblik života da gotova ne zaslužuju ni imena.

[Pješčani sat]

isadora w. kaže:

iz istog razloga nisam voljela ni galeba jonathana ni starca i more.

Bach se kanije prebacio na metafiziku, ne mogu se sad sjetiti koju njegovu knjigu imam doma, o paralelnim svjetovima i astralnim tijelima i kak on i njegova jedina ljubav kroz svjetove putuju noću po drugim svemirima. Mislim da se zove Jedno.

[Ariana B.]

Jedina normalna lektira je bila Čudnovate zgode šegrta Hlapića.

[Hot candy]

Pješčani sat kaže:

Isuse, Šenoa. Branka. mlada učiteljica koja je imala grozno djetinjstvo i groznu mladost i grozan početak 20. godina.
srećom je upoznala nekog Hrvata koji ju je oženio, pa je mogla otići mami na grob reći da je sad sve u redu, prsten i to. ne bude više radila, sad kad se udala. učiteljice su ionako radile samo do braka, ako se dobro sjećam.

jednako depresivna, iznenađujuće (barem meni), je Zagorkin Kamen na cesti, priča o ženi koju šutaju kroz život. ja sam očekivala još jednu povijesnu avanturu, dobila sam 2 kile depresije s koricama.

Samo od čitanja ovog dojma dobijem depresiju, a kamoli čitanje!

[klonka]

isadora w. kaže:

um
ali ja sam i s proustom popizdila.

iz istog razloga nisam voljela ni galeba jonathana ni starca i more.

Galeba sam se trudila voljeti. Skužila sam da mi je drag dok mu ne pokušavam pripisati nikakvo dublje značenje (jer mi je šit). Mali galeb leti, mali galeb želi više, mali galeb je Usain Bolt svoje generacije, to može. Mali galeb prosipa jeftinu filozofiju, mani me se.

Hemnigwaya pak krivim za kvarenje svih budućih generacija američkih pisaca.

[isadora w.]

klonka kaže:

A jebemu, i ja sam se tako identificirala, ali nije se primilo. Mada, baš su me nedavno sprdali da sam se u srednjoj jako furala na nekog neshvaćenog outcasta, a zapravo sam uvijek bila među popularnom ekipom, možda je u tome stvar.

jednom sam napisala zadaćnicu na tu paćenićku temu, pa me isprdalo da šta bulaznim. ja reko', ovi ljudi ne razumiju umjetnost

Pješčani sat kaže:

Bach se kanije prebacio na metafiziku, ne mogu se sad sjetiti koju njegovu knjigu imam doma, o paralelnim svjetovima i astralnim tijelima i kak on i njegova jedina ljubav kroz svjetove putuju noću po drugim svemirima. Mislim da se zove Jedno.

i'll pass

to bi mi se svidjelo negdje u prvom-trećem osnovne. sjećam se da smo imali lektiru po izboru. sva djeca pisala o dječjim knjigama, ja- život poslije života.

zlatko krilić je imao super dječje knjige, nikad mi nije bilo jasno zašto nisu u lektiri, čitala sam ih u knjižnici.

[klonka]

Čini mi se da je nama Čudnovata istina bila u lektiri.