Oblačim se kako se osjećam?

[electric_barbarella]

pa da, drustvo nam u principu konstantno nalaze nekakvu uniformiranost i jako rijetko je odjeca odraz individualnosti, karaktera ili raspolozenja vec vise odraz onoga sto "moramo" nositi i kako nam se nalaze da "moramo" izgledati.
da ne velim trendova, sredine, drustva, potrebe za uklapanjem i prihvacanjem.
Borg ali jebga kad je tak, odgajani smo da ne radimo ekscese od vlastitih emocija i raspolozenja i da ih sto manje pokazujemo.

[Gzena]

danas je, čini mi se, ipak opuštenije nego što je to bilo nekad
na posao možeš ići i u sportskoj varijanti (ukoliko ne radiš na šalteru)

nikad nisam osjećala taj pritisak o kojem pišeš
ponajviše zato jer me zaboli što tko od mene očekuje po pitanju odjeće

[Afro Dita]

Pješčani sat kaže:

kad se osjećam bolesno ili sam bolesna, obući ću se taman toliko da budem obučena, bez dodatnih nakita, šminki, dodataka etc.
na primjer, nešto što inače ne nosim, to jest, ne oblačim se tako - traperice i majicu gore.
kad sam dobre volje i imam uvjete za uređivanje, onda ću kombinirati boje, pa pete, pa nakit, pa šal, pa nešto u kosu i lak na nokte i ruž i maskara i splest ću kosu u nešto. ili ću na traperice i majicu staviti sako i pašminu i broš na sako i naušnice i pete i još nakita i tak

Točno tak i ja.

[electric_barbarella]

Gzena kaže:

danas je, čini mi se, ipak opuštenije nego što je to bilo nekad
na posao možeš ići i u sportskoj varijanti (ukoliko ne radiš na šalteru)

nikad nisam osjećala taj pritisak o kojem pišeš
ponajviše zato jer me zaboli što tko od mene očekuje po pitanju odjeće

ma nije to pritisak vec jednostavno se uklapamo u drustvo i vrijeme u kojem zivimo. i to je sasvim normalno, drustvena smo bica i podlijezemo njegovim normama.
sto se tice posla isto ovisi tko gdje radi, jako puno firmi ima dress code i sumnjam da ih pretjerano zanima kako se netko pritom osjeca.