Kako postati psiholog, psihijatar, psihoterapeut

[Margo Channing+]

Sacreus kaže:

Ne kuzim pitanje... psihoterpaeut kao zanimanje ne postoji, pa to nitko ne moze bit.. ali svako moze otvorit intelektualne usluge d.o.o. i radit sto god hoce

hahahaha ha, -.-

Sacreus kaže:

Pa sad je 2× mjesecno ili 1×cijeli dan (uglavnom, subotom, da oni koji putuju mogu doci), te 3× godisnje vikend seminari (pet.-ned.), uglavnom u Peroju (u hotelu)...

A izmedju toga studenti imaju i sami za se nalaziti i raditi...

Kao i sve edukacije, puno ovisi o samom trudu studenta

Cijena je sada oko 1200€ (mislim)...

e hvala ti puno!

[Rikardo]

Ekipa,
Zanima me može li se netko tko je diplomirao psihologiju zaposliti u Hrvatskoj vojsci kao psiholog? Ako da, koliko je komplicirano zaposliti kao vojni psiholog tj. dobiti to radno mjesto? Postoji li neki dodatni uvjeti ako se dipl. psiholog želi zaposliti u vojsci?

[Sacreus]

Rikardo kaže:

Postoji li neki dodatni uvjeti ako se dipl. psiholog želi zaposliti u vojsci?

Od dodatnih uvjeta, preporucljivo je imati vezu... kao iza sva radna mjesta psihologa.. ali ako pitas za posebne dopusnice, za to radit, koliko sam upucen zasad ih nema... ali ne sumnjam da bi ih nasa komora mogla izmislit

[grgurmali]

Tema je vrlo poučna i zanimljiva. Hvala svima koji su doprinijeli.

Nekoliko novosti iz psiho-medicinske edukacije:

Po novom pravilniku o medicinskim specijalizacijama (http://www.facebook.com/Medicina.Zagreb) specijalizacija iz psihijatrije traje 5 godina i ima promijenjen program koji je sada usklađen s EU praksom.

Uvedena je i nova specijalizacija eu-naziva Dječja i adolescentna psihijatrija (isto 5 let) čiji program možete pogledati ovdje

U Narodnim novinama je dosta oglasa za nove pristupnike za ove dvije specke. Zaboravih, po novome je obavezan 6 mjesečni probni rad prije potpisivanja Ugovora o specijalizaciji.
---
Na Medicinskom fakultetu postoji i poseban Specijalistički poslijediplomski studij Psihoterapija namijenjen (za sada) isključivo liječnicima i/ili psihijatrima. Održava se svake druge godine. Idući upis je 2013. u 9. mjesecu.

---

Jedna opaska kolegama forumašima a psiholozima od kojih sam puno naučio:
Na puno i previše mjesta se s omalovažavanjem pa i prezirom spominje psihoanalitička psihoterapija a nigdje nisam naišao na argumentaciju da bi neka druga tehnika bila superiorna ovoj bečkoj smicalici za lagodan život s malo pacijenata?
^__^
No hard feeelings.

[Sacreus]

grgurmali kaže:

Jedna opaska kolegama forumašima a psiholozima od kojih sam puno naučio:
Na puno i previše mjesta se s omalovažavanjem pa i prezirom spominje psihoanalitička psihoterapija a nigdje nisam naišao na argumentaciju da bi neka druga tehnika bila superiorna ovoj bečkoj smicalici za lagodan život s malo pacijenata?

Psihoanaliticka terapija nije tehnika

Argumentacija ima koliko hoces, kao sto ima argumentacija za bilo koju drugu psihoterapiju... problemi nastaju kod pojedinaca koji prakticiraju bilo koju terapju kad od nje naprave glupost... kod nas se uglavnom prica o psihoanalitickoj i bkt-u jer su to dvije dominantne...

[Lisbeth]

Sacreus kaže:

(1) Ne kuzim pitanje... psihoterpaeut kao zanimanje ne postoji, pa to nitko ne moze bit..

(2) ali svako moze otvorit intelektualne usluge d.o.o. i radit sto god hoce

(1) Psihoterapeut kao zanimanje postoji.
Kao što postoji i referentni centar, klinike, bolnice, zavodi, domovi zdravlja s odjelima i ambulantama za psihoterapiju, a na tim odjelima rade psihoterapeuti i da - tako se i zovu, a to im stoji i na žigu kojim ovjeravaju nalaz. Službeno. A isto tako službeno postoji specijalistički studij iz psihoterapije, završetkom kojeg, uz određene uvjete, osoba stječe pravo na titulu psihoterapeuta.

(2) Što nažalost i rade, a za posljedice ne odgovaraju nikome.

[grgurmali]

Sacreus kaže:

Psihoanaliticka terapija nije tehnika

Pardon, mislio sam:

Psihoanalitička tehnologija.

^__-

[Sacreus]

Lisbeth kaže:

(1) Psihoterapeut kao zanimanje postoji.
Kao što postoji i referentni centar, klinike, bolnice, zavodi, domovi zdravlja s odjelima i ambulantama za psihoterapiju, a na tim odjelima rade psihoterapeuti i da - tako se i zovu, a to im stoji i na žigu kojim ovjeravaju nalaz. Službeno. A isto tako službeno postoji specijalistički studij iz psihoterapije, završetkom kojeg, uz određene uvjete, osoba stječe pravo na titulu psihoterapeuta.

Ajde sad prouciti zakonske propise RH i nauciti da psihoterapeut ne postoji kao zvanje, te nauciti razlikovati sluzbeno definirano zvanje po zakonskoj nomenklaturi od prakse i titula, te isto tako vidjeti gde je i kako po toj istoj nomenklaturi naveden psihoterapeut...

Titulu psihoterapeuta stjecu svi koji zavrse edukaciju za psihoterapeuta, sto ne znaci da ju zakon kao takvu prepoznaje...

Psihoterapeut na zigu stoji svima koji su zavrsili za psihoterapeuta i naprave si takav zig, sto takodjer ne znaci nista, jer iste takve zigove imaju i samoprozvani pseudoprofesionalci, sto isto pokazuje na nepostojanje definiranosti tog zvanja...

[grgurmali]

Sacreus kaže:

... nauciti razlikovati sluzbeno definirano zvanje po zakonskoj nomenklaturi od prakse i titula,.....

Titulu psihoterapeuta stjecu svi koji zavrse edukaciju za psihoterapeuta, sto ne znaci da ju zakon kao takvu prepoznaje...

Zakon?

Na opetovano pitanje suca Turudića, Ivo S. je izjavio da je po zanimanju doktor znanosti i točno tako je zapisano!

Sutra dan, svi su se čudili meni jer se ja čudim da se nitko drugi u Hrvatistanu ne čudi ovom sucu i ovom doktoru.....

^-^

[Lisbeth]

Sacreus kaže:

Ajde sad prouciti zakonske propise RH i nauciti da psihoterapeut ne postoji kao zvanje, te nauciti razlikovati sluzbeno definirano zvanje po zakonskoj nomenklaturi od prakse i titula, te isto tako vidjeti gde je i kako po toj istoj nomenklaturi naveden psihoterapeut...

Titulu psihoterapeuta stjecu svi koji zavrse edukaciju za psihoterapeuta, sto ne znaci da ju zakon kao takvu prepoznaje...

Psihoterapeut na zigu stoji svima koji su zavrsili za psihoterapeuta i naprave si takav zig, sto takodjer ne znaci nista, jer iste takve zigove imaju i samoprozvani pseudoprofesionalci, sto isto pokazuje na nepostojanje definiranosti tog zvanja...

Hmmmm...(osjećam li to patronizirajući ton?)

Postoji razlika između žiga koji se stavlja na službeni dokument i kao takav priznaje (i sadrži identifikacijski broj) i žiga koji si ja dam privatno napraviti, ali je kao takav beskoristan.

S nomenklaturom ili bez, i dalje stoji to da postoje institucije i ljudi koji su adekvatno školovani, rade taj posao, tako se nazivaju i to im se priznaje i isti su za svoj posao odgovorni.
S nomenklaturom ili bez, čisto sumnjam da bi (karikiram) ustavni sud srušio neki nalaz ili evidenciju o psihoterapiji, jer to zanimanje nije navedeno.

A samoprozvanih pseudoprofesionalaca koliko hoćeš, za početak svi koji nisu u ranije navedenoj skupini. Što ima veze ne samo sa zakonskom regulativom, već i s kvalitetom njihove edukacije (u Hrvatskoj).
Liječnici su svoju postavili na zavidni nivo, i po pitanju školovanja, i kliničke prakse i (obaveznog!) rada na sebi i sistema odgovornosti i kontrola. Svima ostalima to tek predstoji.

Razlika izmeđi takvog psihoterapeuta i onog tko je završio (karikiram) tromjesečnu edukaciju, dva seminara i 100 sati prakse pa sad traži da mu zvanje psihoterapeuta upiše u radnu knjižicu je kao između (npr) balerine HNK i nekog tko je završio tri mjeseca plesnog tečaja u Miškecovom prolazu, školu salse i godinu dana već pohađa plesnjake, a rado bi da mu se prizna da je plesač.

[Sacreus]

Lisbeth kaže:

Hmmmm...(osjećam li to patronizirajući ton?)

Realnost je u ocima promatraca

Postoji razlika između žiga koji se stavlja na službeni dokument i kao takav priznaje (i sadrži identifikacijski broj) i žiga koji si ja dam privatno napraviti, ali je kao takav beskoristan.

Da, ali si ni privatno ne mozes napraviti zig sa zvanjem/titulom, ako ne pokazes diplomu/dokaz o tome...

S nomenklaturom ili bez, i dalje stoji to da postoje institucije i ljudi koji su adekvatno školovani, rade taj posao, tako se nazivaju i to im se priznaje i isti su za svoj posao odgovorni.
S nomenklaturom ili bez, čisto sumnjam da bi (karikiram) ustavni sud srušio neki nalaz ili evidenciju o psihoterapiji, jer to zanimanje nije navedeno.

I sta ti sad ovo znaci? Tesko je samo priznati da sam ipak bio u pravu s izjavom da zvanje psihoetrapeuta po zakonu ne postoko kao takvo, pa sad malo ustavni sud, nalaz, evidencija, bez, sad...itd.? Ajmo ozbiljno razgovarat...

Liječnici su svoju postavili na zavidni nivo, i po pitanju školovanja, i kliničke prakse i (obaveznog!) rada na sebi i sistema odgovornosti i kontrola. Svima ostalima to tek predstoji.

Zanimljivo.. ja cujem potpuno drugacije informacije, ali to je druga tema..

Razlika izmeđi takvog psihoterapeuta i onog tko je završio (karikiram) tromjesečnu edukaciju, dva seminara i 100 sati prakse pa sad traži da mu zvanje psihoterapeuta upiše u radnu knjižicu je kao između (npr) balerine HNK i nekog tko je završio tri mjeseca plesnog tečaja u Miškecovom prolazu, školu salse i godinu dana već pohađa plesnjake, a rado bi da mu se prizna da je plesač.

Tromjesecne edukacije za psihoterpaeuta ne postoje, tj. vjerojatno ima, buduci da sam pronasao i online tecaj (tjedan dana) za hipnoterapeuta s certifiktom te cak i lijecnicu koja se s upravo tom "diplomom" javno reklamira kao strucnjakinja za hipnozu, ali kad ovdje pricaom o edukaciji za pshioterpaeuta pricam o visegodisnjim edukacijama priznatim od nase krovne udruge, te EAP-a ili EAFT-e.. to je bitna razlika koja govori o kvaliteti programa i same edukacije.. pogotovo jer sam aktivno pratio taj rigidni proces priznavanja skole u Europi...

[theremin1]

zoran k kaže:

Nije.

Psihijatrija je grana medicine. Medicina se bavi zdravljem tj. bolestima pa se tako i psihijatrija time bavi.

Psihoterapija je, kao što joj ime kaže, terapija. Dok se psihologija i psihijatrija bave i nekim znanstvenim radom, istraživanjem, teoretiziranjem i sl. psihoterapija jest praksa. Bavi se konkretnim pomaganjem ljudima koji imaju nekakve psihičke probleme.

Psihoterapija nije jedinstvena, nego postoje različite terapijske škole. Među popularnije spadaju primjerice kognitivno-bihevioralna, kibernetska, geštalt, realitetna i (na žalost) psihoanaliza

Upis u terapijsku školu ovisi o pravilima te pojedine škole. Uglavnom se traži završen fakultet, često taj fakultet treba biti neka društvena znanost i sl. Ali znam da su neki već kao studenti upisivali terapijske škole, a isto tako znam i ljude sa završenim tehničkim fakultetom koji su također upisali neku terapiju.

Više o tome pitaj Sacreusa, on se školovao.

zašto i nažalost psihoanaliza, pod nju vjerujem misliš na psihodinamski pristup, koji obuhvaća i razne suvremene psihoanalitičke terapije.

mislim, ok je biti oduševljen svojim psihoterapijskim pravcem, ali ne razumijem zašto pljuvati po nečemu što nisi probao? ili si završio i taj pravac, pa imaš uvid.

meni su zapravo najkorisnije informacije u tom smislu od onih koji su imali kontakta izravnog s više njih, pa zaista mogu uspoređivati, a ne samo ponavljati mantre svojih učitelja koje su čuli dok su još bili mali.

što se tiče liječnika, a psihijatri to jesu, ne razumijem što od njih očekujete, kad odeš liječniku, on ti prvo pokuša postaviti dijagnozu i nakon toga te (iz)liječiti lijekovima ili instrumentima.

[theremin1]

vigilanty kaže:

Nešto psiholozi, obično klinički, češće liječnici. Rekla sam, studij psihologije nije mjerilo sta je psihologija. Unutar medicine funkcionira medicinska psihologija - o kojoj psiholozi pak ne znaju dovoljno, nego bi se površno snašli. Ne znam od kakve bi koristi bio opći psiholog - to bi prije bilo nazadovanje. Osim toga, na studiju psihologije, bar u Osijeku, psihopatologiju npr., predaje psihijatar! Pa onda može i na medicini, još i prije. I takvih ima još primijera.

Ovo drugo je špekulacija iz nedostataka ozbiljnih, decidiranih argumenata. Na studiju medicine postoji medicinska statistika. Ne znam sta psiholog ima s tim. Osim ako st. psihologije nije studij neke sveobuhvatne statistike! Onda bi psiholozi mogli raditi izračune i u građevini, brodogradnji, u računovodstvima..., pa onda i u medicini.
Ili je vjerojatnije ono što sam rekla. Na radove se često potpisuju i oni koji ne trebaju, ali im dobro dođe. Nije jedina, nije niti rijetka. Bila je u poziciji da to iskoristi. Eto.
Ako liječniku treba savjet ili pomoć oko nekog postupka, sigurna sam da postoji netko logičniji da mu pomogne.

psiholozi vrlo često surađuju s psihijatrima na metodologiji i obradi rezultata. zašto, jer za razliku od jednog kolegija medicinske statistike, oni slušaju praktikume, eksperimentalnu i neeksperimentalnu psihologiju, statistiku i psihometriju, eventualno složenu analizu varijance, cluster analize i slično te za diplomu provode istraživanje. što to znači, to znači da razumiju članak kad ga pročitaju, dok recimo psihijatar koji je živio na eng. govornom području ne (da ne bi bilo da je zbog jezika), jer nema pojma što je to hijerarhijska regresijska analiza, a i isto tako će upozoriti psihijatra da je krajnje neprimjereno u zn. članku navoditi definiciju korelacije, ili na osnovi iste donositi zaključke o uzročno posljedičnom odnosu (vidjela na svoje oči takav objavljen) pa će ga isti moći objaviti i u časopisu koji nije maksimalno ograničen na praćenje u bih.

I sad, tko je logičniji za pružanje pomoći psihijatru u istraživanjima od psihologa, pa i liječnicima, s obzirom da su u oba slučaja jedinice koje se obrađuju podaci o sudionicima (ljudima, dakle ne proizvodima, ili cijenama)? Što se tiče tvojeg uvida u to što je to statistika (to ti nije statika), da bi se njome radili izračuni u građevini i brodogradnji.

btw. psihijatrima nedostaje znanje psihologije, socijalne psihologije posebno, jer ih nitko ne uči za početak, što je to sve normalno, a iznenadila bi se. nažalost i psihoterapijskih pravaca, ako se sami ne educiraju sa strane..recimo mogu komotno proći specku da nisu nikad čuli za rogersa, kao što psiholozima, u ovom sustavu, nedostaje dovoljan uvid u poremećaje ličnosti, gdje god da radili.

[theremin1]

vigilanty kaže:

Osim toga, vidjela sam znan. izlaganja psihologa na "Simpoziju o nasilju nad i među djecom" sad nedavno. Takvih radova ja mogu naštancati svaki tjedan jedan. Mi takav rang smatramo studentskim radom, a neki studenti smatraju da ih takva razina dovoljno ne afirmira. I sama sam već kao student koristila psihodijagnostičke instrumente i daleko sam se više potrudila, procijenjujem otprilike 10-ak puta! Uzela sam više toga u obzir, nastojala sam biti daleko preciznija, sa 20-ak puta više pažnje sam sastavljala pitanja u dodatnom upitniku, sa nebrojeno više faktora koje sam uzela u obzir... Sve s ciljem da mi se teorija teže može isključiti i pobiti. I, moram reći, bez psihologa - sve je moj rad!
A na njihove na simpoziju sam imala nebrojeno podpitanja koja nisu preispitana, a koja cijelu teoriju čine promašenom. Pobila bi im svaku teroiju žmirečki, ili barem našla 20-ak mana i nedostataka neobuhvaćenih istraživanjem u 1. minuti. Jako me to iznenadilo!
Moram reći da to nisam nikako očekivala! Moje razočaranje je bilo ogromno!
Kad vidim kakve radove rade moje kolege, to je 50-ak puta veći intelektualni napor potreban, a da ne kažem predznjanja (zbog kojeg ih druge struke teško razumiju. Ja sam psihologe razumijela bez zadrške).
Toliko o tome da liječnik kliničar ima problema s radom znan. rada bez psihologa, jer, kao ne zna dovoljno. Šta onda na svojim radovima ne zabljesnu? Za početak.

nevjerojatno, pa vi doktorirate s onim što na faksu psihologije ne prolazi. kakve teorije?? tko to u hr postavlja nove teorije koje bi ti preispitivala, pobila žmirečki, u bilo kojem području? hipoteze nisu teorije, i upravo je poanta istraživanja da ih se provjerava i ispituje, i ne namješta rezultate ako nisu očekivani

enivej, iako vam kriteriji nisu strogi nadam se da ipak nisi dobila tu specku koju si htjela, možda neki rad u laboratoriju radije

[Colorful]

Što je psihoterapeut? Koje obrazovanje treba imati psihoterapeut? Psiholog (filozofski) i psihijatar(doktor koji specijalizira na psihijatriji) su mi već jasni.

[theremin1]

Colorful kaže:

Što je psihoterapeut? Koje obrazovanje treba imati psihoterapeut? Psiholog (filozofski) i psihijatar(doktor koji specijalizira na psihijatriji) su mi već jasni.

Pa postoje naznake da će ti izgledati ovako, ili ćeš otići na medicinu, pa na specku iz psihijatrije i završit neki psihoterapijski pravac sa strane, ili ćeš završit psihologiju, specijalistički iz kliničke psihologije i neki psihoterapijski pravac sa strane, što se tiče potonjeg, savjetujem ili bogate roditelje ili muža, ili neki side job, ili financiranje barem specijalističkog ili psihterapijskog pravca iz nekog projekta, ili uz ludu sreću od strane institucije u kojoj radiš.

Ako se želiš baviti samo savjetovanjem, a to možeš uz završenu psihologiju, formalno, neformalno, bez psihoterapijskog pravca je to bez veze, nećeš biti niti kompetentna niti konkurenta, a možeš i svašta drugo završit i s nekim psihoterapijskim pravcem se bavit savjetovanjem (mislim da ti realitetna, transakcijska i ne znam tko još pušta i niz drugih u edukaciju što se tiče savjetovanja, pa i specijaliziranog za škole ili organizacije), eh sad, moguće je da će u budućnosti psiholozi početi štiti svoju struku na neki način pa i tu uvodit neka ograničenja što se tiče formalnog (dakle zvanja) obrazovanja, barem što se tiče čistog termina psihološkog savjetovanja.

[Colorful]

theremin1 kaže:

Pa postoje naznake da će ti izgledati ovako, ili ćeš otići na medicinu, pa na specku iz psihijatrije i završit neki psihoterapijski pravac sa strane, ili ćeš završit psihologiju, specijalistički iz kliničke psihologije i neki psihoterapijski pravac sa strane, što se tiče potonjeg, savjetujem ili bogate roditelje ili muža, ili neki side job, ili financiranje barem specijalističkog ili psihterapijskog pravca iz nekog projekta, ili uz ludu sreću od strane institucije u kojoj radiš.

Ako se želiš baviti samo savjetovanjem, a to možeš uz završenu psihologiju, formalno, neformalno, bez psihoterapijskog pravca je to bez veze, nećeš biti niti kompetentna niti konkurenta, a možeš i svašta drugo završit i s nekim psihoterapijskim pravcem se bavit savjetovanjem (mislim da ti realitetna, transakcijska i ne znam tko još pušta i niz drugih u edukaciju što se tiče savjetovanja, pa i specijaliziranog za škole ili organizacije), eh sad, moguće je da će u budućnosti psiholozi početi štiti svoju struku na neki način pa i tu uvodit neka ograničenja što se tiče formalnog (dakle zvanja) obrazovanja, barem što se tiče čistog termina psihološkog savjetovanja.

Hvala! Sličnog sam obrazovanja, pa me zanima da danas-sutra upišem još nešto.

[Scrabble]

Colorful kaže:

Što je psihoterapeut? Koje obrazovanje treba imati psihoterapeut? Psiholog (filozofski) i psihijatar(doktor koji specijalizira na psihijatriji) su mi već jasni.

Psihoterapeut je netko tko je završio edukaciju iz neke od psihoterapijskih tehnika.
Kod nas su to najčešće liječnici (obično psihijatri, iako nije nužno), psiholozi, a u zadnje vrijeme i defektolozi, socijalni radnici...

E sad, postoji kod nas mala zbrka oko svega toga.

Naime, postoji i nešto što se zove subspecijalist psihoterapeut. To već može biti samo liječnik psihijatar. Kao što internisti mogu subspecijalisti kardiolozi, gastroenterolozi, nefrolozi itd... tako je jedna od subspecijalizacija u psihijatriji psihoterapija (postoje još subspacijalizacija iz biologijske psihjatrije, socijalne psihijatrije, ovisnosti, i to je valjda to).

Najčešće je subspecijalist psihoterapeut završio i edukaciju za neku od psihoterapijskih tehnika, ali na žalost, zakon je takav da je moguće postati subspecijalist psihoterapeut, a samo započeti neku edukaciju i nikada je ne završiti. Sasvim apsurdno, naravno.

Također, netko može biti psihijatar koji je završio edukaciju iz psihoanalize, dakle psihoanalitičar (što je apsolutno najdugotrajnija, najopsežnija, najskuplja i uopće najzahtjevnija psihoterapijska edukacija), ali nije fromalno završio subspecijalizaciju iz psihoterapije, pa si na štambilj ne može napisati subspecijalist psihoterapeut. Još apsurdnije.

U pripremi je novi Zakon o psihoterapiji koji bi barem nešto od toga trebao regulirati.

Dakle, ako govorimo o psihoterapijskoj edukaciji mogu malo pobliže opisati kako stvari stoje za psihodinamske tehnike (koje su sve, kao uopće i sve ostale psihoterapije, proizašle iz psihoanalize i baziraju se na toj vrsti razumijevanja čovjekevoe psihe).
U psihodinamske psihoterapije spadaju:
1. psihoanaliza (logično, ona je početak)
2. psihoanalitička psihoterapija
3. grupna analiza
Postoji i integrativna psihoterapija (njom se kod nas bave uglavnom u KB Dubrava) koja je pokupila ponešto iz više različitih pravaca.

Ostale vrste psihoterapija su KBT (iako ne znam baš bih li to uopće svrstala u psihoterapiju, više u terapiju), gestalt, transakciona.... O njima ne znam dovoljno, pa se ovo što dalje pišem ne odnosi na njih. Mogu samo reći da se psihijatri kod nas uglavnom (iako ne isključivo (i to je nasljeđe naše Klinike za psihološku medicinu)) educiraju iz psihodinamskih psihoterapija, dok se psiholozi najčešće (opet ne isključivo) educiraju iz ostalih psihoterapija.

Edukacija iz psihodinamske psihoterapije uključuje:
1. vlastitu terapiju (ako se osoba educira za psihoanalizu, onda je to psihoanalzia, ako za grupnu analizu, onda ide u grupu itd.). Vlastita terapija iz psihoanalize traje oko 5 godina 4 puta tjedno, iz psihoanalitičke psihoterapije 2-3 puta tjedno, a iz grupne analize 2 puta tjedno (ali po dva sata u komadu). Sve terapije traju namjanje 4 godine, obično i duže.
2. supervizija pacijenata (ili grupe u edukaciji iz grupne analize). Dakle edukant radi psihoterapiju, sve zapisuje i jednom tjedno ide na superviziju kod psihoterapeuta edukatora i s njim prolazi sve što je radio. To također traje oko 4 godine i može se započeti tek kad je edukant u vlastitoj terapiji najmanje godinu dana.
3. teoretski dio se sastoji od seminara na kojima se obrađuju psihoanalitičke teme

Sve zajedno, edukacija je dugotrajna, troši jako puno vremena, energije, ali i novaca. Većinom je edukanti obavljaju izvan radnog vremena (rijetko se tko uspije izorganizirati da mu barem neki dio padne u radno vrijeme). Teoretski se seminari gotovo redovito odvijaju vikendima.

Možda u tome leži i odgovor na često postavljeno pitanje zašto je psihoterapija relativno skupa.

[Sacreus]

Scrabble kaže:

Psihoterapeut je netko tko je završio edukaciju iz neke od psihoterapijskih tehnika.

Mislim da je ispravnije reci pravaca

Ostale vrste psihoterapija su KBT (iako ne znam baš bih li to uopće svrstala u psihoterapiju, više u terapiju), gestalt, transakciona.... O njima ne znam dovoljno, pa se ovo što dalje pišem ne odnosi na njih.

Samo cu dopuniti niz.. kod nas jos ima Realitetna (upravo skupljaju polaznike u Rijeci), Kibernetika (uz koju idu i sistemski pravci), Imago... mislim da ima jos, pa drugi mogu dopuniti...

[~Scarlet~]

... Psihodrama...