Ovo nije istina

[tatyana39]

daru kaže:

Donekle možda... Ja bih rekla da i te borbe na sudovima, i žuč koja se proliva - posljedica su emocija koje su postojale ili još uvijek postoje, samo se u kriznim situacijama pretvore u nešto ružno (nažalost). Jer - ruku na srce, da li bi o nekom tipu na cesti rekla nešto jako jako ružno, bacila mu se u oči i pljuvala ga? Ne. Zašto? Jer je neki neznanac koji nije vrijedan tvojih emocija, jer te za njega - nije briga. Emotivno te ne dira i na njega nećeš reagirati, kao na nekoga tko te - dira. Ne možeš mrziti osobu - za koju ti je RAVNO do Kosova! Ilitiga, kako su to davno opisali: "it's a tinny line between love and hate". A to - da li ćemo ljubav pretvoriti u mržnju - to ovisi o karakteru, o stupnju zrelosti i naravno - povrijeđenosti. Ranjena životinja je najopasnija.

Da, dokle god postoje emocije, postoji i odnos to se slažem...
Indiferentnost je smrt odnosa ....
ali...
Ljubav nije emocija.
Radost, ushit, raznježenost itd ..kao emocije prate ljubav ali sama ljubav nije emocija. LJubav je nivo svijesti.

Meni to izgleda ovako .... Ljubav je čista i nije prolazna jer je dio srži našeg bića.Svjest, Bog, ljubav sve su to sinonimi. Kako su ljudi na različitim stupnjevima uspavanosti proporcionalno je njihova ljubav udaljena od njenog savršenog stanja. Oni uspavani, koji su u dubljem neznanju i manje zreli isto manifestiraju tu ljubav koja je dio njihovog bića ali u puno manjoj mjeri i izmješanu sa svakakvim emocijama. Zreliji ljudi imaju postojaniju ljubav, nesebičniju i daleko dublju i stabilniju nego nezreli.

Vesela sova kaže da ne kategorizira ljude na taj način. To me štrecnulo jer ja ih kategoriziram, a ljepše zvuči nekategorizirat ljude. Ja ih odmah svrstam u kategorije: budan, manje budan, uspavan, komatozan .... Na taj način znam od koga se što može očekivati.

Problem nastane kad sa čovjekom u komi počneš razgovarati kao da je budan.

[Vilenica]

tatyana39 kaže:

Meni to izgleda ovako .... Ljubav je čista i nije prolazna jer je dio srži našeg bića.Svjest, Bog, ljubav sve su to sinonimi. Kako su ljudi na različitim stupnjevima uspavanosti proporcionalno je njihova ljubav udaljena od njenog savršenog stanja. Oni uspavani, koji su u dubljem neznanju i manje zreli isto manifestiraju tu ljubav koja je dio njihovog bića ali u puno manjoj mjeri i izmješanu sa svakakvim emocijama. Zreliji ljudi imaju postojaniju ljubav, nesebičniju i daleko dublju i stabilniju nego nezreli.

Problem nastane kad sa čovjekom u komi počneš razgovarati kao da je budan.

takodjer razmisljam na ovaj nacin. i to je ono sto je Daru pisala, one koje smo ikad voljeli, volimo i danas.

ali "ljubav" se jos mijesa sa hrpom emocija i nasih unutrasnjih konflikata...a u duge veze jos unosimo sve svoje probleme koje nismo rijesili od djetinjstva, i obicno nalazimo partnere na slicnom stupnju razvoja. pa se onda u "ljubav" jos utrpa i hrpa tehnickih detalja...

a "ljubav" je to da zelimo da nama bude dobro, i da partneru zelimo sve najbolje. pa i onda kad odluci svoj zivot nastaviti bez nas

[Direktorica_svemira]

mislim... kaže:

"Uvijek, baš uvijek su oba partnera zaslužna za rastavu. Nikad samo jedan"

ovo sam pročitao u jednoj raspravi i prošlo je prilično nezamijećeno, nitko nije oborio ovu tezu...
naravno, ne slažem se i vjerujem ni većina ovdje prisutnih jer je ovakva generalizacija pogrešna
ili mislite drugačije?

mislim da postoje i jedna i druga situacija.
ako jedna polovica postane nemoguca, onda tu nema rasprave vise... unatoc ljubavi s druge strane, to propada.

[tatyana39]

vilenica kaže:

takodjer razmisljam na ovaj nacin. i to je ono sto je Daru pisala, one koje smo ikad voljeli, volimo i danas.

ali "ljubav" se jos mijesa sa hrpom emocija i nasih unutrasnjih konflikata...a u duge veze jos unosimo sve svoje probleme koje nismo rijesili od djetinjstva, i obicno nalazimo partnere na slicnom stupnju razvoja. pa se onda u "ljubav" jos utrpa i hrpa tehnickih detalja...

a "ljubav" je to da zelimo da nama bude dobro, i da partneru zelimo sve najbolje. pa i onda kad odluci svoj zivot nastaviti bez nas

[mislim...]

tatyana39:
"Ja ih odmah svrstam u kategorije: budan, manje budan, uspavan, komatozan .... Na taj način znam od koga se što može očekivati"

da, ali tesko je procijeniti neciju budnost..kako to znati? po navikama, po stavovima...hm...neke stvari vidis tek u braku
a osim otga kad nekog jako volis onda ces biti sa njim ako i nije na istom (ili visem) stupnju budnosti od tebe, svjestan da ce biti teskih trenutaka uskladjivanja..ali ako osjetis ljubav i zelju da se das toj osobi, to je jace od intelekta
uspavane osobe su pune strahova, previse su vezane uz partnera, kad su uplasene da ne izgube partnera postaju i ljubomorne ( potpuno bez razloga) jer ih budniji partner 'zasjeni' pa se koncentriraju na njega, zalijepe se a zanemare svoj rast..kao ucenici koji se zalijepe na gurua pa ga poslije mrze kad im ne daje paznje koliko zele

[daru]

mislim... kaže:

jer ih budniji partner 'zasjeni' pa se koncentriraju na njega, zalijepe se a zanemare svoj rast..kao ucenici koji se zalijepe na gurua pa ga poslije mrze kad im ne daje paznje koliko zele

Hm, da. Mislim da svi traže da ih onaj DRUGI usreći. A zanemare pri tom činjenicu -da dok nisu sretni sami sa sobom - taj drugi se može i na trepavice postaviti...
Dakle - ne bi trebali zaboraviti sebe i rad na sebi, a ne samo - "lijepiti se" i gledati u onog drugog "kad će ovo" i "kad će ono". Sreća je stanje koje dolazi iz nas samih, a ne iz vana.

[tadukepa]

tatyana39 kaže:

Nisu ljudi krivi, kriv je brak .

Brak je prevaziđena institucija smišljena od strane društva da stavi u okvire ljubav dvoje ljudi da bi se zaštitila djeca i imovina. Kad se nešto takvo prekrasno kao što je ljubav između dvoje ljudi institucionalizira i kad se slože da država i društvo ugovorom koji poptpišu stoji iza njihove veze, kad se umiješa zakon, statut, prava i propisi izgubi se automatski ono što ljubav podrazumijeva - slobodni izbor da se voli i ljubi kako želiš.

Umješa se odjednom rodbina, krediti, računi, plate, djeljenje kreveta i stola, vremena, praznika, trgovanja, razviju se enomrma očekivanja, upletu se kolektivne ideje kako veza treba izgledati. Više nisu dvije osobe, sad su par i sad se moraju ugađati jedno drugome i ispunjivati očekivanja. Nemaju više slobode da odu kad žele, da se vrate kad žele da se druže s kim žele, da spavaju gdje žele. Svi računi se moraju polagati partneru. Ljubav ne trpi ograničenja. Ljubav se dešava u slobodi izbora. Samo dvije slobodne samostalne osobe koje stoje svaka na svojim nogama mogu ulaziti u zdrav odnos. Brak uništava svu ljepotu ljubavi. Partner postaje zatvor. Tako i jedan i drugi postaju i tamničar i zarobljenik.

Brak je nastao na jednom stupnju i na jednom stupnju će nestati, a naša generacija je svjedok njegovog odumiranja. U budućnosti će biti opcionalan i u njega će stupati samo nesigurni ljudi skloni sadomazohizmu.

[tatyana39]

mislim... kaže:

tatyana39:
"
da, ali tesko je procijeniti neciju budnost..kako to znati? po navikama, po stavovima...hm...neke stvari vidis tek u braku
a osim otga kad nekog jako volis onda ces biti sa njim ako i nije na istom (ili visem) stupnju budnosti od tebe, svjestan da ce biti teskih trenutaka uskladjivanja..ali ako osjetis ljubav i zelju da se das toj osobi, to je jace od intelekta
uspavane osobe su pune strahova, previse su vezane uz partnera, kad su uplasene da ne izgube partnera postaju i ljubomorne ( potpuno bez razloga) jer ih budniji partner 'zasjeni' pa se koncentriraju na njega, zalijepe se a zanemare svoj rast..kao ucenici koji se zalijepe na gurua pa ga poslije mrze kad im ne daje paznje koliko zele

da .... procjeniti nečiju budnost se može vrlo lako. Samo pažljivo slušaš šta osoba govori, kakav je sustav vrijednosti, koliko je reaktivna, kakve ciljeve ima, šta čita, koliko je kreativna, koliko je produktivna.... baš sve priča o osobi a naročito one prve dvije minute kad je još ne poznajemo kad još nije počela bacati maglu, kad još nismo se uhvatili na njenu javnu masku. Prve dvije minute znamo sve.

Često se desi da dvije osobe različitog stepena budnosti su u braku i da onaj koji je jači i budniji je uvijek onaj koji popušta. Samo dvije osobe jednako visoke budnosti mogu ostvariti dobar kvalitetan odnos, jer kako lijepo kaže Daru znaju da ih nitko ne može učiniti sretnima nego da moraju znati se za svoju sreću izboriti sami.

Sreću svi žele, ali ona je kao recimo ukus za operu. Nitko se prirodno ne rađa sa ukusom za operu. To se kultivira sa razvojem. U jednom momentu osjetiš kako je ta muzika božanska i istinski uživaš u njoj jer si kultivirao svoj ukus. Tako je i sa srećom. ona se treba znati kultivirati. Ali ovisnici, slabašni ljudi, pa onda oni nedefinirani, oni sa lošim granicam i sl naslone se na partnera i to onda nije partnerstvo nego šlepanje. Nije ni čudno šta onaj jači odjenodm pukne. Ili ako ne pukne na glas i stera i nju/njega i sve u p.m. onda pukne mu čir, srce ili štitnjača .....

[daru]

tatyana39 kaže:

da .... procjeniti nečiju budnost se može vrlo lako...

DA. Onda kad - razumom objektivno gledaš. Ali... kad ti počnu ubrzavati otkucaji srca, kad počnu klecati koljena... onda je sve - pink. I sve - premostivo...
Jednom davno, prije moje udaje, čula sam "recept" jedne stare gospođe. "Gledaj kako se ponaša prema - majci. Tako će se ponašati prema - tebi." Stari ljudi nisu ni toliko "ludi i na bevandu" kako se činilo na prvi pogled i u trenutku kad sam to čula - odmahnula sam rukom i nasmijala se... A kasnije - čeeesto sam se sjetila tih njenih riječi misleći koliko je bila u pravu! Dakle - tu mislim na onu BAZU odnosa: koliko POŠTUJE majku (a ne da li je "mamin sin") kakav odnos ima prema OBITELJI, koje ODGOVORNOSTI prema njima, koja mu je HIJERARHIJA u glavi (što mu je bitno a što nije što se vlastite obitelji tiče)... itd itd itd.
Koliko je bitno čuti što osoba GOVORI, toliko je bitno i ono što - PREŠUTI.

[tatyana39]

daru kaže:

DA. Onda kad - razumom objektivno gledaš. Ali... kad ti počnu ubrzavati otkucaji srca, kad počnu klecati koljena... onda je sve - pink. I sve - premostivo...

Ajme je Daru, u pravu si .... sve je tako divno i on je tako divan i cijeli svijet je okupan sjajnim bojama i sjene ne postoje, i leptirići u stomaku, i cijeli svemir se okreće oko njegovih očiju i jedva čekaš kad ćete se povatati i spremaš i ukrašavaš se za njega i misliš na njega, i kupuješ nove tange njemu u čast i tako je sladak i sav je njami njami i provela bi svaki sat uz njega i još bi umrla uz njega i za njega......i kad ode nemožeš disati, fali ti kao zrak, a kad ste skupa osjćaš se kao da si došla sa dugog putovanja doma. Wow....

najbolje bi ga bilo tada ostaviti.
Na vrhuncu ...

ne otkriti čar pranja njegovih čarapa
ne čistiti zahod i školjku za njim
ne prati mu mudante
ne gledati ga dok zabada čačkalicu u gornju šesticu
ne čuti ga kako pušta vjetrove
ne otkriti koliko je zaluđen nogometom i glupostima
kako zna biti drzak, samoživ, koliko mu je kratak fitilj
kako je dosadan i kako se ponavlja
i ne otkriti moment kad je istrošio sve šale koje ima
ne otkriti da je nemaštovit ili nepouzdan ili
lažljivac ili grintavac ili
što god već
žena otkrije .....
ne probuditi se jedno jutro i pitati se
gdje je nestao onaj zgodni jebozovni tip
i ne pitati se gdje je nestala djevojka luda za njim.

Uh zaljubljenost .... to slatko pijanstvo....

Evo da predložim jednu novu alternativu braku.
Serijsku monogamiju....Stalno zaljubljeni i uvijek vjerni
nekom drugom....

tako imaš samo čar i izbjegneš mračnu stranu
krivnje, osuđivanja, dramatične razvode
ili otužni život dok vas smrt ne rastavi....
Šalim se,
šalim se

[daru]

Eee tatyanice, ali - u svemu ima RUPA u zakonu
S godinama se sve teže (ne i nemoguće, ali - teže) na taj način zaljubiti. Počneš kužiti neke ljude daleko prije nego prorade "leptiri" i - onda već znaš šta te čeka, pa ... Nekad je bilo dovoljno da me prodorno pogledaju dva oka, da ima šarmantan osmjeh i - koljena bi klecala. Danas - već gledam drugim očima - "stoji" li iza tog pogleda osoba koja je laprdava i prodorno gleda svaku na cesti, a nema vremena "prodorno" proviriti ispod škafa dok pušta sifon... Jer sad više ne brine moja mama o tom sifonu što je poplavio kuhinju - nego ja...
Zapravo nam za savršenu ljubav fali - mama! Ona nek i dalje brine o svemu - što ćemo jesti, piti, obući, popraviti, napraviti, a mi - da se prepustimo čarima zaljubljenosti... Fućkaš ga! I tu je "rupa" - ja sam sad TA - MAMA!

[tatyana39]

daru kaže:

Eee tatyanice, ali - u svemu ima RUPA u zakonu
S godinama se sve teže (ne i nemoguće, ali - teže) na taj način zaljubiti. Počneš kužiti neke ljude daleko prije nego prorade "leptiri" i - onda već znaš šta te čeka, pa ... Nekad je bilo dovoljno da me prodorno pogledaju dva oka, da ima šarmantan osmjeh i - koljena bi klecala. Danas - već gledam drugim očima - "stoji" li iza tog pogleda osoba koja je laprdava i prodorno gleda svaku na cesti, a nema vremena "prodorno" proviriti ispod škafa dok pušta sifon... Jer sad više ne brine moja mama o tom sifonu što je poplavio kuhinju - nego ja...
Zapravo nam za savršenu ljubav fali - mama! Ona nek i dalje brine o svemu - što ćemo jesti, piti, obući, popraviti, napraviti, a mi - da se prepustimo čarima zaljubljenosti... Fućkaš ga! I tu je "rupa" - ja sam sad TA - MAMA!

dobra si...duhovita si ....

pejstat ću nešto zasita dobro rečeno na tu temu
od Antonia De mella
On je kao bio vrlo mudar
i svećenik ....
doduše neznam odakle mu ovo iskustvo
budući je bio pod zavjetom celibata
Ne doima se da je samo od promatranja
došao do zaključka....
Ali ako je to proživio tim je vrjednije....

Zašto se onda zaljubim u neku osobu? Kako to da se zaljubim u jedan tip osobe, a ne u drugi? Zato jer sam uvjetovan. U mojoj podsvijesti postoji jedna slika prema kojoj određujem da mi se taj određeni tip sviđa, da me privlači. I zato izgubim glavu kada sretnem takvu osobu. Ali jesam li je vidio? Ne! Vidjet ću je pošto se oženim s njom, tada dolazi do buđenja! I tada može početi ljubav. Ali zaljubljenost nema uopće nikakve veze s ljubavlju. To nije ljubav, to je žudnja, goruća žudnja. Svim svojim bićem želite da vam to obožavano stvorenje kaže da ste joj privlačni. To vam daje veličanstven osjećaj. U međuvremenu, svi govore: “Kog’ to vraga vidi na njoj?” Ali problem je u njegovoj uvjetovanosti: on ne vidi. Kažu da je ljubav slijepa. Vjerujte mi, ništa nema tako jasan pogled kao istinska ljubav, ništa. To je stvar s najjasnijim vidom na svijetu. Ovisnost je slijepa, navezanosti su slijepe. Prilijepljenost, žudnja i želje su slijepe, ali ne istinska ljubav. Nemojte to nazivati ljubavlju. Ali, naravno, ta riječ je oskvrnuta u većini ....

I mi smo isto ovako bistri jer smo na ovom topicu isto ovo zaključili..... više puta....

[daru]

tatyana39 kaže:

I mi smo isto ovako bistri jer smo na ovom topicu isto ovo zaključili..... više puta....

Tim gore za nas Znači da smo TEORIJU savladali, sad moramo i - PRAKSU (to je teži dio priče ) Do sad smo se bar mogli provući sa "nismo znali"

[blueberry10]

mislim... kaže:

da, ali tesko je procijeniti neciju budnost..kako to znati? po navikama, po stavovima...hm...neke stvari vidis tek u braku
a osim otga kad nekog jako volis onda ces biti sa njim ako i nije na istom (ili visem) stupnju budnosti od tebe, svjestan da ce biti teskih trenutaka uskladjivanja..ali ako osjetis ljubav i zelju da se das toj osobi, to je jace od intelektauspavane osobe su pune strahova, previse su vezane uz partnera, kad su uplasene da ne izgube partnera postaju i ljubomorne ( potpuno bez razloga) jer ih budniji partner 'zasjeni' pa se koncentriraju na njega, zalijepe se a zanemare svoj rast..kao ucenici koji se zalijepe na gurua pa ga poslije mrze kad im ne daje paznje koliko zele

ovo boldano je jedna prekrasno napisana istina.

[vesela sova]

tatyana39 kaže:

Vesela sova kaže da ne kategorizira ljude na taj način. To me štrecnulo jer ja ih kategoriziram, a ljepše zvuči nekategorizirat ljude. Ja ih odmah svrstam u kategorije: budan, manje budan, uspavan, komatozan .... Na taj način znam od koga se što može očekivati.

Problem nastane kad sa čovjekom u komi počneš razgovarati kao da je budan.

Mala sam zaostala na ovoj temi. Samo sam ti htjela reći da te ne mora štrecati. Različiti smo pa si različito i objašnjavamo svijet.

Ja možda ne kategoriziram jer ne volim da to drugi meni čine (po onoj ne laje pas radi sela...)

[loboda]

tatyana39 kaže:

Nisu ljudi krivi, kriv je brak .

Brak je prevaziđena institucija smišljena od strane društva da stavi u okvire ljubav dvoje ljudi da bi se zaštitila djeca i imovina. Kad se nešto takvo prekrasno kao što je ljubav između dvoje ljudi institucionalizira i kad se slože da država i društvo ugovorom koji poptpišu stoji iza njihove veze, kad se umiješa zakon, statut, prava i propisi izgubi se automatski ono što ljubav podrazumijeva - slobodni izbor da se voli i ljubi kako želiš.

Umješa se odjednom rodbina, krediti, računi, plate, djeljenje kreveta i stola, vremena, praznika, trgovanja, razviju se enomrma očekivanja, upletu se kolektivne ideje kako veza treba izgledati. Više nisu dvije osobe, sad su par i sad se moraju ugađati jedno drugome i ispunjivati očekivanja. Nemaju više slobode da odu kad žele, da se vrate kad žele da se druže s kim žele, da spavaju gdje žele. Svi računi se moraju polagati partneru. Ljubav ne trpi ograničenja. Ljubav se dešava u slobodi izbora. Samo dvije slobodne samostalne osobe koje stoje svaka na svojim nogama mogu ulaziti u zdrav odnos. Brak uništava svu ljepotu ljubavi. Partner postaje zatvor. Tako i jedan i drugi postaju i tamničar i zarobljenik.

Brak je nastao na jednom stupnju i na jednom stupnju će nestati, a naša generacija je svjedok njegovog odumiranja. U budućnosti će biti opcionalan i u njega će stupati samo nesigurni ljudi skloni sadomazohizmu.

Sjecam se kad je jedan profesor na faksu rekao kako je svrha covjekova postojanja (kao i drugih bica) produzetak vrste.Tada mi se to cinilo bedastim,ali danas,dosta godina poslije,bas i ne.
Tada sam emocionalno razmisljala...a ja?...di sam tu ja?
Sada sam ja tu,di sam i bila,sa svim veseljima,strahovima i ostalim emocijama,ali to je jedan oblik koji normalno funkcionira u okolini,a jednog dana ga vise nece biti kao da ga nikad nije ni bilo.

Ono sto ce ostati su moji geni (kao sto su i u meni mojih predaka)koji ce se nastaviti dalje u djeci,unucima ili ne...nije ni bitno.

A tu smatram ulogu braka ,zapravo zajednice dvoje ljudi jako vaznom.
Mozda bi neki oblik "grupnog"zivota bolje odgovarao covjekovim emocionalnim zeljama,kao sto je ljubav,ali ne bi bio tako uspjesan u podizanju potomstva.

Ljudi nisu "izmislili" brak,prije bih rekla da su iskustveno dosli do toga sto je lakse i bolje za osposobljavanje tih "prenesenih gena" (djece) za samostalni zivot.
Cini mi se da je zadnji pokusaj "grupnog" zivota bio u hipi komunama,gdje postoji slobodna ljubav i "zajednicka" odgovornost,sto zapravo vodi do pojedinacne neodgovornosti.
Pa se nije bas odrzao do danas.
Ljudi djelomicno funkcioniraju na principu kolektivne svijesti(cak mi se cini vise u negativnim podrucjima kao sto je nacionalizam) ,ali je pojedinacna svijest ipak jaca.
Altruizam je krasan,no rijetki su oni koji ga mogu postici bez zadovoljenja svojih ,barem osnovnih , potreba.

Zato ja jesam za brak,odnosno zajednicu koja omogucava lakse prezivljavanje onih koji dolaze.
Ne cini mi se da je ikad bilo lako imati djecu,i kad si mao problema prehraniti ih,a ni danas ,uz svu tehniku i ostale "pripomoci" nije puno lakse.
Stvar ide lakse u dvoje,naravno da ne treba po svaku cijenu inzistirati na tome,ako su stete od tog zajednickog zivota vece od koristi.


Pri tome ne zelim omalovaziti izbor osoba koje ne zele ili ne mogu imati djecu,to je njihov izbor i imaju pravo svoju odluku.

Ovo je samo moje vidjenje "uloge braka" u drustvu.

[daru]

@loboda:
U principu... mislim da dolazimo do točke gdje prevazilazimo tu potrebu za brakom zbog lakše skrbi o potomstvu. Brak je uvijek bio kroz povijest prisutan, ali mijenjaju se razlozi stupanja u brak... Ako je produljenje vrste njegova jedina funkcija - onda bi trebalo dozvoliti poligamiju. Ipak - sa 10 žena će se bolje produžiti vrsta nego samo s jednom... Čak i ekonomski aspekt, koji je još uvijek prisutan - polako nestaje. Nekada je bilo nezamislivo da se žena sama skrbi o djeci i zarađuje, danas je to gotovo - uobičajeno. Također se može i - umjetnom oplodnjom produljiti vrsta, bez ikakve primisli o braku... Dakle - ta dva najjača argumenta iz povijesti - danas su sve labilniji temelj braka. Čemu onda? Dolazimo do jedne točke - koju sam čini mi se već ovdje opisivala - kada ti osim stanica za oplodnju i sigurnog obroka hrane i krova nad glavom - treba i nešto više, nešto dublje - stabilnost i rast duha, svijesti, nas samih kao osoba, kao individua. Dok jedan u drugome potičemo taj rast i razumijemo tu potrebu - brak funkcionira. Dakle - novi brak je brak potpore u razvoju. Ili bi barem - trebao biti ... stvar je u tome što svi često zaboravljamo taj segment i onda se rađaju frustracije, pritisci koje ne možemo podnjeti, i dolazi do raspada sistema. Čista činjenica da "imamo djecu" i da "nismo žedni, gladni i na ulici" nam nije dovoljan faktor.

[tatyana39]

loboda i daru

slažem se s vama. Sve. Još bi samo dodala još jedan faktor koji se ne može zanemariti a to je pritisak društva da ljudi moraju stupati u bračne zajednice inače su etiketirani kao stare cure i stari momci - što još uvijek u našem društvu predstavlja vrlo negativnu oznaku.

jednom sam bila prisutna kad je jedna starija žena programirala jednu djevojku dajući joj mudri savjeti: Udaj se i rastavi, samo nemoj ostati stara cura.
Mala je kimnula glavom i rekla: da u pravu ste. Bolje raspuštenica nego stara cura.

Na reality zone sam gledala mlade pakistanske djevojke u londonu kako bježe od kuće jer njihovi pakistanski roditelji još uvijek im nalaze muževe. Najbolje je ako nađu nekoga u široj obitelji, ako ne onda pakistanca i to je jedina opcija. U momentu kad kažu NE i izaberu nekog drugog obitelj ih se odriče i počinje hajka na nju i na njenog odabranika dok ih ne nađu i ne ubiju. To je ekstrem iako se dešava u pupku svijeta - londonu. Ali hoću reći da i nas prate te sjene tradicije na jedan nevidljiv ali vrlo moćan način i sprečavaju ljude da rade odabire na osnovu svojih stvarnih potreba i želja.

[daru]

Ma kod nas je sve manje toga - barem mi se čini... Da se udaju samo radi udaje. Čak i moja baba - generacija koja je smatrala da se žena mora udati, rađati i bla bla - više ne razmišlja tako. Naravno da misli da je BOLJE udati se nego ne, ali kad gleda neke primjere često komentira "ma bolje joj je samoj nego..." ili "bolje biti i samohrana majka nego..." i slično. Nije tako oduvijek razmišljala -ali vremena se mijenjaju, pa čak i ona, odgajana sasvim suprotno ovim vremenima - mijenja svoje stavove. Ne kažem da NEMA takvih razmišljanja i pritisaka, ali postaju sve rjeđi u odnosu na ono što je bilo samo možda - 10-tak godina ranije...

[loboda]

[QUOTE=daru;11196354]@loboda:

U principu... mislim da dolazimo do točke gdje prevazilazimo tu potrebu za brakom zbog lakše skrbi o potomstvu. Brak je uvijek bio kroz povijest prisutan, ali mijenjaju se razlozi stupanja u brak... Ako je produljenje vrste njegova jedina funkcija - onda bi trebalo dozvoliti poligamiju. Ipak - sa 10 žena će se bolje produžiti vrsta nego samo s jednom...

Razlozi stupanja u brak se mijenjaju,ali neka vrsta zajednistva muskarca i zene je manje-vise uvijek prisutna,makar u razlicitim oblicima.
Puko prenosenje gena na zenku i prestanak brige o potomstvu(cemu bi vodila poligamija bez obaveza sa vise zena) kod ljudi nije bas lako provediv.
Tim vise sto osposobljavanje djeteta za samostalni zivot traje minimalno nekih 20-tak godina,a emocionalne veze ne prestaju nikad.
Da nema tih emocionalnih veze,mozda bi stvar mogla funkcionirati kao u zivotinjskom svijetu,gdje briga muzjaka prestaje prenosenjem gena(uglavnom),a zenke traje jedno relativno kratko vrijeme ,dok mlado nije sposobno samostalno se brinuti o sebi.
I u poligamnim kulturama,gdje je zena potcinjena muskarcu,on je duzan skrbit se o svim zenama i svoj djeci.

Čak i ekonomski aspekt, koji je još uvijek prisutan - polako nestaje. Nekada je bilo nezamislivo da se žena sama skrbi o djeci i zarađuje, danas je to gotovo - uobičajeno.

Ekonomski aspekt je danas jos vise naglasen zakonom.Prvenstveno zakonom o alimentaciji.
Koliko se dobro provodi taj zakon,to je drugi par rukava,ali muskarac je duzan novcano pomagati dijete,barem jedno vrijeme.
I prije je bilo slucajeva kad je zena sama podizala djecu(moja prabaka je ostala ratna udovica sa 4 djece u I svj.ratu,) pa su prezivjeli.
Ali samo prezivljavanje nije bas ugodno,pogotovo danas kad smo "bombardirani "pricama o kvaliteti zivot.

Također se može i - umjetnom oplodnjom produljiti vrsta, bez ikakve primisli o braku... Dakle - ta dva najjača argumenta iz povijesti - danas su sve labilniji temelj braka.

Moj post je poceo misljenjem jednog covjeka o svrsi postojanja covjeka.
To mi se onda nije dopadalo,jer mi se cinilo da iskljucuje mene kao osobu nakon tog produljenja vrste.(tastina,sto li... )
Ono sto sam ja napisala o braku je islo u prilog toj postavki kako je u dvoje lakse.
Nazalost,emocionalna komponenta te zajednice se izgubila u mom pisanju,(moja povrsnost ) ali je ona i te kako bitna za uspjesan odgoj djeteta.
Jer samo "klepanje" djece,bez vodjenja njihovog razvoja do potpune osobe,ne bi imalo smisla.
Zato si ti to dolje lijepo opisala.

Čemu onda? Dolazimo do jedne točke - koju sam čini mi se već ovdje opisivala - kada ti osim stanica za oplodnju i sigurnog obroka hrane i krova nad glavom - treba i nešto više, nešto dublje - stabilnost i rast duha, svijesti, nas samih kao osoba, kao individua. Dok jedan u drugome potičemo taj rast i razumijemo tu potrebu - brak funkcionira. Dakle - novi brak je brak potpore u razvoju. Ili bi barem - trebao biti ... stvar je u tome što svi često zaboravljamo taj segment i onda se rađaju frustracije, pritisci koje ne možemo podnjeti, i dolazi do raspada sistema. Čista činjenica da "imamo djecu" i da "nismo žedni, gladni i na ulici" nam nije dovoljan faktor.

Danasnje drustvo,potrosacki orjentirano i sa stavom ja....pa onda dugo nista,ne pridonosi tu potporu braku ili drugom obliku zajednice muskarca i zene.
Ljudi imaju prevelika ocekivanja od zivota,brzo se zivi i lako se dogodi da se mnogi ne snadju u svemu tome.
I umjesto da stanu na loptu i vide kako bi se mogao poboljsati sadasnji zivot,prilicno lako odustaju od braka .
Naravno da se to ne odnosi na slucajeve kad stvarno ne ide zajedno,ali ima i situacija kad ljudi pomalo brzopleto rasturaju brak ,ili se ni ne usude uci u njega od straha od obaveza.

Imam prijateljicu koju je muz prevario.
Jedno vrijeme je bila bijesna,tuzna,razocarana..bla bla...sto sve ide uz to,ali onda je sama sebi rekla...nema to smisla.
Ona je zakljucila da njoj i njemu u tom braku nije lose.(nije financijski ovisna o njemu,tako da taj razlog otpada)
Nisu se svadjali,on i tako nije htio rastavu,i ona je zakljucila da ne vidi nikakove prednosti ni za djecu ni sebe ako bi se rastavila.
Ostali su zajedno,zive kao i prije(osim seksa kojeg sad nema,ali su se oboje snasli )i funkcioniraju normalno.
Kaze kako ne zna sto ce biti za 10-tak godina,kad joj cure poodrastu i odu od doma,ali nece sada o tome ni razmisljati.
Moram priznati da je meni takvo razmisljanje u pocetku bilo cudno,ali kad vidim kako zive,bez napetosti,mislim da je uistinu napravila najbolje sto je mogla.
Naravno da takav nacin nije za svakoga,moras biti stvarno jako fleksibilan prema sebi i prihvatiti neka razmisljanja koja nisu prije bila prihvatljiva,ali nije nemoguce.

uh,bas se natipkah....