jada, jada, jada...tome valjda ovaj pdf i sluzi?

[manekenka25]

Bebi Zombi kaže:

Dakle slijedi moj zivot ukratko i na kraju pitanje. Imao sam relativno zanimljiv zivot, pun psihickih poteskoca, ali volio bih da ova dretva ostane ovdje, a ne na da bude prebacena na psihologiju.

Djetinjstva se sjecam samo nekih par sitnih detalja. Kako mi je otac kupio veliki kiper igracku i kako sam se prosuo na ledja kad mu se teretni dio digao. zivjeli smo kao podstanari blizu nogometnog igralista, tako da sam cesto cirio sto se tamo zbiva. Tu smo mi dica uzeli neku granu u ruke i glumili da vozimo motore, imitirajuci zvuk doticnih. Jedan dan jedan stariji decko, susjed zove mene i frenda na ni vise ni manje, nego jogurt. Da meni, i ja vidim da je otvoren, i cugnem malo, okus odvratan i velim da je odvratan, da bi moj frend uzeo jogurt, iskapio ga, i da bi ga susjed pozvao kod sebe u stan.
Skola mi ej na skroz drugome kraju grada, idem pjehe svaki dan, ali mi se bas i ne ide, jer su me djeca iz razreda maltretirala, vjerojatno zato sto sam bio malo sporiji i bucko. Druzim se uglavnom sa samo njih dvojicom, s kojima sam bio relativno dobar.

Osnovnu prolazim ama bas sve razrede sa 4kom, pocinje rat, i ne mogu se upisati niti u jezicnu gimnaziju jer sam imao afiniteta za ucenje jezika, niti u pomorsku, jer sam htio putovati, zato sto su druga djeca zicala petice na konto ratne situacije, i moje cetvorke nisu bilu dovoljno dobre. Upadam u neku, poluzanatsku skolu. Jos se druzim s onom dvojicom iz osnovne, i jedan od njih dobija kompjuter. Fascinira me ta spravica i trosim svo vrijeme da kod tog frenda doma. Istovremeno molim svoje da mi kupe komp.

Stara mi kupuje komp, nakon cijeloljetnog rada, placa ga nekih 2000 maraka, i ja bjezim iz skole doma da bi se igrao. Zamalo padam razred. Nekako prolazim srednju, maturiram sa trojkom i krenem se baviti sportom. Kosarka, cijeli dan u kvartu na kosu, ljeti cijeli dan na bazenu i u moru, u medjuvremenu bajk. Kile mi padaju, ja izrastam u poprilicno zgodnog mladica koji mami poglede. Upoznajem jos neke frendove.

Upoznajem djevojku, skupa s frendom koji upoznaje njenu frendicu, i nakon tjedan dana se razdjevicim. Nakon mjesec i pol, veza puca nakon njene izjave da ako je bivsi bude zvao, ona ce mu se vratiti, sto mi je bilo neprihvatljivo. Padam u depru. Starci me salju na faks u zagreb, gdje pokusavam suicid, no pukim spletom okolnosti ostajem ziv. Upoznajem djevojku, seks drugi dan, i nekoliko mjeseci animalnog seksa nakon toga. Faks mi nije zanimljiv, racunam da mi roditelji zive od jedne place jer drugu daju meni, i odlucim se vratiti. Curu ostavljam.

Upoznajem jos ljudi u nekoj birtiji i nalazim novu djevojku. Razdjevicavam ja nju, najljepsa djevojka do sada, no starci me salju u vojsku. U vojsci me brutalno siluju njih petorica. Vracam se nazad, cura kuzi da nesto nije u redu, i biva najbolja ikad i ja joj predlazem da odemo u Australiju i da se ozenimo. Jedan od novih frendova joj se krene upucavati. Veza puca.

Zaposljavam se, dajem trecinu place svojima, ostatak trosim na obleku, kompjutere, izlaske. Trosim sve sa otkucajem srca. Mijenjam poslove i upoznajem nove ljude. Krenem pusiti travu. Jedan od tih novih frendova me jedan dan nagovori na hipnozu. Dolazim sebi, ali imam halucinacije, guza me boli, i u glavi cujem glasove.

Roditelji me vode psihijatru, dobivam lijekove. Pijem ih redovno, ali stanje je li-la. Nit sam skroz lud, nit sam normalan. Jos radim neke manje zahtijevne poslove, ali ne volim vise izlaziti van.

Putem kompjutera upoznajem curetak, iz zagreba, selim se njoj, nalazim tamo posao i skrbim o njoj, psu, macki i sebi. Cura je jako mlada i jedan dan dolazi doma i veli da je dala broj moba nekom studentu. Ispricava se. Prelazim preko toga, no na ljeto ona predlaze da ja ostanem raditi gore, a da ona ide na more. Puca mi film, prekidamo, vracam se doma.

Nalazim ponovo posao, ali zaspem na doticnom i probudim se i vidim kako neki auto odlazi, odem kenjat, a iz supka mi curi sperma. Sef mi ostaje duzan gomilu placa, netko me pocne maltretirati putem kompjutera, ja dolazim na forum.hr i molim boga da me ubije.

Nedavno sam proglasen za potpuno radno nesposobnog. Imam neka primanja od drzave. Cure bas i nemam prilike naci, hakiranje mog kompa se nastavlja.
Frendovi me zovu na neki put, da izadjem van stana, idemo do splita medju neku ekipu padobranaca, klub, sto li. Jedan od njih mi stavlja kloroform na usta, budim se sa bolnim dupetom i ne sjecam se niceg.

Gasim mob, cupam mu bateriju, i od sada za mene postoji samo moja obitelj. Komunikaciju drzim preko mejla i to samo za slucaj da se nesto bas mora, tipa posuditi novce ili napraviti nekome uslugu. Izgled mi se donekle srozao, ali jos sam relativno ok i pokusavam na forumu upoznati neki novi curetak.

Ta-da! Komentari?

Dobar materijal za sapunicu. Sorry, ali ne mogu ti vjerovati u ovu priču.

Što ti želim nek mi bude, što mi želiš nek ti bude.

[mik-mik]

Bebi Zombi kaže:

Dakle slijedi moj zivot ukratko i na kraju pitanje. Imao sam relativno zanimljiv zivot, pun psihickih poteskoca, ali volio bih da ova dretva ostane ovdje, a ne na da bude prebacena na psihologiju.

Djetinjstva se sjecam samo nekih par sitnih detalja. Kako mi je otac kupio veliki kiper igracku i kako sam se prosuo na ledja kad mu se teretni dio digao. zivjeli smo kao podstanari blizu nogometnog igralista, tako da sam cesto cirio sto se tamo zbiva. Tu smo mi dica uzeli neku granu u ruke i glumili da vozimo motore, imitirajuci zvuk doticnih. Jedan dan jedan stariji decko, susjed zove mene i frenda na ni vise ni manje, nego jogurt. Da meni, i ja vidim da je otvoren, i cugnem malo, okus odvratan i velim da je odvratan, da bi moj frend uzeo jogurt, iskapio ga, i da bi ga susjed pozvao kod sebe u stan.
Skola mi ej na skroz drugome kraju grada, idem pjehe svaki dan, ali mi se bas i ne ide, jer su me djeca iz razreda maltretirala, vjerojatno zato sto sam bio malo sporiji i bucko. Druzim se uglavnom sa samo njih dvojicom, s kojima sam bio relativno dobar.

Osnovnu prolazim ama bas sve razrede sa 4kom, pocinje rat, i ne mogu se upisati niti u jezicnu gimnaziju jer sam imao afiniteta za ucenje jezika, niti u pomorsku, jer sam htio putovati, zato sto su druga djeca zicala petice na konto ratne situacije, i moje cetvorke nisu bilu dovoljno dobre. Upadam u neku, poluzanatsku skolu. Jos se druzim s onom dvojicom iz osnovne, i jedan od njih dobija kompjuter. Fascinira me ta spravica i trosim svo vrijeme da kod tog frenda doma. Istovremeno molim svoje da mi kupe komp.

Stara mi kupuje komp, nakon cijeloljetnog rada, placa ga nekih 2000 maraka, i ja bjezim iz skole doma da bi se igrao. Zamalo padam razred. Nekako prolazim srednju, maturiram sa trojkom i krenem se baviti sportom. Kosarka, cijeli dan u kvartu na kosu, ljeti cijeli dan na bazenu i u moru, u medjuvremenu bajk. Kile mi padaju, ja izrastam u poprilicno zgodnog mladica koji mami poglede. Upoznajem jos neke frendove.

Upoznajem djevojku, skupa s frendom koji upoznaje njenu frendicu, i nakon tjedan dana se razdjevicim. Nakon mjesec i pol, veza puca nakon njene izjave da ako je bivsi bude zvao, ona ce mu se vratiti, sto mi je bilo neprihvatljivo. Padam u depru. Starci me salju na faks u zagreb, gdje pokusavam suicid, no pukim spletom okolnosti ostajem ziv. Upoznajem djevojku, seks drugi dan, i nekoliko mjeseci animalnog seksa nakon toga. Faks mi nije zanimljiv, racunam da mi roditelji zive od jedne place jer drugu daju meni, i odlucim se vratiti. Curu ostavljam.

Upoznajem jos ljudi u nekoj birtiji i nalazim novu djevojku. Razdjevicavam ja nju, najljepsa djevojka do sada, no starci me salju u vojsku. U vojsci me brutalno siluju njih petorica. Vracam se nazad, cura kuzi da nesto nije u redu, i biva najbolja ikad i ja joj predlazem da odemo u Australiju i da se ozenimo. Jedan od novih frendova joj se krene upucavati. Veza puca.

Zaposljavam se, dajem trecinu place svojima, ostatak trosim na obleku, kompjutere, izlaske. Trosim sve sa otkucajem srca. Mijenjam poslove i upoznajem nove ljude. Krenem pusiti travu. Jedan od tih novih frendova me jedan dan nagovori na hipnozu. Dolazim sebi, ali imam halucinacije, guza me boli, i u glavi cujem glasove.

Roditelji me vode psihijatru, dobivam lijekove. Pijem ih redovno, ali stanje je li-la. Nit sam skroz lud, nit sam normalan. Jos radim neke manje zahtijevne poslove, ali ne volim vise izlaziti van.

Putem kompjutera upoznajem curetak, iz zagreba, selim se njoj, nalazim tamo posao i skrbim o njoj, psu, macki i sebi. Cura je jako mlada i jedan dan dolazi doma i veli da je dala broj moba nekom studentu. Ispricava se. Prelazim preko toga, no na ljeto ona predlaze da ja ostanem raditi gore, a da ona ide na more. Puca mi film, prekidamo, vracam se doma.

Nalazim ponovo posao, ali zaspem na doticnom i probudim se i vidim kako neki auto odlazi, odem kenjat, a iz supka mi curi sperma. Sef mi ostaje duzan gomilu placa, netko me pocne maltretirati putem kompjutera, ja dolazim na forum.hr i molim boga da me ubije.

Nedavno sam proglasen za potpuno radno nesposobnog. Imam neka primanja od drzave. Cure bas i nemam prilike naci, hakiranje mog kompa se nastavlja.
Frendovi me zovu na neki put, da izadjem van stana, idemo do splita medju neku ekipu padobranaca, klub, sto li. Jedan od njih mi stavlja kloroform na usta, budim se sa bolnim dupetom i ne sjecam se niceg.

Gasim mob, cupam mu bateriju, i od sada za mene postoji samo moja obitelj. Komunikaciju drzim preko mejla i to samo za slucaj da se nesto bas mora, tipa posuditi novce ili napraviti nekome uslugu. Izgled mi se donekle srozao, ali jos sam relativno ok i pokusavam na forumu upoznati neki novi curetak.

Ta-da! Komentari?

Možda podsvjesno žudiš da te guze pa te svaki put neko i zapravo zguzi

podsvjesna homoseksualnost ja bi rekla

a inaće predpostavljam da voliš dominaciju i takve igrarije, ali nijedna žena nije kao muškarac, pa te bar u snovima guze