Veza s psihički bolesnom osobom

[CaffeCappuccino]

život je sranje..sve mi se čini

[Štokrlica]

dr. diego kaže:

Evo otada je prošlo 20-ak dana, volimo se iskreno i otvoreno, a ja više nemam takvih oscilacija u rapoloženju. Planiramo zajednički život, što se tiče djece to je još neodređeno, jer i ona ima zdravstvenih problema ( s leđima i štitnjačom). Bila je sa mnom na kontroli kod psihijatrice u ovaj četvrtak, lijepo smo nas troje porazgovarali o svemu i zapravo nas čeka vrlo svijetla budućnost.

Diego negdje tamo na početku ove teme smo ušli u popriličnu raspravu i sada, dvije godine poslije, me uistinu veseli da si našao nekog s kim možeš planirati zajedničku budućnost.
Moj stav oko klinaca znaš...

[Bebi Zombi]

Inače, zna se da su psijicki bolesne muske osobe dobro "obdarene" i da mogu jebavat danima bez prestanka...cisto da ostane zabiljezeno...

[Diego Rivera]

Štokrlica kaže:

Diego negdje tamo na početku ove teme smo ušli u popriličnu raspravu i sada, dvije godine poslije, me uistinu veseli da si našao nekog s kim možeš planirati zajedničku budućnost.
Moj stav oko klinaca znaš...

hvala ti .
Vidjet ćemo što nam život nosi.. Djecu ili ne.. Mi smo sretni u svakom slučaju i s njima i bez njih..

[horadic_cube]

rocket86 kaže:

Mene zanima je li igdje definirano na ovoj temi što se smatra psihički bolesnom osobom? Jer ja smatram da se osobama s psihičkim problemom koji može biti prepreka uparivanju, uvezivanju i socijalizaciji općenito, bori preko 50% osoba Od raznih kompleksa, posesivnosti, ljubomore, agresivnosti, manjka samopouzdanja, nepristajanja na kompromise(ne znam kako bih ovo jednom riječju nazvao, ali ne mislim na čvrst stav, nego doslovno bitan je samo stav onoga koji nije spreman na kompromis), pa do stvarnih dijagnoza tipa šizofrenija, paranoja, PTSP, razne psihoze, depresije, itd, itd.



I nas lude treba netko jebati

Psihički problemi, poremećaji i bolesti nisu ista stvar.

Neka smetnja (problem) se počinje klasificirati kao poremećaj onog trenutka kada počne narušavati kvalitetu života, banalan primjer je "opsesija čišćenjem" - između OKP-ovca i neat freaka je velika razlika. Onog trenutka kad osjetiš da to nešto preuzima kontrolu nad tvojim životom ili da te spriječava/koči u nekom aspektu... Onda odeš kod doktora i dobiješ svoju posebnu F dijagnozu. Poremećaji mogu biti blaži i teži, ovisno o samom poremećaju, osobi, obiteljskoj anamnezi i slično, no ono što je uvijek stvar je to da se ta osoba osjeća kao da joj je najgore na svijetu i činjenica da je nekome gore apsolutno nimalo ne pomaže (kao ni u pitanju bilo kojeg drugog problema).
Ukoliko pak trpiš to stanje i ignoriraš ga, možeš si navući još veće probleme na vrat, te se tako poremećaj može pretvoriti u bolest. Bolesti su također posebna skupina i ne moraju početi ovim gore redom, a mogu čak biti i nasljedne.
(Što se pak tiče "nasljednosti" blažih poremećaja tu su liječnici dosta podjeljeni, no generalni zaključak bi bio da potomci imaju veće preduvjete za razvitak nekog od poremećaja, nego djeca zdravih ljudi. Dio toga je naprosto do odgoja, jer ako te odgaja netko tko je nestabilan te se ne liječi, to se također odražava na djecu i ona mogu doslovno usvojiti neke krive obrasce ponašanja - opsesivno čišćenje ili paničarenje u nekim situacijama).

Kod nas se u kontekstu psihičkih bolesnika priča o ljudima koji imaju od strane stručnjaka dijagnosticiranih problema i sukladno tome se (ne)liječe. Iako se "bolesnik" možda treba odnositi samo na psihičke bolesti koje su pak puno gore od poremećaja, kod nas se to trpa u isti koš, a i rijetko kad se uopće koristi taj PC izraz "psihički bolesnik". Prije ćeš čut da je netko "poludio" nego da je imao napadaj panike.

Side note - općenito se kod nas stvari preuveličavaju, čak i kad se radi o negativnima. Glavobolja je migrena, tuga je depresija, jako se naljutiti je dobiti živčani slom itd.

[Preveza]

nemouzagrebu kaže:

Zanimljiva tema

A drugo, mislim da ljudi vole biti previše kritični kada su u pitanju "dijagnosticirane psihičke bolesti", a opet zažmiriti na jako puno "uobičajenih stvari". Tipa, sjećam se da još od srednje, pa kroz faks konstantno susrećem ljude koji nemaju nikakvu dijagnozu, ali opet su apsurdno depresivni, neproduktivni, nedruštveni, no to je pridodano tome "oni su takvog karaktera". Upoznao sam nekoliko djevojaka(a i na ovom forumu sam čitao o još pokojoj) koje su u vezi s muškarcima koji im doslovno cijeli život pokušavaju kontrolirati. Znam i tipove koji su u vezama s curama koje su apsurdno ljubomorne, pa im se na svakom koraku moraju opravdavati. I tako postoje razni manevri kroz koje ljudi vole provlačiti jedni druge...ljubomore, nesigurnosti, depresije, izljevi bijesa...svašta nešto...ali...to nije "dijagnosticirana psihička bolest", pa je to normalno, to je ok(dok se trpi ) i za to će se pronalaziti izlike zašto se tolerira.

...s druge strane ako se čuje da je netko manični depresivac, da je shizofreničar, da je border, da ima bipolarni, što već...onda se počnu stvarati ideje u glavi kakva je ta osoba, često i bez da mu se da prilika pokazati kakav je uopće. A ljudi s takvim problemima, ovo kažem izravno, mogu biti NOĆNA MORA, a opet, mogu biti divne osobe....nije dijagnoza ono što definira osobu...no kako se nalaze izlike da se tolerira "svašta normalno", isto tako se nalaze izlike da se odvoji od onih koji "nisu normalni".

Ljudi se boje same dijagnoze, jer onda u svemu vide tu bolest?...a ako pak nema dijagnoze, onda su puno voljniji tumačiti stvari kao "nešto normalno"?...meni se čini da je tako...

Slazem se!!
Ne bih bila u vezi ni sa jednom od navedenih osoba.
Ne zelim sebi da komplikujem zivot, kao sto ne zelim ni da non-stop nekog''vucem'' kroz zivot.

[Diego Rivera]

Moja draga i ja smo se razišli prije 3,5 mjeseca, zadnji put smo se vidjeli prije 2,5 a svaki smo kontakt prekinuli prije 2.
Nakon što smo se razišli na njenu inicijativu, ja sam još uvijek želio da budemo zajedno, ali problem je bio u mojoj apatiji, depresiji nedovoljnom unutarnjem porivu ne za njom, nego za životom općenito. To je uostalom i dovelo do prekida. Mjesec dana nakon prekida ja sam započeo komunikaciju sa još nekim curama tu sa foruma, a nakon toga sam joj izrazio želju da probamo još jednom, da ne znam da li ćemo uspjeti ali barem možemo probati i da je još uvijek volim. Kad smo se našli govorio sam joj u oči da ju volim, a ona nije smogla odlučnosti niti dozvoliti da je poljubim. Da smo se pomirili niti jedna druga cura mi ne bi bila bitna. No, kako se nismo pomirili, tada sam ja odustao i dogovorio sastanak s jednom od onih cura s kojima sam se dopisivao. Kad je to saznala bila je ogorčena i ljuta na mene, kako sam mogao istovremeno bariti druge cure i njoj u oči govoriti da je volim, te rekla da me više nikad ne želi niti čuti ni vidjeti. Otvoreno mogu reći da me nitko nije tako (riječima) izvrijeđao kao ona sa zadnjim porukama.
Žao mi je zbog svega toga što se dogodilo među nama, da je ona skupila odlučnosti ili ja strpljenja možda nije moralo završiti,a ako je već moralo, sigurno nije moralo na taj način.
A možda je i samo čekala priliku da pobjegne i uz to mi nabije osjećaj grižnje savjesti, odnosno da sebe opere osjećaja krivnje. Ona se možda osjeća izigrano ili ne, a ja se definitivno osjećam napušteno.
No, natrag više ne možemo, možemo samo naprijed. Ona je nažalost prošlo svršeno vrijeme, a hoće li mi Bog/sudbina poslati nekog drugog ne znam dok se ne oporavim i dok se to ne dogodi..Ja snage za nove početke trenutno više nemam.

[ex anais]

Žao mi je, ali ona je u pravu. To što si odmah krenuo bariti druge, a njoj valjda dan prije govorio da je voliš nije opravdano ničim. Jedno je krenuti dalje, a drugo je biti neozbiljan. Nisi bio fer ni prema njoj ni prema tim novima koje si koristio samo da nju preboliš.

[Diego Rivera]

ex anais kaže:

Žao mi je, ali ona je u pravu. To što si odmah krenuo bariti druge, a njoj valjda dan prije govorio da je voliš nije opravdano ničim. Jedno je krenuti dalje, a drugo je biti neozbiljan. Nisi bio fer ni prema njoj ni prema tim novima koje si koristio samo da nju preboliš.

A ne znam zašto je bila toliko neodlučna..
Znam da nije opravdano ničim. Ali nisam 'bario' druge cure. Čak štoviše, govorio sam im u kakvoj se situaciji nalazim. Ja sam tražio društvo, a ne drugu curu. Ova jedna s kojom se još uvijek nalazim (nismo skupa niti ćemo biti) mi je rekla da me bivša optužuje za nešto za što nisam kriv.

[ex anais]

dr. diego kaže:

A ne znam zašto je bila toliko neodlučna..
Znam da nije opravdano ničim. Ali nisam 'bario' druge cure. Čak štoviše, govorio sam im u kakvoj se situaciji nalazim. Ja sam tražio društvo, a ne drugu curu. Ova jedna s kojom se još uvijek nalazim (nismo skupa niti ćemo biti) mi je rekla da me bivša optužuje za nešto za što nisam kriv.

Pa rekao si da znaš što je dovelo do prekida. Zato je bila neodlučna.

Kako nisi bario, ako kažeš da ne bi bilo nijedne druge da ste se pomirili? Kontradiktoran si.
To što ti neka od njih govori o bivšoj bi trebao uzeti sa zrnom soli.
Žao mi je što niste uspjeli, ali mislim da stvarno trebaš krenuti dalje, tu se teško više što može. Nije ljubav uvijek dovoljna, znaš. Nekad nekoga moraš pustiti, a ona je tebe pustila. Pusti i ti nju.

[Diego Rivera]

ex anais kaže:

Pa rekao si da znaš što je dovelo do prekida. Zato je bila neodlučna.

Kako nisi bario, ako kažeš da ne bi bilo nijedne druge da ste se pomirili? Kontradiktoran si.
To što ti neka od njih govori o bivšoj bi trebao uzeti sa zrnom soli.
Žao mi je što niste uspjeli, ali mislim da stvarno trebaš krenuti dalje, tu se teško više što može. Nije ljubav uvijek dovoljna, znaš. Nekad nekoga moraš pustiti, a ona je tebe pustila. Pusti i ti nju.

Hvala ti na savjetima.
Volim je i dalje,ali kako si rekla, tu se teško više što može.
A najviše s obzirom na (lošu) prošlost koju imamo.

[ex anais]

dr. diego kaže:

Hvala ti na savjetima.
Volim je i dalje,ali kako si rekla, tu se teško više što može.
A najviše s obzirom na (lošu) prošlost koju imamo.

Teško se nešto što se sjebe na početku više može popraviti, a vi ste relativno kratko bili skupa ako sam dobro upamtila. Normalno da je voliš, bilo bi čudno da si prestao preko noći. Nažalost ili nasreću, neke odnose ne možemo popraviti, ali možemo paziti kad gradimo neke nove... da se ne ponovi.

[Diego Rivera]

Bez obzira na trajanje, ovo mi je daleko najozbiljnija veza koju sam imao. Stoga je normalno da me ovoliko pogodilo, a možda se može zaključiti i da nemam previše iskustva s time.
Prošao sam faze negiranja, ljutnje, depresije i sad još jedino preostaje prihvaćanje, ako se ne želim stalno vrtjeti u krugu od prve tri faze.

[ex anais]

dr. diego kaže:

Bez obzira na trajanje, ovo mi je daleko najozbiljnija veza koju sam imao. Stoga je normalno da me ovoliko pogodilo, a možda se može zaključiti i da nemam previše iskustva s time.
Prošao sam faze negiranja, ljutnje, depresije i sad još jedino preostaje prihvaćanje, ako se ne želim stalno vrtjeti u krugu od prve tri faze.

Sve je to normalno. Proći će. Još si ti dobar, ja nikad nisam u tri mjeseca uspjela doć do prihvaćanja osim kad više nisam voljela. Nemoj se grist ako potraje i duže, nekad se te faze znaju izmjenjivat pa vraćati. Ali proći će, sigurno.

[Diego Rivera]

ex anais kaže:

Sve je to normalno. Proći će. Još si ti dobar, ja nikad nisam u tri mjeseca uspjela doć do prihvaćanja osim kad više nisam voljela. Nemoj se grist ako potraje i duže, nekad se te faze znaju izmjenjivat pa vraćati. Ali proći će, sigurno.

hvala ti
još sam zaboravio jednu fazu, koja dolazi prva, a to je - ravnodušnost.
Tek kad shvatiš bez koga si ostao počinju ove 'negativne' faze.
idem spavati, laku noć

[nisamtoja]

Vidim da se ovdje sve razvilo u puno smjerova,ali da pošteno odgovorim na postavljeno pitanje iz uvodnog posta.

Da li bih se upustila u vezu sa osobom koja ima bilo koju od tih dijagnoza. NE
Da li bih ostala u vezi sa osobom za koju naknadno saznam da ima neku od tih dijagnoza? Da ga zaista toliko volim, više od svega, da bih se zbog njega odrekla svojih snova i planova za budućnost, onda da, ali to se nikada ne bi desilo. Nemam taj kapacitet.
Da li bih ostala sa takvom osobom i planirala obitelj. Nikada!

(Moram priznati i da imam u tom pogledu dosta fašističke poglede, to je jedna od par skupina kojima bih da je u mojoj moći apsolutno zabranila razmnožavanje. Ispričavam se na grubosti i tome što ću neke ovime zasigurno povrijediti, ali takvog sam mišljenja).

No da se sad partneru s kojim jesam godinama "dogodi" jedna od tih dijagnoza, zasigurno ga ne bih ostavila. Kao ni zbog koje druge bolesti, uostalom. Ali da bi to automatski značilo velike žrtve i restrukturiranje cijelog života, bi. No samo bih to u ovom i ni u kojem drugom slučaju bila spremna učiniti.

Ne kaže se uzalud da je šizofrenija rak duše. Nema ničeg poetičnog u romantičnom odnosu sa nekim tko ima rasap ličnosti. I iskreno, ne vidim zašto bi to itko "zdrav" želio, pod uvjetom da može i zna proći bolje.


Moje polazište takvog mišljenja je sljedeće; dijete sam depresivne majke, pokušala je suicid još dok sam bila beba. Rodila je nas šestero, i sva se mi njena djeca slažemo u nečemu: volimo je, divna je osoba, draga prijateljica, ali majka nikako ne, i nije smjela biti. To ti valjda nešto govori.

I nije mi majka jedina psihički bolesna osoba u obitelji, osim depresivaca imam i šizofreničare, ptsp-ovce i još masu toga, pa biraj...Bio je jedan period mog života kada sam se povukla od ljudi jer sam sumnjala da sam povukla nešto od toga i tada sam počela nanovo graditi svoju ličnost od temelja. Da nisam bila sigurna da sam uspjela, ne bih danas tipkala ovdje niti povukla niti jedan od bitnih životnih poteza koje sam povukla, jer bih smatrala da za njih nisam sposobna.

Psihičke bolesti, nisu nešto zanemarivo, i ne znači da su loše osobe, pa čak niti nekvalitetne, ali da im fale one sposobnosti za svakodnevno funkcioniranje koje zdrava osoba ima, fale. Biti s nekim takvim mislim da možeš biti jedino iz oooogromne ljubavi ili apsolutnog neznanja i ignorancije.

Vezano:također apsolutno ne smatram da bi se svi "zdravi" ljudi trebali nekontrolirano ubračivati i razmnožavati. Među "zdravima" tek ima gamadi, ono što bolesni rade iz nemoći ovi rade sa namjerom. Teže je za pojmiti, okrutno je i zlo...ali posljedice djela ostaju iste. Ako ti kirurg namjesto slijepog crijeva odreže nogu, mislim da ti je sasvim svejedno je li to napravio zato jer eto nije znao i mogao ili je poremećeni sadist. I dalje nemaš nogu.

U prirodi je ljudskoj težnja za ljubavi i pripadnošću, i volite se i pripadajte, dapače, samo nemojte stvarati novu nesreću oko sebe

Eto, na veliku sreću mnogih ljudi na ovom svijetu, moje mišljenje o ovoj temi je potpuno irelevantno

[Diego Rivera]

Nigdje na ovom svijetu se ne zabranjuje shizofrenicarima da rađaju i odgajaju djecu ako djeca odrastaju u normalnim uvjetima a to je itekako moguće.

[Preveza]

Ne znam ko veruje u to da sa roditeljem sizofrenicarem moze imati normalan i lep zivot.
Slazem se sa nisamtoja, sem u delu gde bi ona ostala sa nekim ko se naknadno razboli. Ako je u pitanju sizofrenija ili depresiaj,a osoba ne zeli da se leci ili cas hoce, cas ne, ne bih ostala. Takodje nisam za to da takvi ljudi imaju decu.

[Almost Rosey]

Preveza kaže:

Ne znam ko veruje u to da sa roditeljem sizofrenicarem moze imati normalan i lep zivot.
Slazem se sa nisamtoja, sem u delu gde bi ona ostala sa nekim ko se naknadno razboli. Ako je u pitanju sizofrenija ili depresiaj,a osoba ne zeli da se leci ili cas hoce, cas ne, ne bih ostala. Takodje nisam za to da takvi ljudi imaju decu.

Vjeruje samo znanstvena javnost i bilo tko tko je o toj bolesti ista u životu pročitao.
Ali da, uškopit ko životinju pa da ne razbijamo glavu. Može usput i nacionalne manjine da nam ne snižavaju prosjek na testovima.

[Lord Byron]

Ja, recimo, ne znam kako dijete može imati normalan i lijep život s roditeljem koji, udobno zavaljen u kaljužu svoje nekompetencije, izgovara rečenice "nisam za to da @@@@ ljudi smiju @@@@", što god bilo umetnuto u slobodna mjesta u rečenici.