Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca

Roditelji i djeca Zato što ih volimo i oni vole nas.
Podforumi: Školarci i adolescenti, Dojenčad i predškolci, Trudnice, Medicinski potpomognuta oplodnja, Dječje zdravlje, Oprema

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 12.11.2012., 19:21   #21
Quote:
La_LuNa kaže: Pogledaj post

pratila sam blog jedne zene, inace po struci odgojiteljice i uciteljice, kojoj su priznali novosadsku diplomu za odgojiteljicu i sad je pocela raditi u svojoj struci. prije 2 godine su emigrirali u kanadu doslovno s 3 kofera (dobro, dva, jer su im jedan izgubili) i s parmjesecnim djetetom. radio je samo muz (doduse, deficitarna struka i satnica preko 20 cad) cijelo ovo vrijeme i ljudi sasvim pristojno zive, te zena kaze da joj je neusporedivo s nasim prostorima i da ne zali nit trena sto su otisli. jer pitanje je bi li ovdje (dobro, u srbiji, al k'o da je njima puno gore nego nama) ikada dosli do posla u struci, a i bio bi im mizerno placen. i usput, ne zive bogu iza nogu, i rentaju ne stancic nego kucu. s jednom placom. natprosjecnom doduse, ali opet samo jednom. i puno je, puno lakse doci do novih prilika i novih poslova.
ja bih isla. bez razmisljanja i osvrtanja. mozda bih triput razmislila da imam starije dijete, ali dok je ona mala, ako se javi sansa, zgrabit cu je rukama i nogama za vrat.
Pretpostavljam da ne bi išla na slijepo? Ili bi?
Jesi počela raditi na tome (emigracija, jel' ) ?
blablica is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.11.2012., 19:52   #22
Quote:
blablica kaže: Pogledaj post
Pretpostavljam da ne bi išla na slijepo? Ili bi?
Jesi počela raditi na tome (emigracija, jel' ) ?
naravno da ne bih, iako ima gro ekipice, cak su i senzacionalisticki novisnki clanci prepuni takvih prica, koja je otisla na slijepo, ciljajuc na refugee vizu..
sad je sranye, i postrozili su kriterije, i velike su sanse da ce tu ekipu otpraviti kucama.
ja bih vrebala LMO ugovor na svoju struku, ili bih muza poslala u neku prekvalifikaciju za gradjevinsku struku (Alberta ima velike visegodisnje gradjevinske projekte i fali im ljudi te struke doslovno od zidara do inzinjera)
na slijepo se ne bih usudila nit da sam solo bez kuceta i maceta, a kamoli s djetetom.
radim na tome u vidu informiranja i gledanja sto, gdje i kako.
nama je veci problem sto muz bas i nije skroz za tu ideju.. kad ostane bez posla, sto je vrlo lako moguc scenarij, doci ce mu iz guzice u glavu

velim, mene muci perspektiva ove zemlje i jednostavno ne vidim da ce za xy godina, kad ce mje dijete zavrsavati skolovanje, situacija biti iole bolja. lako za mene i muza, snac' cemo se vec nekako, navikli smo, ratna generacija i visegodisnje trazenje posla.. ali ja ne zelim da se moje dijete mora snalaziti i prezivljavati, ne zelim da nakon faksa godinama bude na burzi ili radi za 1600kn pa dobije pedalu nakon godine dana.
vani nije med i mlijeko, ali je ponuda i potraznja poslova ipak bolja, ako ostanes bez posla lakse pronadjes drugi, uistinu se cijeni radno iskustvo i preporuke, a ne iskljucivo rodbinske veze..
zelim joj dati opcije, izbor.
zelim je nauciti da se trud i znanje doista cijene.
sve ono sto ovdje, na zalost, uopce ne vidim
__________________
Pricat ce ti o plovidbi ti sto nisu sidro digli...
La_LuNa is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.11.2012., 23:15   #23
A sta bi rekli na ovu situaciju: Muz mi radi za jednu veliku internacionalnu korporaciju ovdje u Zagrebu, imamo troje djece od 10,8 i 3 god, ovdje zivimo sasvim pristojno, muz ima poveliku placu, ja vise ne radim (nakon 12 god rada u jednoj banci odlucila sam ostati kod kuce jer si trenutno to mozemo financijski priustiti), meni i djeci ovdje apsolutno nista ne fali, a bome ni mom muzu medjutim on bi zelio ako mu firma to ponudi, da svi zajedno odemo van, ali to "van" ne znaci neka zapadnoeuropska zemlja ili USA, Kanada...dakle ove za nase podneblje tipicne imigraijske drzave..vec zemlje tipa Azerbedjan, Uzbekistan i sl...u poslu mog moza naravno, premjestaj u neku takvu zemlju znaci znacajan iskorak u karijeri, jako veliku placu, i ukljucuje skolovanje djece u nekoj internacionalnoj skupoj skoli, zivot prakticki u "getu" tipa neki de lux kvart u kome zive isti takvi stranci sa obiteljima, ugl...onako sve fensi smensi ali mene to iskreno ne privlaci...muza bi vidjala valjda jos i manje nego tu jer bi radio 24/7, djeca bi isla u internacionalnu skolu, taj posao bi znacilo i daljna seljakanja jer nema sanse da bi zauvijek ostali u tako nekoj zemlji, djeci bi to bio veliki stres, ipak ovi stariji su blizu puberteta, takvo stalno mijenjanje okoline za njih bi bilo jako stresno..moj muz je jako za to da idemo ako mu to ponude, argumenti su mu super skolovanje za djecu, raskosna kuca s bazenom, za njega napredovanje u karijeri...a ja vidim u svemu veliki stres i za djecu a i za nas, npr ja sam hvala bogu u cetrdesetima i nije da mi se sada cine takvi zaokreti u zivotu, sto se skolovanja djece tice, oni itekako iza srednje skole mogu otici van studirati ako ce to htjeti, imamo takva dva primjera u obitelji, sogor je npr. tako otisao iza srednje skole u Austriju na studij, sada zivi u Njemackoj, ugledni je menager...dakle hocu reci, nije kasno da oni sami odluce sa 18 zele li to, a ne da ih vec sada izlazemo stresu stalnih seljakanja..takodjer nije da nam tu fali para, da zivotarimo, imamo sasvim pristojan zivot, djeca ne oskudjevaju ni u cemu, u Zagrebu imamo izvrsne srednje skole tipa MIOCa ili 5. gimnazije, koje nude i skolovanje na stranom jeziku, ne mislim da bi morali otici u Azerbedjan da bi mi se djeca dobro skolovala a sto je glavni argument mog muza.....sto mislite o svemu tome?
tenaTT is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.11.2012., 11:18   #24
Quote:
renny kaže: Pogledaj post
A sta bi rekli na ovu situaciju: Muz mi radi za jednu veliku internacionalnu korporaciju ovdje u Zagrebu, imamo troje djece od 10,8 i 3 god, ovdje zivimo sasvim pristojno, muz ima poveliku placu, ja vise ne radim (nakon 12 god rada u jednoj banci odlucila sam ostati kod kuce jer si trenutno to mozemo financijski priustiti), meni i djeci ovdje apsolutno nista ne fali, a bome ni mom muzu medjutim on bi zelio ako mu firma to ponudi, da svi zajedno odemo van, ali to "van" ne znaci neka zapadnoeuropska zemlja ili USA, Kanada...dakle ove za nase podneblje tipicne imigraijske drzave..vec zemlje tipa Azerbedjan, Uzbekistan i sl...u poslu mog moza naravno, premjestaj u neku takvu zemlju znaci znacajan iskorak u karijeri, jako veliku placu, i ukljucuje skolovanje djece u nekoj internacionalnoj skupoj skoli, zivot prakticki u "getu" tipa neki de lux kvart u kome zive isti takvi stranci sa obiteljima, ugl...onako sve fensi smensi ali mene to iskreno ne privlaci...muza bi vidjala valjda jos i manje nego tu jer bi radio 24/7, djeca bi isla u internacionalnu skolu, taj posao bi znacilo i daljna seljakanja jer nema sanse da bi zauvijek ostali u tako nekoj zemlji, djeci bi to bio veliki stres, ipak ovi stariji su blizu puberteta, takvo stalno mijenjanje okoline za njih bi bilo jako stresno..moj muz je jako za to da idemo ako mu to ponude, argumenti su mu super skolovanje za djecu, raskosna kuca s bazenom, za njega napredovanje u karijeri...a ja vidim u svemu veliki stres i za djecu a i za nas, npr ja sam hvala bogu u cetrdesetima i nije da mi se sada cine takvi zaokreti u zivotu, sto se skolovanja djece tice, oni itekako iza srednje skole mogu otici van studirati ako ce to htjeti, imamo takva dva primjera u obitelji, sogor je npr. tako otisao iza srednje skole u Austriju na studij, sada zivi u Njemackoj, ugledni je menager...dakle hocu reci, nije kasno da oni sami odluce sa 18 zele li to, a ne da ih vec sada izlazemo stresu stalnih seljakanja..takodjer nije da nam tu fali para, da zivotarimo, imamo sasvim pristojan zivot, djeca ne oskudjevaju ni u cemu, u Zagrebu imamo izvrsne srednje skole tipa MIOCa ili 5. gimnazije, koje nude i skolovanje na stranom jeziku, ne mislim da bi morali otici u Azerbedjan da bi mi se djeca dobro skolovala a sto je glavni argument mog muza.....sto mislite o svemu tome?
Nedavno sam srela jednog 20-godisnjaka ciji je otac jedan od top 10 ljudi u svojoj bransi u svijetu. Taj decko je od malih nogu sa svojom familiom putovao po svijetu nema zemlje gdje nije zivio od Amerike, Australije, Evropskih zemalja do Africkih i Azijatskih skolovao se po internacionalnim skolama.

Vratio se u svoju zemlju u tu zavrsio srednju skolu ali se nikako nije prelagodio biti u svojoj zemlji sa svojim zemljacima. Taj decko je internacionalno dijete zna se prilagoditi situacijama, ljudima i kulturama ali se u svojoj zemlji (koja je jedna strana napredna zemlja) osjeca kao najveci stranac. I sada sa 20 sve gleda kako da negdje vani ode na studije jer ga njegova zemlja gusi, nema prijatelja, osjeca se kao krme u teheranu. Eto radije je pricao samnom koja sam 10 godina starija od njega i rodena u drugoj zemlji nego sa svojim vrsnjacima svojim zemljacima...

Fina je osoba stvarno ali je skroz izgubljen i nigdje ne pripada...
Svjetska is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.11.2012., 11:35   #25
Quote:
Lali Puna kaže: Pogledaj post
nisam ni mislila da je potrebno biti bijesne struke, napisala sam da treba biti deficitarnog zanimanja. izgleda da ima puno hrvata deficitarnih zanimanja, valjda, jer ja oko sebe stalno čujem kako odlaze van. i misle kak njemačka jedna čeka da dođu.
zato sam i naveo primjer vodoinstalatera. Ne bi vjerovala koje su sve deficitarne struke u pojedinim zemljama. Pogledaj samo popis deficitarnih struka u Kanadi.

Quote:
ma gdje to?
obicno u vecini zemalja. To se zove nesto u stilu spajanja obitelji. Ako ste vjencani duze od odredjenog vremena, onda se dobije otvorena radna dozvola na konto partnera.

Quote:
La_LuNa kaže: Pogledaj post
pratila sam blog jedne zene, inace po struci odgojiteljice i uciteljice, kojoj su priznali novosadsku diplomu za odgojiteljicu i sad je pocela raditi u svojoj struci. prije 2 godine su emigrirali u kanadu doslovno s 3 kofera (dobro, dva, jer su im jedan izgubili) i s parmjesecnim djetetom. radio je samo muz (doduse, deficitarna struka i satnica preko 20 cad) cijelo ovo vrijeme i ljudi sasvim pristojno zive, te zena kaze da joj je neusporedivo s nasim prostorima i da ne zali nit trena sto su otisli. jer pitanje je bi li ovdje (dobro, u srbiji, al k'o da je njima puno gore nego nama) ikada dosli do posla u struci, a i bio bi im mizerno placen. i usput, ne zive bogu iza nogu, i rentaju ne stancic nego kucu. s jednom placom. natprosjecnom doduse, ali opet samo jednom. i puno je, puno lakse doci do novih prilika i novih poslova.
sve stoji osim eventualno ovog boldanog. prosjecna satnica u Kanadi se krece oko 23 dolara, ako se ne varam. Tako da covjek vjerojatno ima cak prosjecnu placu, a na iznadprosjecnu.

Quote:
blablica kaže: Pogledaj post
Vjerpojatno misli na spajanje obitelji. Samo, članovi obitelji tada obično dobivaju samo boravišnu vizu, nikakvog govora o radnoj dozvoli nema, minimalno godinu dana.
Kako gdje. U Kanadi normalno dobijes otvorenu radnu dozvolu, a ne boravisnu. U Njemačkoj isto. Ne znam, gdje si vidjela da dobijes samo boravisnu?

Quote:
Svjetska kaže: Pogledaj post
Fina je osoba stvarno ali je skroz izgubljen i nigdje ne pripada...
Mislim da to ipak ima najvise veze sa razlikom u mentalitetu. Pogotovo ako se mali skolovao po cijelom svijetu i zivio i vidio svasta. Uopce me ne cudi da se kod nas izgubio.
Dukkai is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.11.2012., 12:30   #26
Quote:
La_LuNa kaže: Pogledaj post

velim, mene muci perspektiva ove zemlje i jednostavno ne vidim da ce za xy godina, kad ce mje dijete zavrsavati skolovanje, situacija biti iole bolja. lako za mene i muza, snac' cemo se vec nekako, navikli smo, ratna generacija i visegodisnje trazenje posla.. ali ja ne zelim da se moje dijete mora snalaziti i prezivljavati, ne zelim da nakon faksa godinama bude na burzi ili radi za 1600kn pa dobije pedalu nakon godine dana.
tebe muči perspektiva tvog djeteta jer perspektivu svog djeteta gledaš iz svoje perspektive (namjerno sam zakomplicirala)
istina je, da naša djeca neće tražiti posao na način na koji to mi radimo niti će im se perspektiva svoditi na radna mjesta u rodnom gradu eventualno u cijeloj hrvatskoj - dok naša djeca završe školovanje tko živ, tko mrtav i ne mislim daće teći med i mlijeko i da će se situacija u deset godina iz katastrofalne preokrenut u bajnu, ali će naša djeca biti neusporedivo mobilnija od nas (ako ništa drogo, do tad bi trebali biti neograničeno mobilni na tržištu rada EU), moći će raditi za strane kompanije iz svog dnevnog boravka u donjoj špičkovini, a mislim da će koncept jednog posla kao stalnog i trajnog polako nestajati i da će se sve struke u kojima je to moguće polako prebacivati u freelancere koji odrađuju povremene poslove za više poslodavaca

tako da ako te to brine - ne moraš se ti seliti da bi ti dijete imalo bolju perspektivu. mene, recimo, to uopće ne brine, štoviše, mislim da je granice teže prijeći danas nego što će to biti za 20-ak godina i mislim da će našoj djeci biti lakše.

la luna,rekoh, u kanadu i australiju se još i može. u eu teško.

nažalost, većina ljudi se i povodi za tim senzacionalističkim naslovima + hrvatska ima dugu tradiciju gastarbajtanja i odlaska na rad van, samo što se to prije 50 godina moglo, a danas više ne samo tako.
__________________
mogli bismo

Zadnje uređivanje Lali Puna : 13.11.2012. at 12:37.
Lali Puna is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.11.2012., 14:34   #27
Da bar jedno od nas čeka osiguran posao otišla bi bez razmišljanja.
Ne bi ni njima bilo lako ali oni se brzo prilagode na sve.

Ja imam frenda koji je živio svugdje po svijetu (otac u diplomaciji), završio je osnovnu i srednju školu vani, fax u RH.
On se svugdje osjeća kao doma, posvuda ima poznanstva, prijateljstva, veze i baš uživa u životu..
__________________
relax - nothing is in control
mandy is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.11.2012., 15:00   #28
Quote:
renny kaže: Pogledaj post
A sta bi rekli na ovu situaciju: Muz mi radi za jednu veliku internacionalnu korporaciju ovdje u Zagrebu, imamo troje djece od 10,8 i 3 god, ovdje zivimo sasvim pristojno, muz ima poveliku placu, ja vise ne radim (nakon 12 god rada u jednoj banci odlucila sam ostati kod kuce jer si trenutno to mozemo financijski priustiti), meni i djeci ovdje apsolutno nista ne fali, a bome ni mom muzu medjutim on bi zelio ako mu firma to ponudi, da svi zajedno odemo van, ali to "van" ne znaci neka zapadnoeuropska zemlja ili USA, Kanada...dakle ove za nase podneblje tipicne imigraijske drzave..vec zemlje tipa Azerbedjan, Uzbekistan i sl...u poslu mog moza naravno, premjestaj u neku takvu zemlju znaci znacajan iskorak u karijeri, jako veliku placu, i ukljucuje skolovanje djece u nekoj internacionalnoj skupoj skoli, zivot prakticki u "getu" tipa neki de lux kvart u kome zive isti takvi stranci sa obiteljima, ugl...onako sve fensi smensi ali mene to iskreno ne privlaci...muza bi vidjala valjda jos i manje nego tu jer bi radio 24/7, djeca bi isla u internacionalnu skolu, taj posao bi znacilo i daljna seljakanja jer nema sanse da bi zauvijek ostali u tako nekoj zemlji, djeci bi to bio veliki stres, ipak ovi stariji su blizu puberteta, takvo stalno mijenjanje okoline za njih bi bilo jako stresno..moj muz je jako za to da idemo ako mu to ponude, argumenti su mu super skolovanje za djecu, raskosna kuca s bazenom, za njega napredovanje u karijeri...a ja vidim u svemu veliki stres i za djecu a i za nas, npr ja sam hvala bogu u cetrdesetima i nije da mi se sada cine takvi zaokreti u zivotu, sto se skolovanja djece tice, oni itekako iza srednje skole mogu otici van studirati ako ce to htjeti, imamo takva dva primjera u obitelji, sogor je npr. tako otisao iza srednje skole u Austriju na studij, sada zivi u Njemackoj, ugledni je menager...dakle hocu reci, nije kasno da oni sami odluce sa 18 zele li to, a ne da ih vec sada izlazemo stresu stalnih seljakanja..takodjer nije da nam tu fali para, da zivotarimo, imamo sasvim pristojan zivot, djeca ne oskudjevaju ni u cemu, u Zagrebu imamo izvrsne srednje skole tipa MIOCa ili 5. gimnazije, koje nude i skolovanje na stranom jeziku, ne mislim da bi morali otici u Azerbedjan da bi mi se djeca dobro skolovala a sto je glavni argument mog muza.....sto mislite o svemu tome?
meni bi prvi kriterij bio da je zemlja u koju idemo politicki i ekonomski stabilna, bez previranja, militantnih skupina, religioznih uskracivanja i slicno. isto je tako pitanje sto je s tobom. ok ti ne radis, ali sto bi tamo radila. ako ste getoizirani, a mislim da je u vecini tih dalekih zemalja azije i bliskog istoka tako, bitno je da se i ti uklopis na neki nacin. zapravo svi clanovi obitelji su bitni, i treba misliti na potrebe i zelje sviju.
__________________
And I'm floating in a most peculiar way
aniano is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.11.2012., 19:38   #29
Quote:
Dukkai kaže: Pogledaj post


Kako gdje. U Kanadi normalno dobijes otvorenu radnu dozvolu, a ne boravisnu. U Njemačkoj isto. Ne znam, gdje si vidjela da dobijes samo boravisnu?
Slovenija i Austrija konkretno. Za Austriju znam osobno, budući da sam prošla isto prije 3 godine. Vjerujem da ih ima još.
blablica is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.11.2012., 22:04   #30
Quote:
Kakadu kaže: Pogledaj post
ja moram primijetiti da mnogi ovdje naivno (i možda prilično balkanski) misle kako bi živjeli puno bolje na "zapadu."
velike su razlike među pojedinim zemljama, nije svugdje kao u zemlji tvog muža.
možda je naivno razmišljati da je negdje daleko trava zelenija, ali zaista ne znam čemu ovo balkanski, kao da je to specifično naš sindrom.

ferrari, ako zaista imate veliku želju otići i razrađen plan i logistiku samog procesa emigracije, odgovor je jasan.
mislim da za djecu ne moraš brinuti, ona će se brzo prilagoditi.
tisi is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.11.2012., 12:50   #31
Mi smo isto u razmišljanju ići ili ne u Kanadu.
Imam sina od 3 god. i što se nas tiče mislimo da njegova prilagodba i budućnost idu u korist za odlazak u Kanadu, nikako protiv.
Mislim da će nama biti puno, puno teže nego njemu.
Još kad bi postojala neka čarobna formula koja bi pomogla da se mi konačno odlučimo.....
Ne znam kako vi koji ste otišli i vi koji ste u planovima za odlazak, ali mi smo čas za čas protiv. Malo prevagnu razlozi za otići, pa nam je malo zao sve ostaviti i onda bi ostali, onda pak idemo, zašto ne...... i tako stalno.... nikako se odlučiti za nešto 100%
Ksenija1982 is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.11.2012., 13:04   #32
Vidim da su ljudi većinom pozitivni i Za.
I ja sam.

Ali...
Problem je odlaženje baš u vrijeme kad bi trebalo krenuti u školu - znači - novi školski sustav, novi jezik, nešto što je djetet ionako teško i stresno, i u vlastitoj zemlji, u školi u kojoj poznaje klince skojima kreće u razred
__________________
*Kad postoji volja, nađe se i način!*
Ferrari-Ficho is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.11.2012., 14:13   #33
Quote:
Ferrari-Ficho kaže: Pogledaj post
Vidim da su ljudi većinom pozitivni i Za.
I ja sam.

Ali...
Problem je odlaženje baš u vrijeme kad bi trebalo krenuti u školu - znači - novi školski sustav, novi jezik, nešto što je djetet ionako teško i stresno, i u vlastitoj zemlji, u školi u kojoj poznaje klince skojima kreće u razred
Ja tu licno ne vidim problem ali mozda je do mene ja sam se toliko puta selila pa to sve gledam iz svoje perspektive.

Ali kontaj ovako ok napatice se tih prvih 3-4 mjeseca ok... jeste tesko ali nije prvo dijete na svijetu koje se susrece sa tim problemom i u vecini normalnih zemalja nastavnici i skola su toliko profesionalni da to sve tako fino olaksaju. A recimo u zemlji u kojoj ja zivim djeca se i onako prve 3 godine samo igraju. Niti imaju ocjene niti neko gleda ko je bolji ko losiji u razredu itd tamad odlicna prilika da se na vrijeme uklopi..

A alternativa je sta? Da se ne napati tih prvih 3-4 mjeseca i da zauvijek ostanete tu? Ili da ide kada bude stariji kada ce mu biti jos teze jer je skola teza, teze je uci u novi sistem, dobiti prijatelje, nauciti jezik itd...
Svjetska is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.11.2012., 15:07   #34
slažem se sa svjetskom. neće biti lako, ne bi bilo lako niti da dijete ne kreće u školu, a ako pričekate - uvijek će biti nešto..sad kreće u školu, sad je taman krenulo u školu, sad je u predpubertetu, sad drugo dijete kreće u školu, sad je u pubertetu, sad je uspješan u glazbenoj školi, sad mu je uginio kućni ljubimac, sad ovo, sad ono

čvrsto odlučite i - skočite!
__________________
mogli bismo
Lali Puna is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.11.2012., 11:38   #35
mi se isto bavimo razmisljanjem i planovima da odemo van. trenutno MM pokusava dobiti posao u kanadi, pa ako uspije ( nadam se da hoce ) to iduce jeseni trebali bi biti tamo.

mi imamo jednog klinca koji bi druge godine trebao u 1.razred, i drugog na putu.
puno smo o tome mozgali, u biti vise sakupljali hrabrost nego mozgali - obzirom da nismo nasli ni jedan argument za ostanak ovdje.
svejedno, treba sakupiti dosta hrabrosti za odluciti se emigrirati sa djecom. mi smo oboje godinama zivjeli izvan hr i ne bojimo se seljenja niti malo., ali klinac je uzasno vezan za ovdje, za prijatelje i djecu iz susjedstva.. stalno je vani, ima masu prijatelja i najvise me strah kako ce to njemu pasti.

nema nam druge nego stisnuti zube i pripremiti se na njegove suze, koje znamo da ce proci s vremenom, nadam se sto prije.

a sto se tice toga da je kanada daleko.. u stvari jednako je daleko kao bilo koja zemlja u EU do koje trebas ici avionom ili 15 sati u autu. kad pocne skolska godina i onako vise nema putovanja, a ne znam da ljudi imaju bas para ni da voze relaciju rijeka - zagreb svaki vikend, a kamo li neku dalju. tako da sto se posjeta bakama i dedama tice, to ce vjerojatno biti isto kao bilo gdje., ljetni praznici eventualno i to je to.

mozda je to tako cak i bolje.. kad imas vise za putovati, nekako i taj pojam kuce postane dalek i stran, pa covjek prije i zaboravi i nauci se na to da je tamo ostalo : tamo.

nama su se malo poremetili planovi, ponajvise financijski jer sam ja ostala sad trudna, tako da kada odemo, prvih godinu dana necu moci raditi sigurno.. a to ce biti udarac i na nase planove. ali opet, da ostanemo ovdje, sa jednom placom i nesigurnim poslom.. skoro se svede na isto.

opcenito sam toliko ljuta zbog toga sto me ova drzava prisiljava da se selim da je to strasno. ja sam godinama zivjela i skolovala se vani i kada sam zavrsila fax odlucila sam se vratiti i napraviti nesto. to je bilo prije 6 godina, a napravila nisam nista. imam manje novaca nego sto sam imala onda, manje perspektive i manje volje za napraviti bilo sta. a stvarno sam dala sve od sebe, imam posao u firmi, u slobodno vrijeme i svoj obrt gdje se bavim svojim poslom, zavrsavam i drugi fax, hocu i mogu raditi., ali ovdje to ne vrijedi. sve je napravljeno na nacin da financiras drzavu, a ne da drzava pomogne tebi kao građanu, poduzetniku, roditelju, na kraju krajeva: čovjeku. ovdje se u svojoj vlastitoj zemlji osjecam kao cigan.
pa radije cu biti stranac u tuđoj zemlji, nego cigan u svojoj vlastitoj

Zadnje uređivanje lyra28 : 15.11.2012. at 11:43.
lyra28 is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.11.2012., 13:03   #36
u njemačkoj se ne dobiva radna dozvola automatski samo zato jer ju je bračni drug dobio. oni posluju po zakonu o spajanju obitelji, koji teoretski kaže da se obitelji treba dozvoliti zajednički život, ali u praksi odbijaju na sitnicama. mene i kćer su recimo odbili jer nismo znale njemački. i to iako je netto plaća moga muža iznosila više od 15000 eura mjesečno, i iako su znali da u švicarskoj dobiva tek nešto malo manje mjesečno, jer on stalno ima dva usporedna zanimanja, a otkako smo se vratili u hrvatsku čak i tri). dakle nije moglo biti rječi o tome da bismo spali na teret države. srećom, on je u ugovor uspio ubaciti stavku o sređivanju papira za obitelj, pa je to bilo rješeno u roku 48 sati. dobile smo vizu, a u mojoj je lijepo pisalo da NEMAM pravo na radnu dozvolu i da mi je dozvola boravka vezana isključivo uz period radne dozvole moga muža. u kćerinoj putovnici je pisalo da joj je boravak vezan isključivo uz radnu dozvolu oca.

živjeli smo i u švicarskoj i u engleskoj. situacija manje više ista. radna dozvola za mene, samo na temelju toga što ju ima suprug je mogla biti samo dobar vic i ništa više. prema osobnom iskustvu iz te tri države pretpostavljam da je to važeće za cijelu europsku uniju. (možda griješim)

što se prilagodbe tiče, obzirom da je moj suprug zarađivao toliko koliko je zarađivao, a i to je bila samo početna plaća, bez premija, dodataka, bonusa, nagrada i ostalih beneficija, mi smo znali da to neće biti "za uvijek" pa smo od života po europi napravili jedan veliki užitak. doista smo uživali u svemu i svačemu, a ipak smo većinu love ulagali u hrvatskoj u posao, tako da si omogućimo bezbrižnu starost. to je vjerujem pomoglo i našoj kćeri da se s manje stresa prilagodi stranim zemljama i da iz njih izvuče ono što je najvažnije - jezike, te da stekne prijatelje, koji možda nisu bff, ali ipak ih ima u tri države, što nije baš mačji kašalj.

prilagodba možda ovisi i o karakteru djeteta. moja je sestrična u isto vrijeme kad i mi otišla u jednu europsku državu, a njena kćer je s prvim danom vrtića u toj državi zašutjela i nije govorila, ni sa kime, uključujući i roditelje, više od godine dana. sad je sve ok, ali neke se posljedice i dalje osjećaju. moja se ponašala kao da je rođena u njemačkoj, iako ne vjerujem da je ikad čula za postojanje njemačkog jezika prije nego smo nakon prvog razreda otišli u njemačku. (to nam je bila prva, a onda i posljadnja destinacija). u našoj kući se govori engleski i francuski, dok se njemački smatrao bljak jezikom. ja ga i dalje smatram bljka jezikom, iako se njime mogu služiti, dok moja kćer sad misli da je to jednako lijep jezik kao hrvatski. smatra ga svojim drugim materinjim jezikom.

po povratku u hrvatsku, nije ni bilo potrebe za nekakvim prilagođavanjem. ionako smo doma bili bar dva puta mjesečno. ona se osjeća i ponaša kao de se nikad nikud nije ni maknula iz zagreba.

dakle, mislim da djeca nisu nikakva prepreka za iseljenje, pa ćak ni kad već imaju nešto školskog staža iza sebe. ono što bi mogla biti prepreka je količina novca koju roditelji misle zarađivati. jer, odavde cca 2000 eura mogu izgledati kao bogatstvo, ali u jednoj švicarskoj ili engleskoj to je mizerija. u njemačkoj to može osigurati skroman život bez velikih prohtjeva. ne znam za istočne zemlje koje pripadaju uniji, ali čini se da one ionako nisu cilj potencijalnim iseljenicima.
kim possible is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.11.2012., 08:02   #37
cekaj, muz ti je zaradjivao 15k eura netto mjesecno i vama je bilo malo?

Plus, sto se Njemacke tice. Da, traze da znas osnove njemackog (B1 ili B2). Za kcer ne znam, ali ti si se mogla potruditi da si htjela. No, s obzirom da muz ima 15k eura placu, mogu si zamisliti koliko si se trudila...
Dukkai is offline  
Odgovori s citatom Received Infraction
Old 16.11.2012., 11:25   #38
dukkai, ti stvarno ne smiješ ni pomišljati na odlazak iz hrvatske. ne znaš čitati s razumijevanjem ni materinji jezik, a kako bi tek funkcionirala na nekom stranom!!

baš me zanima gdje točno u mom tekstu piše da je plaća moga muža bila točno 15000? gdje točno piše da je to malo? gdje točno piše da je to meni bilo malo? gdje točno piše da se ja nisam trudila? gdje točno piše da ja nisam baš ništa radila?

mislim da je za tebe najbolja verzija da ne komentiraš rečenice duže od 2 cm
kim possible is offline  
Odgovori s citatom Received Infraction
Old 16.11.2012., 14:21   #39
odi u bolji svijet. djeca će se priviknuti, a vjerovatno će u tamošnjim školama imati neku i neku vrstu pomoći ( poput instrukcija za savladavanje jezika i sl )
Hummingbird12 is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.11.2012., 17:40   #40
i dalje mislim da neki ne razumiju što čitaju.

zakon koji govori o spajanju obitelji ne uvjetuje poznavanje jezika zemlje u kojoj se želi spojiti. pogotovo to ne uvjetuje za njemačku. jer oni imaju obavezan integracijski tečaj za sve strance koji žele imati dozvolu boravka. traje 8 mjeseci, sastoji se od učenja jezika (osnove) i upoznavanja s njemačkom - to ja tako zovem jer se radi o tome da se jedan tjedan buba na pamet 330 pitanja, tj odgovora na ta pitanja, a onda se dobije test sa 33 pitanja. za prolaz je potrebno odgovoriti na 25. i nema kao kod nas tragičnih smrti glumica kojih se i hrvati više baš i ne sjećaju ili pitanja o polovnim pjevačima. uglavnom se radi o ljudskim pravima, pravnim mogućnostima ili zabranama, važnim povijesnim datumima.

unutar dvije godine mora se položiti, kao i b1 stupanj jezika. inače nema produljivanja dozvole boravka. na nastavu se ide 4 dana tjedno, država plaća 50-60 eura mjesečno za prijevoz, polaznik plaća jedan euro po satu - ukupno 600 eura, u ratama. ostatak, do pune cijene financira država.

meni je bilo dosadno pa sam ja dogurala do c2 svjedodžbe. dalje mi se ipak nije išlo.

kćer nije trebala ići na nikakav tečaj jer je išla u njemačku školu. u osnovnoj, do 4 razreda je imala instrukcije u školi, odmah poslije nastave, dva puta tjedno, besplatno, u organizaciji škole. u gimnaziji, od 5. razreda plaćali smo sami. cura je dolazila 5 puta tjedno. rekla je da traži između 5 i 7 eura po satu, a ja sam joj dala 7, odmah u startu. za uzvrat smo dobili prijateljicu za moju kćer, koja je dolazila kad god je trebalo i više od 5 puta tjedno i za ekstra dolaske nije htjela uzeti novce. ja sam uspostavila jako dobar kontakt s njenom mamom. i danas ga održavam, a cura je već nekoliko puta bila kod nas u zagrebu. poanta je da svuda ima divnih ljudi i da se ni strana djeca ne moraju osjećati izolirano.

da ponovim, za sve to možda je zaslužno što je moj muž imao plaću ogromnu i za njemačke prilike. VEĆU od one cifre za koju se dukai zakačila, a koja je meni i nama bila DOVOLJNA. za život, za uživanje, za plaćanje instrukcija, za plaćanje aviona za zagreb prijateljicama moje kćeri, za sve što nam je na pamet palo. i za ulaganje u posao kod kuće.

bila mi je dovoljna i da odjednom uplatim tih 600 eura za integracijski tečaj za koji sam se potrudila taman toliko da pismeni položim sa 100% točnošću, a usmeni sa 89%. kao što sam bila zadovoljna s tim iznosom pa se trudila i dalje do c2 stupnja, iako to dalje država njemačka više ne sufinancira, ili bar ne u velikoj mjeri, pojma nemam.

velika primanja svakako olakšavaju integraciju i po pitanju prihvaćanja od strane "domorodaca" jer imaju respekt. naravno, ne hodaš ulicom i ne nosiš transparent s visinom primanja, ali ako iznajmiš kuću u kvartu gdje nema stranaca, u kvartu u kojem stanuju samo nijemci, odmah im je jasno da imaš para i da se ne mogu prema tebi odnositi s visoka, kao što imaju tendenciju ako se smjestiš u geta, među turke, arape, ruse...

dobra adresa pomaže i u školama, jer je dokazano da djeca imigranata dobivaju lošije ocjene, ako ne pripadaju višim slojevima. to je naravno dio koji može otežati asimilaciju djeteta, jer mu ni krivom ni dužnom može umanjiti potencijalne mogućnosti u budućnosti, ali neke rizike treba prihvatiti.

jedino što sam ja navela kao nedovoljno je odlomak o 2000 eura u engleskoj ili švicarskoj. a i to nema veze osobno sa mnom, već sa cijenama u tim zemljama. a cijene su takve da ta cifra nije dovoljna za život bolji od ovoga u hrvatskoj. nema potrebe za te novce odlaziti u te zemlje iz hrvatske, jer će život biti jednako težak kao i ovdje. razlika može biti samo u tome što se ne treba bojati neredovite plaće i što onaj tko ima radnu dozvolu može lakše naći posao. njemačka je jeftinija, i sa 2000 eura se može skromno živjeti, ali za te novce se ne može očekivati blagostanje. ni to nema veze s tim je li meni to dovoljno ili nije već ponovo sa cijenama - stanova, struje, plina, vode, školovanja, hrane, eventualne zabave. iako, na tom integracijskom tečaju, učitelj nas je silom pokušao uvjeriti da je plaća od 1500 eura izvanredno dobra. a kako ja nemam dlake na jeziku, pitala sam ga ima li on veću plaću i bi li on radio to što radi za 1500 eura. koliku plaću ima nije rekao, ali je rekao da on ne bi za te novce radio, jer on je ipak nijemac, ali da bi mi - imigranti - time trebali biti zadovoljni. ipak mi ne znamo jezik, nemamo škole, bla, bla. (dobro, neki misu imali škole, bar ne neke od važnosti, ali od 18 nas , bilo nas je 12 s fakultetima). u prijavi za tečaj, nismo smjeli upisati fakultet, samo godine školovanja do eventualnog fakulteta.

svugdje ima loših strana, kao i dobrih, nigdje život nije bajkovit, a čak i oni koji dobro zarađuju nisu cijepljeni protiv problema, ali bez rizika nema ničega. po meni, ako je posao bar za jednoga osiguran, te ako plaća nije minimalna iz odlaska može se samo profitirati. kako odrasli tako i djeca. a sve mi se čini da djeca mogu profitirati i više od odraslih.

samo mislim da ne treba ići na slijepo. taj put donosi previše problema koji život mogu tako zakomplicirati da na kraju ispadne isplatljivije loše živjeti u hrvatskoj
kim possible is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 11:19.