Pisanje radova - jel to moguće izvesti suvislo, bez prosute kave, pauza na forumu...

[lucija]

... privremenog luđačkog pogleda i utrnjene stražnjice?

Uvijek nakon što predam neki rad i otresem prašinu sa svoje glave pitam se jel mogu idući put to izvesti elegantnije, manje nasilno po sebe, komp i okolinu...

Naime, znam da mi ne treba cijeli dan pred kompom i pokušam raditi u malim obrocima, otići u šetnju, pojesti nešto suvislo osim ručka, ne lokati kavu, ne gledati u prazno... ali ne ide.

Kad me primi - moram zajahati radni stolac... moram gubiti i vrijeme na netu u svađama s forumašima - da održim kotačiće u gibanju, pa malo pišem, malo drobim, malo mrvim keksima oko sebe. I efektivnih sat vremena pisanja ima tri neefektivna sata skakanja po kompjuterskim lijanama, premetanja papira, zurenja u neodređenu materijalnu točku.

Pisanje rada za mene je tako neuredan proces, bez repa i glave. Ko da mene rad piše, a ne ja njega. Zauzda me u meni nepoznatu logiku i to je to. Ak mu se suprotstavim, jednostavno ode. Rad mislim.

Kako je s vama?

[dodouprolazu]

osim sto ludjacki pogled furam stalno i nastojim se ne svadjati s forumasima (ali mi ne uspije uvijek) - slicno E da i nemam cijeli dan za to, jer mi to dodje kao hobi uz redovan posao, ma u idealnom slucaju imam pola dana.

[lucija]

Uvijek se čudim zašto mi je za nešto što mi kasnije izgleda kristalno jasno (do banalno) na papiru trebalo toliko sati i sati rada. Kao da zaključiš da si kavu kuhao četiri sata bez prestanka...

[kem]

Meni je najteze napisati prvu recenicu. Ali kad napisem Abstract, nekako mi je lakse. Doduse, dosad sam napisala citava 2 rada, pa se mozda ne bih trebala javljati...

[platex00]

lucija kaže:


Kako je s vama?

Lose.
Obicno odgadjam pisanje do zadnjeg casa, a kad konacno zapocnem, uvijek popi**** nakon nekoliko dana i sve ostavim.

Mrzim to, radije bih radila bilo koji fizicki posao nego pisala radove.

[Rebecca Guay]

Ja sam recimo prekritičan i uvijek mislim da to što radim i nije novo. I obično to je već napisano u neko mradu pa se onda demotiviram.
I rađe surfam po forumu.

[Blackadder]

Netko je već napisao: treba krenuti. Ali treba znati krenuti. Ja npr. prvo napišem sadržaj (kojeg kasnije obično pet milijuna puta promijenim), zapravo naslove i podlaslove, i počnem popunjavati ono što nedostaje - i to kod mene dobro funkcionira. Imate li i vi neke metode započinjanja pisanja radova?

[Vojky]

Ja razmišljam o problemu, kreiram rad u glavi i kada dobro razmislim napišem ga skoro u komadu, obično u 2-3 dana. Poslije ga obogaćujem (citati, komparacije). Naime, dogodi se da nemam svu literaturu, tj. da istraživanje ode u nekom novom smjeru, pa onda treba do NSK po nove izvore.

Ako sam dobre volje, mogu napisati 4-5 kartica dnevno. Publicistički članci (ne želim ih zvati radovima, jer nisam od onih što pisanje za nerecenzirane mjesečnike stavljaju u popis znanstvenih radova) ide i lakše - obično mi treba dva popodneva + jedno večer kasnije za provjeru, kada stvar malo odleži.

Dobro, meni pisanje kao takvo ide jako dobro, možda sam tu u nekoj prednosti - sjećam se srednje škole, hrvatsku zadaću bih pisao odmah "u čisto" i bio gotov za jedan školski sat, a pisala se blok sat. Onda bih narednih 30 min. pomogao kolegi pokraj sebe, a zadnjih 15 min. kolegi kupla iza moje.

Ma, pisanje je super aktivnost! Obožavam! Samo da je više vremena, čeka me materijal za 2-3 rada napisati...

No, tijekom pisanja se skoro uvijek javim na Forum!

[dodouprolazu]

Rebecca Guay kaže:
Ja sam recimo prekritičan i uvijek mislim da to što radim i nije novo. I obično to je već napisano u neko mradu pa se onda demotiviram.
I rađe surfam po forumu.

to se i meni dogadja. Ispadne na srecu da sam u krivom, ali te mracne misli se uvijek provuku.

Blackadder- tvoja metoda i jest teoretska okosnica svakog znastvenog rada tj. prvo si zadati okvir i onda (drzeci se tog okvira a ne raspredati od kulina bana) napraviti sadrzaj. Forum je dobra fora za razbijanje napetosti kad se misli zgusnu i sve dodje kao magla. Da odem van trcati (sto je definitvno najbolji lijek za bistru glavu) nemam vremena jer to znaci sat vremena vani plus tus nakon toga pa onda ogladnim - da surfanje je zgodna opcija. Iako, nakon takvog rada i dalje preferiram dan zavrsiti sportom.

[sunčica]

Vojky kaže:
Ja razmišljam o problemu, kreiram rad u glavi i kada dobro razmislim napišem ga skoro u komadu, obično u 2-3 dana. Poslije ga obogaćujem (citati, komparacije).

evo, ovo kao da sam ja pisala .. u principu sam sve do sad napisala poprilično lako, bez većih komplikacija, naravno pod uvjetom da točno znam što hoću

nagnjavila sam se sa nekoliko radova, gdje sam počela pisati pa onda "pipala u mraku" i naknadno dodavala dijelove u sadržaj, odnosno putem sam ustanovila da sam mogla to napraviti i drugačije pa sam ga morala detaljno presložiti

obično napišem i sadržaj i koliko teksta "otpada" na pojedini dio, kao i kratak opis pojedinog dijela

[Zrinska]

Rebecca Guay kaže:
Ja sam recimo prekritičan i uvijek mislim da to što radim i nije novo. I obično to je već napisano u neko mradu pa se onda demotiviram.
I rađe surfam po forumu.

Same here...i obicno mi ne ostane dovoljno vremena pa pisem nocju...

[platex00]

Vojky kaže:
J

Dobro, meni pisanje kao takvo ide jako dobro, možda sam tu u nekoj prednosti - sjećam se srednje škole, hrvatsku zadaću bih pisao odmah "u čisto" i bio gotov za jedan školski sat, a pisala se blok sat. Onda bih narednih 30 min. pomogao kolegi pokraj sebe, a zadnjih 15 min. kolegi kupla iza moje.

Ma, pisanje je super aktivnost! Obožavam! Samo da je više vremena, čeka me materijal za 2-3 rada napisati...

No, tijekom pisanja se skoro uvijek javim na Forum!

Ja mislim da to isto ovisi o karakteru, sklonostima.
Sigurno postoji razlog zasto je netko drustvenjak a netko drugi prirodnjak.

Neopisivo mrzim pisanje radova, neopisivo, bas isto kao sto sam iz dna duse mrzila pisanje skolskih zadacnica, sastava iz hrvatskog (ne sjecam se kako se to tocno zvalo).

[Vojky]

platex00 kaže:
Ja mislim da to isto ovisi o karakteru, sklonostima.
Sigurno postoji razlog zasto je netko drustvenjak a netko drugi prirodnjak.

Svakako, da sam recimo imao bolje ocjene iz matematike, vrlo je vjerojatno da bih se bavio elektrotehnikom a ne pravom...

Neopisivo mrzim pisanje radova, neopisivo, bas isto kao sto sam iz dna duse mrzila pisanje skolskih zadacnica, sastava iz hrvatskog (ne sjecam se kako se to tocno zvalo).

Hmmm... Milslim da ne moram posebno obrazlagati da ti je to u biti loš stav, može se negativno odraziti na same radove...

U vezi zadaća, da nije "hrvatski ili srpski jezik s književnošću"?

[platex00]

Vojky kaže:

Hmmm... Milslim da ne moram posebno obrazlagati da ti je to u biti loš stav, može se negativno odraziti na same radove...

U vezi zadaća, da nije "hrvatski ili srpski jezik s književnošću"?

Moze, ali ne nuzno.
Priznajem da mi ide sporo i traumaticno, ali izguram nekako. Na kraju ionako zadnju rijec imaju recenzenti.

Kako se zvao predmet u skoli, vjeruj mi ne sjecam se.
Mislim hrvatski i/ili srpski jezik. Da.

[Vojky]

platex00 kaže:
Moze, ali ne nuzno.
Priznajem da mi ide sporo i traumaticno, ali izguram nekako. Na kraju ionako zadnju rijec imaju recenzenti.

Kako ti ide sa dužim radovima?

Ja uzeo kao temu doktorata jednu cjelinu - i rekoh, idem je zaokružit, sve izanalizirat, ući u sve moguće odnose i dati prijedloge - sada će biti knjižurina od 350 stranica...

[sunčica]

evo jedna dobra stara tema ..

kako pišete ... ja sam nedavno imala na forumu i temu posvećenu cviljenju zbog roka koji je sve bliže i bliže ..

Ajmo malo vidjeti jel e što promijenilo u međuvremenu, naoisali smo doktorate, knjige ...

Evo, nakon svih tih godina , ja imam prvo fazu entuzijazma - tad istražujem, čitam, super mi je tema, radim okvirni sadržaj, piskaram (još to nije pisanje). Sva sam puna energije i .
Nakon toga ide faza ozbiljnog pisanja kada napravim između 75% i 95% - znači, skoro je gotovo, ali ima još označenih dielova, uskličnika, poboldanih dijelova koje treba istražiti.
Treća je faza rezignacije i odbijanja - osnovna ideja mi se čini glupa (ono, kako sam mogla ikad misliti da je to suvislo I kakva je to teza . Nebuloza na nebulozi, eto to je moj rad! Ma šta rad, sve oko mene je nebuloza .. ). Tako da tad uglavnom jezdim okolo, vučem torbe pune papira i nekakvih kniga (hvala Bogu na onim jeftinim konferencijskim torbacima) a dnevno napravim .. pa, ništa. Inače, PMS je mala beba prema ovoj fazi
Konačno faza krvavih očiju - vrag odnio šalu, treba se sve srediti, nema više vremena ... ajmoooooooooo ... i onda pritisni send, zapakiraj kovertu (onu veliku s mjehurićima ) i .. čekaj recenziju

Primjećujem da vremenom postajem sve kritičnija ... Kod vas?

edit: u stvari, imam dojam da se moj perfekcionizam s vremenom .. khmmmm .. produbio. Be afraid. Very afraid.

[puls]

sunčica kaže:

Primjećujem da vremenom postajem sve kritičnija ... Kod vas?

Meni je sve to skupa postalo potpuno besmisleno.

Konferencije kod nas služe za preseravanja u odijelima, zabave s hostesama i klanovsko isticanje pojedinaca, ovisno što kome i kada treba. Kvaliteta radova je nula.

Časopisi kod nas služe za pumpanje broja radova, recenzije ne postoje ili se obavljaju po principu ovaj je moj, to će biti znanstveni rad i to ćemo objaviti. Kvaliteta je nula, osim izuzetaka kao neki povijesni časopisi, ali tamo se objavljuju radovi iz Hrvatske pa ih nitko osim uskog kruga ne doživljava.

Konferencije vani su isto kao i kod nas. Služe za preseravanje i dizanje love od kotizacija, a prolazi sve.

Časopisi vani imaju kvalitetu i recenziju, ali u Hrvatskoj nema kvalitetnih projekata ili ih nema uopće, tako da su sanse za objavu u kvalitetnom časopisu 1 naprama 1000 na rok od 5 godina.

Ostaje pisati radove na nivou seminara koji se proglašavaju znanstvenima i tako plivati u ovom hrvatskom moru znanstvenog otpada i potpuno zanemariti strah da će ti netko popljuvati kvalitetu radova. Tko bi te uopće mogao popljuvati? Kolege koji rade isto kao ti? Novinari koji ne znaju napisati suvisli novinski članak, a kamoli ocjenjivati kvalitetu znanstvenih radova? "Recenzenti" koji radove ni ne pročitaju? Studenti koje ništa ne zanima osim cuge i facebooka? Žali bože sve skupa.

[sunčica]

puls kaže:

Meni je sve to skupa postalo potpuno besmisleno.
...

ma nije sve tako crno Ali nije da ne znam što želiš reći ..

Evo ja trenutno pišem knjigu .. i jako mi je super taj osjećaj stvaranja nečeg sto actually ostaje ..

[puls]

sunčica kaže:

ma nije sve tako crno Ali nije da ne znam što želiš reći ..

Evo ja trenutno pišem knjigu .. i jako mi je super taj osjećaj stvaranja nečeg sto actually ostaje ..

Da, to je super osjećaj, ali (nemoj se osjetiti prozvanom jer nemam pojma o ćemu pišeš i ovo nema veze s tobom)...znam nekoliko ljudi koji su napisali knjige. To su takve besmislice da ti pozli. Meni je drago zbog njih, da su sretni i ponosni na sebe jer imaju knjigu(e) itd, ali to je nečitljivo. Te knjige nemaju baš nikakvu ni stručnu ni znanstvenu vrijednost. Ja bih mogao u sljedećih godinu dana napisati 10 takvih knjiga, ali mi ne pada na pamet. Bilo bi me sram tako nešto napisati. Ne znam. Neki ljudi jednostavno ne mogu ili ne žele shvatiti da je njihov rad u znanosti doslovno besmislen, loš, ničemu ne pridonosi i zapravo je nesuvislo trošenje novaca i vremena. Najgore je što oni misle da su super znanstvenici. A jadni očigledno ne znaju ni što je znanost. A ja im, budući da su mi prijatelji i ne želim ih povrijediti ili se posvađati s njima, moram govoriti kako su im knjige super i kako dobro rade.

Ovdje je sve crno do maksimuma, a povremeni neciji bljeskovi su rijetki izuzeci.

[sunčica]

puls kaže:

...znam nekoliko ljudi koji su napisali knjige. To su takve besmislice da ti pozli. Meni je drago zbog njih, da su sretni i ponosni na sebe jer imaju knjigu(e) itd, ali to je nečitljivo. Te knjige nemaju baš nikakvu ni stručnu ni znanstvenu vrijednost. Ja bih mogao u sljedećih godinu dana napisati 10 takvih knjiga, ali mi ne pada na pamet. .

Baš smo nedavno pričali o kolegici koja je napravila jedan takav uradak. Dakle, to je neki skup riječi koji je totalno nečitak (ja sam čitala neke rečenice po 2-3 puta, s osjećajem koji se najbolje može opisati kao WTF ), nebitan, besmislen, uopće ne shvaćam što ta stvar radi na svijetu (a u tom sam području) .. to je monografija koju je ona izvukla iz svog magisterija (to su još one generacije koje su mr. sc.).. ALI zaključili smo da je žena, kad se podvuče crta i pošalje izvješće Matičnom odboru - objavila znanstvenu knjigu. Za koju ja i niz kolega (koji smo svi u tom području) misle kako je teška nečitljivost (mutant gluposti i nečitljivosti, op.aut.), ali .. ona je autorica znanstvene knjige. I točka.

I sad se sprema izdavanje knjige za koju znam da je recenzent doslovno ludio dok ju je čitao i da je dao toliko ispravki da bi ga slobodno mogli staviti kao trećeg autora, da su autori profesori koje studenti ne vole ... ALI .. knjiga izdana, kućica popunjena. Uvjet zadovoljen. I nema se tome što prigovoriti. Osim tog osjećaja kad vidiš neku ... nečitljivost, kojoj ne vidiš smisla

puls kaže:

Neki ljudi jednostavno ne mogu ili ne žele shvatiti da je njihov rad u znanosti doslovno besmislen, loš, ničemu ne pridonosi i zapravo je nesuvislo trošenje novaca i vremena. Najgore je što oni misle da su super znanstvenici..

Meni su gori oni koji hvalisavo sjede po kavama i hvale svoj lik i djelo ...

puls kaže:

A ja im, budući da su mi prijatelji i ne želim ih povrijediti ili se posvađati s njima, moram govoriti kako su im knjige super i kako dobro rade.

Ja ovoj nisam rekla ništa, osim kurtoaznog "Hvala" kad mi je poklonila knjigu

A što se moje tiče - to je u biti udžbenik - i prvo sam ga dala studentima da vidim je li im razumljiv i čitak, mogu li ga prihvatiti i po njemu učiti .. ako ga oni prihvate, to je to