Koliko su jake žene u vašoj obitelji?

[Malo Derište]

Volim žene u svojoj obitelji i smatram ih snažnima!

Ta 'snaga' se, doduše znala manifestirati različito. Npr. jedna baka je bila klasični matrijarh i control-freak karakter dok je druga vječno nasmijana i tolerantna. Obje ih doživljavam snažnima jer su stajale iza svojih izbora (ova prva malo i preveć, ta ne bi ni mrtva priznala da se zajebala. Isuse, koliko je ona znala upilit sa savjetima što i kako. ). Obje su bile partnerice svojim muževima. I iako obje samo s osnovnom školom, gurale su žensku djecu (nemam niti jednog barbu) da se obrazuju i imaju svoje 'ja'. Naradile su se kroz život kao mazge, thou.

Prva, koja je preminula u nježnoj dobi od 96 godina, imala je grdi početak života (siromaštvo, prvi muž i neprežaljena ljubav, ubijen u ratu, ona također skoro ubijena) ali kasnije je bilo OK.

Druga baka se jednostavno nikad nije žalila. Ona i dida su mi dugo bili primjer savršenog braka iako sam kasnije uvidjela da su zapravo jako ovisni jedno o drugome.


Kako nešto moram i raditi, zaustavit ću se u ovoj sesiji psihoterapije na bakama.

[Hazen]

The White Rabbit kaže:

Kako vam je to vama dvjema uspjelo? Obzirom na žene crnjake oko sebe o kojima govoriš.

Obiteljski krah i uloga matere i supruge-tješiteljice-savjetnice s 13-tak godina. I još mnogo toga drugog. Postroji te u glavi kao vojnika.
Seka se postrojila nešto poslije.

I nije mi uspjelo sasvim, imam još puno toga riješiti sama sa sobom i radim na tome.

Ja mislim da se takvi uopće ne trude. Trude se u smislu eskiviranja svega, i hvatanja krivina i skretanja pažnje "gnojnog čira" sa sebe.
Uglavnom, mučno i teško je djeci koja izvuku na lutriji ovakve spojeve.

Odvratni su mi i jedni i drugi. I kako godine idu, sve manje topline i suosjećanja imam prema njima svima. Nek sami plivaju u onome što su si zamutili kako znaju i umiju.

dara333 kaže:

@Hazan

Kao da si opisala žene iz moje obitelji.. Suze mi krenule na oči.. Toliko negativnosti, kukanja i ovisnosti o drugim ljudima (mužu, djeci...) nisam nigdje vidjela kao kod svoje mame, obje bake i (nekih) tetki.. I u pravu si da takvo odrastanje teško može proći bez posljedica na psihu.. Imam osjećaj da me se čitav život odgajalo da prebacujem lopticu i krivnju na nekog drugog..i da nikad sama nisam za ništa kriva.. Stvarno se teško boriti protiv toga..al' tješi me činjenica da sam barem svjesna da se protiv tog treba boriti, a ne objeručke prihvatiti takav sklop razmišljanja..

Žao mi je.
Meni je bilo obrnuto, osjećala sam se krivom za sve i svašta. Ali neću više o ovome.

Sorry žene na sumornim postovima. Faza.

[milencica]

Dobro pitanje: koliko su jake
Mislim da su sve jake na svoj nacin, da nisu bile ne bi ni mene bilo, mozda
Jake zene su prvo one koje su zdrave, koje imaju podrsku oko sebe ,plus znaju uzivati u svome trudu.
Napamet mi pada jedna teta,koja je 196 i neke, u srednjim godinama se uputila u bijeli svijet sama i tamo zaradila mirovinu, to je tada bilo hrabro, neustrasivo jer nije znala drugu zenu da je to ucinila, naravno kroz koju god situacija se promjenila

[Piggy]

Ne bih rekla da ima itijedna pozitivna licnost zenskog spola u od moje rodbine. Prije bih rekla da su laktarosice nego sto su istinski hrabre. Tako da....nisam imala uzora morala sam sama sebi modelirati uzor, zivot,ideale kao sto svima nama najcesce i biva.

[Pangaea]

Hazen kaže:

Obiteljski krah i uloga matere i supruge-tješiteljice-savjetnice s 13-tak godina. I još mnogo toga drugog. Postroji te u glavi kao vojnika.

Ovo.

Hazen kaže:

I nije mi uspjelo sasvim, imam još puno toga riješiti sama sa sobom i radim na tome.

Meni je bilo obrnuto, osjećala sam se krivom za sve i svašta.

I ovo.

Suosjećam, prošla sam isto. Ne mogu reći da su žene u mojoj obitelji bile jake, ali da me njihovo iskustvo očeličalo, oooo bome je.

[The White Rabbit]

Hazen kaže:

Obiteljski krah i uloga matere i supruge-tješiteljice-savjetnice s 13-tak godina. I još mnogo toga drugog. Postroji te u glavi kao vojnika.
Odvratni su mi i jedni i drugi.

Uh, da. A odvratni su jer u stvari surađuju. Fuj.

[tiluriumm]

Ay Carmela kaže:

A opozicija je slaba žena? Ne znam, koje su osobine slabe, a koje jake žene?

Već je dosta napisano, ali nije baš tako komplicirano pitanje... Jakost karaktera se najviše očituje u sposobnosti da se miriš s onim što se oko tebe događa, razmišljaš sabrano, pronalaziš rješenja i ideš dalje što god i kako god bilo.

Alternativa su labilne osobe koje nemaju svoje ja, uvijek im je u životu netko kriv za zlu sudbu, lako padaju u depresiju i nemaju snage za borbu ni sa najmanjim problemima, kamo li velikim, od muhe prave slona, apaurini i slične tablete su im kao aspirin...

My Name Is... kaže:

Moja mater je bila snažna žena dok je radila.
Sad je u mirovini i neprestano kuka, izigrava žrtvu i traži sažaljenje.
Ja to niti mogu niti želim dati.

Ja sam snažna, imam planove, guram se kroz život, ne odustajem.

Kuknjavu ne podnosim, ne rješavanje problema ne podnosim, slabost karaktera ne podnosim.

Ne bi ja rekla da je tvoja mama bila snažna pa je oslabila. Samo želi privuć pozornost i to radi na zloban i sebičan način. Nema tu ništa slabo. Slaba bi bila kad bi zalegla i kukala da hoće umrijet. (Iako ne kažem da nema takve epizode kad dođete i kad vam želi izazvat grižnju savjesti). Slabost karaktera je jedno, zlobnost je nešto skroz drugo.

Hilda kaže:

Ne može biti snažna, pa onda ne znažna. Ili nije bila snažna i prije, ili su je životne okolnosti malo iznenadile.
Možda joj treba samo neki prodrmavajući razgovor.
Odlazak u mirovinu je "mala smrt" i mnogi se ne snađu u tome, barem ne na prvu.
Osuđivanje samo produbljuje jaz.
Svi mi imamo slabosti samo ih okolnosti možda nisu iskristalizirale.
Barem porazgovaraj s mamom. Nemoj da te to udalji bez da nisi išta probala učiniti jer ti "ne podnosiš". Bit će ti možda žao jednog dana.

To, nije se našla u toj situaciji i htjela bi biti centar svijeta, a to ne može.

Moja baka je primjer toga (iako ona nikad nije radila, ali eto,, nakon što je djed umro ostala sama na selu...). Nije zanemarena jer je se čitav moj život obilazi svaki vikend, često i kroz tjedan jer je selo blizu. Sjećam se kad sam bila puno mlađa da bi voljela da očev posao propadne, da izgubimo sve u gradu i da moramo doći živjeti s njima (njom), ona da dirigira i šefuje. Jaka je ona jako, ali koliko je jaka toliko je i zlobna (volim ja nju, baka mi je, ne možeš od toga pobjeć, ali toliko je situacija i događaja i riječi iz kojih izvire čista zloba.) Drži je se ko kap vode na dlanu, donosi joj se, obilazi je se... al ništa to nije dovoljno. a je i više ne bi bilo. Pokretna je, ali godinama izigrava, boli ovo, boli ono, zgrbi se jer kao ne može hodat (dok ne treba potrčat za kokošima isl) - glumi. Al ajde, sredi tata pretrage, vodi je doktorima, traži usluge, dvaput se osramotio, kod pedijatra, jer joj zapravo nije ništa, a sad nedavno za fizikalnu terapiju za leđa jer je počela doktorici pametovat da što će to njoj, pa ju je ova izbacila, ako vama ne treba ima ljudi kojima treba... Jaka, jako snažna osoba mentalno i fizički koja će vjerojatno i sina nadživit, ali zlo i sebičnost ajme.

Ostale žene u obitelji isto bih rekla da su snažne. Nijedna druga doduše zasad ne pokazuje znakove takve ili slične sebičnosti. Nemamo ni povijesti mentalnih ili duševnih oboljenja, depresija i ostalih stanja iz tih kategorija. Neke imamo lakše, neke teže životne sudbine, ali kad se sve zbroji guramo dalje uzdignute glave

[My Name Is...]

tiluriumm kaže:

Slabost karaktera je jedno, zlobnost je nešto skroz drugo.

odavno smo ustanovili da nije zlobna, stvarno nije.

jednostavno bi da svi slušamo po cijele dane kako ona ima ovakve tegobe, onakve tegobe, kako ide kod ovog ili onog liječnika, a zapravo za godine u kojima jest nije joj baš ništa. jako je dobrog zdravlja.

kužim ja da kad si u penziji i nisi zapravo više društvu potreban izazov je naći si posla i novu ulogu. ali o tome je trebala misliti ranije jer mi smo odselili još dok je ona debelo radila pa je mogla znati da neće biti baka koja će dadiljati unuke.

društvena je, po meni i predruštvena jer po cijele dane visi kod ili s nekim ljudima, ali tako ima dojam da nije sama pa me boli briga, neću se ja petljati u njene odnose.

kak i carmela, i ja sam od svojih naučila podosta lekcija kako se u životu NE PONAŠATI.

al da bude ironija još i veća, upravo sam od te snažne mame naučila da se ne treba života bojati, da treba gurati i probati i ne dozvoliti ikome da ti nameće što ćeš u životu raditi. ona i ćaća su mene pustili da donosim svoje odluke oduvijek, odmalena, i na tome im hvala.

i eto, ko bi rekao da će se pretvoriti u ženu kukavicu...

[tiluriumm]

To ti je sebičnost, traženje pažnje i izigravanje žrtve sa samo jednim ciljem, nabijanje grižnje savjesti vama jer je ona stara i "sama". Što prije priznate sebi da u njoj ima i doza zlobe bit će vam lakše (iz iskustva govorim).

[mantisa]

Za svoju mamu ne bih rekla da je jaka žena, nije borac, ne voli se suprostavljat ljudima, često popusti i nije imala nekih teških životnih situacija. S druge strane je prilično uravnoteženog raspoloženja, optimistična i entuzijastična. Malo djetinjasta. Zna se zabavit sama raznim aktivnostima.
Baka, njena mama, je bila više borac, osoba koja nije dozvoljavala da joj netko nešto određuje, iako ne bih ni za nju rekla da se morala nositi s nekim teškim situacijama kakve su neki opisivali. Osim, što je ostala bez mame s godinu dana, pa su se za nju brinuli tata i starija sestra. dosta samostalna za to vrijeme.
Drugu baku nisam upoznala.
Najjačom ili svakako najuspješnijom smatram tatinu sestru koja je otišla van, imala uspješnu znanstvenu karijeru i obiteljski život i nekako sam uvijek imala osjećaj da su joj svi aspekti života posloženi i organizirani onako kako je htjela. Smatram ju vrlo samouvjerenom osobom.
Možda je malo preracionalna, kao i moj stari (blaža verzija).

[nalij pero]

Kod mene u obitelji žene nisu imale tabletiće na telki i šparhetu. Hvala im.

[Pješčani sat]

Zaboravljate da se ljudi s godinama mijenjaju, ne grizu jednako jako i karakter se mijenja.
Ne možete očekivati da će netko biti jednako jak cijeli svoj život. ako smo svjesni da tijelo slabi, malo mi je nerealno imati ista visoka očekivanja od duha kroz nečiji cijeli život.

[Colospa Retard]

ja sam najnormalnija i najveselija osoba u svojoj familiji. pa si vi mislite.

[Saronge]

U familiji s imam dugu liniju jakih zena. Po prabaci s tatine strane je obitelj dobila prezime, i to u Dalmatinskoj zagori. Baka ima svojih siza, ali je progresivna za svoje godine i hrabra na svoj nacin. Majka je zmaj. I ja i sestra smo lavice jer nas je ona tako odgojila... Muzjaci... Eh, tu je vec banana. Kako je kod vas?

Sent from my 5010X using Tapatalk

[Pangaea]

tiluriumm kaže:

Al ajde, sredi tata pretrage, vodi je doktorima, traži usluge, dvaput se osramotio, kod pedijatra, jer joj zapravo nije ništa, a sad nedavno za fizikalnu terapiju za leđa jer je počela doktorici pametovat da što će to njoj, pa ju je ova izbacila, ako vama ne treba ima ljudi kojima treba...

Zašto je tvoj tata vodio tvoju baku pedijatru?

[tiluriumm]

Haha ne znam jel bio lapsus zbog tema o djeci i dojenju ili autocorrect poludio, ortopedu

Sent from my SM-G930F using Tapatalk

[Pješčani sat]

Ja sam mislila da je pedijatar neki obiteljski prijatelj.

[tiluriumm]

Ma kuka stalno za koljena, vodio je snimat, kaže pedijatar hrskavica je malo otišla, al budu li moja koljena za 10g (znači nekih 50) kao što su vaša u 85.g potpisujem odmah... Ona njemu da šta on zna, da se ona nanosala, nakopala bla bla... Tako neka scena je bila.
I sad opet sa fizioterapeuticom... Težak karakter ajme...
20+ godina ona zaziva da umre, da je uzme Bog i slične predstave. Uredno se rugamo s njom da nismo mi te sreće, da je neće ni Bog ni vrag
Inače je stvarno ok mimo toga što se žali na kralježnicu, tu i tamo malo tlak, šećer šetaju, po starački, ništa teško ni od čega se umire. A prabaka je doživjela 96, s tim da je slomila kuk kad je u 93. pala. Da nije toga bilo možda bi i dulje jer ju je to dosta psihički oslabilo, nije se tad moglo ni operirat i sjećam se da je te zadnje godine uglavnom preležala.
Tako da mi imamo svoju zmajicu koja će nas nadživit i usput nam popit mozak al bar treniramo živce i strpljenje.

Sent from my SM-G930F using Tapatalk

[nalij pero]

Saronge kaže:

U familiji s imam dugu liniju jakih zena. Po prabaci s tatine strane je obitelj dobila prezime, i to u Dalmatinskoj zagori. Baka ima svojih siza, ali je progresivna za svoje godine i hrabra na svoj nacin. Majka je zmaj. I ja i sestra smo lavice jer nas je ona tako odgojila... Muzjaci... Eh, tu je vec banana. Kako je kod vas?

Sent from my 5010X using Tapatalk

Ako se ne varam to samo znači da se pradeda 'priženio'.
To bi ti Orakičin i moj frend znao odmah.

[Pješčani sat]

tiluriumm kaže:

Ma kuka stalno za koljena, vodio je snimat, kaže pedijatar hrskavica je malo otišla, al budu li moja koljena za 10g (znači nekih 50) kao što su vaša u 85.g potpisujem odmah... Ona njemu da šta on zna, da se ona nanosala, nakopala bla bla... Tako neka scena je bila.
I sad opet sa fizioterapeuticom... Težak karakter ajme...
20+ godina ona zaziva da umre, da je uzme Bog i slične predstave. Uredno se rugamo s njom da nismo mi te sreće, da je neće ni Bog ni vrag
Inače je stvarno ok mimo toga što se žali na kralježnicu, tu i tamo malo tlak, šećer šetaju, po starački, ništa teško ni od čega se umire. A prabaka je doživjela 96, s tim da je slomila kuk kad je u 93. pala. Da nije toga bilo možda bi i dulje jer ju je to dosta psihički oslabilo, nije se tad moglo ni operirat i sjećam se da je te zadnje godine uglavnom preležala.
Tako da mi imamo svoju zmajicu koja će nas nadživit i usput nam popit mozak al bar treniramo živce i strpljenje.

Sent from my SM-G930F using Tapatalk

Evo ga opet, pedijatar!