Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija

Psihologija Vodič kroz um i ponašanje za entuzijaste. Podforum: Psihokauč

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 14.04.2017., 15:41   #61
kad sam od 6-12 godine, totalna sloboda. sve nakon toga je CISTO pranje mozga bilo.
__________________
Destiny is a Bitch
Path to hell is paved with good intentions.
Za svako dobro djelo koje napravis , dva loša ti slijede
Daybreaker121 is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.04.2017., 16:33   #62
Quote:
jedan-od kaže: Pogledaj post
Ne vidim da sam napisao nešto hrabro. Jednostavno se tako osječam. Ja ne mogu odrediti zbog čega se tako osječam.
To je osnovni problem. Da to saznam onda bih i mogao napraviti nešto da se to poboljša.

Ovo si opisala bolje nego ja u prošlom postu: "praznina, nemir i nezadovoljstvo". Meni ne fali neka druga žena, nikad nisam prevario svoju suprugu. Ne nedostaje mi ništa materijalno, koliko imam meni je to dosta.

Ali ti osječaji "ubijaju" iz nutra. Ne sječam se kad sam se zadnji put nasmijao, kad sam mogao reći da se osječam OK...
"Izvana" izgledam Ok, ali iz nutra ludim. Koliko sam puta želio s nekim popričati o tome, jer sam mislio da mi bude lakše, ali su me ljudi popljuvali i rekli da izmišljam.
Jedino to razumije jedna forumašica koja i sama to prolazi / dio je prošla.

Istina je i to da se hrpa ljudi osječa tako, ali šuti o tome.
Baš sam jučer otvorio temu na ovo jer sam u istoj situaciji, sad znam da nisam jedini i ne mogu reći da sam sretan zbog toga ali nikad nisam pronašao unutarnji mir iako imam dobar život. I drugi ljudi mi kažu da mi ništa ne fali, tipa zdrav sam, imam posao, vezu, krov nad glavom, nisam nikome dužan, ali opet ne mogu reći da mi je to malo to je sve što čovjeku treba u životu no opet imam taj osjećaj koji mi dolazi s vremena na vrijeme da to nije život kakav ja želim fali mi nešto u životu da bi pronašao unutarnji mir. Imam snove kao i svaki drugi čovjek i nastojim ostvariti koliko mogu ne težim ka nerealnom ali možda i tu je kvaka ne živim onako kako bi htio dok neki ljudi tako žive i onda se ponekad zapitam zašto ja nisam tamo gdje su "oni" ili zašto nisam kao "oni" i zašto ja nisam u mogućnosti kao "oni" zašto ja ne mogu kao "oni" milijun stvari ali ja sam tu gdje jesam i nastojim biti svoj, stvar je vjerovatno u tome što ne radim posao iz snova, ne živim život po svojim pravilima već po tuđim, što moram polagati račune na sve strane i što moram gledati iste face, iste ulice ali tu nema lošega i to je problem jer živim dobro no nije to-to i kad malo razmislim vjerovatno jer nemam tu slobodu i život koji sanjam nemam ni unutarnji mir ali, u glavnom malo tko živi život kao san, ispunjen totalno, ok ima onih koji su zadovoljni svime to je već do karaktera, ljudi koje male stvari čine sretnima no mene ništa ne čini sretnim iako živim dobro uvijek osjećam neki nedostatak. Ja se tako osjećam unatrag dvije godine totalno bez veze prije toga sam bio drugačiji ne znam jeli depresija ali nisam zadovoljan ničime ni poslom, ni okolinom, ni ljudima često se osjećam loše a imam dovoljno razloga da budem sretan kad pogledam oko sebe ali to mi očito nije dovoljno.
__________________
The right man in the wrong place can make all the difference in the world.
DrGordonFreeman is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.04.2017., 02:08   #63
Bas me potice na razmisljanje. No do sada najnajnajbolje stvari koje su mi se ikada dogodile kad sam imala 17 i 30 g. Najbolja faza je bila studij, tada sam imala priliku upoznati predivne kolege i graditi raznorazne interesantne projekte i razbibrige. Faza uzasa mi je definitivno osnovna skola koja je ostavila gorak okus u ustima, bas mi je bila jako teska....no uvijek se u zivotu nadje nas andjeo cuvar
__________________
De lingua stulta, veniunt incomodia multa.
Piggy is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.04.2017., 10:04   #64
Evo baš danas slušam na Otvorenom radiju kako kaže da smo najsretniji u 23. god i 69. god
melm is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.04.2017., 10:15   #65
Ja bih rekla da je meni bila najsretnija 18. godina, završene srednjoškolske brige, ulazak u "odrasle" godine, osjećala sam se važno i zrelo!!
melm is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.04.2017., 10:53   #66
Quote:
melm kaže: Pogledaj post
Evo baš danas slušam na Otvorenom radiju kako kaže da smo najsretniji u 23. god i 69. god
Onda to ispada tako da kad se udje u neke ozbiljnije veze i brak vise nema tolike srece
salevart is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.04.2017., 11:40   #67
Meni je sreća rasla s godinama, tamo negdje u srednjoj sam napokon postala sretna (izliječila sam neke svoje frustracije, a karakterne mane stavila donekle pod kontrolu vlastite volje), fakultet je bio čisto zadovoljstvo (naravno sve osim bas samog faksa, jer sam njega doslovno odradila u minimumu), a razdoblje kada smo tadašnji dečko i ja počeli raditi, cisti hedonizam!

Iako nikad nisam brijala na obitelj i djecu, kad nam se dijete zalomilo (nakon 7 godina veze u mojoj 28 god moralo nam se zalomit), oboje smo bili pomalo razočarani sto ćemo sad voditi nekakav obiteljsko zivot. Kakve budale! Tek nam je tada počelo razdoblje prave životne sreće, nešto kako je jedna forumasica već napisala, sve se upotpunilo, zaokružilo i imalo je smisla. Stvarno ti u tom periodu ništa nije teško i sve te veseli. Nenaspavan i umoran, trčiš okolo s ogromnim osmjehom na licu i iz dana u dan savladavaš sve vise zadataka, kojima svoj život šalješ u točno onom pravcu u kojem ti i tvoj mali kolektiv to želite. I bas vas briga sto će bilo tko drugi teći o tome, jer za one izvana te uvijek i tako bolio k, a tvoji doma su napokon naučili da se ne petljaju u vaš način.
RobCat is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.04.2017., 16:37   #68
Nikad.

Mogu ja iz svoje perspektive sad, sa problemima koji me sad muče, odlučiti da je ono što me mučilo kad sam imala xy godina ustvari mačji kašalj i da sam tad guštala. Ili bar trebala.
No jesam li?

Ne, ne postoji neki period u kojem sam bila sretna.
Postoje periodi koji iz današnje perspektive djeluju lakše ili sretnije nego što su ustvari bili.
Dovoljno je samo da se potrudim prisjetiti kako sam se osjećala tada. Lako je sa nekom "mudrošću" i odmakom zaboraviti loše i sjećati se samo nekih lijepih događaja iz određenih perioda, no kad se stvarno vratiš u to vrijeme...

Tako da ne - nikad nisam bila sretna.
dire Dawn is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.04.2017., 11:53   #69
Za vrijeme studiranja. Premda je fakultet bio veća obveza pa je bilo manje slobodnog vremena nego prije, opet je bilo te neopterećenosti (tipa, što ako) i puno više spontanosti. Isto tako, fakultet je bio poglaviti izvor stjecanja novih prijatelja (doduše, bilo je toga i prije u drugim okolnostima, ali nikad u toliko mjeri i da smo baš onako kliknuli na prvu), a s kojima je i način zabave bio pravo otkriće jer je jednim dijelom bio drugačiji od načina zabave kakvog sam imala prije.

No, uvijek postoji mogućnost da uz ovaj period života s vremenom dodam i još pokoji.
CaptainProton is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.04.2017., 14:04   #70
@dire Dawn +1

Uzela si mi slova iz tipkovnice
__________________
I've never been confronted with my own thoughts
They don't bother me when I'm alone...
Lex Luthor is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.04.2017., 09:20   #71
Vrtićko doba i razdoblje od 1.-4. razreda OŠ. Igra, društvo, nikakve pretjerane obaveze, sloboda, veselje...
GretaLouise is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.04.2017., 18:35   #72
Definitivno je to cijeli period do prvog dana mog radnog staza, od tada je zivot samo blamaza, srcom ja sam poceo raditi ono pravo i aktivno relativno kasno, sa svojih nekih 28 godina. Sve prije toga je bio period u kojem sam bio konstantno sretan, nekad manje, nekad vise ali sam stalno bio sretan na svoj nacin.
Samsung2007 is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.04.2017., 23:28   #73
pa rekla bih da je to ono razdoblje tokom kojeg su jos sva vrata otvorena, sve je moguce, ako se (tek) sutra pocnes truditi onda to nema veze jer to nece utjecati, i dalje je sve moguce
: )))

onaj dio zivota kada jos nismo sve otkrili i vidjeli, kada nad nama vlada ona lagano infantilna naivnost i znatizelja a istovremeno znamo da nam nisu nadlozena nikakva ogranicenja, ono kada mislimo da svijet dobar i sve je moguce i uzbudljivo...samo nebo je granica a i to nije sigurno jer su oblaci tako meki poput jastuka, bas ono super za daljnje sanjarenje..

ono kada dopustimo zvijezdama i neonskom svjetlu da nas zacaraju svojim sjajom, kada otkrijemo savrsen odsjaj boce rosé vina, ono kada je i najobicnije poeticno i lijepo, kada je zivot jos pun iznenadjenja.

neki dan sam bas citala da se neki profesor ekonomista sjetio tvrditi da je vrhunac zivota u 23. godini a onda krivulja ide polako prema dolje...optmisticno zar ne : ))

ali opcenito je valjda svako razdoblje u zivotu sretno razdoblje ako je covjek fizicki i psihicki zdrav, ako su hormoni ok i ako je spreman vidjeti ljepotu u jednostavnim stvarima





***oklm***
fairlyamarena is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.10.2017., 21:42   #74
Razdoblje od 21-23godine...


Poslano sa mog Lenovo A1000 koristeći Tapatalk
__________________
"Gledam te kako stojiš,ljubiš me i zvijezde brojiš,kako kažeš da su naše sve.."
plavi-safir is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.10.2017., 21:53   #75
Quote:
plavi-safir kaže: Pogledaj post
Razdoblje od 21-23godine...
mogla bih se sloziti! doba fakulteta..
sad me *ebe okp pa variram s raspolozenjima i emocijama
__________________
gdje je nestao covjek?? gdje se skriva on???
mejan is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.10.2017., 22:38   #76
uf, najviše mi je žao što nisam imala to iskustvo fakulteta.
i bila sam jedino sretna negdje ko mala, kad me teta čuvala. tada sam se osječala sigurno, sretno, i sječam se da mi je otkrivala svijet knjiga, svijet opčenito. od 4 g do danas, nisam bila sretna, stalno manje više zabrinuta, tjeskobna..ponižena. bjesna. jbg. mantra svih sjebanh ljudi, moglo je biti i gore
__________________
And although my eyes were open wide
They might have just as well been closed..
Kymatica is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.10.2017., 22:50   #77
ovo danas. lova + sloboda + ... ok, samo to dvoje.
seskal is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.10.2017., 02:26   #78
Na faxu,dok je on bio tu, dok je cijela ekipa bila tamo, dok sam putovala vlakom na fax...
__________________
~The world is big and I want to have a good look before it gets dark. ~
Chem is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.10.2017., 06:48   #79
Srednja skola definitivno, imala odlicno drustvo u skoli, izvan skole, toliko je dobro bilo da je kraj tog razdoblja bio mi takav sok, sad smo odrasli i svak je isa na svoju stranu, ali srce me vuce da ponovim ludosti koje smo radili

Najdraza mi je spontanost bila, zvone pozivi, neko se sitija toga, amo, idemo, nema "kako cemo", nego "ocemo" .... fali mi to razdbolje.. al sta je tu je...

Ja sam shvatila da sreca proizlazi iz toga da kako se mjenjaju ljudi oko nas, zivotne okolnosti, mi moramo se PRILAGODITI tome i u novim okolnostima naci radost.

NIKAKO zaboraviti da smo bili djeca, sacuvat ono dicje, uzivat u IGRANJU sam sa sobom, otkrivanju kroz dokumentarce, knjige, putopise i slicno o svijetu, mislim da je to ono iskonsko u nama, nemojmo jurit za parama, karijerom, ok tko to voli i status ok, ali nakon toga, najgore je citat negativne novine i upalit TV, kad smo dica bili gledali smo crtice, to nas je opustalo zabavljalo, ne sican se da mi je ka ditetu bilo vazno koliko je ljudi poginulo na vijestima u crnoj kronici, sreca je spustit se na razinu diteta i smatrat to ispravnim, imat taj dio pod "obavezu" u odrasloj dobi.

Ova me tema razveselila i popravila mi misljenje o zivotu.

Zadnje uređivanje Splićankaa : 02.10.2017. at 07:09.
Splićankaa is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.10.2017., 09:48   #80
Na faksu, i to shvaćam tek sad kad sam ga završila. Bila sam slobodna, bezbrižna, imala puno više vremena za razvoj, napredak i učenje, prilike su se otvarale na sve strane, upoznavala sam dosta novih ljudi i neprestano bila okružena ljudima. Uz to sam stvarno voljela ono što sam studirala pa je sve išlo glatko. Sada mi fali to razdoblje jer su me u životu nakon faksa zadesile neke nepredviđene situacije (bolest u obitelji), slobode je puno manje, poslovi koje obavljam imaju drugačiji ritam, društvo se prorijedilo na nekoliko najbližih ljudi. Dok sam studirala, kako to obično biva, nisam shvaćala koliko sam bila sretna jer sam bila opterećena nekim drugim problemima. Eto, to je taj paradoks valjda. Čovjek tek kasnije shvati što je imao.
__________________
čisto protuslovlje
rachael is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 06:53.