Tex Willer

[Altairfan]

Specijal je na kioscima.

Prelijepo izdanje.

[Ezra Boone]

br.3, Specijal Tex, Znak zmije

Crtež; Aurellio Galleppini

- loše. Vrlo loše. Crtanje u stilu Ferrija, to je učenik Galleppini. Ali on je to još lošije odradio.
Nespretno, neprecizno, neodmjereno, nedopadljivo,neugledno, nepotentno.
Galleppini je po meni vjerojatno najlošiji autor Tex-a.
Vrlo sam kritičan prema g.Galleppiniju.
I naslovnica je daleko, daleko ispod ranga g.Ville, koji je genije galaktičkih razmjera.

Što je dobro ?
Ima u Galleppiniju koja iskra potencijala, dakako. Nije sasma loš ili tragičan kako se na koncu da zaključiti.
Mene je iznimno razveselila utvrda Huachuci.
Odlična ideja.
Podsjetilo me na istu ideju iz stripa Kit Tellera, gdje je u klasičnoj pustari smještena rendžerska utvrda, napravljena od trupaca sa stražarskim kulama.
Ovdje je utvrda realno načinjena od kamenih blokova sa drvenom nadgradnjom u obliku kula.
To je sjajno kod stripa što možete stvoriti "vlastitu realnost".
Utvrda od obrađenih trupaca u pustari kanjonskog pejsaža je upravo to što strip može. Pomaknuti granice što oko iznenađuje, a potiče mentalne snage u nama.

Dakle, to bih izdvojio kao moment koji je mene smijem reći razveselio jer je tuga nastupila odmah čim sam vidio prvu stranicu i iuočio da je Galleppini autor.

Naravno to mene nije spriječilo da pribavim ovaj broj i uvrstim ga u vlastitu kolekciju.
Smijem se usuditi reći da nije sve kako želimo da bude i neka tako bude.
Veselim se idućoj epizodi gdje sigurno neće Galleppini djelovati.

Dodao bih da je epizoda Znak zmije, iako očajno nacrtana, vrlo snažna priča. Ima strahovit okret u akciji, drži visokodinamični pristup uzbuđenju.
Akcija je nabijena.
Pucnjava, akcija, krici, topot konja.
To je što nas čini pratiteljima nekog života koji nam se događa kada čitamo strip i ulazi nam pod kožu i kolaju nam čestice toga u krvi.

[Ezra Boone]

Ezra Boone kaže:

br.3, Specijal Tex, Znak zmije

Crtež; Aurellio Galleppini

- loše. Vrlo loše. Crtanje u stilu Ferrija, to je učenik Galleppini. Ali on je to još lošije odradio.
Nespretno, neprecizno, neodmjereno, nedopadljivo,neugledno, nepotentno.
Galleppini je po meni vjerojatno najlošiji autor Tex-a.
Vrlo sam kritičan prema g.Galleppiniju.
I naslovnica je daleko, daleko ispod ranga g.Ville, koji je genije galaktičkih razmjera.

Što je dobro ?
Ima u Galleppiniju koja iskra potencijala, dakako. Nije sasma loš ili tragičan kako se na koncu da zaključiti.
Mene je iznimno razveselila utvrda Huachuci.
Odlična ideja.
Podsjetilo me na istu ideju iz stripa Kit Tellera, gdje je u klasičnoj pustari smještena rendžerska utvrda, napravljena od trupaca sa stražarskim kulama.
Ovdje je utvrda realno načinjena od kamenih blokova sa drvenom nadgradnjom u obliku kula.
To je sjajno kod stripa što možete stvoriti "vlastitu realnost".
Utvrda od obrađenih trupaca u pustari kanjonskog pejsaža je upravo to što strip može. Pomaknuti granice što oko iznenađuje, a potiče mentalne snage u nama.

Dakle, to bih izdvojio kao moment koji je mene smijem reći razveselio jer je tuga nastupila odmah čim sam vidio prvu stranicu i iuočio da je Galleppini autor.

Naravno to mene nije spriječilo da pribavim ovaj broj i uvrstim ga u vlastitu kolekciju.
Smijem se usuditi reći da nije sve kako želimo da bude i neka tako bude.
Veselim se idućoj epizodi gdje sigurno neće Galleppini djelovati.

Dodao bih da je epizoda Znak zmije, iako očajno nacrtana, vrlo snažna priča. Ima strahovit okret u akciji, drži visokodinamični pristup uzbuđenju.
Akcija je nabijena.
Pucnjava, akcija, krici, topot konja.
To je što nas čini pratiteljima nekog života koji nam se događa kada čitamo strip i ulazi nam pod kožu i kolaju nam čestice toga u krvi.

Nastavno na rečeno, želim dopuniti dojam.

Pogledajte očajni prijevod.
Iznimno loše odrađeno.
Na stranici 30 Tex odgovara komandantu garnizona riječima;
Mada znamo da ćete nas uvaliti u velika govna nećemo se povući.
Smisao je ok, aliTex se ne bi koristio tim slijedom riječi.
To nije razina.

A onda na koncu epizode imate spaljivanje knjige o tajnama alkemije.
Umjesto da je knjiga ostala u rukama mrtvog Sebasitana, smijemo reći alter-druida, Tex je oduzima iz mrtvo hladnih ruku alkemičlara te je baca u vatru.
Totalno promašena ideja.
Spaljivanje knjige. Ideja je nacistička ili djetninje nezrela.
Knjige se ne spaljuju. Znanje se ne uništava.
Galleppini je to tragično loše odradio.

Jako sam žalostan zbog ove epizode. Tako loše odrađene epizode čine strip lošim umjetničkim djelom.
Ne mogu riječima izraziti koliko je to trebalo spriječiti.
Galleppini nikada nije smio pristupiti crtanju Tex-a.

[Altairfan]

Na kioscima je novi klasik.

Tex klasik 58: Spaljena zemlja

[Altairfan]

Na kioske je danas stigao novi redovni.

Tex 205: Prokleta zemlja

[Ezra Boone]

br.205., Tex, Prokleta zemlja

Crtao; A. Font

- Font je suveren autor koji vlada prostorom, vremenom, dimenzijom stripa koji čini tu umjetnost višom, boljom, jačom, dalekosežnijom, nadmoćnijom, dubljom, širom,...
Font vlada, on upravlja pričom, kako smatra da jest najbolje.
On iz sebe izvlači ono najbolje.

Ova epizoda to jest. Oličenje Fontovog djela. Pustolovina sa naznakama drame, trilera, napetosti.
Font iziskuje od čitatelja da prisustvuje, da bude uključen.
Biti angažiran i pratiti priču, to Font traži.
Zašto ?
Jer Font računa da vas zanima poanta.
Poruka.
To je vrlo važno.

Font šalje poruku i želi biti shvaćen.
S time se obuhvaća ukupnost stripa.
Poruka.
Motiv.
Smisao.
Inspiracija.

Važna ljudska pitanja.
Strip je dimenzija kreiranja djela po naumu misli, mašte.
Ono što se stvorilo u vašoj mašti je unikatno djelo.
Samo genije to uspije pretvoriti u stvarnost.
Font je genije.
Strip je genijalna umjetnost.

Poruka je poslana

[Ezra Boone]

Nastavno na epizodu Prokleta zemlja dopustite mi još par riječi.
Razmišljam o autoru Fontu, o njegovom načinu rada.
Kako fokusira likove, kako barata pričom.
Onda uzmem u mjeru oko..Pogledajte scene vjetra na plainsu...doslovno osjećam vjetar na stranicama..Osjećam miris prerije.
Prve stranice obećavaju vrhunski narativ epizode.
To je Font.

Pratim stranice, pa se vratim unazad..Slijed koji teče. A uvijek doza neizvjenosti.
Prijetnje koja postoji.
Što me ustvari Tex naučio ?
Da je strah prirodan. Da on postoji u nama, ali nemojmo mu pridavati previše značaja jer je nezahvalan istog trenutka kada nestane.
On je samo golicavi element naše biologije.

Porter, koji je bio pratio Lymana u Texas ubijen od Benetta. Obračun dosljedan hladnokrvnosti Fonta koji umije držati dimenziju idealnog i stvarnog.
U stripu se pogiba. Život nije obećan kao što smo naumili misliti.
Font uporno uči da očekujemo iznenađenja.
Pogledajte posljednje stranice...
To je majstor dočaravanja.
Font stvara percepciju.

On nas uči oslikavati naša iskustva.

Biti autor stripa znači da moraš biti i psiholog.
Moraš poznavati emocije, mimike, grimase, pokrete. Iz njih i ponašanja.
To je složen proces učenja od ljudi da bi ponovo vratio ljudima njihovo iskustvo, ali kroz pouku.

Font je nadasve učitelj.