To prokleto starenje...

[Gustavo]

U dvadesetima sam mislio kak su oni u tridesetima stari, u tridesetima i poslije više nisam razmišljao o tome. U biti razmišljao sam al sam se naučio pomiriti s stvarima koje ne mogu promijeniti.

[biljcica]

My time kaže:

Kaka starost sa 32 godine?
Pa tek sad si najbolja - zrela, iskusna, a još dobro izgledaš.
Ja sam sada 50+ i tek sada počinjem osjećati da starim.
Sve do 50e godine sam se osjećala mlado i puna života.
Mislim da je tvoj najveći problem što se uspoređuješ sa puno mlađima.
To nemoj raditi. Znam kada sam ja napunila 40, to mi je bilo zastrašujuće.
Ali sam onda pomislila - što bi dali oni od 50 da im je sada 40?
I tako kada sam napunila 50, isto sam rekla za one od 60 i osjećala se odlično.
Ne možeš cijeli život biti mlada neiskusna cura. Još je gore kad u zrelim godinama žene počnu izigravati curice. To je smješno.
Počni se šmnikati, to jako puno pomaže. Odi u neki kozmetički salon da te našminka profesionalac, vidjet ćeš koja je to razlike - žena bez šmnike i dotjerana žela. Ali to opet ne znači da se moraš osjećati kao klinka od 19.
U životu moramo prihvatiti promjene jer su one neminovne.

tako nekako slicno i ja razmisljam..

doduse meni su 40+ i jako dobro se drzim za te svoje godine.. a nadam se da ce tako i ostati..

kak se ono kaze: dostojanstveno starenje..
cak se i radujem u neku ruku mojim 50tim, 60tim... osvrnut se sto sam sve postigla, koliko sam se promjenila karakterno, izgledom, duhom... imam jos toliko ideja sto sve hocu uraditi i postici, pogotovo kad mi dijete odraste i kad odem u penziju.

kad vidim nekad one starije, sredjene zene, mislim si, tako otprilike zelim i ja izgledat.. umjerena, stara dama.. daj Boze samo zdravlja i vitalnosti. i ne bih se vracala u svoje 20te da mi netko plati, ma cak ni pocetak 30tih..

a sto se muskaraca tice i flertanja... nemam uopce potrebu biti zapazena pogotovo od pojedinih dobnih skupina.. dapace, da mi se neki "klinjo" obrati u onom nekom smislu, pitala bih se gdje sam pogresila kad je on "primio" takav signal.

[Orlandia]

Ne kužim to naglo starenje u roku od dvije godine? Kako to objesila se faca, ogrubjele crte lice? Je'l neko po tebi posuo kakvu kiselinu?
I uopće govoriti o starosti s 32 godine je bizarno. Ja sam u tim godinama mogla razbijati orahe na guzi.

[bijelatama]

uf uf, demon starenja te opsjeo i tvoje vrijeme je gotovo, veliš .
teske boli te snasle jer svaki pajcek ne rokče za tobom na cesti, a prodavačice u tebi ne vide vise curicu pa ne tepaju "buci buci bu",
malo te zezam
nesto te pokosilo u glavi, godine s tim nemaju veze.
prije stav prema samoj sebi kao odgovornom bicu.

ne zivimo da bi se svidjeli sto vecem broju ljudi niti da bi nas okolina tapšala.
i meni su nakon tridesete po prvi puta rekli "vi", "gospodjo"..znate, niste samo simpaticna draga klinka i za vas, madam ne brine niko osim vas
Starenje nije demon vec priroda zivljenja.
Ja sam blizu šezdeset, pustam svoju boju kose, lijepa je,
imam puno bora, ne pomazu tu kreme, kad te krene, krene
Puno citam, uzivam u prirodi,vplivam s gustom delfina!!
Ne zelim biti mlada niti kao mladi al se ne osjecam starom!
U svakom dobu zivota nedto je prekrasno a nesto zahtjevno i tesko.
U svakom.
Nek ti klikne ljubav za život !
Pa bu sve lakše !

[Yuna]

Joj i mene je užasno strah starenja. Ja sam tek u srednjim 20-ima i nemam još nikakve bore ni tragove starenja osim što mi je lice malo ozbiljnije nego kad sam imala 16, ali to mi je i ljepše pa ne smeta. Već razmatram operacije na koje ću u 30-ima Uvijek si govorim da je dobro dokle god me traže osobnu

Primijetila sam da se ne šminkaš što mislim da je velika greška jer šminka može jako osvježiti i pomladiti lice. A bore se barem danas mogu lako popeglati i koža zategnuti iako mislim da tebi to još nije potrebno. Također svježa boja kose s odsjajem može jako pomladiti.
Kakve kreme koristiš? Navodno za učinak treba iskeširati min. 500 kuna.

[Don`t cry]

Alieta kaže:

Pokrećem ovu temu u nadi da nisam jedina s problemom prihvaćanja starenja i da ću pronaći još srodnih duša s kojima se mogu podijeliti sve muke i more vezane za proces mirenja s činjenicom da mladost nesmiljeno prolazi, ostavljajući za sobom sve ružniji odraz u zrcalu, sve lošije zdravlje i sve veće odbacivanje od strane društva.

Naime, spomenuti proces za mene je tek počeo. Još do prije dvije godine bila sam lijepa i mlađahnog izgleda, djevojka kojoj su svi davali i po deset godina manje od kronološke dobi. A onda, odjednom, vrtoglavi zaokret nakon 30.
Potpuni gubitak mladenačke svježine, crte lica sve grublje i ružnije, mišići nekako izvitopereni i robusnog izgleda... Nekoliko puta mi se dogodilo da me ljudi, koji me duže vrijeme nisu vidjeli, ne prepoznaju dok hodam ulicom, a kad im se predstavim govore da sam se nevjerojatno promijenila, izbjegavajući dati objašnjenje kako. Također, povremeno mi se događa da me nepoznati ljudi oslovljavaju s "gospođo", što znači da me vide kao sredovječnu ženu kojoj bi dali ne 32 (koliko imam) već više od 40 godina. Premda sam još uvijek dobrog zdravlja, zdravo živim i jedem, redovito vježbam i puno se krećem, te koristim revitalizirajuće kreme za lice i uopće se ne šminkam, shvatila sam da me demon zvan starenje već podosta opsjeo i da je moje vrijeme gotovo.
Na starost i starenje ne gledam negativno samo zbog ružnog izgleda, već i zbog stava društva prema osobama starijim od 30 godina. Primjerice, dok su mi se još prije par godina prodavačice u dućanima ljubazno smiješile i bile na usluzi kao "mladom, nedovoljno zrelom i pomalo izgubljenom stvorenju, koje mnoge stvari još uvijek radi prvi put" , danas kad me vide drže se ozbiljno i hladno, samo još fali da me pošalju na jedno mjesto i kažu mi: "Gubi se stara što prije, zar ne vidiš da i bez tebe imamo previše posla!"
Također, slično je i u zdravstvu. Dok su mi još maloprije liječnici pri prvom pregledu pomno i s puno volje objašnjavali uzroke, tijek i način liječenja neke moje bolesti, sad me otpile već s vrata, ne proboravnim u ambulanti više od pet minuta!
A da ne govorimo o muškarcima: prije još 2, 3 godine okretali su se za mnom komentirajući moj dobar izgled, i htjeli biti sa mnom, a danas... Svi odreda prolaze pokraj mene kao da sam postala duh!

Iz navedenih razloga, postala sam do beskraja nesigurna u sebe. Ulicom hodam spuštene glave, ne izlazim više s istom radošću kao nekad, puno plačem i povlačim se u samoću. Osjećam se bezvrijedno i odbačeno, jadno, ružno i krajnje nezadovoljno sobom.
Čak sam krenula na psihoterapije, ne bi li dobila stručnu pomoć i savjet, ali stalno naklapanje o "prihvaćanju zrelih godina i vlastite ženstvenosti" nije me nimalo ohrabrilo i potaknulo da u glavi napravim neki preokret.

Da ne duljim, ima li vas ovdje još takvih sa sličnim problemom i ako da, kako se s njim nosite?
Voljela bih čuti i savjet nekog stručnjaka iz područja psihologije, ali molim - bez floskula tipa: "Morate se samoostvariti i prihvatiti proces starenja kao nešto normalno." jer ja sam već samoostvarena, a taj ogavni truli proces jednostavno NE MOGU prihvatiti koliko je odvratan ne samo fizički, nego i u psihološkom i socijalnom smislu!

zaboldala sam ove neke ključne, po meni, dijelove.
odbacivanje od strane društva s 32 godine. u redu, ajd mi onda objasni što rade svi ovi stariji od 35? a tek nedaj bože i jadni oni stariji od 50 skrivaju se negdje u planini u pećini ili u šumetini da ih ne bi netko slučajno vidio
ne gledaju te frajeri, a svjesna si da si u depresiji, da hodaš pognute glave i neuređena tj iz tebe izvire NEživot, u tebi nema nikakve radosti življenja. Ne znam jesi li tog svjesna tj da se ispravim, tako zvučiš.

Imaš fiksaciju. Fiksaciju na proces starenja. Svi to prolazimo ali na kratko. Prihvatimo to kao nešto neminovno i idemo dalje. Kaj da drugo radimo kad je to tako, ljudi smo, nismo od plastike. po tebi ispada da bi se svi iznad 30te trebali odseliti na planetu starih

ne sviđa ti se klasični savjet o prihvaćanju zrelih godina i vlastite ženstvenosti. ok, a kako ćeš, ako to doslovno ne prihvatiš, preživjeti? i kako ćeš, ako i preživiš svoj život prOživjeti? u depri, pognute glave, svakodnevno vrtiti kretenske postavke koje trenutno muče tvoj mozak? ne znam. razmisli kako ćeš jer trenutno samo gubiš vrijeme na fiksaciju, a život prolazi i ti si sve starija.

ako imaš love, probaj promijeniti terapeuta. možda idući bude bolji. ako vježbaš, nastavi. netko ti je već napisao, šminkaj se, odi na tretmane, napravi nešto da ti se pokuša poboljšati izgled. vjeruj, postoji bolest gdje se ljudi iskrivljeno vide u ogledalu zbog svog psihičkog stanja. ja zaista ne vjerujem da ti s 32, možeš izgledati tako očajno lošije nego s 30 ako si zdrava i uredno živiš bez poroka droze, alkohola i cigara

[Jizzus]

Možda bi mogla imati neku aferu, ako nisi u vezi, obično se ljudi tad osjećaju mlado.

[gordan72]

Eh, da su meni 32 gdje bi mi bio kraj

Jasno, star si onoliko koliko osjećaš da si star ... ja se sad osjećam mlađe nego s 32 ...
poznat je i meni taj fenomen naglog starenja, ali nisam baš vidio osobe u 30-ima s tim fenomenom .. po mom iskustvu to ide tamo negdje u 60-70-ima.

A odbacivanje društva ... to mi tek nije jasno... ja ga ne doživljavam sad na pragu 50-ih.

Ali bitno je ne zapustiti se . .ako se sad predaš, za 2 godine ćeš imati ne 34, nego 74 godine (u glavi).
Sredi se, vježbaj .. to ti je jako važno, pogotovo nakon 40e godine života.
Upiši neki tečaj, druži se s mladim ljudima ( i s ljudima svoje dobi) ... koketiraj malo, pa ćeš vidjeti kako te mlađi ne prihvaćaju

A starenje.. naravno da godine idu ... i treba biti u skladu s njima ... kad osjetiš da ti trebaju sve dulje ruke da pročitaš sitni tekst, ili kad nemaš tu gipkost ili snagu kao u 30ima .. ali s druge strane imaš neke druge prednosti ... znanje, iskustvo ...


Starenje ... kad sve češće čuješ da su ljudi tvoje dobi smrtno bolesni ili su već mrtvi ... kad ti roditelja više nema, kad ti većine tetki i stričeva više nema, kad ti neke starije braće i sestara, također više nema, kad i sam(a) počeneš doživljavati vlastitu smrtnost i neminovnost smrti ... jebi ga .. to ti je starenje.

Ali ideš koliko možeš .. ne daš godinama da te stiskaju više nego što mogu i trebaju ...

[NiktaX]

autorice, obavezno liječnički pregled. za početak barem osnovni, krv, mokraća itd pa onda hormoni itd. ako si tako oronula fale ti neki nutrijenti ili si bolesna. možda si zbog pomodnih dijeta izbacila nešto iz prehrane pa ti kronično fali.

tridesete su ulazak u odraslu dob, zapravo bi to trebale biti dvadesete ali se pomaklo (kako kod koga) tako da su ovi tvoji strahovi najprije povezani s preuzimanjem odgovornosti. odraslo lice u ogledalu te plaši.

starenje još nije počelo. kod žena ono započinje s ulaskom u menopauzu, tako da ti je ipak malo prerano kukat

[radical change]

Alieta kaže:

Da ne duljim, ima li vas ovdje još takvih sa sličnim problemom i ako da, kako se s njim nosite?
Voljela bih čuti i savjet nekog stručnjaka iz područja psihologije, ali molim - bez floskula tipa: "Morate se samoostvariti i prihvatiti proces starenja kao nešto normalno." jer ja sam već samoostvarena, a taj ogavni truli proces jednostavno NE MOGU prihvatiti koliko je odvratan ne samo fizički, nego i u psihološkom i socijalnom smislu!

Welcome to the club!
37 napunio i ne mogu reći da se osjećam nešto staro ali star jesam. Svatko tko tvrdi drugačije laže samog sebe. Dovoljno se vratiti u mladost i razmisliti kako si gledao osobe koje imaju 35,40+ godina, dakle bili su godište tvog oca, majke i slično. Doživljavala si ih jako ozbiljnima, a ako loša genetika učini svoje već se polako vide i prvi simptomi starosti. Vrijeme čini svoje i našem tijelu i duhu. Naravno da to treba prihvatiti jer biti u ozbiljnim godinama samo znači ne biti više mlad i lud kao nekad, i biti drugačije gledan od strane drugih ljudi koju neku glupost mladom čovjeku još i mogu oprostiti ali tebe u ozbiljnim godinama ne, radilo se od tome da nisi ostvario obitelj, karijeru, stambeno pitanje, samostalan život ili što sve ne.

I tako godine idu i sa sobom nose - promjenu. Tako se najlakše može opisati starost, promjenimo se i drugi nas drugačije doživljavaju, odjednom se oblačimo na nekom drugom odjelu, zanimaju nas neke druge stvari, imaju drugačije interese ali i obveze. Sve je to jedan proces pri kojem ne bismo trebali tugovati već ga prihvatiti jednako kao što smo prihvatiti da nam ispod pazuha rastu dlake kada smo imali 12 godina, da smo punoljetni i odgovorni za sebe kada smo imali 18 i tako redom.
Starost sa sobom nosi i dobro i loše, prednosti su u velikom iskustvu, balansu, kapacitetu stvaranja, intelektu, ostvarenim plodovima rada, obitelji, djeci, partneru i slično. A to što imamo bore na licu, što nam koža već negdje počinje visjet, što jedemo lešo meso i šo nas suprotni spol ne gleda tako požudno kao nekad.. I tako ide život...

Inače ako imaš problem da prebrzo stariš, bilo bi dobro otići na liječnički pregled, mnogo toga može biti razlog.

[Leteća]

Alieta kaže:

Iz navedenih razloga, postala sam do beskraja nesigurna u sebe. Ulicom hodam spuštene glave, ne izlazim više s istom radošću kao nekad, puno plačem i povlačim se u samoću. Osjećam se bezvrijedno i odbačeno, jadno, ružno i krajnje nezadovoljno sobom.

Eto, zato što se tako držiš i ponašaš izgledaš kao baba. Stavi još i crni rubac na glavu pa da dojam bude potpun.

[My time]

Autorici je najveći problem što ju više ne gledaju na ulici i u trgovini joj se ne obraćaju kao maloj curici. WTF
Možeš ti imati i 20 godina, ali ako se ne dotjeraš neće te nitko ni pogledati (kad već patiš za tim).
Ženo daj odrasti, nije ti više 15 godina i pomiri se s tim.
Što će tek biti poslije 50 kad uđeš u menopauzu pa stvarno počneš stariti. Brzo to dođe, nećeš vjerovati
Svako doba nosi svoje ljepote života. Mi stariji se ne bi više vraćali na mladost - bar ne onu koju smo proživjeli.
Da nam je ova pamet i one godine, možda i bi

[Preveza]

Bas ovo ^

Nevezano toliko za temu, ima nesto u zenskim ocima sto se pojavljuje sa godinama..ja ne znam to da objasnim...to je nesto ''tetkasto'' ..grozno zvuci, znam...Ali sam skontala da na stvaranje utice ono sto ti je u glavi, kakav zivot vodis, koliko si pod stresom...Javlja se oko 35, cesto psole 40. Ovako napisano, verovatno samo ja razumem...To sam primetila kada gledam ljude na fejsu, npr.svoje drugarice iz gimnazije, sve imamo isto godina...

Sto se osmeha u prodavnici tice, mislim da on bas nema veze sa godinama kupca, vec sa njegovim osmehom i njegovim duhom ( Znam po svojoj majci koja ima 65+)

[Diego Rivera]

Nedavno sam napunio 30 i kako volim svoj život podijeliti u razdoblja, ovo je na neki način novi početak , novo razdoblje. Mislim si da što napravim u slijedećih 10 godina-napravio sam. Barem većinu toga. Apsolutnu većinu.
Naravno da je život i prije tridesetih postojao i postajat će nakon, ali dosad sam bio u velikim problemima, a nakon toga ću postati prestar za neke stvari, kao npr za školovanje, promjenu struke, osnivanje obitelji i slično.
P.S. To je samo moje razmišljanje o vlastitom životu, ostali se vjerojatno neće složiti sa mnom kad su pitanju njihovi životi.

[nema potrebe]

Preveza kaže:

Bas ovo ^

Nevezano toliko za temu, ima nesto u zenskim ocima sto se pojavljuje sa godinama..ja ne znam to da objasnim...to je nesto ''tetkasto'' ..grozno zvuci, znam...Ali sam skontala da na stvaranje utice ono sto ti je u glavi, kakav zivot vodis, koliko si pod stresom...Javlja se oko 35, cesto psole 40. Ovako napisano, verovatno samo ja razumem...To sam primetila kada gledam ljude na fejsu, npr.svoje drugarice iz gimnazije, sve imamo isto godina...

Sto se osmeha u prodavnici tice, mislim da on bas nema veze sa godinama kupca, vec sa njegovim osmehom i njegovim duhom ( Znam po svojoj majci koja ima 65+)

negdje sam nekada pročitala da dušu gubimo oko 35-te. nisam vjernik, moj post nije vjerskog karaktera. mislim da se "izgubiti dušu" više odnosi na "izgubiti sebe", nisi više mlad, al nisi ni star, iako starenje još nije počelo, kako neki tvrde, promjene se itekako osjete. najčešće se nađeš u posve novoj situaciji u životu (brak, djeca, roditelji - tko ih ima - stare, postaješ svjestan smrtnosti, njihove, svoje). jednostavno, nisi više bezbrižan, to za sobom nosi i bore i namrštena lica. jbg, muškarci stare dostojanstveno (ne svi, ali većina), a mi na žalost ne. menopauza se spominje oko 50-e, a danas je sve češće da menopauza stiže u po 10 godina ranije, a ako tome pridodamo još i perimenopauzu, vjerojatno smo lude još od ranih tridesetih mene baš jebu hormoni nakon 30-e, a koliko razgovaram s kolegicama i njima je jednako teško. ono što ja u ovom periodu života čekam je da djeca još malo porastu, a ja da dobijem još malo slobodnog vremena, mislim da će mi to puno značiti. već sad je bolje nego prije 2-3 godine, ali za sada još imam dojam da sam usred PTSP-a od njihove prve tri (četri?) godine.

[Leteća]

Preveza kaže:

Bas ovo ^

Nevezano toliko za temu, ima nesto u zenskim ocima sto se pojavljuje sa godinama..ja ne znam to da objasnim...to je nesto ''tetkasto'' ..grozno zvuci, znam...Ali sam skontala da na stvaranje utice ono sto ti je u glavi, kakav zivot vodis, koliko si pod stresom...Javlja se oko 35, cesto psole 40. Ovako napisano, verovatno samo ja razumem...To sam primetila kada gledam ljude na fejsu, npr.svoje drugarice iz gimnazije, sve imamo isto godina...

Sto se osmeha u prodavnici tice, mislim da on bas nema veze sa godinama kupca, vec sa njegovim osmehom i njegovim duhom ( Znam po svojoj majci koja ima 65+)

Istina. Bolje bi joj bilo da se našminka, obuče dopičnjak i prošeta kraj gradilišta kad već gine za tim.

[Orlandia]

Leteća kaže:

Istina. Bolje bi joj bilo da se našminka, obuče dopičnjak i prošeta kraj gradilišta kad već gine za tim.

Niš od dopičnjaka ako nema onaj podmukli sjaj u očima.

[honeychild]

Alieta kaže:

Pokrećem ovu temu u nadi da nisam jedina s problemom prihvaćanja starenja i da ću pronaći još srodnih duša s kojima se mogu podijeliti sve muke i more vezane za proces mirenja s činjenicom da mladost nesmiljeno prolazi, ostavljajući za sobom sve ružniji odraz u zrcalu, sve lošije zdravlje i sve veće odbacivanje od strane društva.

Naime, spomenuti proces za mene je tek počeo. Još do prije dvije godine bila sam lijepa i mlađahnog izgleda, djevojka kojoj su svi davali i po deset godina manje od kronološke dobi. A onda, odjednom, vrtoglavi zaokret nakon 30.
Potpuni gubitak mladenačke svježine, crte lica sve grublje i ružnije, mišići nekako izvitopereni i robusnog izgleda... Nekoliko puta mi se dogodilo da me ljudi, koji me duže vrijeme nisu vidjeli, ne prepoznaju dok hodam ulicom, a kad im se predstavim govore da sam se nevjerojatno promijenila, izbjegavajući dati objašnjenje kako. Također, povremeno mi se događa da me nepoznati ljudi oslovljavaju s "gospođo", što znači da me vide kao sredovječnu ženu kojoj bi dali ne 32 (koliko imam) već više od 40 godina. Premda sam još uvijek dobrog zdravlja, zdravo živim i jedem, redovito vježbam i puno se krećem, te koristim revitalizirajuće kreme za lice i uopće se ne šminkam, shvatila sam da me demon zvan starenje već podosta opsjeo i da je moje vrijeme gotovo.
Na starost i starenje ne gledam negativno samo zbog ružnog izgleda, već i zbog stava društva prema osobama starijim od 30 godina. Primjerice, dok su mi se još prije par godina prodavačice u dućanima ljubazno smiješile i bile na usluzi kao "mladom, nedovoljno zrelom i pomalo izgubljenom stvorenju, koje mnoge stvari još uvijek radi prvi put" , danas kad me vide drže se ozbiljno i hladno, samo još fali da me pošalju na jedno mjesto i kažu mi: "Gubi se stara što prije, zar ne vidiš da i bez tebe imamo previše posla!"
Također, slično je i u zdravstvu. Dok su mi još maloprije liječnici pri prvom pregledu pomno i s puno volje objašnjavali uzroke, tijek i način liječenja neke moje bolesti, sad me otpile već s vrata, ne proboravnim u ambulanti više od pet minuta!
A da ne govorimo o muškarcima: prije još 2, 3 godine okretali su se za mnom komentirajući moj dobar izgled, i htjeli biti sa mnom, a danas... Svi odreda prolaze pokraj mene kao da sam postala duh!

Iz navedenih razloga, postala sam do beskraja nesigurna u sebe. Ulicom hodam spuštene glave, ne izlazim više s istom radošću kao nekad, puno plačem i povlačim se u samoću. Osjećam se bezvrijedno i odbačeno, jadno, ružno i krajnje nezadovoljno sobom.
Čak sam krenula na psihoterapije, ne bi li dobila stručnu pomoć i savjet, ali stalno naklapanje o "prihvaćanju zrelih godina i vlastite ženstvenosti" nije me nimalo ohrabrilo i potaknulo da u glavi napravim neki preokret.

Da ne duljim, ima li vas ovdje još takvih sa sličnim problemom i ako da, kako se s njim nosite?
Voljela bih čuti i savjet nekog stručnjaka iz područja psihologije, ali molim - bez floskula tipa: "Morate se samoostvariti i prihvatiti proces starenja kao nešto normalno." jer ja sam već samoostvarena, a taj ogavni truli proces jednostavno NE MOGU prihvatiti koliko je odvratan ne samo fizički, nego i u psihološkom i socijalnom smislu!

kako je moguće da si se u samo par godina toliko promijenila?

jesi sigurna da ne pretjeruješ?

[san.ja]

To nije starost što opisuješ nego nešto sasvim drugo. Odbaci te besmislice o "starenju" i ozbiljno se poduhvati traženja što je to što se dogodilo s tobom, jer se očito nešto dogodilo. Dokle god vjeruješ u to da je to "starenje" to te uvjerenje odvlači od traženja pravih uzroka.

Ne znam ova ekipa što govori da su "stari" i "sredovječni" nakon 35, ne živimo u istom svemiru.
Ima tu već dosta toga korisnog što su ljudi rekli i sa čim se slažem, jedino što nitko nije rekao - promijeni psihoterapeuta i pronađi nekoga tko te razumije i tko ti može pomoći. Kakvo naklapanje o prihvaćanju zrelih godina, kakvih crnih zrelih godina, gdje si ti još daleko od zrelih godina!

"Gospođo" je normalno oslovljavanje ženske odrasle osobe, a ne sredovječne. Pretpostavljam da sa 32 ti ne bi trebao biti problem što te ljudi doživljavaju kao odraslu osobu. "Gospodična" je normalno oslovljavanje adolescentice. Glupo je to sve skupa i mene također živcira ali je tako.

Ljudi pri tom oslovljavanju prvenstveno reagiraju na odjeću i na vanjski dojam. Ne znam zašto bi itko u bilo kojoj dobi želio da ga se doživljava kao zbunjolu, nezrelu, izgubljenu, ne vidim što je u tome privlačno. Prodavačice reagiraju na onu ljudskost koju unesemo ili ne unesemo u dućan, u kombinaciji sa dotjeranošću. Čovjek mora svojom pojavom ostaviti dojam sabrane osobe da bi doživio poštovanje okoline. Kad sam ja bila puno mlađa nisam se znala dotjerati i nisam bila svjesna da je potrebno srediti se nego mi je to bilo glupo, i prodavačice su bile živi streljački vod, katastrofa.
Ljudi instinktivno reagiraju na naše stanje onakvo kakvo jest. Ono se vidi u našoj pojavi kroz odjeću, frizuru, šminku. Lijepa neutralna šminka koja izgleda kao da nema šminke može učiniti čuda.

Ne znam kakav je to stav društva prema osobama starijim od 30 godina ali znam da je stav društva prema meni puno bolji otkad sam starija, zrelija, sabranija. Zdravstvo je priča za sebe i ja ne bih to pripisivala dobi, ima i tamo raznih ljudi.

Sigurno postoje druge stvari u životu osim izgleda zbog kojih možeš biti sigurna u sebe s obzirom da navodiš da si samoostvarena. To je jako važno da se osjećaš samoostvareno, iz samoostvarenosti crpiš samopouzdanje, a onda se to i vidi. Navodiš da si dobrog zdravlja ali ovo što navodiš a pripisuješ "starenju" je meni nespojivo s dobrim zdravljem.

Jedino što je u starenju loše jest što većina ljudi koji su imali kroz većinu života dobro zdravlje, pripisuju starosti gubitak zdravlja (što su dvije različite pojave, mogu i ne moraju ići skupa). Nemam pojma što je to u sazrijevanju tako ogavno i trulo, zapravo izgleda da uopće ne razumijem tvoj upis i da nisam shvatila poantu.

Znači, moje iskustvo sa sazrijevanjem u smislu fizičkog izgleda jest da su mi se prvo objesili kutovi usana i to jako rano, možda već nakon 40-te ali nisam na to obraćala pretjeranu pažnju. Skužila sam i to da me ljudi doživljavaju da sam starija kad imam više kila, a mlađa kad nemam viška kila i kad sam odjevena u trendu, a da baš ne doživljavaju toliko stanje mog lica onako kako ga ja doživljavam. Što se tiče lica, kad sam odmorna i naspavana i dalje mi lice izgleda svježe. Kad sam umorna i u stresu onda mi je lice koma, zato što još uvijek nisam stekla naviku šminkanja.

Uopće se ne slažem da s odlaskom mladosti dolazi sve lošije zdravlje, ponekad u životu dođe neka zdravstvena kriza, dođe i prođe, osim toga dobrog si zdravlja (osim ove krize kroz koje iskustvo sada prolaziš) brineš se o tijelu i ako ustraješ u tome nema razloga da te pogode degenerativne bolesti koje se uobičajeno povezuju sa starenjem.

Što se tiče "sve ružnijeg odraza u zrcalu", kako se nosim? Pa ja se fokusiram na onaj dio mog lica koji volim i koji mi je uvijek lijep, e pa sad ako sam umorna i neispavana pa ne mogu taj dio moje ljepote dobaciti do drugih ljudi, a nije mi se dalo ni našminkati, jbg što se tu može. Izgleda da mi to nije visoko na prioritetu jer zamjećujem da je tako ali nije da me baš izjeda. Znači ako ne mogu utjecati na lice onda ima drugih stvari na mojoj pojavi kao što su kila i odjeća, na koje mogu utjecati i u stvari na tome mi je fokus. Znam da bi bilo dobro više poraditi na frizuri i šminkanju pa eto doći će i to. Da mi je baš ono koma kao što nije, ima tih kozmetičkih tretmana pa bi se valjda dalo nešto učiniti.

Što se tiče muškaraca, pa sad kad si to spomenula sad i ja uočavam da je tako. Haha to je bilo tako davno da sam zaboravila, ali sad kad se toga sjetim bila mi je neugodna ta vrsta pažnje.

Ukratko uvijek će na svijetu biti ljudi koji su masu godina i mlađi i stariji od mene. Onaj tko je danas adolescent (mislim da na se na to misli kad se koristi riječ "mlad") sutra će doći u tu fazu u kojoj sam ja sada, i obratno. Ne vidim nikakvog razloga zašto bih dopustila da mi vanjski imperativi nešto određuju ako ja to ne želim.

Znači zaključak je da nisam shvatila što te je to zadesilo, pogotovu ovo što govoriš za mišiće, jer je bar tijelo nešto što se može cjeloživotno oblikovati, ali me ne možeš nikako uvjeriti da je to starost. Nešto jest, važno je istražiti što je to, što se to dogodilo.

[Leteća]

Orlandia kaže:

Niš od dopičnjaka ako nema onaj podmukli sjaj u očima.

Vjerovat ću ti na riječ. :P

Ali sumnjam da će to pomoći autorici - čini mi se da ona više cilja na onaj 'shy one at some orgy look', ne znam kako bih to bolje izrazila na rvackom, ali činjenica je da nakon 30-35 to počinje izgledati smiješno, a ne šarmantno. Traži se ne samo taj podmukli sjaj nego britak um, sotonski smisao za humor. I dekorativna kozmetika, ma koliko mi šutjeli o tome.