Muškarci i osjećajnost

[salevart]

Ja sam uvijek bio neki plahi, mimoza tip. Svi su me jebali u zdrav mozak. Narocito cure u skoli. Tad sam to gutao u sebi.
Danas nakon razvoda sam konacno shvatio neke stvari i svima direktno kazem sta ih ide. U neku ruku se distanciram od svih i dajem dojam hladne osobe iz razloga sta me ne zanima interakcija tipa veze.
I napokon se osjecam svoj i jaci.

[Joshua]

Meni su uvijek bili fascinantni oni muškarci kaj nikada ne plaču jer su face i onda istuku drugog muškarca i krenu im suze. Bit će kroz agresivnost su filtrirali svoje emocije. Jebote strah od muških suza? Ono wtf?! Pa svi prvo kaj napravimo kad ugledamo oči naših doktora je da krenemo plakati! Ja cijeli život plačem s guštom kad sam tužan,a pobogu i kad plačem od smijeha! Nikad mi nitko nije rekao obriši suze. Budi muško. Da mi to netko veli. Odmah bi ga opizdio pa bi se i on rasplakal!

[salevart]

Ja se recimo isplacem u svoja 4 zida dok sam sam. Tako mi je najugodnije. Imam privatnost i radim sta god hocu. Necu valjda negdje na ulici se zamislit i krenut plakat, to mi je nekako djecje, mada svi smo mi djeca na jedan nacin, al ipak nebudem sad na svakom cosku suze lio zbog neke nesretne sudbine koja me snasla. I to ne znaci da sad glumim nekaj, jednostavno se kontroliram i mislim da je to ispravno kako radim. To sta nekome to nije ispravan nacin reagiranja ili da je to potiskivanje osjecaja, ne znaci i da meni nije i glupo je nekome govoriti na koji nacin bi trebal reagirati kad nezna sta kome odgovara i koji nacin iskazivanja osjecaja je nekome najlaksi.

[Joshua]

salevart kaže:

Ja se recimo isplacem u svoja 4 zida dok sam sam. Tako mi je najugodnije. Imam privatnost i radim sta god hocu. Necu valjda negdje na ulici se zamislit i krenut plakat, to mi je nekako djecje, mada svi smo mi djeca na jedan nacin, al ipak nebudem sad na svakom cosku suze lio zbog neke nesretne sudbine koja me snasla. I to ne znaci da sad glumim nekaj, jednostavno se kontroliram i mislim da je to ispravno kako radim. To sta nekome to nije ispravan nacin reagiranja ili da je to potiskivanje osjecaja, ne znaci i da meni nije i glupo je nekome govoriti na koji nacin bi trebal reagirati kad nezna sta kome odgovara i koji nacin iskazivanja osjecaja je nekome najlaksi.

Pa to je ok. Pa tak svi i rade. Ja plačem u javnosti samo kada padnem sa bicikla. Kaj bi plakal u javnosti? Kad plačem u kinu nekako uspijem pregrist suzu pa dok film završava krećem zjevati da kao od zjevanja su mi možda suzne oči,a ne zato kaj je on otišao u Irak ,dok je ona na aerodromu tužno gledala u avion kako polječe.

[old-soul80]

Zadnji put kada sam plakao u javnosti bilo je na koncertu od Morriconea u Areni 11.05.2015.
Ako se dobro sjećam bila je taj tren tema iz filma "Malena" i samo me odjednom pokosilo. Bilo je dosta mračno i nisam siguran je li tko vidio. Suze su same krenule... nisam vrištao niti ispuštao zvukove... plakanje je trajalo koje dobre 2 minute

[old-soul80]

josuha kaže:

Meni su uvijek bili fascinantni oni muškarci kaj nikada ne plaču jer su face i onda istuku drugog muškarca i krenu im suze. Bit će kroz agresivnost su filtrirali svoje emocije. Jebote strah od muških suza? Ono wtf?! Pa svi prvo kaj napravimo kad ugledamo oči naših doktora je da krenemo plakati! Ja cijeli život plačem s guštom kad sam tužan,a pobogu i kad plačem od smijeha! Nikad mi nitko nije rekao obriši suze. Budi muško. Da mi to netko veli. Odmah bi ga opizdio pa bi se i on rasplakal!

Izražavati bijes fizičkim nasiljem znači biti veća pička nego se rasplakati jer to je totalno destruktivan i pogrešan način za izražavanje emocija, najčešće osjećaja nemoći, frustracija i kompleksa. Mala djeca se istovremeno znaju i tuči i plakati. Doduše, ljudi kada odrastu plaču iz drugih razloga, a tuku se iz istih kao kada su bili mala djeca. Zato su suze kudikamo zdraviji način za ispoljavanje tuge, frustracije, ganutosti i svega ostaloga. Isto tako suze su zdrave i pomažu bar donekle psihi da se smiri kod velikog stresa. Bijes baš i ne. Bolja zamjena za bijes bi bila neka fizikalna rekreacija... trčanje, udaranje vreće za boks, itd.

[Azz]

imate dovoljno jasnu temu, ne lutajte s "kvazi-chat" pokušajima.

[seskal]

salevart kaže:

Necu valjda negdje na ulici se zamislit i krenut plakat, to mi je nekako djecje, mada svi smo mi djeca na jedan nacin, al ipak nebudem sad na svakom cosku suze lio zbog neke nesretne sudbine koja me snasla.

pa to nitko ni ne radi. ja se ni ne sjećam kad sam zadnji put vidio ženu da plače, kamoli muškarca. u temi se uporno provlače primjeri konstantnih cmizdravaca kao da su svuda oko nas i urušit će nam se društvo zbog njih, ali ja bih dobro morao razmisliti da bi se sjetio barem jednog takvog primjerka, kamoli nekolicine

piskavac kaže:

Koliko se sječam, ja pri tome otkrivanju nisam bio nešto plačipičkast, ali jednostavno sam imao potrebu govoriti o poslu.

U svoju obranu donekle mogu reči da sam hendikepirana osoba, pa mi je svaki posao stresniji nego vama jer moram uložiti više energije, manje sam produktivan ne svojom krivnjom, jako teško ga dobijem, ako ga uopće dobijem... a izgubim ga samo tako.

Pa ni zdravi ljudi nemogu naći stalan posao.

Ako dobijem opet poao bi li s obzirom na sve navedeno trebao zatomiti tu potrebu?

kratko i jasno - ne, niti se trebaš osjećati kao da radiš nešto pogrešno. to su potpuno uobičajeni i normalni razgovori koji se vode unutar svake zdrave obitelji.

[Alyosha]

old-soul80 kaže:

Kroz cijelu povijest muškarci upravo jesu pokazivali emocije. Ovaj tvoj izraz o "kvalitetnim" muškarcima je komedija i ne znam što bi trebao značiti.

Ne bi da nisam pola prošlog posta posvetio objašnjavanju da nije svako pokazivanje emocija jednako. A moj izraz o kvalitetnim muškarcima očito nije komedija ako ne znaš što bi to uopće trebalo značiti, to samo znači da me ne razumiješ. Lako ti pojasnim, to su oni koji su bili uspješniji. Da otvoreno pokazivanje emocija na muškarce i društvo djeluje pozitivno i produktivno, to bi bila ljudska praksa kroz povijest jer bi narodi koji takvo što prakticiraju bili uspješniji od ostalih koji to ne prakticiraju.

mantisa kaže:

Pa naravno da odrasle osobe nece pokazivat emocije kao djeca, niti ce dozivljavati tako intenzivne emocije kao djeca.
Sto se ovog zadnjeg dijela tice, misim da muskarce ne treba nesto posebno uciti da ne pokazuju emocije. Ako oni po svojoj prirodi imaju manje intenzivan emotivni dozivljajni spektar, onda ce se to automatski tako i manifastirati.
A odgajanje bezosjecajnih ratnika u danasnjem drustvu nije potrebno.

To što su muškarci prirodno hladniji i zatvoreniji po tom pitanju ne znači da im zato treba punit glavu glupostima od malena. Treba ih odgajati u skladu sa njihovim spolom. Jer, ajmo se ne lagat, ova tema pita bi li muškarce trebalo odgajat sličnije curicama. Spolovi sa razlogom imaju svoje razlike, a te se razlike također trebaju manifestirati u društvu. Ako prihvatiš da su spolovi različiti te ako društvo promatraš kao organizam za sebe, tada će ti biti jasno da različiti temperamenti spolova igraju svoju društvenu ulogu i potrebni su za funkcionalnu društvenu dinamiku jer se nadopunjuju.

Proizvodnja ratnika trenutno možda nije potrebna, ali potrebno je da muškarci u zajednici mogu postati ratnici ukoliko situacija to zahtijeva. Dakle, treba ih odgajat kao muškarce tako da imaju muda, a ne da budu tetkice, jer tetkice te neće branit ako izbije sranje. Društvo koje se odrekne tradicionalnih muških, a tako i ženskih ideala je društvo koje se odriče najvažnijih resursa koje ima na raspolaganju.

[old-soul80]

Alyosha kaže:

Ne bi da nisam pola prošlog posta posvetio objašnjavanju da nije svako pokazivanje emocija jednako. A moj izraz o kvalitetnim muškarcima očito nije komedija ako ne znaš što bi to uopće trebalo značiti, to samo znači da me ne razumiješ. Lako ti pojasnim, to su oni koji su bili uspješniji. Da otvoreno pokazivanje emocija na muškarce i društvo djeluje pozitivno i produktivno, to bi bila ljudska praksa kroz povijest jer bi narodi koji takvo što prakticiraju bili uspješniji od ostalih koji to ne prakticiraju.

Znači, po tebi mediokriteti koji se dobro uklope u ovaj sustav i konvencije i iscijede ga su po tebi "kvalitetni" muškarci?
Klanjaš li se doma slici Trumpa?

[Joshua]

Eto lijepo smo mogli vidjeti kako naš najpoznatiji tenisać lakoćom plače u javnosti jer je psihički pao zbog ozljede. Normalna reakcija tijela pod stresom.

[mantisa]

Alyosha kaže:

Ne bi da nisam pola prošlog posta posvetio objašnjavanju da nije svako pokazivanje emocija jednako. A moj izraz o kvalitetnim muškarcima očito nije komedija ako ne znaš što bi to uopće trebalo značiti, to samo znači da me ne razumiješ. Lako ti pojasnim, to su oni koji su bili uspješniji. Da otvoreno pokazivanje emocija na muškarce i društvo djeluje pozitivno i produktivno, to bi bila ljudska praksa kroz povijest jer bi narodi koji takvo što prakticiraju bili uspješniji od ostalih koji to ne prakticiraju.


To što su muškarci prirodno hladniji i zatvoreniji po tom pitanju ne znači da im zato treba punit glavu glupostima od malena. Treba ih odgajati u skladu sa njihovim spolom. Jer, ajmo se ne lagat, ova tema pita bi li muškarce trebalo odgajat sličnije curicama. Spolovi sa razlogom imaju svoje razlike, a te se razlike također trebaju manifestirati u društvu. Ako prihvatiš da su spolovi različiti te ako društvo promatraš kao organizam za sebe, tada će ti biti jasno da različiti temperamenti spolova igraju svoju društvenu ulogu i potrebni su za funkcionalnu društvenu dinamiku jer se nadopunjuju.

Proizvodnja ratnika trenutno možda nije potrebna, ali potrebno je da muškarci u zajednici mogu postati ratnici ukoliko situacija to zahtijeva. Dakle, treba ih odgajat kao muškarce tako da imaju muda, a ne da budu tetkice, jer tetkice te neće branit ako izbije sranje. Društvo koje se odrekne tradicionalnih muških, a tako i ženskih ideala je društvo koje se odriče najvažnijih resursa koje ima na raspolaganju.

Osobine koje imamo su u prosjeku nesto izrazenije kod jednog spola, a kod drugog manje. Nije da muskarci imaju osobine koje zene uopce nemaju i obratno. A tu su i individualne razlike unutar spola. Tradicionalne uloge te razlicitosti prenaglasavaju i zapravo guraju pojedince u propisane uloge. Ne vidim cemu to jer se nasi pojedinacni talenti razlikuju, postoji jako puno razlicitih poslova i s obzirom da se zivotni vijek produljio i da vecina djece prezivi ne trebamo se svest iskljucivo na svoju reproduktivnu ulogu.
I nisam govorila o tom dal su muskarci zatvoreniji i hladniji, nego da li dozivljavaju manje intenzivne emocije.
Kakvi smo zaista mozemo vidjet samo ako niti guramo u tradicionalne uloge, niti obratno.

Kako bi ti odgajao musku, a kako zensku djecu?

[Alyosha]

old-soul80 kaže:

Znači, po tebi mediokriteti koji se dobro uklope u ovaj sustav i konvencije i iscijede ga su po tebi "kvalitetni" muškarci?
Klanjaš li se doma slici Trumpa?

Nemam ja pojma o čemu ti pričaš stari moj. Probaj pročitat moj post opet bez da sam ubacuješ stvari između redova. Ne pričam o financijskom uspjehu.

[kikakm]

Možda odgajati spolno neutralno dijete?

[Alyosha]

mantisa kaže:

Osobine koje imamo su u prosjeku nesto izrazenije kod jednog spola, a kod drugog manje. Nije da muskarci imaju osobine koje zene uopce nemaju i obratno. A tu su i individualne razlike unutar spola. Tradicionalne uloge te razlicitosti prenaglasavaju i zapravo guraju pojedince u propisane uloge. Ne vidim cemu to jer se nasi pojedinacni talenti razlikuju, postoji jako puno razlicitih poslova i s obzirom da se zivotni vijek produljio i da vecina djece prezivi ne trebamo se svest iskljucivo na svoju reproduktivnu ulogu.
I nisam govorila o tom dal su muskarci zatvoreniji i hladniji, nego da li dozivljavaju manje intenzivne emocije.
Kakvi smo zaista mozemo vidjet samo ako niti guramo u tradicionalne uloge, niti obratno.

Nitko nije niti rekao da muškarci imaju osobine koje žene uopće nemaju i obratno. Svi znamo da postoji veliko preklapanje, ali generalne razlike postoje jer distribucija svih karakteristika nije jednaka. Osobno se ne slažem da tradicionalne uloge prenaglašavaju te razlike, mislim da tako treba biti. Mislim da spolovi trebaju aspirirati za emulacijom svoga spolnog ideala. To uključuje individualne razlike unutar jednog spola, ali ih samo ograničava, to jest usmjerava u optimalnom smjeru. U redu je biti osjećaniji muškarac, dokle god je taj muškarac usmjeren na muški ideal. Tako ne postaje tetkica. Ista stvar vrijedi za one bezosjećanije, oni se također moraju uskladiti sa idealom kako ne bi otišli predaleko u drugu stranu. Ne znači to da svi moramo biti jednaki, jer apstraktne ideale ionako nije moguće u potpunosti emulirati. To samo znači da moramo biti usmjereni na neku vrijednost iznad nas kao pojedinaca te se s istom uskladiti. Ideali su za spolove različiti jer su i spolovi različiti te imaju različite društvene uloge koje se nadopunjuju. Izjednačavanje spolova i pravljenje svih jednakima društvu može samo naštetiti. Zamisli dvije nogometne momčadi. U jednoj su svi specijalisti za svoju poziciju, a u drugoj su svi jednako dobri na svakoj poziciji, ali nitko nije specijalist. Koja će momčad biti uspješnija i efikasnija? Nije najbolja usporedba, ali mislim da može poslužit.

Kako bi ti odgajao musku, a kako zensku djecu?

Počeo sam odgovarati, ali sam odustao jer ovo zahtijeva preopširan odgovor za koji trenutno stvarno nemam volje.

[mantisa]

Spolni ideal? Hm. A i to se mijenjalo kroz povijest i razlicite kulture.
Ono sto percipiramo kao karakteristiku spola je neki prosjek osobina.
Pa mozes biti malo manje ili malo vise nesto od prosjeka.
Meni se cini da bi svatko kao pojedinac trebao teziti razvijanju sposobnosti i kvaliteta koje ima, bez obzira spadaju li ili ne u spolni ideal ili prosjek.
Zasto bi recimo muskarac s npr. iznimnim talentom za muziku trebao tezit da bude utjelovljenje tog muskog idela, umjesto da razvija to sto ima?

Steta sto neces odgovorit na ovo drugo, jer zanimalo bi me.

[Alyosha]

mantisa kaže:

Spolni ideal? Hm. A i to se mijenjalo kroz povijest i razlicite kulture.
Ono sto percipiramo kao karakteristiku spola je neki prosjek osobina.
Pa mozes biti malo manje ili malo vise nesto od prosjeka.
Meni se cini da bi svatko kao pojedinac trebao teziti razvijanju sposobnosti i kvaliteta koje ima, bez obzira spadaju li ili ne u spolni ideal ili prosjek.
Zasto bi recimo muskarac s npr. iznimnim talentom za muziku trebao tezit da bude utjelovljenje tog muskog idela, umjesto da razvija to sto ima?

Steta sto neces odgovorit na ovo drugo, jer zanimalo bi me.

Mijenjalo se u pravilu na površinskoj razini. Jedine dublje promjene se događaju pred kraj neke kulture, kao što se upravo događa i kod nas. Kultura u kojoj muško više nije muško, a žensko više nije žensko je osuđena na izumiranje.

Nitko ne govori da netko sa glazbenim talentom taj talent ne bi trebao razvijati, govorim da bi ga trebao razvijati na određeni način. Jednom kada ubiješ ideale i standarde stvari se počinju raspadati. Najbolji ti je primjer moderna glazba, kada smo već kod glazbe. Danas svaka glupost prolazi pod glazbu i kvaliteta se bitno srozala. Ista stvar vrijedi i za spolove. Jednom kada muško može bit bilo što, muško više neće bit ništa. I onda će se svi čudit zašto više nema žena za ženit ni muškaraca za koje se isplati udat, kao što se već čude.

[radical change]

RockaRolla kaže:

Jer ja osobno mislim, a govorim kao žena, da emotivno zatvoren muškarac, koliko god muževan i alfa bio, ne može istinski zadovoljiti niti jednu ženu. Mi žene smo prvenstveno emotivna bića, a emocije su sve od nježnosti do strasti. I ako tu ne pružaš adekvatan odgovor, možeš ti biti alfa nad alfama, ali piši kući propalo.

Moraš si dozvoliti emocije; i nježnost i grubost i strast i ljubomoru i očaj i veselje i mržnju i ljubav, koliko god velik i mišićav bio. Ne samo dozvolit, nego i pokazati. Da se zna da si živ, od krvi i mesa, da reagiraš, da si sposoban zaljubiti se, voljeti nekog.

Samo u pravoj mjeri u pravo vrijeme na pravom mjestu...



Lijepe se za frajere, ali frajera ne čini emocionalna hladnoća. Čini ga dobar izgled, privlačnost, stav, neki skill (sportaš, glazbenik...)...itd.



Ako pod pretjeranom muškom emocionalnošću smatramo nježnost, plahost, anksioznost, sramežljivost....to je istina, jer podsjeća na djevojku u pubertetu ili pms-u. Baš kao što je prosječnom muškarcu turn off žena koja se ponaša kao tipični krkan.

Ali to su netipični primjerci kod oba spola jer muškarci uglavnom ipak nisu tako plaho nježni, a žene nisu grube krkanice, a čak i oni koji jesu puno blaži i nježniji od prosječnog muškarca, nisu takvi zahvaljujući (ne)odgoju, niti ti možeš od nekoga napraviti manje emotivnog čovjeka odgojem.

Možeš ga naučiti da ne plače pred ljudima, ali taj ti krkan nikada biti neće. I uvijek će se vidjeti da je nježniji i osjećajniji, čak i ako pokuša to sakriti. Prosječnoj ženi je možda turn off, ali nema na šta se danas ljudi ne pale tako da će i taj naći svoju zakrpu.

Ali ludo zaljubljen i strastven muškarac je također jako emotivan, a vjerujem da je rijetko kojoj ženi turn off u seksualnom smislu. Vjeruj mi da bi ga svaka uzela bez razmišljanja radije nego nekog hladnog terminatora.
.

Istaknuo sam ono na što imam zamjerku.

Naime, ovdje si išla malo u krajnost i bazirala se na "terminatore" kao usporedbu, što uopće nije poanta teme. Naime, jasno je da bilo koja osoba ne može ostvariti vezu sa emocionalno hendikepiranim muškarcem (ili žženom). Naročito žene jer su osjećajna bića i potreban im je taj emocionalni feedback sa suprotne strane da imaju osjećaj sigurnosti, prihvaćanja, pažnjje i ljubavi. Niti jedna emocionalno hendikepirana osoba to nije u stanju dati.

Isto tako u razgovoru sa drugim ženama većinom sam dobijao odgovore:
- ne treba mi muška pička u braku ili vezi
- ja se ne palim na curice i slično.

Bez obzira koliko to na početku bilo zanimljivo pretjerana emocionalnost i emocionalni izljevi od strane muškarca u vezi znaju jako negativno djelovati na ženu. Sjećam se sebe u prošlim vezama ali i u ovoj sadašnoj. Na prvu je curama bilo super što sam bio "dobrica" ali ta dobrica im je vrlo brzo izlazila na nos, jer je nedostajalo hrabrosti, konkretnosti, stabilnosti, čvrstoće. Cure žene da ih netko zagrli, utješi, podrži, razumije, da su partneru važne, da ih se podržava a sa nekim kenjkavim koga treba neprestano tješiti, brisati mu suze, nositi se sa njegovom neodlučnošću, sramom, strahom, beskrajnim emocionalnim analizama, vjeruj mi cure to ne žele. Možda da u mašti ali u stvarnosti to ne šljaka.
Dugo mi je zapravo trebalo da najprije steknem samopouzdanje, da ne ovisim o mišljenju drugih, da steknem hrabrost i da znam što želim, i naravno da emocionalno postanem hladniji i stabilniji. Tada su i negativni prigovori partnerica u tom smislu nestali, postao sam "muško" i žene su me takvim krenule i doživljavati. Zapravo je nevjerojatno koliko je mlak, plah i senzibilan muškarac turn off za prosječnu ženu.

Ovdje također spominješ i djecu koja ne mogu mjenjati svoj osjećanja. Pogrešno, dakle mi se cijelog života izgrađujemo i učimo emocije prožvakati na pogodan način. Bol, ljubomoru, strah, požudu, sve to kroz život naučimo prepoznavati i prožvakati na način da emociju izbacimo van ali na pogodan način. Recimo razlika je da li će netko sjesti na krevet i plakati satima ili će tu emociju pretvoriti u kreacijski duh ili bijes kojeg će potrošiti boksanjem po vreći. Da li ćemo ljubomoru onako nekontrolirano animalistički izraziti ili pogledati na tu emociju racionalnije, izanalizirati uzrok i posljedicu i tako smiriti potencijalni ekstrem. Reći da netko emocionalno senzibilan ne može naučiti kontrolirati emocije je nerealno, kao što krkan (zamisli se prije 20 godina i sada kada me netko krkanom nazove i nasmješim se) neće nužno postati plačipizda ako odluči emocije nekontrolirano pustiti van (recimo da se nađe sam na pustom otoku).

Još jednom da naglasim dakle da se ovdje ne radi o boju između terminatora i nekog potencijalnog plačipizde koji suze roni za svaku sitnicu, jer takvi ljudi usudio bih se reći i ne postoje ili ih ne srećemo često. Pričam ovdje o naglašenoj emotivnosti kod muškarca, o tome da svaku emociju mora izanalizirati i izbaciti van, da vam konstantno iz dana u dan kmeči o tome što ga boli, što mu smeta, što ga ljuti, što ne voli na vama, da vam tepa dok vas ševi u krevetu, da vam govori ah osjećam se povrijeđeno jer si napravila ovo ili ono, ili da mu trebate pristupati kao prema tratinčici u svakodnevnoj komunikaciji kako vašu agresivnost, ljutnju, nervozu ne bi shvatio previše osobno, ranjivo i povrijeđeno. Da li želite muškarca sa kojim morate hodati kao po jajima da ne povrijedite njegove osjećaje jer je njega mama učili da je u redu reći sve što mu smeta i emocionalno ga tišti jer eto ne posjeduje emocionalnu hladnoću i neke stvari zaista ne može zadržati za sebe. Da li je ženama ok da Vaš muškarac bude emocionalno osjetljiviji od vas samih..?

[qwertz90]

Oduvijek sam bio osjećajan i sramežljiv. S druge strane voli sam tipične muške stvari ( sport, nasilje i sl.) roditelji su me zezali kad bi pokazivao osjećaje i naravno odgoj pa kakav si ti muškarac. Odgoj bi se po meni trebao vezati uz ponašanje i samokontrolu. Naravno ne pokazivati osjećaje i oslanjati se isključivo na zdrav razum do te mjere da se dijetetu objasni ono samo sto je emotivnim ljudima nekad jako teško prihvatiti realnost umjesto sanjarenja. S druge strane naravno omogućiti im da svoju sposobnost cijepidlačenja usmjere na nešto kreativno što će im donijeti korist i samopouzdanje. Upoznao sam jako puno izrazito osjećajnih ljudi koji su uspješni u životu. Vjerujem da je to upravo zbog odgoja koji ih je naučio što je to život. Upravo iz tog razloga to su ljudi koji nisu naivni i otvoreni bedaci ali cijena je naravno gotovo uvijek depresija i anksioznost.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Joshua]

radical change kaže:

Da li je ženama ok da Vaš muškarac bude emocionalno osjetljiviji od vas samih..?

Pa eto ti odgovor doma. Uopće ne razumijem kaj ti pokušavaš dokučit sa ovom temom?