Psiho tema (Pročitati prvi post!)

[isadora w.]

jednom kad stvarno, stvarno skapiraš da ništa od tih gluposti nema veze s tobom i da si samo meta, razviješ tako deblju kožu pa te više baš ne dotiče. i to je to. najbolje ikad

[baja]

warpedcat kaže:

... da otvorimo i temu o roditeljima?

nemojte
mogla bi mi se kćer javiti

[My Name Is...]

AnyOtherName kaže:

S ovim se slažem, osim dijela o "elementarnoj kulturi". Tu se radi o nečemu mnogo dubljem i ozbiljnijem, o tome na čijoj su "strani", o dobronamjernosti, o crtama ličnosti. Ne motivira roditeljske postupke pristojnost niti nedostatak iste.

Ljuđ koji kvocaju vlastito djeci rijetko kad ne kvocaju i ostatku svijeta tako da ja to dobrim dijelom vezem uz elementarnu kulturu.

[Ay Carmela]

isadora w. kaže:

jednom kad stvarno, stvarno skapiraš da ništa od tih gluposti nema veze s tobom i da si samo meta, razviješ tako deblju kožu pa te više baš ne dotiče. i to je to. najbolje ikad

Da. Samo, žao mi ih je. Pogotovo stare. Ona je toliko duboko nesretna da ne podnosi sreću, čak ni svoju. Pa prvenstveno kažnjava sebe a posljedično i sve oko sebe. A voljela bih da je manje žalim, odrasle osobe su odgovorne za sve svoje postupke i, ako su zdravi, uvijek mogu birati.
Voljela bih potisnuti taj dio svog karaktera koji uvijek traži opravdanja za tuđe prašćaluke. Any ideas?

[baja]

Ay Carmela kaže:

...
Voljela bih potisnuti taj dio svog karaktera koji uvijek traži opravdanja za tuđe prašćaluke.

zašto bi potiskivala potrebu da situaciju pokušaš razumijeti i iz perspektive drugih? meni je to pozitivno
samo promijeni razlog zbog kojeg analiziraš; ne zato da opravdaš druge nego da sebi olakšaš povlačenje iz, po tebe, destruktivnih situacija
da, mama/tata/tetka/brate, razumijem te ali ti ne mogu pomoći ( )

[pipi21]

Karmela, jel ikad kažeš staroj da je zakurac roditelj bila i ostala ili bi to bilo prenevjerojatno ter bi tetralno pala u nesvijest da to izgovoriš. Pretpostavljam da je to "poštuj mater" okolina. I gdje je stari u toj priči?
Mislim, da se razumijemo, jasno da i ja imam kompliciranu family situation aka patologiju, kako da ne.

[Ay Carmela]

Stari je tiha voda. Ok u globalu, nekad me pokušava obranit ali je "poštuj mater" team čim ona vrisne. Bez obzira na sve, poštuj onoga koji vrišti a ako ih više vrišti, poštuj onoga koji je stariji. To je modus operandi cijele familije. Tako da vidiš da sam ja tu uvijek jebena stranka.
Reć materi bilo šta o njoj, asti gospe, odma se hvata za najdostupniji dio tijela, iako je zdrava kao dren. Rasprava gotova.

[AnyOtherName]

My Name Is... kaže:

Ljuđ koji kvocaju vlastito djeci rijetko kad ne kvocaju i ostatku svijeta tako da ja to dobrim dijelom vezem uz elementarnu kulturu.

Samo što ja ne govorim o kvocanju.

[pipi21]

Ay Carmela kaže:

Stari je tiha voda. Ok u globalu, nekad me pokušava obranit ali je "poštuj mater" team čim ona vrisne. Bez obzira na sve, poštuj onoga koji vrišti a ako ih više vrišti, poštuj onoga koji je stariji. To je modus operandi cijele familije. Tako da vidiš da sam ja tu uvijek jebena stranka.
Reć materi bilo šta o njoj, asti gospe, odma se hvata za najdostupniji dio tijela, iako je zdrava kao dren. Rasprava gotova.

Da tipično. Poznate su mi takve obitelji, pogotovo ovo gdje je stari polupapčić. Moja je doduše drugačija, but believe you me jednako teška. Nekad mi se čini ko da nas je neki ludi pisac spojio u teškom naturalizmu pa da vidimo kako će se to odvijati. Ludnica. Naslušala sam se bljuvotina.
Samo mene u ljutnji zamrači jako, sklona sam kažnjavanju i vraćam sve pa se svi povuku (ovisi tko me izbaci iz takta a to i nije tako lako) i nastavimo dalje u revijalnom tonu. Na kraju ti ja ispadnem terorist ali bmk. Da nas vidiš u dobrim danima najbolji smo si na svijetu
Duge su to priče a ovako forumski će uvijek faliti konteksta.

[nalij pero]

JPK kaže:

A zašto bi morao prihvatiti roditelje?
Možeš ih jednostavno odbaciti i ići svojim putem, ne vidim zašto bi to bilo manje odraslo.

Osim toga, trebaš imati na umu da je “odraslost” letvica koju su ti postavili roditelji (ili bar njihova generacija, na temelju njihovih vrijednosti).

Prihvatiti kao nesavršene. Mislim da nema niti odbacivanja ako ih ne shvatiš kao sebi jednake, odnosno ljude koji nisu savršeni, koji nisu znali najbolje i koji su imali svoj život, a ne samo roditeljsku ulogu. Dok to ne napraviš hodaš po terapijama i zamjeraš roditeljima, histeriziraš na kolege, duriš se na pertnera i ponašaš se kao razmaženo derište unatoč vlastitom poslu, stanu, čak i obitelji. Kad se prestaneš baviti ulogom roditelja u svom životu onda si odrastao i samostalan, ostalo se ne broji, odnosno mislim da se to jedino broji.

Ne znam da mi je nametnuta ikakva ljestvica odraslosti. Možda je, ali ne znam šta.

[My Name Is...]

AnyOtherName kaže:

Samo što ja ne govorim o kvocanju.

Aha.

A o cemi zapravo govoris

[AnyOtherName]

Krivo sam se izrazila. Prvo, razlikujem "kvocanje" od toksičnog roditeljevanja, iako je kvocanje često sastavni dio ovog drugog. I mislim da potonje nije stvar nerazumijevanja u kombinaciji s nedostatkom kulture; roditelj kakvog Karmela opisuje je, štoviše, ako sam dobro shvatila, "na van" posve pristojan i fin i funkcionalan. Mislim da sasvim dobri roditelji u nekoj mjeri ne razumiju svoju djecu (i nikad neće), ali drže jezik za zubima iz mnogo dubljih razloga nego što je kultura i pristojnost.

[Ay Carmela]

pipi21 kaže:

Duge su to priče a ovako forumski će uvijek faliti konteksta.

Ma da, ne možeš sažet godine života u par postova, čak ni u cijelu temu. Uvijek nekako ispadne da kukam i tražim pomoć a ne mogu odolit da nešto ne napišem, s ciljem da se netko prepozna i pomisli da nije sam pa mu bude lakše. Eto.
Ne može nitko u moju kožu, ali upravo je to ljepota zrelosti, ja ću uvijek sama birati puteve do zadovoljstva. U međusobno ovisničkim odnosima u kakvima je moja familija to djeluje bezobrazno i hladno i stalno me pokušavaju vratiti u krdo pa su sukobi neizbježni. Međutim, oni su zadovoljni prividom, slikom prema van a tepih nad problemima je već brdašce u dnevnom boravku. Konstruktivni razgovori su uvijek bili teški fail pa ako hoćete da glumim, ok, mogu i to. To što se nikad nećemo upoznati i cijeniti kao osobe sa različitim karakterima nije moja krivica a ni zadaća.
Preveliki uteg mi je bilo pokušavanje da me prihvate i shvate, zato biram nositi manji, a to je udovoljiti njihovim željama za povremenim ručkovima na kojima ćemo emocionalnu glad zadovoljavati nemogućim količinama hrane. Za sve ostalo, tu je moj život bez njih.

[Alexa]

Da, Carmela, ali činjenica je da te to jako opterećuje i guši i da većinu vremena pričaš o tome (što je okej, samo daj, ali iz toga je razvidno koliki ti je to pritisak u životu).

Što se tiče prihvaćanja roditeljskih sranja, ovisi. (pričam općenito, ne o Carmeli) Ne vjerujem u to da ako je netko biološki nekog donijeo na svijet samo zato jer ga je napravio jebanjem, da taj roditelj defoltno zaslužuje poštovanje i ultimativno razumijevanje u dalekoj budućnosti od strane djeteta koje je postalo odrasla osoba.

Taj konstrukt mi je vrlo toksična pizdarija, koja uništava ljudima živote.

Ako je roditelj smorni napor koji ne da odrasloj osobi da diše, ili još gore kakav nametljivi ili nasilni manipulator koji doslovno truje svoje potomstvo jer "ja sam te stvorio ja te mogu i unuštit" onda nek se izvole gonit u PM dok ne korigiraju stav.

Ali kada je netko cijeli život uvjetovan kontrolirajućim mehanizmima roditelja, jako se teško iz toga iskobeljat. Jako, jako teško. Štoviše, ljudi se znaju zaklet da neće bit ni blizu karakterom i ponašanjem svom ocu/majci, pa na vlastite oči gledaš kako nisu svjesni da se s godinama upravo u njih pretvaraju. Kad se nature i nurture raspojasaju. :/ Ali, ako je čovjek svjestan toga, isplati se probat oslobodit tih mehanizama i obrazaca.

U terapiji je to vodjeni proces koji se zove "separacija".

@Tinch, Hannah, tnx i meni je isto gušt čitat <3

[Xiang Chi]

Ay Carmela kaže:

Uvijek nekako ispadne da kukam i tražim pomoć a ne mogu odolit da nešto ne napišem, s ciljem da se netko prepozna i pomisli da nije sam pa mu bude lakše. Eto.

Mozda zato sto manje-vise svi imamo teska iskustva iz kojih smo nesto naucili, ali nam nisu konstantni izvor inspiracije za analiticke i pripovijedacke postove na tjednoj ili dnevnoj bazi. Ovako sa strane djeluje kao da se jos uvijek boris s tim i mi citatelji imamo potrebu pruziti podrsku ili pokusati srociti koju mudru

EDIT: Evo Alexa me preduhitri.

[Ay Carmela]

Dakako da se borim. I da mi pomaže ovo istresanje. Ne zamjerajte.

[chocolatecookie]

Karmela, nismo ti mi mater, nitko ti ništa ne zamjera. Ljudi ti žele dobro. Jebote.

[Xiang Chi]

Ma sto bi ti zamjerila

[Ay Carmela]

Fijuuuu! :briše znoj s čela:
Htjela sam zapravo reć da sam svjesna da samo ja mogu sebi pomoć. Al hvala vam.

[chocolatecookie]

Ili kvalitetan terapeut. Ili bar neka onlajn grupa za podršku djeci narcisa i sličnih, da čitaš što drugim ljudima njihovi terapeuti govore.