Može li se jednako voljeti posvojeno dijete?

[Snake's Kiss]

Desirée kaže:

Naravno. Roditelj je djetetu onaj koji ga odgaja.. Koji ga hrani, igra se s njim, vodi ga u skolu.. Onaj koji nocu sjedi kraj krevetica i tjesi bolesno dijete.. Samo rodenje ili pravljenje djeteta te ne cini roditeljem.. Ono sto dolazi poslije te cini.. Ljubav ne ovisi o tome jesi li ti to dijete rodio ili nisi... Bar ja tako mislim...

U potpunosti se slazem. Moj muzic i ja oduvijek sanjamo o jednom svojem (hvala Bogu realzirano) i jednom, dvoje udomlljeno/posvojeno.
Cinjenica je da vrlo jednostavno mozes utjecati na djecju srecu. Udomljavanje i pomoc starijoj djeci: pa gdje ima za jednoga ima i za dvoje. Ne moraju nosit tenisice i majice za 1000kn!
Uzasna mi je ideja da mladi iz doma kad navrse 18 idu na ulicu. Puno sam citala o tome da se djevojke udaju (zbog toga da ne zavrse na cesti) za dedeke i tipove od 50/60 godina. Strasno!!!

Ja jako volim djecu i smatram da ne bih bila u stanju raditi razliku izmedu moga i posvojenog.

[Goga_fina]

Ja imam posvojenog sina kojeg volim... on je moj život Ne mogu znati jer nemam i biološko dijete, ali nebi mogla više ili jače voljeti. Pa on je moje prvo dijete, tako dugo željeno, tako dugo čekano, i onda napokon ostvareno Njegovim ulaskom u naš dom moj je život dobio potpuno novi smisao

[geto2]

Kako je okolina reagirala na posvajanje, mi živimo u maloj sredini, i postoji par slučajeva posvajanja, neki naši bliži rođaci komentirali su na to da su takva djeca problematična, da sa njima treba puno raditi, to me navelo na razmišljanje jer i ja i supruga želimo posvojiti dijete, još nikome nismo rekli za to, ali vidim iz razgovora sa našim bližnjima, kad se dotakne tema posvajanja da oni na tu djecu gledaju kao na neki strani predmet, znam da je bitno samo što mi mislimo, ali ako mi donesemo dijete kući koliko će imati mišljenje okoline utjecaja na njega. Npr. ako ga baka i deda gledaju drukčije nego svoju unučad?

[Goga_fina]

Ma ne mogu vjerovati da bi bilo koji baka i deda gledali dijete drugačije nego svoje biološko unuče. Naš sin je bakama i dedama bio prvo unuče, obožavali su ga od dana kad je došao domeka i mislim da ta ljubav nikada neće prestati. Nakon 2 god. dobili su ( biološkog ) unuka, i definitivno mogu reći da nema nikakve razlike u odnosu između njih dvojice.
I mi ti živimo u malom mjestu, svi znaju da je naš sin posvojen, svi ga obožavaju, i nikada nisam čula neki komentar koji bi me povrijedio.
Ovo o problematičnoj djeci mi je najbolji dio: znači, svi oni klinci koji bježe od kuće, koji rade probleme... svi su posvojeni
Ja ti mogu dati za primjer svog sina: oduvijek vrlo napredan za svoju dob, došao je k nama sa 8 mj. očekivali smo da će biti slabije pokretan od vršnjaka, da možda neće sjediti, jer je 5 mj. proveo u domu. Oooo kako smo se prevarili: puzao je brzinom munje, sjedio bez ikakve frke On je sada prvašić, među najboljima u razredu, nije ga ( bilo ) teško odgajati... Odličnog je karaktera, nekoliko cura s ovog foruma ga je upoznalo, pa slobodno i one prokomentiraju ovaj dio.
Pitaj ako te još kaj zanima

[macakmedo]

ja se nikad nisam htjela posvojiti,jer sam mislila da nikad necu moci nekog zvati mama kao sto sam svoju zvala.tako da smo ja i moj brat ostali u domu.ostala braca i sestre znali su da imaju mamu i tatu,zivili smo s njima dok nas nisu odveli u dom.bili su mladi od mene kad su posvojeni.proslo je 10 godina od njihova odlaska o ko zna dali cu ih ikada naci,a jos uvijek nisam spremna.imam njihove slike,slikovnice,i jednu jedinu zajednicku sliku.vise od icega bi ih voljela vidjeti.jer oni su moji braca i sestre,zivili smo zajedno,i znali su tko su i tko su im mama i tata.i dan danas mislim da ja nebi mogla zivjeti kao posvojeno djete,jednostavno ne bi.

[geto2]

Pozdrav Googa, puno ti hvala na odgovoru, da li si ikad prije čula neki komentar na temu posvajanja tipa: "ma znas onog malog samo problemi sa njime, ma on ti je posvojen" ali ono podrugljivo, ili znas u Big Brot. ona cura koja je posvojena pa komentar: "Ma vidi se da je posvojena, sva je neka čudna i ima neko nenormalno ponašanje" pa kad to čuješ od svojih bližnjih, šta misliš kako bi oni prihvatili usvojeno dijete. Evo to me brine, i to me boli. Oprosti sve mi je to novo, jako puno razmišljam o tome, unaprijed ti zahvaljujem za svaki savjet, pozdrav

[Goga_fina]

Ne sjećam se da sam čula, možda i jesam nekad davno dok mi nije bilo ni u malom prstu da ću i ja posvojiti dijete. Ali, kada smo mi obznanili da krećemo s postupkom posvojenja, ništa negativno nisam čula. Ali, velika većina ljudi je znala da imamo problema sa začećem, obitelj i bliski prijatelji su proživljavali s nama svaku moju umjetnu oplodnju, znali su koliko sam inekcija dobila, koliko suza isplakala, tako da je valjda to svima bio logičan sljed događaja. I stvarno, mogu reći da su se svi iskreno razveselili našoj prinovi šarmirao ih je na prvi pogled I stvarno ne mogu razumjeti ljude koji imaju loše mišljenje o usvojenoj djeci

[Snake's Kiss]

Goga_fina kaže:

Ma ne mogu vjerovati da bi bilo koji baka i deda gledali dijete drugačije nego svoje biološko unuče. Naš sin je bakama i dedama bio prvo unuče, obožavali su ga od dana kad je došao domeka i mislim da ta ljubav nikada neće prestati. Nakon 2 god. dobili su ( biološkog ) unuka, i definitivno mogu reći da nema nikakve razlike u odnosu između njih dvojice.

Draga Goga, moj muz i ja govorimo o tome odkako smo bili cura i decko (u vezi smo 12 god). Njegovi su roditelji rekli da to diejte nikada nece uci u njihovu kucu, da oni nece tudu kopilad i sl.
Mi smo odgovarali da onda nece ni nase biolosko dolaziti k njima. Rekli su da ce traziti posjete sudskim putem
Kaj da ti velim osim: Ludaka ima.

[geto2]

Snake's Kiss kaže:

Draga Goga, moj muz i ja govorimo o tome odkako smo bili cura i decko (u vezi smo 12 god). Njegovi su roditelji rekli da to diejte nikada nece uci u njihovu kucu, da oni nece tudu kopilad i sl.
Mi smo odgovarali da onda nece ni nase biolosko dolaziti k njima. Rekli su da ce traziti posjete sudskim putem
Kaj da ti velim osim: Ludaka ima.

Evo o tome govorim, kako to može utjecati na usvojeno dijete, jer ja mislim da djeca osjećaju kada su neželjena, što onda napraviti, zabraniti da ga viđaju, odseliti se

[putnica]

macakmedo kaže:

zasto vise nema onog sto sam ja pisala?

macakmedo
tvoja prica me bas dirnula i postove sam prebacila u zasebnu temu i o tome ti poslala obavijest privatnom porukom!

zao mi je radi nesporazuma, tema se nalazi ovdje: Potražiti braću i sestre...

[anin1]

Brunda kaže:

Da li čovjek može gajiti jednake osjećaje i jednako se odnositi prema posvojenom djetetu kao i prema svojem vlastitom?

Ovisi kakav je "čovjek", nažalost..No, onaj tko to ne može i ne posvaja djecu, a onaj tko se odluči na posvajanje to i može..Nikad nisam razumjela mentalni sklop ljudi koji mogu uopće mislit da ima razlike..Ja, osobno nisam osjećala "pripođenu majčinsku ljubav koja me cijelu obuzela",prema svojoj djeci dok sam bila trudna..ta ljubav se počela rađati kad su se oni rodili, kad sam ih prvi put vidjela, uzela u naručje.. tako je i sa posvojenim..
i za kraj pitanje:zamislite ovo sf.ali:u rodilištu vam zamijene dijete..da li biste to znali da li biste dijete koje odnesete doma manje voljeli??...tu je odgovor

[Claire2]

Ja sam usvojeno dijete.I ako ima netko tko je usvojio ili želi usvojiti dijete ili je pak usvojen/a neka se slobodno javi jer bi htjela osnovati udrugu za potporu tim obiteljima.

[phuketya]

Claire2 kaže:

Ja sam usvojeno dijete.I ako ima netko tko je usvojio ili želi usvojiti dijete ili je pak usvojen/a neka se slobodno javi jer bi htjela osnovati udrugu za potporu tim obiteljima.

Želim ti da uspiješ jer mnogi parovi dugo čekaju na dijete zbog administracije ili, kako je već spomenuto, "roditelja" koji se ne žele odreći svoga djeteta koje je u domu.
Samo mi je malo čudan taj fenomen "Željela bih jednog dana usvojiti...".
Prečesto ga čujem. I to nije nimalo iskreno. Onaj tko to zaista želi predivna je, suosjećajna, jaka i odgovorna osoba i zaista će to učiniti. A mi ostali koji to samo kažemo, samo trošimo riječi.
Tko je od nas zaista spreman na tako veliki korak?

[lala]

Usvajanje je jedan od načina za doći do svog djeteta. Ti ljudi nisu ništa plemenitiji, suosjećajniji, bolji od onih čije je dijete i biološki njihovo...
Znam da nitko ne misli loše kad ovo piše, ali po meni je to diskriminacija i smeta me kad čitam ovakve tekstove.
Udomljavanje je potpuno druga stvar-vidim da neki miješaju to sa usvajanjem, ali zapravo bi trebali miješati rađanje i usvajanje jer je rezultat isti... i uzroci su isti...

Osobno, da radim na tim slučajevima, nikada ne bih dala dijete kad bi netko nastupio u tom stilu-da to radi zbog djeteta, da ne završi u domu...
Mislim da dijete zaslužuje više-pravog roditelja.
Što se tiče udomljenja, tu ti razlozi imaju više smisla, treba biti posebno human, osviješten jer tu nisi roditelj i moraš biti savršen u umijeću ljubavi da ti se srce ne bi slomilo kad dijete ode svojim roditeljima...(iako je to zapravo ideal svake prave ljubavi-pa i roditeljstva, teško je ostvarivo i rijetko se sreće- to je moj kriterij za svece)
A što se tiče umjetne i sl...o posvajanju treba imati određen stav, ili ga imaš ili nemaš, nema veze s moralom (direktne bar), i taj stav ne bi trebao ovisiti o broju spermića i sl., iako se može mijenjati, kao i ostali.
Normalno mi je da osobe imaju afirmativan stav...iako ne planiraju usvojiti, možda ih neplodnost potakne na taj čin i to je sasvim u redu...ali ako imaju dvojbi, nemaju potpuno takav stav, nego iz očaja...nije mi etično niti može dobro završiti.

A ne treba nikoga kritizirati zašto ne želi usvojiti, a ne može imati biološku djecu, to je jako, jako loše.

[alexxx]

lala kaže:

Što se tiče udomljenja, tu ti razlozi imaju više smisla, treba biti posebno human, osviješten jer tu nisi roditelj i moraš biti savršen u umijeću ljubavi da ti se srce ne bi slomilo kad dijete ode svojim roditeljima.

ili htjet besplatnu radnu snagu. nije to tako romantično uvijek.

Paw kaže:

Zašto su ljudi tako uporni?
Zar nije pametnije reči: DOSTA VIŠE - učinimo nešto drugačije, budimo jednom realni prema sebi, budimo plemeniti?

plemeniti? u hrvatskoj u ovom trenutku ima više posvojitelja wannabe, nego djece koja se mogu posvojiti, tako da nijedno dijete neće ostat u domu jer netko želi dijete koje je biološki njegovo, ili ništa.

[Allexis]

Lampica kaže:

PAW: Dali djeca u Hr. upoznaju svoje biološke rod.? Dali ostaju s njima u kontaktu?

Ako nisi mislila sa zakonske, strane, onda vjerojatno ovisi o tome da li dijete zna ili ne zna da je usvojeno.

po zakonu, u BiH, koji je preuzet od bivse nam SFRJ (sa malim izmjenama) tako da mislim da je i u HR isti... postoji potpuno i nepotpuno usvojenje

Potpuno-- se mogu usvojiti djeca do 5 godine i onda u rodnom listu kao imena roditelja navode se imena usvojitelja, rodtelji po zakonu nemju obavezu da kažu djetetu da je usvojeno.. eh, a o moralnoj strani zakon ne govori

Nepotpuno -- se usvajaju djeca od 5-18 godina. Takvoj djeci u rodnom listu piše ime pravih (bioloških) roditelja, djeca, naravno ukoliko su im roditelji živi, poznati blablabla...moraju održavati kontakte sa njima..

eto...
mozda dosadno ali ipak....

u RH je Obiteljski zakon promijenjen i ne postoji više razlika između te 2 vrste posvojenja....posvojenje je samo jedno, neraskidivo, posvojitelji su upisani kao biološki roditelji, ali savjetuje se roditeljima reći djetetu do 7 god.da je posvojeno....
ove 2 vrste su totalno besmislene....dobro da su ukinute....pogotovo ovo održavanje kontakata....ovdje se u tom 2. slučaju zapravo radi o udomiteljstvu.....a ovo "održavanje kontakata" biološkog roditelja s djetetom je kod nas veliki problem kod posvojenja, zato što mnogo roditelja je vrlo sebično jer ne žele i nemaju uvjeta za odgoj djeteta, ali ga se ne žele odreći i dati na posvojenje, pa ga posjete jednom u 3 mjeseca i time stalno, godinama, onemogućuju da se dijete posvoji....a ne namjeravaju ga oni odgajati već to prepuštaju domovima u kojima djeca budu sve do 18. god. .....

PAW kaže:

Dali djeca u Hr. upoznaju svoje biološke rod.? Dali ostaju s njima u kontaktu?

posvojena djeca prema Obiteljskom zakonu ne ostaju u kontaktu s roditeljima....roditelji ne znaju/niti smiju znati (zakon to zabranjuje) tko je posvojio djecu....podaci o posvojenju su tajna....dijete ima pravo uvida kod matičara u podatke o njegovim biološkim roditeljima tek kad napuni 18 god, pa je na njemu odluka hoće li ih ili neće potražiti....

a što se samog posvojenja tiče, ima vše potencijalnih posvojitelja na listama CZSS-a nego što ima djece za posvojiti....i to iz gore navedenih razloga....a veliki problem je i papirologija, te silne provjere koje moraš proći prije nego CZSS procijeni da li si "podoban roditelj".....također, problem predstavljaju i godine...prema zakonu "posvojitelj može biti osoba između 21 i 35 godina, starija od posvojenika najmanje 18 godina".....prije nego što se ljudi uopće odluče na posvajanje, pokušavaju na bilo koji način imati biološko dijete, pa kad se već i odluče, tada im godine prelaze ovaj zakonski rok....nadam se da će se prihvatiti ovaj novi nacrt zakona koji će te godine ipak malo produljiti....

sve u svemu, U RH je ovo jedan jako težak pothvat, nažalost

[Goga_fina]

Ja sam mama osmogodišnjaka, kojeg smo usvojili kad je imao 8 mj. U proces posvojenja nismo išli zato da koje dijete spasimo iz doma, nego iz čisto sebičnih razloga: da i nas netko zove mama i tata! Kada smo to uspjeli ostvariti, nitko sretniji od nas!!!!!! Sada bi rado jednu( ili dvije ) seke, ali....

[phuketya]

lala kaže:

Usvajanje je jedan od načina za doći do svog djeteta. Ti ljudi nisu ništa plemenitiji, suosjećajniji, bolji od onih čije je dijete i biološki njihovo...
Znam da nitko ne misli loše kad ovo piše, ali po meni je to diskriminacija i smeta me kad čitam ovakve tekstove.
.
.
.

Potpuno si u pravu, slažem se s cijelim tekstom. Ako si mislila na mene, samo sam se osvrnula na one roditelje koji kažu: "Željela bih jednog dana usvojiti", a znamo da ne misle tako.

[MaliBubi]

dobra večer!!
ja sam jedno od posvojene djece, vjerojatno imam sreće što sam posvojena. Sve se dogodilo u prilično ranoj dobi, tako da se svoje biološke obitelji ne sjećam...no uskoro će mi 18 godina i nekako sve više razmišljam o njima i svemu što se dogodilo...želim ih ići potražiti ali nekako ne želim to reći svojim roditeljima, ne želim ih povrjediti...a stalno me kopka tko mi je mama, zašto me ostavila...ako ima neko ko bi mogao dati savjet ili neku riječ neka se javi...zahvaljujem...

[Agata1979]

Nije ništa neobično htjeti naći svoje biološke roditelje, to ne znači da svoje roditelje koji su te odgojili manje voliš.Porazgovaraj s njima o tome, više će ih možda povrijediti što im se ne želiš povjeriti, nego što želiš znati istinu o biološkim roditeljima.Možda oni sami znaju neke korisne informacije koje te mogu dovesti do onoga što želiš znati.