Roditeljstvo / karijera * popizditis = ?

[ema1]

Ja sam se vratila na posao kada je N. napunila 8 mjeseci (dogovorno, tata je ostao sa bebom na porodiljnom - ne zbog novaca, ne zbog benificija, već jer nam je bilo jako važno da ona ne bude zakinuta i za njegovo 24-satno prisustvo koje je imala samnom), taj dan sam proplakala na poslu.
Uopće se nije radilo da me brinulo dali će on znati kako s njom - jer je znao, radio je sve što i ja dok sam bila na porodiljnom; već jer me prala savjest, nedostajala mi je.
Kasnije sam se pitala dal ona mene voli, dali sam joj potrebna, dali ovo, dali ono.... više se radilo o mom pižđenju nego o stvarnom stanju stvari.
Inače, potpisujem Tiju.

[Tinkili]

Ajme ja ne znam što bi ti odgovorila. Ja sam s malčevih godinu dana dobila "savršen posao" i odbila ga kad sam otputovala na edukaciju i nakon dva dana skužila da je to preveliki stres za mene, jednostavno, nisam bila spremna.
Onda sam bila doma do njegove godine i pol. Sad radim full-time 9-17 i preko, i mogu ti reći da je teško. Jer recimo, malac je bio bolestan turbo ovih zadnjih dana, po cijele noći nismo spavali, a onda u 8:45 kao da netko pritisne sklopku, i ja odjednom postajem osoba u košulji, odjelu, rješavam neke probleme...i ne znam kad ću se vratiti doma, i apsolutno nikog nije briga tko se brine o njemu, kad ću ga vidjeti, i na kraju kad se vratim kući on me slučajno zazove none (pa se ispravi u mama). Ne znam što bi ti rekla, volim raditi, volim svoj posao, zanimljiv mi je i turbo i sve, ali umori me toliko da predvečer nemam toliko energije i snage koliko bih htjela za igrati se i baviti se s njim, ne znam kako ćemo organizirati odlazak po njega kad krene u vrtić, jer i mm i ja nemamo posao gdje u 17:00 možemo reći, "e ja sad idem doma".

Na žalost, ne znam kako biti uspješan na obje strane. Vikendima pokušavam nadoknaditi propušteno, ali kako i muž ima sličan "time-consuming" posao, malac dobiva pažnju malo od jednog malo od drugog -ovisno tko je manje umoran od nas dvoje.

[-gloria-]

i da, lajona , za ovakve odluke je najbolje nikoga ne pitati ni za mišljenje ni za savjet, samo ti kontaminiraju tvoj unutarnji glas.....kojeg jedinog trebaš poslušati

[mateeaa=)]

govorim u svoje ime, da se razumijemo odmah
ja ne bi mogla moju osmomjesecnu bebu ostaviti "samu" na tjedan, dva i nekad i duze..ne znam..ne mogu si to zamisliti..
vidim da sam medu rijetkima (ako ne i jedina ) koja tako misli, al ono...zasad mi je to nepomljivo
al ako ti tako zelis i to je tvoj izbor..sretno !!!!

[SaveAss]

Tinkili kaže:

...i ne znam kad ću se vratiti doma, i apsolutno nikog nije briga tko se brine o njemu, kad ću ga vidjeti,...

u grudima me steglo samo kad sam pročitala ovo....

a Tinkili, mama s takvim teretom je mnogo, previše....
i to je pretužnu - ovo vrijeme jednostavno nemilosrdno gazi, a djeca...?a mi bi trebali raditi da bi platili nekoga tko isto radi čuvajući našu djecu...mislim, apsurd....

evo, ja ću samo reći da sam dobila priliku krenuti s poslom koji mi je eto baš kao i leonee, posao snova. posao snova će pričekat još malo, jer sam u međuvremenu otkrila mnogo toga o sebi i došla do toga da je najbitniji posao ovaj koji sada radim. samo ja mogu biti mama svom djetetu.

nemojte me krivo shvatit, razumijem (i podržavam) sve one koji osjećaju da trebaju krenuti u posao, no JA nisam ta. i ne, nemam love. al zato imam misao da mi dodatnih par tisuća jednostavno ne može dovesti u pitanje ostanak s njim doma. i neće to dovjeka trajati. treba me SADA. kasnije će doći do prirodne separacije, ostvarit će svoj društveni život. ali trenutno, nema ni tih para, ni tog posla na koji ću pristati da bih se odvojili.

užasno mi je krivo što je takvo vrijeme..nisu krive žene, majke, roditelji, krivo je stanje u društvu....društvu koje NE MARI ZA RODITELJA.
dovoljno je pogledati očeve i njihove firme. dobiju mizernih par dana kad im se dijete rodi. a to su im računovođe izračunali da je dovoljno za ostvariti odnos s djetetom, za bit potpora majci nakon što rodi? SRAMOTA. eto što je to - sramota!


toliko se puta sjetim majki koje su rano morale otići na posao i srce me boli...zato me i steglo u grudima sad kad sam ono od Tinkili pročitala. to nije fer. fer bi bilo da svaki roditelj (otac i majka) imaju punu potporu društva da budu roditelji, a ne da im se (prešutno) "prijeti" opstankom u utrci s poslom, s karijerom.

mi smo društvo koje je u *urcu.

zašto se malo na skandinavce ne ugledamo? nego nam stižu instant rješenja sa zapada (uglavnom američke fantazije) o super turbo roditeljima koji su full uspješni i doma i na poslu. ma jesu malo sutra. jadni ti roditelji pod takvim pritiskom....

[magaly]

da mi je ugrožena egzistencija dakle da sam kruha gladna onda bi išla raditi no ako imaš sređen život pa pucaš još na više e onda ne bi jer nikad se neće više vratiti ovo vrijeme koje možeš provesti s djetetom...no međutim ja sam uspjela i uz troje djece napredovati i napraviti sebi karijeru...i sad sam sa četvrtim doma...i ne mislim se vratiti kad će mali imati 1 godinu jer mi je nezamislivo ako imam mogučnost ostati doma da ga zguram u jaslice i odem raditi..dakle to je moje mišljenje...no ima nas svakakvih i svi smo različiti

[Rosa]

Leonee kaže:

Koja je mantra za ovo?

Tata.

Ja bi prihvatila. Odustati možeš uvijek ako vidiš da ne možeš gurati jedno i drugo. Bolje tako, nego da se cijeli život pitaš da li si što propustila........

Što se sisanja tiče, laganini ga odvikavaj i do godine dana ste bez sise (on, ne ti)

[putnica]

Leonee kaže:

Naime, pruza mi se mrak posl.prilika.. Koja izmedju ostaloga, ukljucuje i puuuuno ucenja i puuuuno putovanja (dakle puno ulozenog vremena).. ....ali ne zelim ni pustiti ovu priliku.. Koja mi otvara vise vrata u buducnosti I nikada se nece ovako nesto ponoviti (100%).. Neznam kako da bolje objasnim..ugl, nesto jebeno..

I ponoviti cu na kraju opet: ja zelim biti uz svog malog princa (pobogu, tesko mi je otici frizeru na 2h ), ali opet ne zelim ni ovo propustiti.. :aaaaaaaaaaaaaaaaa:

Koja je mantra za ovo?

mantra je: trebas uciniti ono sto ce tebe uciniti zadovoljnom, a nece drugome nauditi. kompromisi su dobri ako se ne rade iz straha, griznje savjesti ili ultimatuma, inace su pogubni.

iz moje perspektive najvaznije je da imas muzevu podrsku, odlucujete zajedno o tome-dakle poslije ne smije biti predbacivanja, to je nesto sto oboje ulazete u vasu vezu i kvalitetu zivota, odnosa i vas samih. njemu ce mozda biti tesko fizicki, ali dobit ce neprocjenjivu povezanost s malim, koju majke ipak stvore tijekom trudnoce i prvih mjeseci zivota.

u braku prirodno dolazi do trzavica, problema i neslaganja, ne bi bilo dobro da muzu ikad imas osnova predbacivati da te sputavao u karijeri.

dobro, isto tako ne bi bilo dobro da to sebi predbacujes.

cvijetić kaže:

svaka čast ako možeš. što god tko od nas rekao moraš učiniti onako kako ti osjećaš a to nitko od nas ne može znati.
osobno ja ne bih mogla ni u snu.
ja bih za par mjeseci trebala izbivati na tjedan dana i već sad razmišljam kako to.... ne znam mislim da još ni jedna ni druga nismo spremne. ja i sad kad odem negdje ona se sva rastuži, znam da oni nemaju pojam o vremenu, no....
teška odluka, znam.

i da se nadovezem na cvijetićin (kak se ovo deklinira? ) post: klinci nas uvijek trebaju, razdvajanje je uvijek tesko, griznja savjesti je uvijek prisutna u nekoj mjeri.
cini mi se da ce manje stete biti za maloga posvetiti se toj stepenici u karijeri sad, kad je njegov pojam o vremenu jos prilicno nerazvijen i opcenit-oni ne znaju ni sto je pet minuta, a kamoli pet dana, nego eventualno kasnije.

moj glas za posao i veliki plus za hrabrost.

[Tinkili]

Sejves, sve si shvatila! (sjedi pet)
Evo me (kradem malo od radnog vremena, žvačem suhi sendvič i malo ćirim ovu temu). Pod nosom imam jezivi herpes (od nespavanja, prehlade i stresa), u kancelariji do moje od jutros traje maratonski sastanak. I baš sad razmišljam, svim muškim managerima pristutnim na sastanku (većina stranci) su žene doma (i ne rade), u sali je jedna žena (neudata -rane 30-te) i nitko u tom mom radnom okruženju nije mama. Tako da automatski znam da radeći na projektima s njima ni ne pomišljam tražiti razumijevanje ili shvaćanje.
To je jednostavno tako - take it or leave it.

[Marelina]

SaveAss potpisujem u potpunosti

Ja sam isto kući i odlučila sam to baš kad sam skužila da sam jedino svojoj djeci nezamjenjiva. Sve ostalo može napraviti netko drugi, al samo sam ja njihova mama...

Al moram priznat da ja i nisam toliko uživljena u svoju struku pa mi je odluka daleko lakša... Ne mislim da je to lako onim ženama koje stvarno vole svoj posao... Onda se valjda uvijek lomiš...

Sretno u odluci u svakom slučaju. Ipak je najvažnije da uzmeš uobzir koliko bi ti bilo krivo da ne prihvatiš... Jer što kaže Tija, dijete ne dobiva ništa ako ima nesretnu mamu...

[putnica]

SaveAss kaže:

evo, ja ću samo reći da sam dobila priliku krenuti s poslom koji mi je eto baš kao i leonee, posao snova. posao snova će pričekat još malo, jer sam u međuvremenu otkrila mnogo toga o sebi i došla do toga da je najbitniji posao ovaj koji sada radim. samo ja mogu biti mama svom djetetu.

nemojte me krivo shvatit, razumijem (i podržavam) sve one koji osjećaju da trebaju krenuti u posao, no JA nisam ta. i ne, nemam love. al zato imam misao da mi dodatnih par tisuća jednostavno ne može dovesti u pitanje ostanak s njim doma. i neće to dovjeka trajati. treba me SADA. kasnije će doći do prirodne separacije, ostvarit će svoj društveni život. ali trenutno, nema ni tih para, ni tog posla na koji ću pristati da bih se odvojili.

super sto su misljenja podijeljena, i jako mi se svidja tvoj post u kojem si naglasila "JA nisam ta".
nase potrebe su individualne, a tako i uvjeti u kojima zivimo i koji su nas odredjivali u zivotu.

vjerujem da se radi o podjeli otprilike 50:50 zena koje bi se odlucile kao ti i onih koje se odluce za paralelni slalom i niti jedna od tih opcija ne garantira da ce biti uspjesno odradjeno. covjek ne zna kakve su mu sposobnosti dok ne iskusa, niti mozemo predvidjeti s cime cemo se u buducnosti boriti kao posljedicom te odluke.

dakle, ipak odlucuje onaj input iznutra svakoga osobno tko je spreman saslusati svoje vlastite zelje.

[cvijetić]

putnica kaže:

cini mi se da ce manje stete biti za maloga posvetiti se toj stepenici u karijeri sad, kad je njegov pojam o vremenu jos prilicno nerazvijen i opcenit-oni ne znaju ni sto je pet minuta, a kamoli pet dana, nego eventualno kasnije.

putnice, čini mi se da je ovo ipak malo kompleksnije i da treba sagledati malo dugoročnije.
Leonee planira uskoro još jednu bebu.
pitam se , ako se sad uz manje zahtjevan posao iz nekih razloga trebala vratiti na posao s prinčevih 6 mjeseci ( iako nije nikad rekla koji su razlozi), što će biti na ovoj zahtjevnijoj poziciji s princom koji već gubi dio njenog vremena i posvećenosti i sa novom bebom, njihovim razboljevanjem, odrastanjem.
Ne znam kakav je posao njenog muža ali čini mi se da se u današnjoj situaciji netko od roditelja treba žrtvovati( u slučaju da oboje žele nekakvu karijeru)

[Lali Puna]

Rosa kaže:

Odustati možeš uvijek ako vidiš da ne možeš gurati jedno i drugo.

ja ne kužim ove 'prihvati, uvijek možeš odustati' spike

koji su to poslovi u kojima možeš prihvatiti napredovanje i onda nakon mjesec-dva ili nakon prve edukacije reć 'jao, oprostite, ja zapravo ipak ne bih' i vratit se na svoj stari posao? a da si time nepovratno ne narušiš poslovni kredibilitet?

[larazg]

Lali Puna kaže:

ja ne kužim ove 'prihvati, uvijek možeš odustati' spike

koji su to poslovi u kojima možeš prihvatiti napredovanje i onda nakon mjesec-dva ili nakon prve edukacije reć 'jao, oprostite, ja zapravo ipak ne bih' i vratit se na svoj stari posao? a da si time nepovratno ne narušiš poslovni kredibilitet?

zašto ne?

u posao krećeš sa dobromnamjerom i nekim ajde nazovimo predvidljivostima na privatnom planu (našla si sve i organizirala si se oko čuvanja) i već donešenom odlukom.

E pa Lali, ima ponekad u životu situacija na koje ne možeš utjecati i koje ne možeš predvidjeti koliko god mislila da sve imaš pod kontrolom te da možeš sve izdržati.

Ako se, napominjem ako se nešto takvoga dogodi.... imaš opciju. ništa nije bezizlazno.

A što se tiče samog pojma odustajanje, pa kada se može odustati od masu običnih stvari u životu, ne vidim posebnost da bi ovo bila izdvojena kategorija.

A poslovni kredibilitet vjeruj mi više će biti narušen lošim obavljenjem posla i uzastopnim griješenjem nego logičkim i razumnim objašnjenjem da je ipak nešto u ovom trenutku bilo možda preuranjeno.

Samim tim pokazati će ambiciju da je prihvatila i pokušala... a i to ponekad zna biti zapaženo

[Zmijica]

Nemam vremena citat sve... samo da kazem svoju.
MM radi menedzerski, zahtjevan posao. S putovanjima (zasad vrlo malo, al ocekuje ga sve vise) i sve to.
Rijetko kad dodje prije 7-8 doma.
Mali vec kuzi i obavezno par puta u danu pita gdje je tata.
Da i ja imam takav posao, ostalo bi nam samo angazirat tetu cuvalicu na full time.
Pa da djetetu bude i mama i tata.
Plus, bolestinice.
Mali je ovaj tjedan bio bolestan 2 dana, i prije 2 tjedna isto. Nis ozbiljno falinteboze , al nije smio u jaslice.
Znaci, netko mora ostati s njim. Cijeli dan.

Posredno, eto tebi Leonee odgovora: da se odlucim za posao koji spominjes, nasla bih dadilju, i ne bih stedjela novaca na njoj.
Da ga pokupi ranije iz jaslica, da skuha rucak, popegla...

Mene je odgojila baka, i jedna susjeda koja me cuvala. I ziva sam i zdrava, relativno normalna
Svejedno, ne bih to sebi priustila. Velim sebi, ne Kici.
Jer je meni s bakom bilo super, i nisam se dala mami. A s vlastitom mamom ni dan danas nemam neki odnos.

[Rosa]

Lali Puna kaže:

ja ne kužim ove 'prihvati, uvijek možeš odustati' spike

koji su to poslovi u kojima možeš prihvatiti napredovanje i onda nakon mjesec-dva ili nakon prve edukacije reć 'jao, oprostite, ja zapravo ipak ne bih' i vratit se na svoj stari posao? a da si time nepovratno ne narušiš poslovni kredibilitet?

Gle, život je nepredvidljiv Lali. Tko ti može garantirati da se nećeš recimo razboljeti, pa moraš odustati?
A ako ti se "toliko naruši poslovni kredibilitet" (u što čisto sumnjam, ali naravno ovisi o poslodavcu) - uvijek možeš tražiti drugi posao.

[KatarinaRi]

Čitam čitam..raznih iskustava, mišljenja...ja bi se dotakla jednog po meni važćnog momenta...u pravilu nije bitno koliko se vremena provodi s djecom nego kako...imamo X mama koje su s djetetom jako puno, ali nema od toga vajde jer su ili živčane ili misle da je kuhanje i spremanje važnije od zeke-peke i pričanja s djetetom...da ne ulazim sad preduboko....moj muž recimo provodi puno puno manje vremena s djecom nego ja, ali odnos nije ništa lošiji jer kad su zajedno pričaju, igraju se i on je apsolutno barem telefonom u toku što se događa u njihovim malim životima..nikad mu nisu uzimali za zlo to što ga nema..nisam ni ja puno doma..radim normalno radno vrijeme..djeca su od 1 i 2 godine po vrtićima, ali nastojimo kvalitetno provesti ono malo što jesmo zajedno...sa 2 i 3 godine su počeli ići na more kod mojih na dva mjeseca..bilo je patnje s obje strane, ali zna se da je to bilo najbolje za njih..daklem leonee..ako nebudeš odsutna, umorna i živčana ono vrijeme što si kući nemoj se brinuti za odnos s princom...znam mame koje sjede doma tri godine, a život u kući se ravna po sapunicama...

[Agata1979]

Kao što je netko rekao, Leonee to moraš sama prošturmati u svojoj glavi, podršku imaš, princa ima tko čuvati.Grižnja savjesti će uvijek biti prisutna, ali postoji i druga grižnja-ako ne prihvatiš posao dal ćeš se lupati u glavu i žaliti za propuštenom situacijom, pa makar to bilo i za godinu dana.
Odluka je teška, može ti svatko reći ja bi ovako, ili onako, ali samo ti znaš kako je tebi i želim ti da doneseš najbolju odluku za sebe i svoju obitelj.

[putnica]

cvijetić kaže:

putnice, čini mi se da je ovo ipak malo kompleksnije i da treba sagledati malo dugoročnije.
Leonee planira uskoro još jednu bebu.
pitam se , ako se sad uz manje zahtjevan posao iz nekih razloga trebala vratiti na posao s prinčevih 6 mjeseci ( iako nije nikad rekla koji su razlozi), što će biti na ovoj zahtjevnijoj poziciji s princom koji već gubi dio njenog vremena i posvećenosti i sa novom bebom, njihovim razboljevanjem, odrastanjem.
Ne znam kakav je posao njenog muža ali čini mi se da se u današnjoj situaciji netko od roditelja treba žrtvovati( u slučaju da oboje žele nekakvu karijeru)

ne mislim da je upravo suprotno od onoga kako si shvatila. ovo je kratkorocno naporno, za dugorocno unaprijedjenje koje ce poslije donijeti uspjeh na poslu i mirniji ritam.

Leonee kaže:

ma nije to prilika once in a life time.. ali da je mrak.. je. putovanja nece trajati dovjeka.. ovisi kako si ja sama odredim.. kasnije ce biti mirnije. no ima vremena za moment 'kasnije'.. i uostalom, ja mislim na jos minim. jedno dijete.. i to uskoro..
stari job vise nebi bio opcija, jer sam s ovim upgrade-ana .. dakle, mogu ostati onda tu di jesam ili ici u neke druge pothvate.. (samo ne vise na ovakav nacin, nego drugi.. da ne objasnjavam..)

drago mi je da je dosta mama odgovorilo da bi prihvatilo.. pa samim time imam malo manju griznju savjesti

[putnica]

katarinaos kaže:

u pravilu nije bitno koliko se vremena provodi s djecom nego kako...imamo X mama koje su s djetetom jako puno, ali nema od toga vajde jer su ili živčane ili misle da je kuhanje i spremanje važnije od zeke-peke i pričanja s djetetom...

apsolutno.

Zmijica kaže:

Mene je odgojila baka, i jedna susjeda koja me cuvala. I ziva sam i zdrava, relativno normalna
Svejedno, ne bih to sebi priustila. Velim sebi, ne Kici.
Jer je meni s bakom bilo super, i nisam se dala mami. A s vlastitom mamom ni dan danas nemam neki odnos.

to sam pokusala reci i u prijasnjem postu-pitanje je je li vas odnos narusen samo radi fizickog neprisustva. vjerujem da je tu bilo i drugih cimbenika.