Koliko nas roditeljstvo mijenja

[Lali Puna]

shtefy kaže:

Nestala je arogancija. Ne brinem više za "svjetske" probleme, nemam više mišljenje (a nisam bogami više ni informirana) o svakoj politički-ekonomskoj problematici bilo koje svjetske pripizdine, imam sada svoj vlastiti mali svijet koji mi je više nego dovoljan.

Postala sam mekša, strpljivija, tolerantnija. Daleko više razmišljam o ljudima, o osjećajima, uzrocima i posljedicama ljuskog ponašanja, a manje o stvarima, mjestima, događajima.

Otkrila sam da sam u nekim stvarima puno slabija nego što sam mislila, a u nekima opet puno jača.

Osjećam strahoviti ponos što sam upravo ja odgovorna za sreću, zdravlje i sve ostalo jednog malog bića, svaki put kada mi kaže "mama, ja tebe puno volim" ili "mama, ja sam jako sretna", ja se raspuknem od ponosa što sam ja uopće sposobna za doprinijeti tome...

Uglavnom, jedva samu sebe prepoznajem...

potpisujem shtefy, osobito ovo boldano..

a i ja sam postala pekmezastija i uopće mi se to ne sviđa. k'o da sam u tuđim cipelama, nisam to ja.
promijenila sam se jako puno. iako, ja moram reć da mi se ne sviđaju baš sve promjene koje mi je roditeljstvo donijelo.

[sandrić]

Otkad sam roditelj,majka prominila san se dosta,ali ipak ne mogu reć skroz jer one bitne karakteristike osobnosti,ono po čemu san ja JA nikad se neće prominit bez obzira na okolnosti.Bez obzira na sve mislin da je ova ''nova ja'' bolja osoba nego ona prije,''stara ja''.
Još uvik se znan zabavit,nađen vrimena za sebe i svoje gušte ( rijetko ali nađem ),no u suštini iman više razumijevanja za dicu,posebno za njihove roditelje šta prije nisan imala...i tako,uglavnom puno san tolerantnija i strpljivija nego ranije,što je zasigurno dobra odlika.

[SummerNight]

lehaha kaže:

U ovo malo vremena što sam mama čini mi se da se mijenjam u pogledu pekmezavosti. Uvijek sam bila relativno čvrsta i trebalo je dosta da se iz mene javno izmami koja emocija (što ne znači da ih nemam), a sad mi je dovoljan pogled na neko dijete na filmu koje se nađe u nekoj lošoj situaciji da počnem pekmeziti. U stanju sam se rasplakati ak se sjetim neke sjetne dogodovštine dok sam bila mala, mislim da napokon postajem žensko .... Nisam nikad mogla zamisliti da postoji takav snažan osjećaj koji ti na kraju par sati grčeva prođe kroz srce kad ti se ono malo bespomoćno stvorenje nasmiješi krezubim osmjehom koji kaže "mama, napokon je prestalo". No, i dalje nisam luda za djecom (tuđom, nemam poriv zavirivati u kolica), veći smiješak iz mene izvuče neki slatki mačić ili štenac nego tuđa beba. I dalje su mi male, tek rođene bebe poprilično ružnjikave kao što je bila i moja (i nitko me nemre uvjeriti da natečeno, kosooko žmirkavo čudo izgleda slatko ni dan danas). Tak da mislim da je ipak sa mnom sve ok .
.

Pa di si ti bila nestala? Sad te mogu opet potpisivat, ne moram pisati sama.
Dakle, ovo je strasno, tako sam cendrava postala da je to za N apocetku sam se nadala da su hormoni ali ovo vec pre dugo traje da bi bili samo hormoni.

Mislim da je to jednostavno overload emocija.
I nikad prije nisam plakala od srece, to mi je bilo nepojmljivo. Sta imas plakat od srece??
E pa imas.

[RazmaŽena]

SummerNight kaže:

I nikad prije nisam plakala od srece, to mi je bilo nepojmljivo. Sta imas plakat od srece??
E pa imas.

poznato mi je to!

[marina3]

nisam ja super mama,danas sam vikala na nju da se sve orilo..........
ali i ja se budim po 10x noći ,dajem dudu ,čaj itd.itd....ima 18mj.ali šta mogu.........
dođe imeni nekad da lupam glavom o zid kao i svakoj mami jer kao šta se kaže žena drži 3 kuta u kući...ali i zaboravim na sve loše kad nju vidim i ozbiljno je tako bez imalo laži....

SummerNight kaže:

Pa di si ti bila nestala? Sad te mogu opet potpisivat, ne moram pisati sama.
Dakle, ovo je strasno, tako sam cendrava postala da je to za N apocetku sam se nadala da su hormoni ali ovo vec pre dugo traje da bi bili samo hormoni.

Mislim da je to jednostavno overload emocija.
I nikad prije nisam plakala od srece, to mi je bilo nepojmljivo. Sta imas plakat od srece??
E pa imas.

Hm... da... taj dio je i meni bio nepoznanica. Sad ju znam gledati dok spava i samo se rascmoljiti, onak knedla u grlo od navale emocija i suza....ma idem si na živčeke zbog toga. Kak bum u ovom okrutnom svijetu odgajala čvrstu i jaku osobu ak stalno cmoljim?

A di sam nestala.... pa valjda mogu i ja na more napokon, ne?

[SummerNight]

lehaha kaže:

Hm... da... taj dio je i meni bio nepoznanica. Sad ju znam gledati dok spava i samo se rascmoljiti, onak knedla u grlo od navale emocija i suza....ma idem si na živčeke zbog toga. Kak bum u ovom okrutnom svijetu odgajala čvrstu i jaku osobu ak stalno cmoljim?

A di sam nestala.... pa valjda mogu i ja na more napokon, ne?

Da te utjesim, moja mama je uzasno cmoljava pa je odgojila mene koja sam ponekad i precvrsta.

Bit ce da si otisla taman kad sam se ja vratila.

[Nicoleta]

Ja zivot mogu da podijelim na dva dijela PRIJE i POSLIJE.

Da li ste se promijenili nakon poroda, da li ste meksi ili cvrsci, da li ste smireniji ili zivcaniji, kako ste ranije gledali na zivot a kako sada, da li je doslo do preraspodjele prioriteta ili ste klince samo uklopili u svoj dotadasnji zivot (ovo sam morala da napisem jer je ovo poslednje izjavila jedna pjevaljka)....?

Ja priznajem da i pored novonastale histerije, nespavanja, jurcanja, umora, ne mogu da se sjetim zbog cega sam ranije zivjela - samo da ugadjam sebi, opterecivala se i sjekirala oko stvari koje sad smatram glupostima...
Pored svih napornih promjena i odricanja, prvobitne hormonske bure i strahova, ipak se sada u dusi osjecam smirenije, snaznije, odlucnije...

[Blentava]

Nicoleta kaže:

Ja zivot mogu da podijelim na dva dijela PRIJE i POSLIJE.

svi normalni roditelji mogu napravit ovu podjelu

Nicoleta kaže:

Da li ste se promijenili nakon poroda, da li ste meksi ili cvrsci,

meksa sam u predjelu trbuha

Nicoleta kaže:

da li ste smireniji ili zivcaniji, kako ste ranije gledali na zivot a kako sada, da li je doslo do preraspodjele prioriteta ili ste klince samo uklopili u svoj dotadasnji zivot (ovo sam morala da napisem jer je ovo poslednje izjavila jedna pjevaljka)....?

takvu pyzdariju moze izjavit samo pevaljka. dijete ti hoces neces na milijun nacina promijeni zivot. za pocetak, vise me nitko ne moze iznervirat na poslu jer to je samo posao. baj baj spontanosti, gdje got hocu ic moram ponijet torbu za pelene, rezervnu robicu, hranu, koju igracku nema vise izlezavanja za vikend. nema vise sendvica za rucak. nema izlazaka s rijekama alkohola jer si ne mogu priustit mamurluk. generalno govoreci, umorna sam ko pseto. ali i sretna i ponosna na mog malog seronju

Nicoleta kaže:

Ja priznajem da i pored novonastale histerije, nespavanja, jurcanja, umora, ne mogu da se sjetim zbog cega sam ranije zivjela - samo da ugadjam sebi, opterecivala se i sjekirala oko stvari koje sad smatram glupostima...
Pored svih napornih promjena i odricanja, prvobitne hormonske bure i strahova, ipak se sada u dusi osjecam smirenije, snaznije, odlucnije...

osjecam se ... ono, nisam znala da mogu toliko voljet neko ljudsko bice... to je divno.

[gargamišamel]

ne da mi se baš puno pisati po ovoj vrućini iako bih mogla (mozak mi se pretvorio u kašu). promjena definitivno ima, ali nemam osjećaj da je to sad nešto "vau!" i da se život totalno promjenio. kao da je taj prijelaz bio glatki, a ne da se odjednom sve okrenulo za 180°. nisam niš manje živčana niti išta više smirenija. čvrstinu sam zadržala kao i sa hrpom djece koju sam prije čuvala. ne posvećujem svo svoje vrijeme djetetu i nisam sve njemu podredila. i dalje imam određeno vrijeme za sebe, ali ne kao prije i koliko bih htjela. a o (ne)spavanju i podočnjacima ne bum pisala. tu je sve poznato.

[kavopija-14]

naravno da mi se život prominija. život mi se prominija i kad sam prvi put u kuću unila pitar cvića, pa sam ga morala zalivat svaka 2-3 dana, a kamoli mi se neće prominit sa ditetom koje ovisi o meni 24/7.

mislim da se život ne promini, ili se promini minimalno, samo onima koji imaju konkretnu pomoć, pa im neko čisti kuću i/ili kuva ručak i/ili pričuva dite par sati dnevno i/ili jednostavno mogu ostavit bebu da plače dok ne zaspe.

dite sam tila i veselje koje mi je unila u život me zapravo i drži na životu jer da me bilo koji posal ovoliko iscrpija koliko me iscrpilo nespavanje, nedostatak vrimena, konstantno ponavljanje istih radnji dan-noć i zanemarivanje sebe - davno bi dala otkaz.

znači, životni raspored mi je podređen bebi. sad, sa 7 miseci je puno lakše nego prva 2-3, pa se nadam da će s vrimenom doć red i za neke stare gušte. ali, šta se mene tiče - ostala sam ista. jednako sam živčana ka i prije.

i da, sve bi ponovila, bez razmišljanja. a, baš je to izjava kojoj sam se prije najviše čudila. ono, zašto bi neko ponovija nešto šta ga je totalno istumbalo? e, pa, kad imaš bebu i kad se nasmije onim svojim krezubim osmijehom onda ti je sve jasno. stvarno, najbitnije je da je beba zdrava i da lipo napreduje, a ovo ostalo će doć na svoje. kad-tad.

[SummerNight]

zapravo, jedina prava promjena je to sto mi je prvi put u zivotu netko vazniji od mene.
iz te cinjenice proizlazi sve ostalo sto je izmjenjeno.

[M.B.]

meni je sve nekako kao i kod gargamišamel. dakle promjena je svakako nastupila, ali to je bila očekivana, logična i čak mogu reći poželjna promjena u nekim segmentima. bebu smo planirali. dugo smo bili zajedno, 10 godina, i gotovo smo skupa "odrasli" iskuslili smo skupa "mladost ludost" i prije nego što sam ostala trudna smo se smirili.
da, dijete mi je postalo najvažnije i sve što u životu radim i planiram podređujem njegovim potrebama i sreći. prije sam ugodila sebi, ali voljela sam i drugima ugoditi.
nisam primijetila da sam živčanija, uvijek sam bila malo kratkog fitilja, ali drago mi je što je živčanost rijetko kad usmjerena prema djetetu.

najveći osjećaj promjene mi je bio dan kada sam odlazila iz rodilišta. sjećam se da je muž došao po mene i kad sam izašla iz bolnice, kao da sam prošla kroz neku crvotočinu i da je zrak, drveće, biljke, ljudi sve drugačije lol. vozeći se u autu sam malo smirila dojmove, ali i u stanu mi je sve bilo čudno, kao da je sve staro "novo".

[miatamara1]

I mi smo planirail trudnoću, planirali sve. Ali nisam očekivala toliku promjenu. Ipak me našlo zatečenom u nekojim stvarima. Uz curku svaki dan nešto novo naučim.
I definitivno se vrijeme dijeli PRIJE I POSLIJE.
Postala sam svjesnija svoje smrtnosti. I majko moja, svega se bojim. Toliku količinu straha imam da je to nevjerovatno. (ne mislim na one banalne stvari) više onak ozbiljne... Bolesti, što ako se meni šta dogodi, mužu što će biti sa malom.

Postala sam još ranljivija nego inače.

Ali taj osmjeh, te okice moje slatke, dok vidiš dio sebe dio mužića u njoj. Definitivno nešto najljepše što se moglo dogoditi. Ne bi mjenjala, nikad.

[M.B.]

da i ja sam svakako dosta toga naučila uz dijete, a i sebe sam iznenadila. naime, nisam nikad mislila da ću biti u stanju se toliko vezati za dijete. čak mislim da sam dozu previše i zapravo voljela bih da mogu biti poput nekih drugih mama i češće ga ostavljati na čuvanje, a za to vrijeme se posvetiti sebi i mužu.
i taj strah što kaže miatamara1, nikad se za sebe nisam toliko bojala koliko se bojim za dijete. i puno sam opreznija.

[kavopija-14]

miatamara1 kaže:

I majko moja, svega se bojim. Toliku količinu straha imam da je to nevjerovatno. (ne mislim na one banalne stvari) više onak ozbiljne... Bolesti, što ako se meni šta dogodi, mužu što će biti sa malom.

i to isto, i to isto.

[Malo Sunce]

Oduvijek sam jedva cekala imati svoju bebu, i moj beban je toliko zeljeno i jedva docekano dijete i obozavamo ga i mm i ja! Znala sam da ce se s dolaskom bebe sve promjeniti i okrenuti, ali ne dira me to toliko, valjda jer sam u mladosti i dosta ludovala i proputovala i nije mi niceg zao i doslo je vrijeme kada sam se smirila i skrasila. Takoder, ful mi je drago sto sam rodila relativno mlada, s 26god, jer nista mi nije tesko, nisam zivcana niti nervozna. Naravno, ne ovisi to o godinama, ali vjerujem da je meni nekako lakse fizicki nego nekoj mami u 40+.
I da, taj krezubi smjesak i gledanje svog dijeteta kako iz dana u dan raste i napreduje je nesto neprocjenivo i vrijedno svake zrtve i promjene u zivotu!

[Francesca]

Sve ste već rekle pa da ne ponavljam

Iako ponekad cvilim za vikendom u krevetu uz kutiju keksa i bocu vina, nikada nikada nikada ne bi željela živjeti kao prije
Moj mali drekec me ispunjava na toliko mnogo razina da ne mogu zamisliti život bez njega

[SummerNight]

mnoge stvari se s vremenom vrate, djeca okupiraju i zahtjevaju 24/7 samo kad su mala
sto su stariji fokus se postupno prebacuje s mame na mamu i tatu, pa na i bake i dede, pa na prijatelje... sve manje smo im centar svemira i tako polako se vracaju neke stavri koje su bile na pauzi
ja sada i izlazim i idem na koncerte i na kave i vjezbam i ljencarim i svasta
naravno da je mnogo toga u organizaciji i tijeku zivota kao i ocekivanjima promjenjeno trajno ili bar tako dugo dok se ona ne odseli, ali i mnogo toga se polako vraca s vremenom na ono sto je bilo ili barem blizu toga.

[gargamišamel]

da, raspored baziraš prema djetetovim potrebama, ali sve se manje-više da uklopiti u njega.