Ljubavno partnerstvo vs. prijateljstvo

[Biznismen75]

Baš su me cure inspirirale na onom topicu pa sam odlučio otvoriti novi

Naime, primijetio sam (kod sebe) al vjerujem da nisam jedini na svijetu, da je u partnerskoj vezi sa 'the signifficant other' moje ponašanje drugačije nego u drugim odnosima... haha....dobro znam da je to posebna veza, ne moramo sad u detalje nisam to mislio

Zaozbiljno. Primjer dok sam s curom u prijateljskom odnosu sve lijepo, mirno, podržavajuće, toplo, dobro. Nekako spontano, iskreno, mirno, otvoreno. Kad krenemo ljubovat, malo pomalo izrone neki jebeni demoni, kako da ih nazovem? Posesivnost. Sklonost kontroliranju. Ljubomora. Osjećaj prikraćenosti. Pretjerana osjetljivost, uvredljivost na nekakve bezazlene šale. Pretjerana ozbiljnost. Zapostavljanje samog sebe. Zakočenost - gutam u sebi, ne komuniciram otvoreno, a kad nešto iznesem to je onda... drsko, grubo, povređujuće. Pa čak se javlja i - asocijalnost. Željan sam društva da, al kad sam u vezi ono....ajmo mi u spilju. Dobro nije isključivo tak, ali...neznam. Sve se nekako promijeni. Sam sebe ne prepoznajem. Valjda sve to proizlazi iz neosviještenih rana iz djetinjstva....

Bit će da tu leži uzrok mojih ljubavnih brodoloma. Ja se u vezama jednostavno - ne snalazim. Samog sebe ne prepoznajem. Zapostavim. Postanem nekak....ovisan? Ono, držim se nje ko pijan plota s osjećam da bih propal ak prekinemo...al to je sve nesvjesno. Nije da ja to tako planiram nit želim, tak uvijek nekak ispadne.

Dragi Lastane...kaj ti veliš?
Nisam više 7. razred i nema Modre Laste, al srećom forum je tu

[radical change]

E Lastane moj imaš problem kojeg ima jako mnogo ekipe, a to je da nemaš svoje ja. Tvoje ja se preslikaje kroz odnos sa drugom osobom, ona ti daje to JA u koje ti sam ne vjeruješ, i odtud bježanje u špilju, posesivnost, ljubomora, strah od gubitka (sebe ne nje), strah, pretjerana emocionalna osjetljivost i ostali ćukovi u glavi. Kombinacija zaljubljenosti koja je sama po sebi jako velik gubitak tla pod nogama i ovaj krhki self budu za tebe jebena kombinacija..
Pronađi sebe, pronađi kičmu i samopouzdanje, onda će žena doći kao začin a ne kao spas ...

[JustForFun]

radical je to brzinski iskarikirao, al nije daleko od istine

ja bih rekla da u vezi postaješ više TI

veza je full kontakt, najkompletniji odnos koji imamo i htijuc ne htijuc podižu se inkapsulirani djelovi nas koji zaostali ranjeni i odbačeni, povrijeđeni, preplašeni, preplavljeni ili šta već ....
i koliko bi ti htio ostat cool, ne možeš protiv toga, jer su to djelovi dječije svijesti koji zahtjevaju posebnu skrb od tebe sama

u stresnim situacijama, a tih je više čim nam je odnos važniji, posebno u situacijama unutarnjeg ili vanjskog konflikta događa se dobna regresija kada reagiramo iz tih manje zrelih i nesvjesnih djelova sebe, a ne iz zrele spoznaje ili kako bih to nazvala već
kod tebe očito u podlozi ima puno straha od napuštanja, od vlastite nedostatnosti, neka uvjerenja ako budeš kontrolirao odnos da ćeš ga sačuvat itd

a obično kad dijete dobije volan u ruke, desi se sranje, al eto

[radical change]

JustForFun kaže:

ja bih rekla da u vezi postaješ više TI

a obično kad dijete dobije volan u ruke, desi se sranje, al eto

Da, probudi se to krhko ranjeno dijete u njemu koje se plaši, plače i inati se..
Gledajući sebe i svoj put na psihoterapiji (užasno sam zatvorena osoba kada treba javno iznositi svoje mane i osjećaje ispred drugih ljudi, to mi jako teško ide) to ranjeno dijete će zauvijek ostati dio njega. Ono što treba shvatiti jest da nije više dijete, niti mu treba mama da ga tješi i daje sise (utješiti se može sam), da je dovoljno zreo, sposoban i jak da izađe na kraj sa svim životnim izazovima, da treba spoznati tko je on i što želi i da sebe ne treba gubiti u svrhu kompromisa sa bilo kojom ženom... ukratko zaraditi kičmu... To je trebao usvajati postupno u fazi odrastanja, kako nije to ga sada jebe...dođe žena u život i podjetinji skroz...

[Biznismen75]

radical i justforfun...
Mislim da ste dobro shvatili situaciju i pogodili u sridu svojim komentarima
Uvijek me fascinira kako ispadne da te drugi ljudi razumiju i mogu pomoći, ako imaš dovoljno povjerenja da se otvoriš...e baš ste me dirnuli
Al ajde da replyjam nešto

[Biznismen75]

radical change kaže:

E Lastane moj imaš problem kojeg ima jako mnogo ekipe, a to je da nemaš svoje ja. Tvoje ja se preslikaje kroz odnos sa drugom osobom, ona ti daje to JA u koje ti sam ne vjeruješ, i odtud bježanje u špilju, posesivnost, ljubomora, strah od gubitka (sebe ne nje), strah, pretjerana emocionalna osjetljivost i ostali ćukovi u glavi. Kombinacija zaljubljenosti koja je sama po sebi jako velik gubitak tla pod nogama i ovaj krhki self budu za tebe jebena kombinacija..
Pronađi sebe, pronađi kičmu i samopouzdanje, onda će žena doći kao začin a ne kao spas ...

Ovo je više-manje dobro pogođeno, mada ja to nisam tako iznio (tim više). Baš se tako dogodi. Ono - wow ma to je žena mog života (svi koji me znaju reći će vam da su to čuli svaki al svaki put od mene - e sad je to ona prava). Nevjerojatno koliko se uvijek kad se zaljubim hvalim okolo ljudima, koliko se osjećam...nekako spašen!?
Da nemam svoje ja mi je davno jedna frendica rekla. Jesam li ga našao dosad...rekao bih da sam na putu do toga.
A ovo - gubitka sebe ne nje...osjećam negdje duboko da je to tako, ali mi je to fakat mistično otkud i kako to

JustForFun kaže:

ja bih rekla da u vezi postaješ više TI

veza je full kontakt, najkompletniji odnos koji imamo i htijuc ne htijuc podižu se inkapsulirani djelovi nas koji zaostali ranjeni i odbačeni, povrijeđeni, preplašeni, preplavljeni ili šta već ....
i koliko bi ti htio ostat cool, ne možeš protiv toga, jer su to djelovi dječije svijesti koji zahtjevaju posebnu skrb od tebe sama

u stresnim situacijama, a tih je više čim nam je odnos važniji, posebno u situacijama unutarnjeg ili vanjskog konflikta događa se dobna regresija kada reagiramo iz tih manje zrelih i nesvjesnih djelova sebe, a ne iz zrele spoznaje ili kako bih to nazvala već
kod tebe očito u podlozi ima puno straha od napuštanja, od vlastite nedostatnosti, neka uvjerenja ako budeš kontrolirao odnos da ćeš ga sačuvat itd

a obično kad dijete dobije volan u ruke, desi se sranje, al eto

Hu da...ovo zvuči smisleno. Dobna regresija kažeš...pa tako je, iskusio sam to puno puta. Kvragu poslije se pitam kako sam mogao tako nezrelo reagirati? Ono pa odrastao sam, koji vrag se desio? Toliko sam znao sebi pedbacivati...al badava to. Treba osvijestiti te manje zrele i nesvjesne dijelove sebe.
Postajem više ja....da, zanimljivo. Više valjda to ranjeno nezrelo dijete zapravo. Sirovo, spontano, nesvjesno. Valjda se to dogodi kad se prepustiš u vezi. Samo....ako se to posvijesti, kako onda izgleda to prepuštanje pitam se Ha valjda bolje, gore od ovog kaj sam prošao valjda ne može bit

radical change kaže:

Ono što treba shvatiti jest da nije više dijete, niti mu treba mama da ga tješi i daje sise (utješiti se može sam), da je dovoljno zreo, sposoban i jak da izađe na kraj sa svim životnim izazovima, da treba spoznati tko je on i što želi i da sebe ne treba gubiti u svrhu kompromisa sa bilo kojom ženom... ukratko zaraditi kičmu... To je trebao usvajati postupno u fazi odrastanja, kako nije to ga sada jebe...dođe žena u život i podjetinji skroz...

Kako to zvuči grdo. Jebate, kao da mi je žena zamjena za mamu Al tak to ispada jebiga. Dok se tim osvještavanjem ne ovlada tim malim potrebitim derištem....i nauči utješiti sam

[radical change]

Biznismen75 kaže:

Ovo je više-manje dobro pogođeno, mada ja to nisam tako iznio (tim više). Baš se tako dogodi. Ono - wow ma to je žena mog života (svi koji me znaju reći će vam da su to čuli svaki al svaki put od mene - e sad je to ona prava). Nevjerojatno koliko se uvijek kad se zaljubim hvalim okolo ljudima, koliko se osjećam...nekako spašen!?
Da nemam svoje ja mi je davno jedna frendica rekla. Jesam li ga našao dosad...rekao bih da sam na putu do toga.
A ovo - gubitka sebe ne nje...osjećam negdje duboko da je to tako, ali mi je to fakat mistično otkud i kako to




Hu da...ovo zvuči smisleno. Dobna regresija kažeš...pa tako je, iskusio sam to puno puta. Kvragu poslije se pitam kako sam mogao tako nezrelo reagirati? Ono pa odrastao sam, koji vrag se desio? Toliko sam znao sebi pedbacivati...al badava to. Treba osvijestiti te manje zrele i nesvjesne dijelove sebe.
Postajem više ja....da, zanimljivo. Više valjda to ranjeno nezrelo dijete zapravo. Sirovo, spontano, nesvjesno. Valjda se to dogodi kad se prepustiš u vezi. Samo....ako se to posvijesti, kako onda izgleda to prepuštanje pitam se Ha valjda bolje, gore od ovog kaj sam prošao valjda ne može bit




Kako to zvuči grdo. Jebate, kao da mi je žena zamjena za mamu Al tak to ispada jebiga. Dok se tim osvještavanjem ne ovlada tim malim potrebitim derištem....i nauči utješiti sam

Dakle, rad na sebi je najteži posao, zašto...
Recimo primjer sjediš na grupnoj psihoterapiji sa ljudima sa kojima mjesecima iznosite vlastite osjećaje, brige i probleme. I recimo kada grupa u tebi prepozna problem to svejedno bude jak pogodak na ego, često mislimo da nam ljudi (koji za to nemaju razloga već upravo suprotno žele ti pomoći) žele loše, napadaju nas bez razloga, ne želimo prihvatiti vlastite mane, sram nas je toga ili što već...
Dakle sebe gledamo u pozitivnom svjetlu bez obzira na vlastite mane, naš ego drži tu sliku o sebi kao osobi koja vrijedi i zaslužuje ljubav i život.. To nas sprečava da kritički pogledamo na sebe ali i da prihvatimo tuđu kritiku. Ponašamo se kao razmaženo dijete koje samo zahtjeva ljubav od majke..

Kada upoznaš curu tada si najprije suočen sa koktelom hormona sreće zbog zaljubljenosti koja ti daje krila, i pod dva imaš sa druge strane osobu koja ti se divi, obožava te i slično, tvoj krhki ego uživa u tome.. No na prvi znak problema ti pucaš po šavovima, raspadaš se, ego poseže za nezrelim načinima obrane i odtud sto problema...

Na psihoterapiji rad na sebi traje najmanje 2,3 godine, čisto da znaš kakav je to proces...treba znati prepoznati negativne obrasce, prihvatiti sebe i raditi na tome da u sličnim situacijama prepoznaš uzrok osjećaja, okidače, i naravno gradiš pozitivnu sliku o sebi...

[Biznismen75]

radical change kaže:

Kada upoznaš curu tada si najprije suočen sa koktelom hormona sreće zbog zaljubljenosti koja ti daje krila, i pod dva imaš sa druge strane osobu koja ti se divi, obožava te i slično, tvoj krhki ego uživa u tome.. No na prvi znak problema ti pucaš po šavovima, raspadaš se, ego poseže za nezrelim načinima obrane i odtud sto problema...

Na psihoterapiji rad na sebi traje najmanje 2,3 godine, čisto da znaš kakav je to proces...treba znati prepoznati negativne obrasce, prihvatiti sebe i raditi na tome da u sličnim situacijama prepoznaš uzrok osjećaja, okidače, i naravno gradiš pozitivnu sliku o sebi...

Dobro si rekao, najprije koktel sreće kao hrana za ego a onda pucanje po šavovima...tako to ide u nesvjesno vezi (kako bi to Harville Hendrix rekao), a kad se radi o svjesnoj vezi e onda su stvari kakve trebaju biti.

Psihoterapija je zakon, slažem se
Ha koliko treba...nekom više nekom manje. Jednom sam pročitao da je Dustin Hoffman išao 7 godina na psihoterapiju...puno zvuči al bolje to nego si zajebat život do kraja

JustForFun kaže:

veza je full kontakt, najkompletniji odnos koji imamo i htijuc ne htijuc podižu se inkapsulirani djelovi nas koji zaostali ranjeni i odbačeni, povrijeđeni, preplašeni, preplavljeni ili šta već ....
i koliko bi ti htio ostat cool, ne možeš protiv toga, jer su to djelovi dječije svijesti koji zahtjevaju posebnu skrb od tebe sama

u stresnim situacijama, a tih je više čim nam je odnos važniji, posebno u situacijama unutarnjeg ili vanjskog konflikta događa se dobna regresija kada reagiramo iz tih manje zrelih i nesvjesnih djelova sebe, a ne iz zrele spoznaje ili kako bih to nazvala već

Ovo je objašnjenje onih slučajeva kad se svi pitaju: Pa kako to da njih dvoje ne mogu zajedno, a tako su OK i jedno i drugo, suvisle osobe, tako su dragi i čini se da se tako dobro slažu. E da - čini se - ali u socijalnim kontaktima to "malo derište" se pritaji, jedino u tom ekskluzivnom odnosu 1-na 1 se aktivira-naravno ako smo nesvjesni pa mu to dopustimo....

[JustForFun]

Meni se svidja koncept unutarnjeg djeteta... kaze da se trebamo naučit dobro brinut o tom djetetu u sebi, da ono stekne povjerenje u nas
Nisu to dvije osobe ali tako je lakše pojmit
Mozes pisat malenom sebi (ja to radim) i općenito razigranost i igra je bolji nacin da afirmiramo to dijete
Zato je dobro nači osobu s kojom se možes djetinjasto ponasat, možda zato trazis sangvinika jer je dijete nesto dobro "nanjusilo" u toj prijelaznoj vezi

[Biznismen75]

JustForFun....da, moram priznat da me odmah zazeblo malo i požalio sam kad sam ga nazvao "derištem". To dijete je dio nas, ne valja ga gaziti niti mu predbacivati...valja ga prihvatiti, prigrliti, naučiti ga utješiti. Smiriti ga da ne vrišti za svojim potrebama, naučiti im udovoljiti bez potrebe da druge ljude (partnere ili ostale bliske osobe) razvlačimo i maltretiramo, jer to nije njihova misija.

Ma to je priča iz filma Tke Kid s Bruce Willisom (možda znate?). Pojavi se to dijete...i na početku ga jako nervira i smeta mu...a kad postigne mir s njim onda i sam postane puno opuštenija i zdravija osoba. Meni je taj film zakon, a mislim da govori baš o tom kaj ti pišeš!

Da, sangvinični temperament je "vječno dijete" - ima nešto u tome, osjećam da je vrijeme da napokon prestanem biti toliko zabrinut zbog nezadovoljenih potreba tog The Kid-a, da prestanem osjećati da nešto ne valja sa mnom jer se to dijete još uvijek tu mota, da se prestanem ljutiti na to dijete i sramiti ga se i osjećati se hendikepirano (retardirano) zbog njega...nego naći s njim mir, ko Bruce Willis u tom filmu

[JustForFun]

Biznismen75 kaže:

Postajem više ja....da, zanimljivo. Više valjda to ranjeno nezrelo dijete zapravo. Sirovo, spontano, nesvjesno. Valjda se to dogodi kad se prepustiš u vezi. Samo....ako se to posvijesti, kako onda izgleda to prepuštanje pitam se Ha valjda bolje, gore od ovog kaj sam prošao valjda ne može bit

Pa nekako u djetinjstvu valjda da bismo se prilagodili (roditeljima i drugim nesavršenim uvjetima odrastanja) odbacujemo dijelove sebe koje nam je netko (verbalno ili neverbalno) rekao ili smo stvorili nekritički zakljucak da ti djelovi nas nisu dobri, vrijedni, vrijedni ljubavi, dovoljno dobri, poželjni itd i kad previse toga odbacis, odrezes, upakujes i tako zakopas duboko i daleko, sta ti ostaje?
Ostaje ti u velikoj mjeri jedna solidna projekcija tudjih vizija bez (ili sa malo) samopostovanja
Zato i trazimo druge ljude da nam kazu tko smo, da prepoznaju nase vrijednosti, da smo posebni, divni, zanimljivi... nastavi niz, zato se i zaljubimo u njh jer nam se cini da smo tek sa tom osobom pravi ja... ili sta vec
Uglavnom prica ide da se u tim odbačenim, odsječenim djelovima nas, koji rade iz podsvijesti nalaze inkapsulirani možda najautenticniji dijelovi nas, najkreativniji i najnezreliji, koje ni sami ne poznajemo, mozda i preziremo i oni rade na tome da se spoje sa cjelinom, a taj njihov rad izaziva probleme, patnju, zazvrzlame jer dijete vrišti dok ga ne budeš cuo, a napravit ce nereda koliko god treba dok ne cujes
Tako nekako....

Uglavnom nasa ličnost je dinamična cjelina tako da pravi ti nije možda dobra sintagma, ali tu su zakopani autenticni dijelovi tebe koji su najnježniji i najosjetljiviji i bez njih spojenih sa cjelinom ti nikad nećeš život zivot koliko doista dobar moze biti hajmo rec


Tada je prepuštanje o kojem pricas istinska bliskost i bez fige u dzepu... valjda... ne bih znala... ti bi se prepustio drugom, a nisi još ni sam sebi

Biznismen75 kaže:

Kako to zvuči grdo. Jebate, kao da mi je žena zamjena za mamu Al tak to ispada jebiga. Dok se tim osvještavanjem ne ovlada tim malim potrebitim derištem....i nauči utješiti sam

A navodno trazimo one osobe koje u emocionalnom smislu imaju najgore kvalitete nasih roditelja, a ko falan vodimo se pozitivnim
I kad ih skuzimo već smo u orbiti koliko smo zaljubljeni
Pa i tvoja bivša je imala kvalitete tvog oca?

[Biznismen75]

JustForFun kaže:

A navodno trazimo one osobe koje u emocionalnom smislu imaju najgore kvalitete nasih roditelja, a ko falan vodimo se pozitivnim
I kad ih skuzimo već smo u orbiti koliko smo zaljubljeni
Pa i tvoja bivša je imala kvalitete tvog oca?

Je, kak sam i pisao
I to mi potvrđuje tu naizgled suludu teoriju Harville Hendrixa da biramo partnere s negativnim osobinama naših roditelja. Al kad sam proučio tu njegovu teoriju shvaćam - želimo se vratiti s partnerom na ono mjesto gdje smo bili povrijeđeni jer su nam roditelji bili nekompetentni, pa zato partner mora također biti nekompetentan, i onda (nesvjesno!) tražimo od partnera da bude na visini zadatka, da napravi korak naprijed, da učini, takav nesposoban kao i roditelji, ono što oni nisu mogli ni znali, da nam iscijeli te rane.

Tražimo od partnera nemoguće.
Zapravo.
Ako taj zahtjev ostane u području nesvjesnog - veza se raspada.
Ako se posvijesti i nauči sam iscijeliti - veza ima šanse.

[Biznismen75]

JustForFun kaže:

Pa nekako u djetinjstvu valjda da bismo se prilagodili (roditeljima i drugim nesavršenim uvjetima odrastanja) odbacujemo dijelove sebe koje nam je netko (verbalno ili neverbalno) rekao ili smo stvorili nekritički zakljucak da ti djelovi nas nisu dobri, vrijedni, vrijedni ljubavi, dovoljno dobri, poželjni itd i kad previse toga odbacis, odrezes, upakujes i tako zakopas duboko i daleko, sta ti ostaje?
Ostaje ti u velikoj mjeri jedna solidna projekcija tudjih vizija bez (ili sa malo) samopostovanja
Zato i trazimo druge ljude da nam kazu tko smo, da prepoznaju nase vrijednosti, da smo posebni, divni, zanimljivi... nastavi niz, zato se i zaljubimo u njh jer nam se cini da smo tek sa tom osobom pravi ja... ili sta vec
Uglavnom prica ide da se u tim odbačenim, odsječenim djelovima nas, koji rade iz podsvijesti nalaze inkapsulirani možda najautenticniji dijelovi nas, najkreativniji i najnezreliji, koje ni sami ne poznajemo, mozda i preziremo i oni rade na tome da se spoje sa cjelinom, a taj njihov rad izaziva probleme, patnju, zazvrzlame jer dijete vrišti dok ga ne budeš cuo, a napravit ce nereda koliko god treba dok ne cujes
Tako nekako....

Bravo
Tako elokventan, detaljan, istinit, precizan opis tog toliko neshvatljivog i neuhvatljivog procesa zaljubljivanja ....
Baš to smo svi osjetili u zaljubljenosti :klap:

JustForFun kaže:

ti bi se prepustio drugom, a nisi još ni sam sebi

Uvijek sam želio više od života

[Nausikaja]

JustForFun kaže:

Meni se svidja koncept unutarnjeg djeteta... kaze da se trebamo naučit dobro brinut o tom djetetu u sebi, da ono stekne povjerenje u nas
Nisu to dvije osobe ali tako je lakše pojmit
Mozes pisat malenom sebi (ja to radim) i općenito razigranost i igra je bolji nacin da afirmiramo to dijete
Zato je dobro nači osobu s kojom se možes djetinjasto ponasat, možda zato trazis sangvinika jer je dijete nesto dobro "nanjusilo" u toj prijelaznoj vezi

Ima jos jedan zgodan nacin brige o unutarnjem djetetu za ljude koji su roditelji - brizni su prema tom svom dijelu na isti nacin kako su brizni prema svom stvarnom djetetu.
U odredjenim situacijama samo treba zamisliti - da li bih dopustio svom stvarnom djetetu da se na taj nacin muci ili bih ja preuzeo to na sebe, jer sam ja odrasla osoba, i stoga adekvatna i obucena za te i te izazove.
I samo se ta spoznaja prebaci na taj unutarnji dio nas.
Isto, jako je bitno ne slati to unutarnje dijete u bitke za odrasle - a to ljudi cesto rade. Sa srcem, ogoljenih osjecaja krecu u rat i uvijek izgube, izadju povrijedjeni.
Odrasli djelovi idu u skuob, ili u svijet odraslih opcenito, a unutarnje dijete ostaje dobro zasticeno.

[Biznismen75]

JustForFun kaže:

Mozes pisat malenom sebi (ja to radim) i općenito razigranost i igra je bolji nacin da afirmiramo to dijete

nausikaja123 kaže:

Ima jos jedan zgodan nacin brige o unutarnjem djetetu za ljude koji su roditelji - brizni su prema tom svom dijelu na isti nacin kako su brizni prema svom stvarnom djetetu.
U odredjenim situacijama samo treba zamisliti - da li bih dopustio svom stvarnom djetetu da se na taj nacin muci ili bih ja preuzeo to na sebe, jer sam ja odrasla osoba, i stoga adekvatna i obucena za te i te izazove.
I samo se ta spoznaja prebaci na taj unutarnji dio nas.

Kako dobro
Nisam još nikad čuo (barem ne formalno, vjerujem da mi psiholog to nekako prenese jer stvari idu na bolje) da se može aktivno, svjesno s tim djetetom komunicirati. Da postoje alati, tehnike, metode.

[Štokrlica]

Biznismen75 kaže:

Ono - wow ma to je žena mog života (svi koji me znaju reći će vam da su to čuli svaki al svaki put od mene - e sad je to ona prava). Nevjerojatno koliko se uvijek kad se zaljubim hvalim okolo ljudima, koliko se osjećam...nekako spašen!?

Kako ono ide Biznismen ...volim te jer te trebam = ?

Znat ćeš da je ljubav onda kad ne tražiš za sebe, kad voliš zbog onog što onaj drugi jest.
Ja bih rekla da ti pošto poto želiš tu neku "the" ljubav - da se hvališ, da ti zavide, da si siguran/spašen.
Bojiš se da ti se neće ostvariti u ovom životu, pa guraš/upireš i sve ikad poljubljene djevojčice nazivaš ženama svog života.

Nausi lijepo rečeno - "...U odredjenim situacijama samo treba zamisliti - da li bih dopustio svom stvarnom djetetu da se na taj nacin muci ..."

[ex anais]

Svaka veza je zrcalo. A nije ponekad ugodno suočiti se s onim što nosimo u sebi, onim najranjivijim, onim za što smo dok smo solo, bili uvjereni da je davno iza nas. Ako je partner zreo i stabilan, to se smiri kasnije, a ako se ljudi povežu tamnom stranom sebe (kako bi Đole rekao, kad tamna strana srca zaboli ) onda se odnos pretvori u mučenje, toksičnu vezu, patološki ovisnički odnos. Jer se njihovi zdravi dijelovi nikad nisu sreli i samim time nisu svoje dječje dijelove mogli integrirati u odrasle dijelove sebe i pronaći mir sami sa sobom i zajedno.

Drugi slučaj je puno češći, čini mi se. Ako ti je recimo majka bila nedostupna ili toplo-hladna, tražit ćeš takve žene, koje stalno moraš osvajati i trčati za njima. Ako je otac bio hladan i distanciran, žena će uvijek nekako nabasati na frajere za čiju pažnju mora moliti. Dok se ne prekine krug i ne poljubi zadnju žabu. Ali, nije vrijeme dok nije vrijeme.

Ja sam se recimo znala zaljubljivati u ono što mi osoba može dati, a ne u nju samu, u pažnju, u slatkorječivost, u to da sam nekom super i da me obožava. I onda skužim kad se odljubim da se u tu osobu sa svojim zdravim dijelovima nikad ne bih ni zaljubila jer uopće mi ne paše i nismo slični. Ali su naši dječji dijelovi slični. Naše drage patologijice.

[Biznismen75]

Štokrlica kaže:

Kako ono ide Biznismen ...volim te jer te trebam = ?

To nisam ja izmislio
To je tako sročio Erich Fromm u knjizi "Umijeće ljubavi"

[Biznismen75]

ex anais kaže:

Svaka veza je zrcalo. A nije ponekad ugodno suočiti se s onim što nosimo u sebi, onim najranjivijim, onim za što smo dok smo solo, bili uvjereni da je davno iza nas. Ako je partner zreo i stabilan, to se smiri kasnije, a ako se ljudi povežu tamnom stranom sebe (kako bi Đole rekao, kad tamna strana srca zaboli ) onda se odnos pretvori u mučenje, toksičnu vezu, patološki ovisnički odnos. Jer se njihovi zdravi dijelovi nikad nisu sreli i samim time nisu svoje dječje dijelove mogli integrirati u odrasle dijelove sebe i pronaći mir sami sa sobom i zajedno.

Tu je bit cijele te zavrzlame oko zaljubljivanja, ljubavi i trajnosti ljubavne veze

Inače sam OK dečko, socijalni kontakti, sve štima. Al kad se probudi "mala zvijer" e onda moja partnerica najebe. Pita me pa dobro kaj ti je, bio si tako drag dobar miran i stabilan kad sam te upoznala !?
Problem je u tome što se "mala zvijer" aktivira jedino u ljubavnoj vezi.
Rješenje problema je valjda u tome da se „malu zvijer“ probudi i uspostavi s njom komunikacija, da se umiri i da ne pizdi više i ne razara ljubavne veze. To je onda valjda sazrijevanje

[radical change]

Biznismen75 kaže:

Rješenje problema je valjda u tome da se „malu zvijer“ probudi i uspostavi s njom komunikacija, da se umiri i da ne pizdi više i ne razara ljubavne veze. To je onda valjda sazrijevanje

Ne znaš u kakvo ćeš se ti klupko uplesti...
Ali dobro to je živoni izazov koji se treba rješiti. Izgradnja samopouzdanja je pola učinjenog posla jer ako ti možeš biti na čisto da život ide dalje bez obzira uspjela veza ili ne, sve negativne reakcije se ne odražavaju tako dramatično..
Ali ako si grizeš nokte na svaki sukob, svaku pomisao da će se veza raspasti, da nisi siguran u svoje postupke i odluke nema šanse da ispadne na dobro, taj mali monstrum u tebi će sve razvaliti i ostaviti samo nered...