Projektna nastava - iskustva i očekivanja djece, nastavnika, roditelja

[Mad_Hatter]

izdvojeno sa roditelji skolaraca - brige i problemi

da li postoji u vasim skolama?
sto se od djece ocekuje?
da li se nesto od roditelja ocekuje?
kako i sto se ocjenjuje te treba li ocjenjivati?
kada se krenulo sa "projektima"?
ima li smisla vec u nizim razredima? za koje predmete ima smisla, za koje nema?
gdje se odradjuju? koliko su djeci jasna ocekivanja?

pisite pozitivna i negativna iskustva...ako ih imate.



nije se od vas (nas) očekivalo da radimo plakate i prezentacije jer je nastava bila frontalna. ideja toga da učenik radi plakat ili prezentaciju o nečemu je da kroz rad na tome on taj dio gradiva/lekciju/fenomen/štogodbilo sam nauči bolje nego da mu je to učitelj sažvakao i prepričao, a onda objašnjavajući drugima to još jednom utvrdi. s druge strane, drugim učenicima je svejedno ispričao im to učitelj ili drugi učenik, odnosno ako nešto i nedostaje uvijek može uskočiti učitelj i dopuniti.
to je, znate, moderan način poučavanja. a vi kao želite modernu školu, ne?

i da, evo vas opet, vrijeđate se što smo se drznuli reći da nisu sva djeca mali genijalci. da ih ima jako pametnih, da je većina prosječna i da ih ima ne baš jako pametnih. jebiga, to je istina. a to što bi svatko volio da mu je dijete u onih 10% genijalnih što slažu petice bez imalo truda, pa onda kada ih stvarnost demantira krivca traže u učiteljima i obrazovnom sustavu, to je već drugi par opanaka.

[frupy]

Mad_Hatter kaže:

nije se od vas (nas) očekivalo da radimo plakate i prezentacije jer je nastava bila frontalna. ideja toga da učenik radi plakat ili prezentaciju o nečemu je da kroz rad na tome on taj dio gradiva/lekciju/fenomen/štogodbilo sam nauči bolje nego da mu je to učitelj sažvakao i prepričao, a onda objašnjavajući drugima to još jednom utvrdi. s druge strane, drugim učenicima je svejedno ispričao im to učitelj ili drugi učenik, odnosno ako nešto i nedostaje uvijek može uskočiti učitelj i dopuniti.
to je, znate, moderan način poučavanja. a vi kao želite modernu školu, ne?

jos jedan dokaz da danasnji roditelji blagooog poooojma nemaju sto zele.
nece frontalno, nece projekte, izrada plakata i prezentacija je naporna, jednostavni zadaci su out, tezi zadaci su jos vise out, individualizirani pristup isto nije sasvim ok jer se dijete etiketira, ako nema individualiziranog pristupa, onda nisi dovoljno posvecen pojedincima...
jbt, sad ih stvarno vise ne mogu slusati.
svojim neutemeljenim i neargumentiranim laprdanjima su vec dosadili i bogu i vragu.
napisala sam vec negdje da je nas obrazovni sustav SAVRSEN, PRESAVRSEN u odnosu na ono sto nezahvalnici i revolucionari bez pokrica zasluzuju. svakim danom sam sve vise uvjerena u to.

mali buco kaže:

Eto, meni je tugica što bi neki emigrirali zbog (ex) prosvjetara poput frupy, mad hatter, mene...ima ih još na temi.

ma kaj bi ti bilo tugica?
meni je bas drago, neka samo idu, sretno im bilo

[Kakadu]

učitelja ima svakvih, i dobrih i loših, kao i u svakom drugom poslu.

pustite ljude da rade svoj posao. svi se smatrate pozvanima (i kvalificiranima) komentirati i procjenjivati posao učitelja.

koliko zapravo znate o tom poslu - vidi se iz komentara. s jedne strane mislite da nam je školstvo zastarjelo i učitelji staromodni, a s druge strane smatrate da je posao učitelja "objašnjavanje" - djeca imaju udžbenike i učitelji tu da im da objasne ono što je nejasno u tim udžbenicima (!) ili eventualno da im nešto izdiktiraju u bilježnicu (opet , ne mogu si pomoći).

otkrit ću vam nešto: objašnjavanje je samo djelić učiteljeva posla.

nemate nikakav komentar na izjave kako je frontalna nastava zastajela jer o različitim oblicima nastave nemate pojma (naravno, jer niste učitelji i to nitko od vas ne očekuje).

zato, dragi roditelji, bez obzira na to što ste sami išli u školu i što imate djecu koja idu u školu, niste stručnjaci za učiteljev posao i ne znate o tom poslu ništa.

inače, ja mislim (za one koji znaju o čemu govorim) da je budućnost školstva u projektnoj nastavi.

[Mad_Hatter]

bit će, onda kad prestanu roditelji odrađivati projektne zadatke umjesto djece, odnosno kada programski zahtjevi, oprema i satnica budu odgovarali tom tipu nastave.
iako, neke osnove se ipak moraju steći - ne možeš projektno obrađivati tiskana slova ili tablicu množenja, rekla bih...

[tanita]

Kakadu kaže:

učitelja ima svakvih, i dobrih i loših, kao i u svakom drugom poslu.

pustite ljude da rade svoj posao. svi se smatrate pozvanima (i kvalificiranima) komentirati i procjenjivati posao učitelja.

kad ucenici budu u školi radi ucitelja i profesora, onda ce roditelji, pustiti te ljude da rade svoj posao...dokle god su ucitelji/profesori u školi radi ucenika, do tada svaki roditelj ima pravo reci što misli a, sad dal ce to netko shvatiti kao napad na svoj ego ili dobronamjeran savjet, govori više o kvalifikacijama tog ucitelja/profesora nego roditelja.

također, kad se u hr omoguci ucenicima, roditeljima homeschooling, onda ti roditelji sigurno više nece komentirati nastavnike ni njihov rad ,jer nece imati potrebe al, dokle god necije dijete mora ici u školu, mora uciti onako kako njegov ucitelj/profesor zahtjeva, roditeljska je dužnost upozoravati, i kritizirati, svidjelo se to nekom ili ne. bez ljutnje

[Monstera]

Mad_Hatter kaže:

bit će, onda kad prestanu roditelji odrađivati projektne zadatke umjesto djece, odnosno kada programski zahtjevi, oprema i satnica budu odgovarali tom tipu nastave...

a sto bi se, po tebi, trebalo dogoditi da roditelji prestanu odradjivati projektne zadatke umjesto djece?

[proab]

Projektni rad je jeti hrvatskog skolstva, mnogi pricaju da postoji ali ja ga jos uvijek nisam vidjela... ni u svom ni u djetetovom skolskom stazu....

[onix]

Ja sam od onih zatupljenih roditelja koji nikad nisu učili sa svojom djecom, između ostalog i zato što ni sa mnom nitko nije učio. Jednostavno, na vlastitom sam primjeru naučila da se to može. Od početka imam stav - ja sam svoju školu završila, ovo je vaša i vaš je posao odraditi sve pripadajuće obaveze. Ja sam uvijek tu kao podrška i pomoć, ali ne kao osnovno sredstvo za rad.

Ljudi pogriješe u startu, nemaju povjerenja u dijete ili su jednostavno takvi kontrolfrikovi da mu ne mogu prepustiti kontrolu, sjede s njim satima i onda se nakon nekog vremena čude i kukaju kako je škola teška i djeca je ne mogu sama savladati. Velik broj djece jednostavno nema priliku u startu ni pokušati. A kad se roditelji umore od zajedničkog učenja ili im gradivo postane preteško, na scenu stupaju instrukcije.

Djecu treba pustiti da pokušaju sami od početka, dok se još uče učiti. Vjerujem da je teško prepustiti im kormilo u petom razredu. Roditelj je tu da usmjeri, potakne, pomogne i pojasni ako je potrebno. Ne poznam ni jednog nepismenog roditelja, ali svi ostali bi to morali biti u stanju. Prosječan roditelj koji je završio najmanje srednju školu i nije u stanju djetetu pomoći s osnovnoškolskim gradivom trebao bi se u prvom redu zapitati kakav je on primjer tom svom djetetu i što mu time poručuje.

Ja valjda isto živim u paralelnom svemiru, jer koliko ja vidim program je prilagođen prosječnom djetetu, a bistrići u školi najčešće umiru od dosade. I iz tog mog paralelnog svemira, za prezentacije i postere:

[onix]

nosorog kaže:

a sto bi se, po tebi, trebalo dogoditi da roditelji prestanu odradjivati projektne zadatke umjesto djece?

Ne treba se ništa dogoditi. Ja sam sa svojim djetetom samo prvu prezentaciju odradila i bila sam mu samo tehnička pomoć jer nije znao raditi u Power Pointu.

[Kakadu]

onix kaže:

Ja sam od onih zatupljenih roditelja koji nikad nisu učili sa svojom djecom, između ostalog i zato što ni sa mnom nitko nije učio.

i ja sam ta!

zar su projekti stvarno jeti?

mislim da im se u nižim razredima zadaju sitni projektići. moj je u prvom razredu morao napraviti plakat o voćki, a ove godine napraviti svoje obiteljsko stablo. nažalost, u oba slučaja očekivala se (i bila potrebna) pomoć roditelja. mislim da bi im se sad mogli zadavati i grupni projekti.

ja radim s velikima pa nemam nikakvih problema s petljanjem roditelja u njihove zadatke (osim par rijetkih iznimaka - od kojih su roditelji gotovo napravili ovisne i nesamostalne invalide) i vrlo vrlo često dobiju projektne zadatke. imali smo nedavno sjajan filmski projekt koji je uzburkao cijelu školu.

[ballena]

Dragi roditelji i nastavnici,
sve to je lijepo zamišljeno, no u praksi jako loše provedeno. Veliki je problem što se prezentacijama koje izrade učenici pokrije 20% gradiva, ostatak tek neki nastavnici nadopune tijekom ili nakon prezentacije a većina uputi djecu na knjige i samostalno učenje.Neki predmeti se mogu učiti na taj način,ali npr. za fiziku i kemiju, uz pokuse koje rade na nastavi, se mora ispredavati i teorija, i to od strane nastavnika. Nije dobro da teoriju predaje učenik koji ju nije dobro razumio nego je naredao c/p rečenice. Mislim da se neki nastavnici ne snalaze dobro u tome i da im je to način da zadovolje formu a sadžaj bez obzira kako je ispredavan ispituju i ocjenjuju na testu.
Moja kćer ima tu sreću da joj brat može pomoći, a uz to koristi i njegove bilješke koje je pisao kod drugih profesora dok još projektne nastave nije bilo. No bez pomoći izvan škole, teško je savladavati neke predmete.
Zaključila sam da Vi jezike predajetem pa ste subjektivni jer za učenje jezika je definitivno dobrodošao ovakav tip nastave. I mi na jezicima imamo jako pozitivna iskustva. Najvažnije je to što su obje profesorice djeci dostupne i izvan nastave i kroz komunikaciju e-mailom pregledavaju prezentacije prije nego učenik stane pred razred.
Pustiti učenika da priča pred razredom, bez da je nastavnik vidio prezentaciju je nedopustivo i neodgovorno a nažalost to se tako uglavnom radi.

Ovo sve pišem za osnovnu školu u kojoj svi moraju dobiti osnovno obrazovanje. Srednja škola je već druga priča jer se gradivo nadopunjuje, djeca imaju radne navike, imaju osnove iz pojedinih predmeta i smatram da je uredu poticat ih na samostalno čitanje i učenje, podučavanje drugih te pripremati na projekte koje će raditi i kroz studij i kasnije na poslu.

Dječje prezentacije u nižim razredima nipošto. Grupni rad i suradničko učenje tijekom nastave svakako, no domaće zadaće u smislu plakata i power pointova nipošto.
Informatika ionako dolazi tek u 5. razredu.

Mad_Hatter kaže:

izdvojeno sa roditelji skolaraca - brige i problemi

da li postoji u vasim skolama?
sto se od djece ocekuje?
da li se nesto od roditelja ocekuje?
kako i sto se ocjenjuje te treba li ocjenjivati?
kada se krenulo sa "projektima"?
ima li smisla vec u nizim razredima? za koje predmete ima smisla, za koje nema?
gdje se odradjuju? koliko su djeci jasna ocekivanja?

pisite pozitivna i negativna iskustva...ako ih imate.



nije se od vas (nas) očekivalo da radimo plakate i prezentacije jer je nastava bila frontalna. ideja toga da učenik radi plakat ili prezentaciju o nečemu je da kroz rad na tome on taj dio gradiva/lekciju/fenomen/štogodbilo sam nauči bolje nego da mu je to učitelj sažvakao i prepričao, a onda objašnjavajući drugima to još jednom utvrdi. s druge strane, drugim učenicima je svejedno ispričao im to učitelj ili drugi učenik, odnosno ako nešto i nedostaje uvijek može uskočiti učitelj i dopuniti.
to je, znate, moderan način poučavanja. a vi kao želite modernu školu, ne?

i da, evo vas opet, vrijeđate se što smo se drznuli reći da nisu sva djeca mali genijalci. da ih ima jako pametnih, da je većina prosječna i da ih ima ne baš jako pametnih. jebiga, to je istina. a to što bi svatko volio da mu je dijete u onih 10% genijalnih što slažu petice bez imalo truda, pa onda kada ih stvarnost demantira krivca traže u učiteljima i obrazovnom sustavu, to je već drugi par opanaka.

[OliviaPope]

Uopće ne razumijem u čemu je problem s plakatima i prezentacijama??? Mislim da je to najbolji način učenja, i najzanimljiviji djeci i moja je tijekom prva četiri razreda napravila cijelu hrpu plakata. Nikada nisam radila s njom, a radila je i sama, i s drugima... Moj agažman je bio najviše oko toga da kupim papir ili nešto tako. Primjetila sam s druge strane, da su se neke majke angažirale i to preko svake mjere, crtale, dopunjavale... Meni osobno su takove intervencije uočljive s neba, i nisu mi posve jasne. U petom razredu su imali projekte samo iz jezika, i moja je curka uživala. žao mi je što ih nema više.
Uopće ne mogu razumjeti zašto je to roditlejima problem - danas kada su informacije svuda, zaista nije problem napraviti suvisli osnovnoškolski projekt. Pri tome još vježbaju i kreativnost, i nastup pred razredom i sve ostalo.. Sjećam se kada smo mi radili neke "referate" - to su valjda onodobni projekti - morali smo provesti nekoliko dana u knjižnici da bi uopće prikupili materijal. Gradskoj, ne školskoj. Imam dojam da djeci danas da daš takav zadatak, zvala bi se pravobraniteljica valjda.

[Kakadu]

projekti nisu (samo) pripremljene prezentacije određenog nastavnog gradiva.

pretpostavljam da projekti koje ja radim sa srednjoškolcima nikoga ne zanimaju pa o njima neću ni govoriti.

ali nedavno sam slučajno naletjela na informaciju o zgodnom projektu u jednoj osnovnoj školi u kojoj su učenici šestog razreda prvašićima čitali lektiru "tri medvjeda i gitara" (uz pomagala - plišanog medu i gitaru ).

to je baš dobar primjer projektne nastave koja je oblikovana kao međuučenička suradnja - šestaši vježbaju interpretativno čitanje, a prvaši (koji vjerojatno još nisu savladali čitanje toliko da mogu pročitati lektiru bez pomoći roditelja) slušaju zgodno prezentiranu lektiru i stječu pozitivan odnos prema čitanju.

(ja, doduše, ne bih stala samo na čitanju, a razmišljam i da napravim nešto slično - to bi onda bila međuškolska suradnja. )

[tanita]

osim ovog gore navedenog, što je napisala ballena,
nadodat cu još par jako bitnih stvari...

klinci za te plakate i prezentacije, informacije (ako kupe) kupe, s neta, gdje može pisati svašta,
što znaci da gube hrpu vremena na nešto što može biti krivo ili totalno neprihvatljivo za ono što oni trenutno obrađuju u školi.

također, karikiram, napraviti plakat/prezentaciju o proljecu, gdje su filtrirali samo one osnove pokupljene s neta, ne znaci nauciti o proljecu....jer redovno se uz to proljece vežu samo proljetnice, vocke sa cvjetovima itd a, zanemaruju se npr.stvari poput pupa iz kojeg taj cvijet nastaje..itd...itd..

osim toga, ocjena za plakate i prezentacije obicno nije djetetova ocjena vec, ocjena roditelja, što zapravo niti jedan profesor nemre dokazati jer ja kao roditelj mogu svom klincu nešto nacrtati zato što on npr. ne zna crtati i ne želi da mu plakat radi toga izgleda loše a, mogu "odraditi" i cijeli plakat i dati klincu samo da nacrta i prepiše.

također, (bar je tako u školama koje pohađaju ili su pohađali moji klinci), praksa je da više ucenika radi jedan plakat ili prezentaciju, gdje osim što je to njihovo nalaženje i odrađivanje tog plakata jako nezgodno za vecinu roditelja, masu puta se zna desiti da oni to vrijeme protrate na nešto sasvim drugo i onda plakat ili prezentaciju odrađuje samo jedan ucenik do kasno u noc ( u višim razredima) u, nižim obicno je borba oko toga što tko želi staviti na taj plakat...i suma sumarum, postavlja se pitanje što su klinci time naucili?

[tanita]

Kakadu kaže:

projekti nisu (samo) pripremljene prezentacije određenog nastavnog gradiva.

pretpostavljam da projekti koje ja radim sa srednjoškolcima nikoga ne zanimaju pa o njima neću ni govoriti.

naravno da nisu al, vecina ucitelja i profesora (bar onih koje sam ja imala prilike sresti) pod projekte veže samo te plakate i prezentacije..

evo, mene zanima kako ti to odrađuješ,
osim što u takvim konkretnim primjerima vidim veci smisao nego u naklapanjima što bi trebalo ili, ne bi trebalo, to mi je kao roditelju super prilika da proširim nacine moguceg potrebnog približavanja određenog gradiva svom klincu.

[Lyanna Stark]

ballena kaže:

Dragi roditelji i nastavnici,
sve to je lijepo zamišljeno, no u praksi jako loše provedeno. Veliki je problem što se prezentacijama koje izrade učenici pokrije 20% gradiva, ostatak tek neki nastavnici nadopune tijekom ili nakon prezentacije a većina uputi djecu na knjige i samostalno učenje.Neki predmeti se mogu učiti na taj način,ali npr. za fiziku i kemiju, uz pokuse koje rade na nastavi, se mora ispredavati i teorija, i to od strane nastavnika. Nije dobro da teoriju predaje učenik koji ju nije dobro razumio nego je naredao c/p rečenice. Mislim da se neki nastavnici ne snalaze dobro u tome i da im je to način da zadovolje formu a sadžaj bez obzira kako je ispredavan ispituju i ocjenjuju na testu.
Zaključila sam da Vi jezike predajetem pa ste subjektivni jer za učenje jezika je definitivno dobrodošao ovakav tip nastave.

Potpis. Kada sam ja išla u osnovnu školu, forsirale su se tri forme samostalnog rada, ali nam nikad nisu objasnili kako treba napraviti taj projekt: Umne mape, powerpoint prez. i plakate, često je to bio grupni rad, do tri učenika, a kako sam bila usamljena i bez prijatelja, sve sam to morala raditi sama, mojii su projekti bili grozni, i na kraju mi se to zgadilo.
No, ja sam za plakate i seminare, ppt, i umne mape, danas mislim da bi mi te vještine dobro došle da sam se malo više potrudila oko tih projekta. Ali to nisu dobro implementirali u toj školi.

[Mad_Hatter]

ahaha, lyanna, HNOS-ovska generacija?
forsirale su se te tri forme rada jer su savjetnici navalili na njih ko mutav na telefon i SVI su morali imati te oblike da bi dokazali da HNOSaju. (btw, ja MRZIM umne mape jer sam strogo linearni tip, i mogu nešto upamtiti samo ako su mi činjenice uredno poslagane jedna ispod druge, eventualno u strogo linearnom dijagramu, nikakvi oblačići, grane, grančice i kerefeke. izrada mind mapa mi je čisti gubitak vremena.)

inače, plakat nije projekt, plakat je samo sredstvo prezentacije projekta, nešto što možeš pokazati kao sumiranje rada.
dio onoga što bi učenici trebali naučiti kroz projektnu nastavu je i samostalno istraživanje - znači, u šumi informacija pronaći baš to jedno drvo. oni. sami. ne roditelji umjesto njih. krenuti od onoga što je prezentirano u udžbeniku, i onda istraživati te informacije dodatno i proširiti to.
grupni rad je odgojna dimenzija projekta: znači, skupina učenika treba naučiti kako se organizirati, podijeliti zadatke, dogovoriti se oko izgleda i sadržaja, rasporediti vrijeme i kako ostati usredotočeni na zadatak, a ne se zabavljati nečim sedmim.

ima još jedan vid projekta, baš sam prošle godine odradila online-tečaj na tu temu, zove se project based learning, odnosno učenje koje se temelji na projektnom radu. gdje učenici dobivaju zadatak - izraditi nešto. i ništa više. oni sami moraju istražiti kako to izraditi, što im je potrebno, što bi moglo poći krivo, trebaju voditi dnevnik projekta gdje bilježe svoje pokušaje, pogreške, što su iz toga naučili, i na kraju zadatak može uspjeti - ili ne. ideja je da kroz rad na projektu istraže i usvoje činjenice vezane za određeni dio gradiva - sami.
zamišljam predinfarktno stanje u koje bi roditelji naših učenika zapali da dobiju zadatak iz fizike koji uključuje, recimo, izradu baterijske lampe kako bi savladali strujni krug (a bez da im učitelj prethodno prožvače i nakon toga povrati sve potrebne informacije.)

[proab]

Mad_Hatter kaže:

...
ima još jedan vid projekta, baš sam prošle godine odradila online-tečaj na tu temu, zove se project based learning, odnosno učenje koje se temelji na projektnom radu. gdje učenici dobivaju zadatak - izraditi nešto. i ništa više. oni sami moraju istražiti kako to izraditi, što im je potrebno, što bi moglo poći krivo, trebaju voditi dnevnik projekta gdje bilježe svoje pokušaje, pogreške, što su iz toga naučili, i na kraju zadatak može uspjeti - ili ne. ideja je da kroz rad na projektu istraže i usvoje činjenice vezane za određeni dio gradiva - sami.
zamišljam predinfarktno stanje u koje bi roditelji naših učenika zapali da dobiju zadatak iz fizike koji uključuje, recimo, izradu baterijske lampe kako bi savladali strujni krug (a bez da im učitelj prethodno prožvače i nakon toga povrati sve potrebne informacije.)

Ovo je pravi projektni rad ali da bi se mogao provoditi potrebno je kao prvo objasniti ucenicima kako se uopce rade projekti (metodologija pristupa rjesavanju problema, podjele odgovornosti, definicije radnih zadataka u timu, nacin pracenja napretka, u kojem formatu se radi zavrsna prezentacija itd) i kao drugo da profesor sve te projekte redovito mentorira i pomaze u nacinu rada (a u sadrzaju projekta samo iznimno). Time se automatski rjesavaju i opisani problemi s time da sve radi jedna osoba a drugi se svercaju (jer je podjela odgovornosti jasno definirana i dokumentirana), na vrijeme se moze uociti ako projekt kasni i osigura se kvaliteta rezultata...

Moje je pak iskustvo da u skoli jos uvijek nisu dobili apsolutno nista sto bi zahtijevalo istrazivacki rad, izradu i prezentaciju iceg, grupni rad itd... Sve se svodi na rb str xy zad 1,2,3,4,5

[onix]

Jesam li ja to dobro shvatila da u nekim školama klinci prezentiraju redovito gradivo? S tim bih i ja imala problema.

Kod nas klinci dobiju zadatak vezan za redovito gradivo koje normalno predaje profesor - nešto tipa zanimljivosti, tko želi znati više i sl. U nižim razredima je bilo dobrovoljno - tko hoće dobro, tko neće - opet dobro. I bilo je potpuno svejedno hoće li napraviti poster i donijeti na papiru ili će napraviti ppt i donijeti na sticku.

Naravno da stvari nisu idealne - tu i tamo se netko izvuče pa dobije nezasluženu ocjenu, ali to je nažalost normalna stvar, susrest će se s tim prije ili kasnije u životu. Nekome roditelj napravi prezentaciju, ali svom djetetu radi štetu, ne mom. Uostalom poznam dijete koje je otišlo na Lidrano sa sastavkom koji je napisala mama. Mogli bi onda i sastavke ukinuti...

Generalno, ne vidim ništa loše u takvim radovima. Naprotiv, barem se neće prvi put naći u takvoj situaciji u odrasloj dobi kao većina nas.

[Kakadu]

tanita kaže:

evo, mene zanima kako ti to odrađuješ,
osim što u takvim konkretnim primjerima vidim veci smisao nego u naklapanjima što bi trebalo ili, ne bi trebalo, to mi je kao roditelju super prilika da proširim nacine moguceg potrebnog približavanja određenog gradiva svom klincu.

projektna nastava ne služi "približavanju nastavnog gradiva klincima."

škola nije (ili ne bi trebala biti) mjesto gdje se učenicima lijevkom ulijeva u uho nastavno gradivo.

komunikacija, suradnja, snalaženje u novim situacijama i razmišljanje izvan okvira samo su neke vještine koje bi škola trebala razvijati.

u hrvatskom školskom kurikulu za projektnu nastavu ostavljeno je vrlo malo prostora (u neslavno propaloj kurikularnoj reformi bila su predviđena dva projektna tjedna godišnje - dakle dva tjedna bez klasične nastave!) pa se takvi zadaci uglavnom ostvaruju izvan učionice.

za mene je projektni zadatak svaki zadatak koji traži kreativnost, domišljatost i razmišljanje izvan okvira. tako moji učenici lektiru često obrađuju pripremajući suđenja ili kostimirane izvedbe, traže jezične pogreške na javnim natpisima, analiziraju govor običnih ljudi ili tv voditelja, provode ankete i donose zaključke.

najdraži su mi pak projekti u koji se (barem na pasivan način) uključi cijela škola, a projekt izađe izvan učionice i domaće zadaće. takav nam je bio nedavni filmski projekt: svaki je učenik određenog razreda dobio zadatak pronaći osobu u svojoj okolini koja ga po nečemu podsjeća na lektirni lik i s njim snimiti trominutni intervju. na kraju smo od nekolicine najuspješnijih intervjua napravili dvadesetpetominutni dokumentarni film u kojem su stvarni ljudi pričali o sebi - a svatko od njih povezan je s određenim književnim likom.

za neke projekte nemam zeleno svjetlo - već godinama nagovaram ravnateljicu da mi dopusti organizaciju "avangardnog dana" u školi, ali ona mi ne dopušta iz straha da netko ne napravi neki "previše avangardan" () performans i da ne nastane skandal.