Meni se jako sviđa kako Kafka u svojim romanima stvara neku posebnu za njega karakterističnu atmosferu. Tu atmosferu Kafkinih romana mogao bih opisati kao zagonetnu, zadimljenu, mističnu ...
Kada sam čitao
Proces svidjelo mi se to što me knjiga potaknula na konstantnu refleksiju, u smislu da sam stalno pokušavao sebi objasniti tu knjigu. Kako je nastala? Koja je ideja u pozadni te knjige? Čemu ta knjiga?
Tako sam došao do jedne prilično uvrnute, ali po mom sudu vrlo vjerovatne teorije o
Procesu. Ta teorija je bila sljedeća: Kafka je želio napisati roman o sudskom procesu, sa svim svojstvima jednog takvog romana: zločin, istraga, suđenje, presuda, odvjetnici, osuđenik. Ali ništa pametno mu nije padalo na pamet, pa je stoga napisao knjigu o sudskom procesu u kojoj nema niti osude, niti odvjetnika u pravom smislu riječi, niti suđenja u pravom smislu riječi, niti istrage, niti krivnje, niti ičega ...