Rehabilitacije Draže Mihailovića - Zašto Hrvatska šuti?

[pikzibner]

http://www.vecernji.hr/kolumne/draza...kolumna-391482

Ako je Draža antifašista - onda bi mu trebala hrvatska država o svom trošku POD HITNO podignuti spomenik u Srbu........evo Ivo Josipović može biti pokrovitelj te antifašističke prigode.....

Šalu na stranu - dakle sve te gluposti oko "antifašizma" su komunistička izmišljotina......Draža Mihajlović je vodio ljude koji su bili za obnovu Kraljevine Jugoslavije i kao takav se naravno borio protiv sila koje su tu Kraljevinu Jugoslaviju i srušile. Najveći trn u oku mu je bila ( kao i komunistima ) Nezavisna Država Hrvatska. Dok su Hrvati na čelu sa dr. Antom Pavelićem u danim povijesnim okolnostima uspjeli stvoriti svoju državu zahvaljujući nacistima i njihovom rušenju dotadašnjeg versajskog poretka. Dakle Draža nije bio "antifašist" u smislu koji se to danas podrazumijeva - no on se borio protiv poretka koji nije omogućavao obnovu Kraljevine Jugoslavije - odnosno Velike Srbije. Kao što ni Ustaše nisu bili "fašisti" nego su se jednostavno borili za opstojnost mlade hrvatske države koju se napadalo sa svih strana - a to se moglo samo sa Nijemcima kao saveznicima. Dakle Hrvati i Srbi su se kao i 90-tih borili svaki za svoje interese - samo što je 45-te i porazom Nijemaca (fašista) - a pobjedom Saveznika (antifašista) ispalo da je jedan opskurni četnički koljač - Draža Mihajlović bio na strani Saveznika i samim time "antifašist". To lijepo ilustrira svu apsurdnost te komunističke gluposti zvane "antifašizam". Svaki šljam koji se 45-te našao na pobjedničkoj strani je postao "antifašist" kojem su se zlodjela prešućivala - a eventualne zasluge izmišljale i preuveličavale.

[bonislav]

Treba samo ustavoviti - na području Tromeđe na dan ustanka i neposredno nakon njega:
1. koliko je ubijeno pripadnika vojnih i policijskih snaga NDH
2. koliko je ubijeno nesrpskih civila

Onda bi se vidjelo da na jednog ubijenog vojnika ili žandara NDH, dolazi 10 ubijenih nesrpskih civila što dokazuje da primarni cilj tih ustanika u početku ustanka nisu bile oružane snage NDH već nesrpsko civilno stanovništvo.

[Zoran Oštrić]

Mnogi ljudi, u diskusijama o povijesnim temama, neumorno uvijek iznova kopipejstaju okolo po netu uvijek istih nekoliko pasusa iz nekih knjiga, koje naravno nikad nisu uzeli u ruke i cijele pročitali. Često se radi o tome da je citat naprosto pogrešan, ili je istrgnut iz konteksta i pogrešno interpretiran.

sidrun kaže:

Na 419 stranici knjige "1941 Godina koja se vraća" Goldstein navodi: "na području NDH četništvo nije imalo ni blizu tako širok utjecaj na srpsko stanovništvo,kao što se to 1942/43 desilo u Srbiji i Crnoj Gori".

To je posve točno. Svi autori, koji su o četničkom pokretu pisali, slažu se s time. Osobito je tako bilo u području zapadno od rijeka Bosne i Neretve, koje je ovdje tema diskusije (ustanak u Srbu, povean s Drvarom), gdje su jače četničke snage već od kolovoza 1941. pa sve do listopada 1944. samo u Kninu, te u cijeloj Slavoniji. Zašto ti se čini da je to sporno? Ne znači naravno da četništvo nije imalo nikakav utjecaj.

U monografiji Treće dalmatinske brigade Mate Šalova za prosinac 1942 piše: u to vrijeme na području Dalmacije bilo je skupa sa terenskim radnicima manje od 1000 pripadnika NOV POJ,

Iz toga što ovo citiraš odmah nakon prethodnog, stičem utisak da ti se čini kako time pobijaš prethodnu opću tvrdnju. To naravno nije točno. Prvo, gore se spominje cijelo područje NDH, a u citiranom pasusu samo Dalmacija (desetina teritorija ili tako nešto). Drugo, puno bitnije: razlog što u tom trenutku, kao i mjesecima kasnije, na području Dalmacije ima malo partizana, jest što su velika većina ljudi s tog područja otišli van Dalmacije, na područje BiH, te Like, Banije i Korduna. Riječ je o oko 10.000 ljudi, velikom većinom Hrvata. Novija literatura na tu temu: Branko Dubravica: "Vojska antifašističke Hrvatske" i Nikola Anić: "Antifašistička Hrvatska 1941.-1945."

U svojoj knjizi "1941 Godina koja se vraća" sa pravom navodi opis i broj žrtava ustaškog terora u Gudovcu,Veljunu,Glini...međutim žrtve ustanka 27. 7. 1941 u Srbu zaobilazi.

To je neistina, što može vidjeti svatko tko uzme knjigu u ruke. Gore sam citirao tekst u članku, na poveznici koju je dao "Predsjednik RH", tvrdeći da se tu ne spominju ti zločini, a oni se u članku spominju.

Možda sam ja jedan stari pedant, ali eto, ne mogu se otresti uvjerenja da, kad nešto pobijaš, prvo bi trebalo to pročitati.

[Sef_Svemira]

Konferencija u Latini, Italija: "Dalmacija: jedna zaboravljena istina"

Sala za konferencije, Teatar "Gabriele D'Annunzio"
Knjiga o zločinima Titovih trupa nad Italijanima nakon 8. septembra 1943., predstavljena u nacionalnoj Skupštini pre oko mesec dana, zajedno sa svedočenjima Ajmonea Finestre, pruža neočekivanu istorijsku sliku.

Ko su bili Titovi partizani odgovorni za zločin nad Italijanima?
Po prvi put se ističe da je prvo etničko čišćenje u Evropi počinjeno 1941. nad Srbima u Hrvatskoj; Ajmone Finestra je neposredni svedok tog zločina. Istovetno etničko čišćenje, na istom prostoru i na isti način počinjeno je, tek par godina kasnije, nad Italijanima. Po svedočenjima i po dokumentima koji tek sada i neverovatnom sporošću izlaze na površinu, izgleda da su i u ovom slučaju počinioci isti. Naime (knjiga-dokument Miroslava Samardžića sa izvorima i arhivskom građom "Saradnja partizana sa Nemcima, ustašama i Albancima, ed. Pogledi 2006.), ustaše već koncem '43. shvataju da Nemci neće dobiti rat i, na podsticanje od strane Titovih partizana, masovno prelaze u njihove redove. Uostalom, neprijatelji su im ostali isti: Srbi i Italijani. U redove partizana prelaze čak čitavi domobranski garnizoni s oficirima, prelazi i veliki broj ustaških oficira. I mnogi drugi ratni zločinci su potražili spas u komunističkim redovima, gde su oberučke dočekivani i nagrađivani visokim činovima i funkcijama. Evo nekoliko takvih slučajeva.
Sulejman Filipović, jedan od Pavelićevih najbližih saradnika i direktni učesnik u pokolju Srba u Bosni, prešao je u partizane oktobra 1943. da bi postao, odmah po završetku rata, ministar u Titovoj vladi.
Rudolf Petovar, ustaški oficir komandant svih hrvatskih formacija u Hercegovini, prelazi partizanima krajem '43. Partizani ga unapredjuju u generala, a posle rata - kruna svega - proglašavaju za Narodnog heroja!
Tu je i primer ustaškog potpukovnika Franje Pirca koji je, prešavši u redove komunista unapređen u generala i odlikovan Ordenom partizanske zvezde drugog reda. Posle rata, 1946., postavljen je za jugoslovenskog ambasadora u Argentini, gde se sklonio najveći broj ustaša na čelu sa Antom Pavelićem. Treba imati na umu da je već tada komunistička tajna policija slala agente da pronalaze i ubijaju četnike u emigraciji. Međutim, niti jedan atentat komunisti tamo nisu izvršili na ustaške lidere, pa ni na Pavelića. Iako se ovaj ozloglašeni ustaški vođa, sada u redovima partizana, izjasnio 1948. za Staljina, pa dakle za Informbiro, niti je progonjen, niti poslat na Goli Otok.
Najpoznatiji je primer prelaska u partizane Marka Mesića, ustaškog pukovnika u bliskom srodstvu sa bivšim hrvatskim predsednikom Stipom Mesićem, čovekom koji je 2001. godine odbio Zlatni orden za vojne zasluge koji je italijanski predsednik Ćampi dodelio poslednjoj italijanskoj ratnoj zastavi grada Zadra, poslednji predsednik Predsedništva SFRJ tužno poznat po frazi izgovorenoj u Zagrebu nekoliko meseci pred najnoviji rat na Balkanu: "Izvršio sam zadatak - Jugoslavija više ne postoji". Njegov rođeni stric, ustaški pukovnik Marko Mesić, komandovao je strašnom ustaškom "Vražjom divizijom" i učestvovao u opsadi Staljingrada. Rusi ga zarobljavaju februara 1943. godine, a marta 1944. na lični zahtev J.B. Tita, ovaj "crnokošuljaški" ustaški pukovnik postavljen je za komandanta formacije sačinjene od zarobljenih Hrvata, kasnije nazvane "Prva jugoslovenska narodnooslobodilačka brigada". Ova će jedinica ujesen 1944. zajedno sa Staljinovom vojskom upasti u Srbiju i počiniti velike ratne zločine.

[Sef_Svemira]

Dakle, analiza novih dokumenata i istraživanje na temu ko su bili Titovi partizani što su u jame bacali Italijane je u toku i mogu se očekivati još mnogi iznenađujući detalji. Osim toga, postoje dokumenta i svedočenja - nažalost pojavljuju se tek u poslednje vreme - o stravična 2 sata partizanskog terora prilikom upada, septembra '43., u Šibenik. I ovde se, kao i po ostalim dalmatinskim gradovima, ponovio masakr nad Srbima, samo što su sada masovno ubijani i italijanski civili. Dosadašnja italijanska istoriografija pominje "neobjašnjivu krvoločnu slovensku mržnju" nad svim što je italijansko, što je rezultiralo masakrom čak i italijanskih sveštenika, pa navodi i primer Šibenika. Tu "krvoločnu slovensku mržnju" pomenuo je, pre izvesnog vremena, na skupu u Trstu čak i predsednik Italije, Đorđo Napolitano. Treba biti istorijski pošten i precizan. Jugosloveni su i Srbi, i Hrvati, i Slovenci. Hrvati i Slovenci nikada nisu doživelu golgotu jama i etničkog čišćenja poput Srba i Italijana, a Srbi su pritom bili najveće žrtve kako ustaša, tako i partizana. Ako su "Jugosloveni" krvoločno mrzeli Italijane i sve italijansko, kako objasniti bestijalni zločin počinjen nad srpskim sveštenikom, protom Konstantinom Krstanovićem, baš u Šibeniku? Dalje istraživanje i nove istorijske činjenice će svemu ovome dati nove konotacije.

Zašto tek sada?
Članak objavljen na celoj stranici lista Il tempo prošlog 10. marta izazvao je veliko interesovanje ne samo u Italiji već i u BiH, Hrvatskoj i Srbiji. Interesantni su komentari čitalačke publike sa balkanskih prostora zabeleženi na stranicama on line. Veliki broj pita zašto se o masakru nad Italijanima tek sada saznaje, zašto se ta strahota dosada krila. Naime, tek u poslednje vreme srpskohrvatska javnost saznaje da je više hiljada italijanskih civila završilo u kraškim jamama, tek sada doznaju da je drugo po redu etničko čišćenje u 20. veku počinjeno nad Italijanima i to nakon završetka rata i opet u Hrvatskoj. Teskobno se nameće činjenica o trećem etničkom čišćenju pred sam kraj prošlog veka, po drugi put počinjenom nad Srbima u Hrvatskoj. Naravno, ako se činjenice vezane za te istorijske događaje nastave da prećutkuju i prikrivaju, ako istorija nastavi da se piše parcijalnim činjenicama, postoji opasnost da se etničko čišćenje na Balkanu (i drugde) pretvori u uobičajen način rešavanja političkih problema. Što je neprihvatljivo za misao i svest svakog civilizovanog društva.

Fotografije - nepobitni dokazi.
Knjiga o zločinima nad Italijanima donosi potresne fotografije. Mnoge dokumentuju italijanske žrtve po Titovim koncentracionim logorima i one pobacane u jame. Poslednjih 10 fotografija užasa su svedočanstva o srpskim žrtvama, prikazuju nedoklanu srpsku decu koju su italijanski vojnici istrgli ispod ustaškog noža, izvučenu poluživu iz jama. Ističu se, po svojoj neprocenjivoj istorijskoj vrednosti 5 fotografija, nepobitni materijalni dokaz o postojanju ustaškog koncentracionog logora na Pagu gde su, u samo 132 dana pre dolaska italijanske vojske, ustaše pobile preko 8.000 Srba i Jevreja. Italijani su naredili zatvaranje tog logora istog momenta kada su od NDH preuzeli vlast. I ne samo da su logor zatvorili. Oni su zločin i dokumentovali. Iste istorijske vrednosti su i fotografije o zločinima Titovih partizana nad celim srpskim porodicama, krivim što nisu komunističke. Prikazuju ljude pobijene u vlastitoj kući, leže na kuhinjskom podu, po sobama, tu je čak i detence od svojih 7-8 godina ubijeno u krevetiću...
Time se legitimno nameće pitanje o ulozi italijanske vojske u periodu 1941-43. u Lici i Dalmaciji: to su bile trupe okupacije ili trupe u mirovnoj misiji? Pod svetlošću novih dokumenata i novih svedočenja (koja nimalo nisu nova jer već 70 godina leže u italijanskim vojnim i državnim arhivima), istorijski okvir na temu se preokreće. Tu je, na primer, knjiga izraelskog profesora Menachema Shelaha "Dug zahvalnosti - istorija odnosa izmedju italijanske vojske i Jevreja u Dalmaciji", prevedeno na italijanski i štampano u izdanju Istorijskog vojnog arhiva Generalštaba kopnene vojske Italije. Knjiga je neposredno svedočanstvo o delovanju italijanskih trupa i vojnog vrha, zaslužnog za spas 5.000 hrvatskih Jevreja. Ili pak knjiga Crnogorca Vaska Kostića o italijanskom koncentracionom logoru Preza u Albaniji kroz koji je prošlo više desetina hiljada logoraša. U njemu je umrla samo jedna osoba i to od starosti: čovek je imao preko 90 godina. Italijanska uprava logora prisustvovala je sahrani, sve sa krstom i vencem. Originalna fotografija sahrane, objavljena na koricama Kostićeve knjige, ne traži komentar, sama govori.I ovde su nova istorijska istraživanja u toku.
Zaključujem rečima koje je Ajmone Finestra izgovorio na konferenciji u Poslaničkoj skupštini u Rimu 14. februara: "Borili smo se do kraja i platili veliku cenu" i zatražio istinu prošlosti, pravo na prošlost. Istina pripada svima. Zašto da se i dalje prećutkuje?

[Sef_Svemira]

Dakle, analiza novih dokumenata i istraživanje na temu ko su bili Titovi partizani što su u jame bacali Italijane je u toku i mogu se očekivati još mnogi iznenađujući detalji. Osim toga, postoje dokumenta i svedočenja - nažalost pojavljuju se tek u poslednje vreme - o stravična 2 sata partizanskog terora prilikom upada, septembra '43., u Šibenik. I ovde se, kao i po ostalim dalmatinskim gradovima, ponovio masakr nad Srbima, samo što su sada masovno ubijani i italijanski civili. Dosadašnja italijanska istoriografija pominje "neobjašnjivu krvoločnu slovensku mržnju" nad svim što je italijansko, što je rezultiralo masakrom čak i italijanskih sveštenika, pa navodi i primer Šibenika. Tu "krvoločnu slovensku mržnju" pomenuo je, pre izvesnog vremena, na skupu u Trstu čak i predsednik Italije, Đorđo Napolitano. Treba biti istorijski pošten i precizan. Jugosloveni su i Srbi, i Hrvati, i Slovenci. Hrvati i Slovenci nikada nisu doživelu golgotu jama i etničkog čišćenja poput Srba i Italijana, a Srbi su pritom bili najveće žrtve kako ustaša, tako i partizana. Ako su "Jugosloveni" krvoločno mrzeli Italijane i sve italijansko, kako objasniti bestijalni zločin počinjen nad srpskim sveštenikom, protom Konstantinom Krstanovićem, baš u Šibeniku? Dalje istraživanje i nove istorijske činjenice će svemu ovome dati nove konotacije.

Zašto tek sada?
Članak objavljen na celoj stranici lista Il tempo prošlog 10. marta izazvao je veliko interesovanje ne samo u Italiji već i u BiH, Hrvatskoj i Srbiji. Interesantni su komentari čitalačke publike sa balkanskih prostora zabeleženi na stranicama on line. Veliki broj pita zašto se o masakru nad Italijanima tek sada saznaje, zašto se ta strahota dosada krila. Naime, tek u poslednje vreme srpskohrvatska javnost saznaje da je više hiljada italijanskih civila završilo u kraškim jamama, tek sada doznaju da je drugo po redu etničko čišćenje u 20. veku počinjeno nad Italijanima i to nakon završetka rata i opet u Hrvatskoj. Teskobno se nameće činjenica o trećem etničkom čišćenju pred sam kraj prošlog veka, po drugi put počinjenom nad Srbima u Hrvatskoj. Naravno, ako se činjenice vezane za te istorijske događaje nastave da prećutkuju i prikrivaju, ako istorija nastavi da se piše parcijalnim činjenicama, postoji opasnost da se etničko čišćenje na Balkanu (i drugde) pretvori u uobičajen način rešavanja političkih problema. Što je neprihvatljivo za misao i svest svakog civilizovanog društva.

Fotografije - nepobitni dokazi.
Knjiga o zločinima nad Italijanima donosi potresne fotografije. Mnoge dokumentuju italijanske žrtve po Titovim koncentracionim logorima i one pobacane u jame. Poslednjih 10 fotografija užasa su svedočanstva o srpskim žrtvama, prikazuju nedoklanu srpsku decu koju su italijanski vojnici istrgli ispod ustaškog noža, izvučenu poluživu iz jama. Ističu se, po svojoj neprocenjivoj istorijskoj vrednosti 5 fotografija, nepobitni materijalni dokaz o postojanju ustaškog koncentracionog logora na Pagu gde su, u samo 132 dana pre dolaska italijanske vojske, ustaše pobile preko 8.000 Srba i Jevreja. Italijani su naredili zatvaranje tog logora istog momenta kada su od NDH preuzeli vlast. I ne samo da su logor zatvorili. Oni su zločin i dokumentovali. Iste istorijske vrednosti su i fotografije o zločinima Titovih partizana nad celim srpskim porodicama, krivim što nisu komunističke. Prikazuju ljude pobijene u vlastitoj kući, leže na kuhinjskom podu, po sobama, tu je čak i detence od svojih 7-8 godina ubijeno u krevetiću...
Time se legitimno nameće pitanje o ulozi italijanske vojske u periodu 1941-43. u Lici i Dalmaciji: to su bile trupe okupacije ili trupe u mirovnoj misiji? Pod svetlošću novih dokumenata i novih svedočenja (koja nimalo nisu nova jer već 70 godina leže u italijanskim vojnim i državnim arhivima), istorijski okvir na temu se preokreće. Tu je, na primer, knjiga izraelskog profesora Menachema Shelaha "Dug zahvalnosti - istorija odnosa izmedju italijanske vojske i Jevreja u Dalmaciji", prevedeno na italijanski i štampano u izdanju Istorijskog vojnog arhiva Generalštaba kopnene vojske Italije. Knjiga je neposredno svedočanstvo o delovanju italijanskih trupa i vojnog vrha, zaslužnog za spas 5.000 hrvatskih Jevreja. Ili pak knjiga Crnogorca Vaska Kostića o italijanskom koncentracionom logoru Preza u Albaniji kroz koji je prošlo više desetina hiljada logoraša. U njemu je umrla samo jedna osoba i to od starosti: čovek je imao preko 90 godina. Italijanska uprava logora prisustvovala je sahrani, sve sa krstom i vencem. Originalna fotografija sahrane, objavljena na koricama Kostićeve knjige, ne traži komentar, sama govori.I ovde su nova istorijska istraživanja u toku.
Zaključujem rečima koje je Ajmone Finestra izgovorio na konferenciji u Poslaničkoj skupštini u Rimu 14. februara: "Borili smo se do kraja i platili veliku cenu" i zatražio istinu prošlosti, pravo na prošlost. Istina pripada svima. Zašto da se i dalje prećutkuje?

[Predsjednik RH]

Zoran Oštrić kaže:

U tekstu na datoj poveznici, civilne žrtve i zločini se spominju i osuđuju. Autor, jednostavno, taj tekst uopće nije pročitao.

Zorane, Zorane, čitaš li ti ono što toi ja i ostali pišemo!

Zorane, Slavko Goldstein uopće ne spominje zločine koji su se dogodili upravo na dan ustanka 27.7.1941. Svjesno prešućuje tu činjenicu, i spominje zločine koji su se dogodili nekoliko dana nakon toga, i stavlja ih u kontekst osvete, a sve sa namjerom da sam dan ustanka ne bi doveo u pitanje. Radi se znači o svjesnom prešućivanju činjenica koje su priznali i Srbi u svojim svjedočenjima! Naveo sam ti u tome kontekstu vlak streljanih hodočasnika, što opet nije jedini zločin na "dan ustanka". Ali svakako jeste zločin koji se nikako ne može i ne smije prešutiti kada pričamo o 27.7.1941.

Goldsteinov prešućivanje civilnih žrtvava koje koje su se dogodile na taj "dan ustanka" je više nego sramotan!

[bonislav]

Molim moderatore da brišu ovo srbofašističko smeće.

[Ber]

Zoran Oštrić kaže:

Mnogi ljudi, u diskusijama o povijesnim temama, neumorno uvijek iznova kopipejstaju okolo po netu uvijek istih nekoliko pasusa iz nekih knjiga, koje naravno nikad nisu uzeli u ruke i cijele pročitali. Često se radi o tome da je citat naprosto pogrešan, ili je istrgnut iz konteksta i pogrešno interpretiran.

Ustanak u Srbu, molio bih etničku sliku.
Ustanak u Drvaru na isti datum, molio bih isto.

Dakle, ne NDH, ne ex YU, ne Banovina.

Molim te Zorane da mi daš etničku sliku ustanika u Drvaru i Srbu koji su očito koordinirani.

Barem imena nekih Bošnjaka ili Hrvata koji sudjeluju organizacijski u ta dva ustanka.
Daj bilo što po tom pitanju.

Vidim da si dobro informiran o temi pa sigurno znaš nešto više.

[Sef_Svemira]

Drugi svjestki rat na podrucju NDH je bio opsti krkljanac.

Srbi se organiziraju spontano, bez neke jedinstvene komande i kao što i sam tekst kaže, vrše osvetničke pohode na Hrvate. Vjerujem da su većinom ginuli hrvatski civili, ali to i ne čudi. Nema tu crno bijelo prikaza. Ustase/Hrvati u okviru NDH vrse strasne zlocine nad Srbima i onda ovi koriste priliku da im vrate i tako u nedogled. Samo što je odnos ustaskih i cetnickih zrtava vjerojatno u omjeru 1000 spram 1. Ustase bili jaci

[Sef_Svemira]

Drugi svjestki rat na podrucju NDH je bio opsti krkljanac.

Srbi se organiziraju spontano, bez neke jedinstvene komande i kao što i sam tekst kaže, vrše osvetničke pohode na Hrvate. Vjerujem da su većinom ginuli hrvatski civili, ali to i ne čudi. Nema tu crno bijelo prikaza. Ustase/Hrvati u okviru NDH vrse strasne zlocine nad Srbima i onda ovi koriste priliku da im vrate i tako u nedogled. Samo što je odnos ustaskih i cetnickih zrtava vjerojatno u omjeru 1000 spram 1. Ustase bili jaci

[Ber]

Predsjednik RH kaže:

Zorane, Zorane, čitaš li ti ono što toi ja i ostali pišemo!

Zorane, Slavko Goldstein uopće ne spominje zločine koji su se dogodili upravo na dan ustanka 27.7.1941. Svjesno prešućuje tu činjenicu, i spominje zločine koji su se dogodili nekoliko dana nakon toga, i stavlja ih u kontekst osvete, a sve sa namjerom da sam dan ustanka ne bi doveo u pitanje. Radi se znači o svjesnom prešućivanju činjenica koje su priznali i Srbi u svojim svjedočenjima! Naveo sam ti u tome kontekstu vlak streljanih hodočasnika, što opet nije jedini zločin na "dan ustanka". Ali svakako jeste zločin koji se nikako ne može i ne smije prešutiti kada pričamo o 27.7.1941.

Goldsteinov prešućivanje civilnih žrtvava koje koje su se dogodile na taj "dan ustanka" je više nego sramotan!

I ustaše se isto svete. I na isti način.
Već kada pročitam takve Goldsteinove kvalifikacije tih brutalnih i masovnih zločina nad civilima dođe mi da mu sa njegovom knjigom počešljam frizuru.
Odvratno.

[kajzen]

son of a gun kaže:

Ne sjecam se da su Goldsteini krivo interpretirali povijest.
Sto su krivo napisali, daj ti meni lijepo reci?

Evo napr. u tv emisiji od sinoć Goldstein kaže da je za rat 90. tih kriva politika. Ništa dalje od toga nije rekao, ni koja ni zašto.

Može li se tom analogijom ići pa reći da je za ww2 kriva politika i točka, ništa iza toga tko je započeo, zašto itd.

Tu je ta pokvarenost Hr ljevičara kao što je Goldstein i slični.

[Sef_Svemira]

kajzen kaže:

Evo napr. u tv emisiji od sinoć Goldstein kaže da je za rat 90. tih kriva politika. Ništa dalje od toga nije rekao, ni koja ni zašto.

Može li se tom analogijom ići pa reći da je za ww2 kriva politika i točka, ništa iza toga tko je započeo, zašto itd.

Tu je ta pokvarenost Hr ljevičara kao što je Goldstein i slični.

Točno tako.

Kriva je velikosrpska politika Milosevica i ustasoidna politika Tudjmana.

[€uro]

da ne zaboravimo jos 300 000 srpskih pingvina na Antartiku koji su se pomrzavali i kojima bi trebalo dici spomenik...

[kajzen]

Sef_Svemira kaže:

Točno tako.

Kriva je velikosrpska politika Milosevica i ustasoidna politika Tudjmana.

I ustašoidna politika muslimana u bih , albanaca na kosovu?

[diogeneš]

bonislav kaže:

Molim moderatore da brišu ovo srbofašističko smeće.

i ja mislim da je vrijeme da se probude i očiste topic od tog sefsvemira

[Sef_Svemira]

kajzen kaže:

I ustašoidna politika muslimana u bih , albanaca na kosovu?

Pricam o ratu u Hrvatskoj. Kad je u pitanju Bosna i Kosovo, vazni slicno kao i za Hrvatsku.

Muslimani su pravili i danas pokusavaju da naprave neku varijantu meke otomanske dzamahirije u kojoj ce dominriati nad Hrvatima i Srbima, a Albanci su nastavili sa procesom secesioznizma koji potice jos od prizrenskih liga. Uostalom Velika Albanija koju danas prave je postojala i u Drugom svjetskom ratu, bas kao i NDH.

Balkanski narodi su nezreli i mentalno se nalaze na pocetku 20. stoljeca a ne 21...

[Sef_Svemira]

€uro kaže:

da ne zaboravimo jos 300 000 srpskih pingvina na Antartiku koji su se pomrzavali i kojima bi trebalo dici spomenik...

Ovakvi postovi dokazuju da proces deustasizacije u Hrvatskoj nije zavrsen.

[kajzen]

Sef_Svemira kaže:

Pricam o ratu u Hrvatskoj. Kad je u pitanju Bosna i Kosovo, vazni slicno kao i za Hrvatsku.

Muslimani su pravili i danas pokusavaju da naprave neku varijantu meke otomanske dzamahirije u kojoj ce dominriati nad Hrvatima i Srbima, a Albanci su nastavili sa procesom secesioznizma koji potice jos od prizrenskih liga. Uostalom Velika Albanija koju danas prave je postojala i u Drugom svjetskom ratu, bas kao i NDH.

Balkanski narodi su nezreli i mentalno se nalaze na pocetku 20. stoljeca a ne 21...

I zato su srbi izveli masovne pokolje muslimana?...hehe

Ma nije to nego je istina puno jednostavnija: velikosrpska tj. četnička politika koja je imala sto puta više oružja od ostalih naroda jednostavno mislila da je trenutak za pokoljem stvorit veliku srbiju i to je i pokušala. Svuda je poražena i ponižena osim što je u bosni pokoljem osvojila pola države i to zadržala jer to odgovara velikim silama.

Eto, jednostavno.