Ideologija božanske prirode Isusa

[Vladimirko]

alteanac kaže:

Vladimirko crni sinko

Jao ovo bre neka kletva.
Drakonac alteanac.

[danni1]

Bosanka kaže:

Koliko ja znam Isus je rodjen od djevice Marije?!

Da bi nesto bilo rodjeno prvo mora bit stvoreno, jel'da?
Onaj Koji je Nerodjen, On je i Nestvoren......On je vjecan....nikad nece umrijeti - nas Tvorac Velicanstveni.

"Bog je jedan. On je Utociste svemu. Nije RODIO , i RODJEN nije, i NISTA Mu ravno nije"(Iskrenost, Kur'an)

Isus je rođen od dijevice Marije kao čovijek prije 2000 godina ali Isus je postojao kao Bog oduvijek.Boga nitko nije stvorio tako ni Isusa NItko nije stvorio on je Riječ koja bijaše u Boga i riječ bijaše Bog.Kužiš?

[kom1]

Josip piše da su Zeloti zli i pokvareni vjerski fanatici, koji su odvukli i prisilili miran židovski narod na pobunu protiv Rima, usprkos naporima i savjetima njihovih zakonitih glavara što je na kraju dovelo do pobune i katastrofe 70 godine.

Suprotan i drugačiji prikaz ne postoji.

Istovremeno krščanstvo se učvrščuje na vlasti u Rimu i u Evropi. A krščanstvo stoji na stanovištu da Izrael tone u propast, jer su Židovi Mesiju pogubili na križu, pa ih je 70 stigla pravedna božja kazna.

Zbog tih razloga je Josipov prikaz bio neupitno prihvačen, i smatralo se da je to pouzdano utvrđena prosudba.

Istovremeno se smatralo iz istih i sličnih razloga da Isus, Isusovi učenici i Jeruzalemska pracrkva nije imala i nije mogla imati nikakve veze takvim fanatičkim ubojicama.

A takve stavove potvrđuje i Euzebije u 4 stolječu, koji tvrdi da su krščani Jeruzalema, od boga upozoreni pobjegli iz pokvarenog grada kojeg su držali Zeloti prije nego je Božanska pravda dovršila svoje djelo 70 godine.

Međutim u 20 stolječu su istraživanja dokazala da sve to nije točno.

[kom1]

2. svjetski rat je otkrio da su Zeloti krivo opisivani od Josipa. Do tog zaključka se došlo kad je okupacija Evrope u drugom svjetskom ratu od strane Nacističke Njemačke, uzrokovala stvaranje pokreta otpora, gerilske borbe i partizanskih boraca za slobodu. Domoljubi Evrope u borbi za slobodu vodili su borbu protiv okupacionih snaga Njemačke. Njihove borbe su često uključivale korištenje atentata i ubojstsva pripadnika svog naroda koji su bili na strani njemaca a i protiv samih njemaca. Povjesničarima je postalo jasno po ovom primjeru da Josip opisuje i naziva borce za slobodu na sličan način kao što su to radili i pisci okupacionih snaga. To je pomoglo da se razviju novi pogledi i simpatije za ove Židovske domoljube.

1948 je nastala nova Država Izrael, a židovi su često crpili nadahnuče iz Masade, stare utvrde, gdje su Židovski zeloti izvršili masovno samoubojstvo radije nego da se predaju Rimljanima. To je bilo 73 godine.

1968 je Izraelska vojska vršila arheološka iskopavanja u Masadi. Otkriveni su mnogobrojni dokazti o vjerskom i nacionalnom karakteru Zelotizma.

Svici sa Mrtvog mora su pokazali veze sa Masadom, mnoge nove činjenice o vjerskom životu o napetostima kao i činjenice o Rimu.

Zbog tih razloga su istraživači počeli pažljivije proučavati Josipa.

[kom1]

Pokazalo se da Josip ima dva motiva zbog kojih ocrnjuje Zelote. Nacionalne borce za slobodu.

Josipov prvi motiv je to što on piše poganskim čitaocima i želi da Rimljani steknu simpatije prema Židovskom narodu, koji poslije rata živi proganjan u Rimskom carstvi i izvrgnut je mržnji zbog ratova i pobuna i ubojstava koje je donijela borba.

Zato on tumači čitaocima kako su židovi jedan miran i miroljubiv narod , koji je samo žrtva očajnih fanatika, koji su natjerali narod na pobunu, a ubijali su čak i vlastite vođe, legalno izabrane od strane Rimskih vlasti, koji su bili odani Rimu. I da su oni onda prisilili narod na borbu zbog uništenja.

Drugi Josipov motiv je osobne prirode.

Josip je dobrostoječi Židovski svečenik, Farizej. U ratu 66 do 70 on je bio Židovski oficir koji se bori na strani pobunjenika Jeruzalema. Ali Josip je napustio borbu vlastitog naroda i prešao Rimljanima.

On želi opravdati napuštanje borbe za vlastiti narod i prelazak na neprijateljsku stranu. Svoj nedostatak vjere i odanost Jahvi, odnosno svoje odricanje od Jahve kako bi to rekli Zeloti, on želi opravdati tako što podcjenjuje vjerski karakter borbe Zelota.

Zato kaže da su Zeloti izvan zakona, naglašava njihov slijepi fanatizam i tvrdi da su oni odvukli narod u propast.

[kom1]

Josip ipak priznaje da su Zeloti motivirani vjerskim razlozima, kad kaže da je Juda Galilejac, osnivač Zelotizma, pozivao narod da ne smiju plačati porez caru, jer time postaju nelojalni bogu Jahvi. I da je pokoravanje Imperatoru, priznavanje drugog gospodara osim Jahve.

A na kraju Židovskog Rata govori o Sikarijima, ekstremističkim Zelotima koji su pobjegli poslije pada Jeruzalema u Egipat i pokušali pobuniti Židove. Opkoljeni su, uhvačeni i pobijeni.

U tom opisu on govori o njihovoj čvrstini i odlučnosti kad se nisu dali prisiliti da poreknu isključivi Jahvin suverenitet.

Citat:

" Jer pod svakim oblikom torture i kidanja tijela s jedinim ciljem da ih se natjera da priznaju cara za gospodara niti jedan se nije pokorio niti je bio doveden ni blizu toga da to izgovori; nego su svi sačuvali svoju odlučnost, trijumfirajući nad prisilom, dočekujući torturu i vatru tijelima koja su se činila neosjetljivima na bol i duhu koji je bio veoma blizu radosti. Ali najviše od svega su gledaoci bili zadivljeni djecom nježne dobi, od kojih niti jedno nije moglo biti nagovoreno da nazove cara gospodarom. Toloko se daleko snaga hrabrosti uzdigla iznad slabosti njihova tijela."

Tu je Josip ipak, kao Židov oda priznanje primjerima Židovskih religioznih uvjerenja.

[kom1]

Josip u svojim knjigama, pruža otpor korištenju izraza Zeloti.

Zelot je Grčka riječ. Hebrejski je Kana im, a znači oni koji su revni.

Prvi Zelot koji se spominje u Bibliji se zvao Pinhas. Kniga brojeva, XXV 6-13. Pinhas je ubio Jednog Židova i njegovu Ljubavnicu strankinju. A Jahve je rekao " jer je Pinhas bio obuzet mojim revnovanjem..."

Taj epitet je bio častan među Židovima i zat Josip izbjegava njegovu upotrebu za domoljubne Židove koji se bore za slobodu protiv Rima.

Kad prvi put spominje izraz Zelot, on govori o " ludosti takozvanih zelota..."

Drugi put daje i komentar koji mnogo govori: " jer tako oni nazivaju sebe , kao da su strasno zaokupljeni dobrim, a ne pretjerano revni u najgorim djelima"

Josip radije piše Lestai. Lestai znači razbojnici. Očito je da taj izraz koriste Rimljani za borce pokreta otpora koji su se suprotstavili njihovoj vladavini.

Ali i druge okupatorske sile slično govore o domoljubima koji su pribjegli oružanoj borbi da vrate neovisnost svojoj naciji.

Drugi naziv koji Josip koristi je Sikariji. Latinski to je čovjek sa bodežom. Josip ponekad taj izraz koristi za one koji nožem ubijaju Židove koji kolaboriraju Rimskoj vlasti a ponekad i kao opči naziv za Zelote.

[kom1]

Kad Isusa pitaju " dali da plačamo porez caru ili da ne plačamo". To je zelotsko pitanje i jasno je da Mesija mora odgovoriti da se nesmije plačati porez caru. I vjerojatno je tako i bio razapet " zato jer buni narod i govori da se ne smije plačati porez caru".

Rečenica " tko se mača lača od mača će i poginuti" je isto u vezi sa zelotizmom. Jer tu govori o onima koji su htjeli braniti kraljevstvo nebesko mačem. A vjerojatno misli na Jeruzalemske krščane koji su stradali u ratu 66 do 70.

Šimun Kananac je zelot. A Isus ga je primio među svoje učenike.

Isus je razapet između dva Lestaia. Dakle razbojnika, naziv koji Rimljani koriste za nacionalne borce za slobodu. Baraba je učestvovao u nekoj pobuni. Pobunjenici su bili Zelotski borci. Zapravo, biblija govori o tome da je u vrijeme dok je Isus prevrtao stolove u Hramu, bila pobuna u gradu. A isusa obavještavaju da je Pilat u Hramu pomiješao krv nekih Galilejaca sa krvlju svojih žrtava. Zašto baš Isusa obavještavaju o tome. Inače i izraz Galilejci se koristi za Zelote. To dolazi od toga što je Juda Galilejac bio osnivač zelotizma, pa se izraz Galilejac koristi da se naglasi kako se radi o pristalicama ideja Jude Galilejca- dakle zelotizma.

To su samo neki podaci iz Biblije koji se mogu uporediti sa povjesnim činjenicama.

Međutim, jasno da se u evanđeljima nemogu pronači direktne tvrdnje koje bi potvrđivale ove pretpostavke koje proizilaze iz Biblije. To je zato jer su Evanđelisti željeli sakriti te činjenice, pa su Isusa opisali kao da je on potpuno izdvojen iz povjesnog konteksta. On u Evanđeljima prestaje biti Židov Židovske nacionalnosti nasuprot svom Židovskom narodu, njegovim učenicima i njegovoj porodici. Njega " svuda cijene osim u njegovu domu". Njegova porodica su " oni njegovi vjernici koji ga slušaju" dok pita " tko su moja majka i moja Braća". A njegovi učenici su posebno prikazani kao jedna skupina koja se čudno ponaša. Jedan ga izdaje, drugi ga se odriče, a svi bježe i samo je Isus uhvačen. A posebno je interesantno da je RIMSKI VOJNIK onaj koji prepoznaje Sina božjeg, dok njegovi učenici priznaju da je Isus Mesija ali nisu prepoznali sina božjeg.

[kom1]

Josipovo svjedočenje je iskrivljeno i tendenciozno, ali se iz njegovih tekstova, ipak mogu izvuči činjenice koje govore da je prvi administrativni postupak Rimljanau 6 godini prvog stolječa- izazvao burnu reakciju Židova i potakao okupljanje onih koji su bili spremni da pruže otpor Rimskoj okupaciji svete Jehovine zemlje. Braneći apsolutni Jehovin suverenitet u Izraelu, mnogi su od njih bili razapeti na križ. To su bili domoljubi i borci za slobodu. Zahtijevali su da se odbaci Rimskog Imperatora i da se ne plača porez Rimu.

Po cilju i karakteru to je bio vjerski pokret. Jer su oni koji vjeruju u boga iskazivali bezkompromisnu upornost, u iskazivanju zelotizma, a to je bilo veoma opasno. Juda Galilejac osnivač pokreta 6 god je bio stradao zbog toga, a nasljedili su ga sinovi, koji su isto bili razapeti. Jer su rimljani razapeli svakog zelota kojeg bi uhvatili.

Poičetna pobuna 6 godine je bila neuspješna sa mnogo žrtava.

Zeloti bježe u pustinju i djeluju gerilskim otporom. Vodili su partizanski rat i poticali narod na pobunu.

Djelovali su iz pustinje od 6 do 66 godine. A to nebi bilo moguće da nisu imali pomoć i potporu od strane naroda.

66 su zauzeli Jeruzalem.

Josip se žali da su u Jeruzalemu čim su ga zauzeli, spalili državni arhiv. Josip tvrdi da su to učinili zato da bi spalili potvrde posuđivača novca. Time su po Josipu ohrabrivali siromašne da im se pridruže.

Ali to znači da zelotizam , vjeran proriočkim predajama, ima i socijalni i politički karakter.

ZaRimljane ali svečeničku aristokraciju, biranu od rimskih vlasti, zelotizam je stoga bio dvostruko subverzivan.

Što se tiće isusa, vidimo da je on odrastao i proživio život u narodu koji JE NA OPISANI NAČIN reagirao na Rimsko upravljanje.

A kad je birao posebne učenike, njih 12 koji su ga pratili i poslije osnovali JERUZALEMSKU PRACRKVU, odabrao je među njima i jednog Zelota.

Jasno je da Isus nikada nebi odabrao jednog Zelota za svog učenika kada bi ciljevi i motivi zelotizma BILI U SUPROTNOSTI sa Isusovim javnim djelovanjem. Cilj im je morao biti isti- protjerivanje Rimljana iz svete zemlje, stoga su i razumljive riječi iz evanđelja kad tužitelji kažu za Isusa da buni narod i neda plačati porez caru.