Zbor podrugljivaca

[F. Chief]

wand_1 kaže:

Može te netko i na aparatima nadživjet

Ali dobro, shvaćam tvoj stav ne treba dalje razglabati o tome.

Uz sve ostale stvari jednake, ja bih uvijek izabrao veći IQ nad nižim IQ, iako to nije jamstvo uspjeha u bilo čemu.

Zašto?

[Bijeli-Druid]

parsifal kaže:

Zanimljivo da kod nas ne mjere IQ u školama i pitam se zašto

Nekima mjere, ali ne sprovodi se to sustavno za sve i postoje pedagoški razlozi za to. Neki od njih su da se djeca ne bi rugala onima s manjim IQ-om ili da se neki s većim ne bi previše umislili. Doduše, djeca pred kraj osnovne škole idu obično na HZZ i tamo im rade različite testove, između ostalog i test inteligencije. Ne govore im rezultate upravo iz gore navedenih razloga, ali se sa svakim radi razgovor da dijete napravi bolji izbor. Primjerice ako netko ima IQ 85, vjerojatno mu neće sugerirati baš gimnaziju. Neće mu reći ni "ne smiješ u gimnaziju", nego će vjerojatno indirektno ga pokušati odvratiti od tamo i reći mu da bi mu tamo moglo biti jako teško ako ne bi po cijele dane učio i tome slično, da neće imati vremena za košarku, nogomet ili što već.

[Bijeli-Druid]

parsifal kaže:

S tim u vezi je jedna poučna anegdota.

Kada je Ajnštajn umro sveti Petar dodijelio mu je jedan mini univerzum u kojem je u holodeku imao dodjeljene cimere.

Sveti Petar mu je rekao:

Alberte ovo je Karl Fridrih i on ima IQ 180.
Super, rekao je Einstein ..diskutirat ćemo matematiku.

A ovo je Werner on ima IQ 150 .
Super, rekao je Anštajn... s njim ću diskutirati fiziku.

A ovo je Leo. on ima IQ 120.
Super s njim ću razgovarati o umjetnosti.

A ovo su Zoran i Tomislav . Oni imaju prosječan IQ od 85.
Ma nema veze rekao je Ajnštajn.
S njima ću razgovarati o nogometu i politici.

Vidi ove s nadprosječnim IQ-ovima, sve neki Nijemci, vjerojatno njemački Židovi. A ovi dolje - Hrvati, tj. Slaveni. Ovo kao da je izmišljao netko iz uredništva index.hr-a. Rasistički vic.

BTW, 85 nije prosjek. Prosjek je 90-110, pri čemu je 90-99 niži prosjek, 100 prosjek, 101-110 viši prosjek. Kod većine, osim kod nekih ne-europskih naroda (gdje je niži, ali to ne znači da su manje inteligentni, to je široka rasprava) i Aškenaza kod kojih je prosjek znatno viši, nego kod drugih. Aškenazi imaju najviši IQ, od naroda za koje znam. Također imaju i najviši postotak oboljelih od paranoidne shizofrenije.

[F. Chief]

Bijeli-Druid kaže:

Nekima mjere, ali ne sprovodi se to sustavno za sve i postoje pedagoški razlozi za to. Neki od njih su da se djeca ne bi rugala onima s manjim IQ-om ili da se neki s većim ne bi previše umislili. Doduše, djeca pred kraj osnovne škole idu obično na HZZ i tamo im rade različite testove, između ostalog i test inteligencije. Ne govore im rezultate upravo iz gore navedenih razloga, ali se sa svakim radi razgovor da dijete napravi bolji izbor. Primjerice ako netko ima IQ 85, vjerojatno mu neće sugerirati baš gimnaziju. Neće mu reći ni "ne smiješ u gimnaziju", nego će vjerojatno indirektno ga pokušati odvratiti od tamo i reći mu da bi mu tamo moglo biti jako teško ako ne bi po cijele dane učio i tome slično, da neće imati vremena za košarku, nogomet ili što već.

Hoćeš reći da su sportaši glupi?

[Bijeli-Druid]

F. Chief kaže:

Hoćeš reći da su sportaši glupi?

Neću.

[F. Chief]

Bijeli-Druid kaže:

Neću.

Hoćeš, hoćeš, napisao si da su sportaši glupi... :klap:

[Bijeli-Druid]

Što je babi milo, to joj se i snilo.

[F. Chief]

Zašto nisi napisao da će oni koji neće u gimnaziju imati više vremena za šah, filateliju, šta ja znam, klapsko pjevanje, nego baš za košarku i nogomet?

[Nea--]

Apemant kaže:

Pa to upravo i kažem, da ništa nije teško onome tko nema pojma o tome.

Tako isto možeš počet fantazirat o sungazingu, a na pitanje 'kako točno bi to funkcioniralo' - odgovoriti da nisi stručnjak za sungazing nego ćeš to ostaviti onima koji se time profesionalno bave

Znači, ako nas nešto zanima i to smo proučili ali nismo za to postali stručnjaci i doktori, onda o tome moramo šutjeti?

Odnosno, u redu je pričati samo o onome u čemu smo neprikosnoveni autoriteti?

[Apemant]

Nea-- kaže:

Znači, ako nas nešto zanima i to smo proučili ali nismo za to postali stručnjaci i doktori, onda o tome moramo šutjeti?

Odnosno, u redu je pričati samo o onome u čemu smo neprikosnoveni autoriteti?

Pa ne baš, uostalom ja brbljam k'o navijen, a nisam ni u čemu neprikosnoveni autoritet.


Enivej, to je velik problem. Kako točno procijeniti magnitudu svog NEZNANJA? Ili nerazumijevanja. Kako ocijeniti koliki je zbilja omjer između onog što znaš, i onog što ne znaš? Između onog što znaš da ne znaš, i onog što ni ne znaš... da ne znaš? E jebiga, zeznuto je to sve...

[Nea--]

Apemant kaže:

Pa ne baš, uostalom ja brbljam k'o navijen, a nisam ni u čemu neprikosnoveni autoritet.


Enivej, to je velik problem. Kako točno procijeniti magnitudu svog NEZNANJA? Ili nerazumijevanja. Kako ocijeniti koliki je zbilja omjer između onog što znaš, i onog što ne znaš? Između onog što znaš da ne znaš, i onog što ni ne znaš... da ne znaš? E jebiga, zeznuto je to sve...

Pa i nije tako zeznuto.
Čim te nešto i dalje zanima, to obično znači da još nisi postao stručnjak (a možda i nećeš jer te to neće do te mjere zanimati) i da tu još toga hoćeš saznati i čuti.
Magnitudu svog neznanja i nerazumijevanja najbolje procjenjuješ magnitudom svoje strasti; ova posljednja je obrnuto proporcionalna onoj prvoj.
Ovo je najsigurniji pokazatelj, pošto je znanje "krhko" i ono što je danas istina sutra može postati praznovjerje; ono čemu se danas rugaš sutra može postati obavezno štivo u školskim udžbenicima.... Povijest nas uči da je tome tako.

Stoga je karakteristika otvorenog uma da se nijednog "znanja" ne drži kao apsolutnog i da je u izvjesnim okolnostima spreman preispitati ono što je uvjeren da "zna" - da ima maleni odmak od svakog znanja, pjesnički odmak ako hoćeš... ili odmak filozofa

[Bijeli-Druid]

F. Chief kaže:

Zašto nisi napisao da će oni koji neće u gimnaziju imati više vremena za šah, filateliju, šta ja znam, klapsko pjevanje, nego baš za košarku i nogomet?

Zbog sira i vojničke muzike.

[mravac8]

Apemant kaže:

Pa to upravo i kažem, da ništa nije teško onome tko nema pojma o tome.

Tako isto možeš počet fantazirat o sungazingu, a na pitanje 'kako točno bi to funkcioniralo' - odgovoriti da nisi stručnjak za sungazing nego ćeš to ostaviti onima koji se time profesionalno bave.

Pretpostavljam da si mislio da onaj tko nema pojma misli da je svašta moguće? To se na forumu i inače vrlo često nabija na nos neznalicama (nemaš pojma pa misliš da se može ...... ).

Zanimljivo da je kod mene bilo upravo obrnuto. Dok gotovo ništa nisam znala mislila sam da je puno manje toga mogućeg nego što mislim danas kada sam savladala osnove osnova ponečeg.

Recimo, nisam mogla ni sanjati da je moguće normalno živjeti sa pola mozga, nisam mislila da je mozak neuroplatičan, gene sam zamišljala kao lego kockice koje se slože i ostanu potpuno nepromjenjive tijekom života .....

[mravac8]

Nea-- kaže:

Dispenza je posljednji pisao o tome kako um predodžbom može utjecati na tijelo i promijeniti ga (predodžbom koja može biti nova informacija tj znanje ili puka uobrazilja) - jer tjelesne stanice odgovaraju na predodžbe uma bez obzira jesu li te predodžbe utemeljene u stvarnosti ili nisu. Najbanalniji primjer, s obzirom da se nekakav porn spominjao prije par postova, je kada muškarac gleda pornić i reagira uzbuđenjem premda onim što mu tada još preostane od razuma zna da nema nikoga u sobi i da u stvari, striktno govoreći, reagira na slike s pokretne vrpce tu je predodžba uma poslala izvjesne emocije tijelu, koje su se u stanicama pretvorile u kemiju, i ona je promijenila stanje tijela.

Nije potreban ni pornić, dovoljna je i sama mašta. Dovoljno je ležati u krevetu i zamišljati seksualni odnos, golu ženu, golog muškaraca ..... mozak se mijenja, tijelo se mijenja, hormoni kreću .....

Um je tu, možemo dvojiti je li on nusprodukt mozga ili besmrtna duša, ali ne bi trebali dvojiti da je tu i da postoji. Svatko od nas ga ima, to je ono *ja* koje smo dobili rođenjem, ono što ima svaki naš prijatelj, poznanik, svaka osoba pa i ona s posebnim potrebama.

Znam što moj um može a što ne može, u čemu je dobar a u čemu nije. Znam kako koristi mozak, znam kako upravlja prstima koji sada lete po tastaturi, znam kako upravlja strahom ili kako može suzbiti tugu da se rasbukta.

Vjerojatno bi mogla i više i bolje da su me naučili kako. Ali nisu, jer, eto, nemaju vremena, svađaju se da li *ja* uopće postoji.

[mravac8]

wand_1 kaže:

Ono što ne znam je točno što se u anatomiji mozga mijenja pod utjecajem uma.

Znam koje su fizičke promjene u mozgu u životu neke jedinke, ali nije mi poznato za koje je promjene tu odgovoran um.

Prilično sam uvjeren da um mijenja samo connectome, a ne fizički ustroj mozga.

To je nekakva povratna petlja koja nije upitna, um utječe na način kako mozak radi, ali ne i na sam fizički sastav mozga. Tek možda dijelom na njegov biokemijski ustroj, odnosno način okidanja skupina neurona.

Mislim da nitko ne zna što se točno u anatomiji mozga mijenja pod utjecajem uma.

Međutim, činjenica je da se anatomija mozga, kao i anatomija tijela, mijenjala i da se mijenja i dalje.

[La Baba yaga]

F. Chief kaže:

Zašto bi bilo korisno?

Ameba nema IQ pa sasvim lijepo živi, nadživjet će sve nas...

Odakle ti znas kolki IQ ima ameba? I dal "lijepo" zivi? I da li je uopce primila Isusa u srce?Da joj nisi mozda uvalio neki perverzni upitnik?
I sad zasto bi bilo korisno biti pametan? Uf dobro pitanje.

[La Baba yaga]

wand_1 kaže:

Može te netko i na aparatima nadživjet

Ali dobro, shvaćam tvoj stav ne treba dalje razglabati o tome.

Uz sve ostale stvari jednake, ja bih uvijek izabrao veći IQ nad nižim IQ, iako to nije jamstvo uspjeha u bilo čemu.

U zivotu jbg ne uspjeva najpametniji nego najuporniji.

[medonaodmoru]

mravac8 kaže:

Mislim da nitko ne zna što se točno u anatomiji mozga mijenja pod utjecajem uma.

Naravno da ne zna jer to je potpuna besmislica. Nije mi čak jasno kako to netko zamišlja. Um lebdi u nematerijalnoj sferi pa iz nekog zagonetnog razloga (dosade?) prčka tamo po nekom mozgu i tjelesima općenito. Ili što? Um (klonimo se zasad definicija) je izvedba mozga a ne obrnuto. Ako um nešto mijenja, to znači da mozak nešto mijenja a ako se mijenja mozak, to znači da mozak sam sebe mijenja (ne čini to neki zagonetni entitet). I to je istina. Tokom cijelog života, alteriraju se tamo kojekakva "ožičenja", najviše u mladosti a kako čovjek stari, sve manje. Naravno da se sinapse tvore i propadaju, ne može se znati unaprijed u kakvom okolišu će se mozak zateći i sa kakvim zahtjevima susretati. Stoga se igra, uči i općenito radi bezbroj stvari. Promjene na sitnoj skali su brojne ali osnovna anatomija se, naravno, ne mijenja. Ne mijenja se ni kad jedan dio preuzme ulogu nekog drugog (koji je stradao npr.). Famozna plastičnost znači upravo to, da je moguće prebaciti neku funkciju na drugi dio mozga. Ova sposobnost je u djetinjstvu znatna ali brzo blijedi. Zato i kažemo da starog psa ne možeš naučiti nove trikove. Kad ljudi u odrasloj dobi dožive moždani udar i izgube neku sposobnost, to je uglavnom definitivno. Vrlo malo se može učiniti da bi se povratila izgubljena funkcija jer "plastika" više ne funkcionira.

[mravac8]

medonaodmoru kaže:

Naravno da ne zna jer to je potpuna besmislica.

Zato i kažemo da starog psa ne možeš naučiti nove trikove.

Vjerujem da se slažeš da učenje mijenja mozak. Učenje, naravno, ne mijenja anatomiju mozga, ali, novo znanje se mora negdje pohraniti, dakle mozak prije naučenog i poslije naučenog nije isti.

Ja se bližim 60-toj i učim. Moj posao zahtjeva konstantno učenje, osim toga, učim strani jezik koji do sada nisam znala. Moja nova znanja mijenjaju moj mozak iako nemam šest godina i nisam tek krenula u školu.

Dakle, tvrdnja da starog psa ne možeš naučiti novim trikovima potpuna je besmislica.

[Nea--]

medonaodmoru kaže:

Ako um nešto mijenja, to znači da mozak nešto mijenja a ako se mijenja mozak, to znači da mozak sam sebe mijenja (ne čini to neki zagonetni entitet)

Tebi je tvoj um "zagonetni entitet"?
Zanimljivo