Samoubojstvo - *pročitati prvi post*

[Arum]

devaa kaže:

U zadnje su mi suicidalne misli sve prisutnije, sve jace i sve duze obitavaju u mojoj glavi. I ne svida mi se kuda to vodi.

Powered by LG G6

Kada ti se to dogodi, moraš potražiti stručnu pomoć, ne bi ti neka psihoterapija ništa štetila.

[Diego Rivera]

devaa kaže:

U zadnje su mi suicidalne misli sve prisutnije, sve jace i sve duze obitavaju u mojoj glavi. I ne svida mi se kuda to vodi.

Powered by LG G6

da, teško je to što ti uopće pada napamet napraviti takvo nešto.
Ono, trebali bi uživati u životu, a ne razmišljati hoću se ubit-neću se ubit.
Na kraju se većina ne ubije ali, provedu baš besmislene živote.
Mislim si, koji sam ja faktor na ovom svijetu, kbk za mene, jedan od 4,5 milijuna ljudi u ovoj zemlji, a još k tome i s psihodijagnozom.
Ipak ti potraži pomoć, ne znam jel imaš ti neku dijagnozu? Psihijatrija nije baš naujspješnija grana medicine,ali nije niti beskorisna.

[Vizon]

Nisam dobro danima. Evo sad gledo od 9 ovog mjeseca minimalno. Vec 11 dana nisam nista radio na nekim idejama itd., zabiljezio sam samo. A nakupilo se toga i odprije. Samo zapoceo ili zabiljezio malo, ali nista nisam radio na tome. Malo sto mi je mrsko, ne radi mi se, malo sto sam depresivan, malo sto nemam uslova za rad, opreme i jos nekih razloga. Imao danas fleshbekove na razne stvari sto su mi moji govorili nedavno i prije. Tuzan sam, samo sto nisam zaplakao danas. Ali opet nekako sam aktivan i drzim se. Ali sam danas bas tuzan radi ovih fleshbekova. Lupili me pravo danas oni. Testove na netu htjeo evo maloprije raditi u vezi depresije i mrsko mi. Uvijek kazu da sam suicidalan i depresivan. Pritislo me svasta. Sreca u nesreci da sam bijednik zesci pa i kad bi htjeo da se ubijem nemam s cim, i nemam nacina kako.

[dire Dawn]

Pokušala sam napisat ovaj post nekoliko puta, ali svaki put se pretvori u besmisleni esej bez pravog početka i bez smislenog kraja, a ni ono u sredini nije baš nešto pametno.

Shvatila sam nedavno da je razmišljanje o samoubojstvu jedina konstanta u mom životu. Okolnosti i vanjski faktori se mjenjaju, ali to nešto unutarnje ostaje isto. Finalni izlaz koji još uvijek nisam spremna odabrati, ali imam dojam da sam svakom "depresivnom fazom" (jel fakat nešto faza ak traje cijeli život?) bliže. Možda bolje rečeno "depresivnijom fazom".

Trenutno sam emocionalno mrtva. Jedino što osjećam su negativne emocije i konstantna anksioznost.
U odnosu sam koji me ne zadovoljava i u kojem služim tu i tamo (sve češće) kao emocionalna vreća za boks, a to mi se ne sviđa.

Imam dojam da sam dotaknulo svojevrsno dno i ne vidim načina da bude bolje. Ne vidim nikakvu svjetlu točku, pa čak niti da je neka mikroskopski malena. Ukoliko prekinem taj odnos... Znači moram sama odlučit da ću se slomit i onda nosit sa svim onim emocijama koje slijede, a nemam snage za to. S druge strane trenutna situacija je za mene pakao i imam dojam da svakim danom samo sve više i više vodi baš do onog gore spomenutog izlaza.

Mogla bih također reći i da se bojim sebe.
U trenutcima bistrine sam svjesna koliku štetu bih napravila roditeljima, ali u ostalim trenutcima ne mogu misliti čisto i ne vidim izlaz iz ovih emocija.
Ne želim osjećati to što osjećam.
Ne mogu više.

Okružena sam ljudima kojima je navodno stalo do mene, ali stalo im je samo do toga da održavam privid da sam dobro. U ostalim slučajevima obično naletim na zid i nerazumjevanje.

Ne osjećam se pretjerano suvislo trenutno, a to što sam sama samo dodatno pogršava situaciju jer si vrtim opcije po glavi.

[Nayrr]

dire Dawn kaže:

Pokušala sam napisat ovaj post nekoliko puta, ali svaki put se pretvori u besmisleni esej bez pravog početka i bez smislenog kraja, a ni ono u sredini nije baš nešto pametno.

Shvatila sam nedavno da je razmišljanje o samoubojstvu jedina konstanta u mom životu. Okolnosti i vanjski faktori se mjenjaju, ali to nešto unutarnje ostaje isto. Finalni izlaz koji još uvijek nisam spremna odabrati, ali imam dojam da sam svakom "depresivnom fazom" (jel fakat nešto faza ak traje cijeli život?) bliže. Možda bolje rečeno "depresivnijom fazom".

Trenutno sam emocionalno mrtva. Jedino što osjećam su negativne emocije i konstantna anksioznost.
U odnosu sam koji me ne zadovoljava i u kojem služim tu i tamo (sve češće) kao emocionalna vreća za boks, a to mi se ne sviđa.

Imam dojam da sam dotaknulo svojevrsno dno i ne vidim načina da bude bolje. Ne vidim nikakvu svjetlu točku, pa čak niti da je neka mikroskopski malena. Ukoliko prekinem taj odnos... Znači moram sama odlučit da ću se slomit i onda nosit sa svim onim emocijama koje slijede, a nemam snage za to. S druge strane trenutna situacija je za mene pakao i imam dojam da svakim danom samo sve više i više vodi baš do onog gore spomenutog izlaza.

Mogla bih također reći i da se bojim sebe.
U trenutcima bistrine sam svjesna koliku štetu bih napravila roditeljima, ali u ostalim trenutcima ne mogu misliti čisto i ne vidim izlaz iz ovih emocija.
Ne želim osjećati to što osjećam.
Ne mogu više.

Okružena sam ljudima kojima je navodno stalo do mene, ali stalo im je samo do toga da održavam privid da sam dobro. U ostalim slučajevima obično naletim na zid i nerazumjevanje.

Ne osjećam se pretjerano suvislo trenutno, a to što sam sama samo dodatno pogršava situaciju jer si vrtim opcije po glavi.

https://www.youtube.com/watch?v=Sjv-oVuOEeA

poslusaj ovo.do kraja.obavezno do kraja.

[dire Dawn]

Oh goood, not that kind of bullshit again.
Hvala, ne treba

[Nayrr]

dire Dawn kaže:

Oh goood, not that kind of bullshit again.
Hvala, ne treba

np,nastavi onda s onim sto radis.... ocito su rezultati odlicni.

[dire Dawn]

Provociraš krivu osobu micica.
Nadam se da ćeš se makar na deset minuta osjetit onako kako se ja osjećam stalno. Eto, od srca ti to želim. Nikad nikom do sad, ti si prvi. Imaš tu čast.

[Arum]

dire Dawn kaže:

Provociraš krivu osobu micica.
Nadam se da ćeš se makar na deset minuta osjetit onako kako se ja osjećam stalno. Eto, od srca ti to želim. Nikad nikom do sad, ti si prvi. Imaš tu čast.

Oprosti što upadam kao padobranac na ovu temu, nisi li ti pisala da ti se jako poboljšalo stanje, bila si više od god dana bez lijekova koje si prije koristila ili sam ja pobrkao lončiće?

[dire Dawn]

Arum kaže:

Oprosti što upadam kao padobranac na ovu temu, nisi li ti pisala da ti se jako poboljšalo stanje, bila si više od god dana bez lijekova koje si prije koristila ili sam ja pobrkao lončiće?

Shit happens ili u mom slučaju - life happens.

I dalje sam ja bez lijekova, ajmoreć, ali nisam više dobro. Blago rečeno .

[old-soul80]

dire Dawn kaže:

Shit happens ili u mom slučaju - life happens.

I dalje sam ja bez lijekova, ajmoreć, ali nisam više dobro. Blago rečeno .

Ti si znači u depri zbog životnih okolnosti i ljudi koji te okružuju i koji ti nisu nikakva moralna podrška.
Jesu oni toliko bitni?
A ovo s dečkom.... patiš se u odnosu iz kojega ne želiš jer bi ti onda bilo još gore zato jer strašno voliš dečka iako si mu vreća za boks?
Pokušaj voljeti sebe za promjenu... nije tako teško. Samo treba malo prakse

[Arum]

dire Dawn kaže:

Shit happens ili u mom slučaju - life happens.

I dalje sam ja bez lijekova, ajmoreć, ali nisam više dobro. Blago rečeno .

Ah, znam. Možeš li opet na lijekove, dok ti se stanje ne stabilizira? Ne bih to gledao kao neku slabost. Ja sam osobno na lijekovima, i psihoterapiji malo više od godine dana, i sada mi je dobro. Ne pomišljam na smanjivanje doze ili polagano skidanje, s lijekova.

[Martian7]

dire Dawn kaže:

Okružena sam ljudima kojima je navodno stalo do mene, ali stalo im je samo do toga da održavam privid da sam dobro. U ostalim slučajevima obično naletim na zid i nerazumjevanje.

Ja nikad nisam pokušavala održavati privid da sam dobro kad nisam (bila) dobro. Ako sam loše, nemam potrebu to ni od koga skrivati, svi na meni vide da sam loše. I većinom me ljudi prihvaćaju i vole (mislim u RL, ne ovdje na forumu, tu ih ima dosta koji me ne vole), i kad sam dobro (onda se vesele skupa sa mnom) i kad nisam dobro (onda mi nastoje pomoći ili bar ne odmoći).

Ne kritiziram te, samo iznosim svoje iskustvo.

[dire Dawn]

old-soul80 kaže:

Ti si znači u depri zbog životnih okolnosti i ljudi koji te okružuju i koji ti nisu nikakva moralna podrška.
Jesu oni toliko bitni?
A ovo s dečkom.... patiš se u odnosu iz kojega ne želiš jer bi ti onda bilo još gore zato jer strašno voliš dečka iako si mu vreća za boks?
Pokušaj voljeti sebe za promjenu... nije tako teško. Samo treba malo prakse

Životne okolnosti su se gro promjenile i naravno da su ostavile ogroman utisak na pizdu od osobe kao što sam ja .
Mislim, nećemo se lagat, znam ja da moji problemi nisi nerješivi niti da mi je najgore ikad na cijelom svijetu, samo više nemam snage.

Manje više se cijeli život borim sa depresijom, anksioznošću, OCDijem i naprosto više ne mogu. Ne znam dal si ikad došao do zida (u bilo kojem smislu), pa dalje možeš samo udarat glavom u isti, ali se on ne miče? Trenutno se ja tako osjećam.

Život mi je toliko prazan i toliko sam ja prazna, da me lijepe riječi stranaca na internetu rasplaču. I sad cmoljakam.

Ljudi, o čem mi pričamo? Imam 26 godina i nisam u stanju pročitati neki normalan post upućen meni, a da se ne rasplačem jer mi je netko eto, uputio lijepu riječ. O čem mi jebeno pričamo?!?

Arum kaže:

Ah, znam. Možeš li opet na lijekove, dok ti se stanje ne stabilizira? Ne bih to gledao kao neku slabost. Ja sam osobno na lijekovima, i psihoterapiji malo više od godine dana, i sada mi je dobro. Ne pomišljam na smanjivanje doze ili polagano skidanje, s lijekova.

Ne gledam ja lijekove kao slabost. Imam različite kriterije za sebe i za druge ljude. Ono što ću sebi uzet za zlo i kao loše ponašanje nekom drugom nebi ni doživila.
Isto tako i za tablete - meni osobno nisu (toliko) pomagale i bile bi vrlo osoban poraz, ali nikad ikad ikad iiiikad neću ikome drugome reći "e ti si pička jer piješ tablete i ja sam jača od tebe jer ih ne pijem". Ima ljudi sa takvim stavom i ti ljudi su uglavnom moroni.
Ono što paše meni ne mora pasati tebi i obrnuto.

Martian7 kaže:

Ja nikad nisam pokušavala održavati privid da sam dobro kad nisam (bila) dobro. Ako sam loše, nemam potrebu to ni od koga skrivati, svi na meni vide da sam loše. I većinom me ljudi prihvaćaju i vole, i kad sam dobro (onda se vesele skupa sa mnom) i kad nisam dobro (onda mi nastoje pomoći ili bar ne odmoći).

Ne kritiziram te, samo iznosim svoje iskustvo.

Uzmimo za primjer nekoliko grupacija ljudi (stavit ću bazične, makar ih se može dijelit u nedogled do svake individue posebno).
Znači - roditelji, prijatelji i radni kolege.

Mislim da je vrlo očito zašto radnim kolegama ne želim pokazivati kad sam loše, a s tim da radim s ljudima i realno nemam ni prostora biti loše. Nitko me ni ne pita i nikog nije briga. Što je logično.

Prijatelji su oni o kojima sam ustvari napisala to što si ti citirala, a sad... Roditelji znaju da se događa nešto. Nisu to glupi ljudi, jebiga. No ja sam daleko, ne mogu me vidjeti, a nećeš vjerovati koliko sam dobro izvježbala to da na telefon zvučim suvislo i dobro makar minutu prije ridala u krevetu .
Naprosto ne vidim smisao da ih npr sad nazovem i kažem "nisam dobro". Jer oni bi došli. No život nebi stao. Ja bi i dalje sutra morala raditi, a oni bi bez razloga prešli xy kilometara samo da za rukicu drže svoju odraslu kćer koja se ponaša gore od nekog pubertetlije.
Nisu to zaslužili.

[old-soul80]

dire Dawn kaže:

Životne okolnosti su se gro promjenile i naravno da su ostavile ogroman utisak na pizdu od osobe kao što sam ja .
Mislim, nećemo se lagat, znam ja da moji problemi nisi nerješivi niti da mi je najgore ikad na cijelom svijetu, samo više nemam snage.

Manje više se cijeli život borim sa depresijom, anksioznošću, OCDijem i naprosto više ne mogu. Ne znam dal si ikad došao do zida (u bilo kojem smislu), pa dalje možeš samo udarat glavom u isti, ali se on ne miče? Trenutno se ja tako osjećam.

Život mi je toliko prazan i toliko sam ja prazna, da me lijepe riječi stranaca na internetu rasplaču. I sad cmoljakam.

Ljudi, o čem mi pričamo? Imam 26 godina i nisam u stanju pročitati neki normalan post upućen meni, a da se ne rasplačem jer mi je netko eto, uputio lijepu riječ. O čem mi jebeno pričamo?!?




Ne gledam ja lijekove kao slabost. Imam različite kriterije za sebe i za druge ljude. Ono što ću sebi uzet za zlo i kao loše ponašanje nekom drugom nebi ni doživila.
Isto tako i za tablete - meni osobno nisu (toliko) pomagale i bile bi vrlo osoban poraz, ali nikad ikad ikad iiiikad neću ikome drugome reći "e ti si pička jer piješ tablete i ja sam jača od tebe jer ih ne pijem". Ima ljudi sa takvim stavom i ti ljudi su uglavnom moroni.
Ono što paše meni ne mora pasati tebi i obrnuto.



Uzmimo za primjer nekoliko grupacija ljudi (stavit ću bazične, makar ih se može dijelit u nedogled do svake individue posebno).
Znači - roditelji, prijatelji i radni kolege.

Mislim da je vrlo očito zašto radnim kolegama ne želim pokazivati kad sam loše, a s tim da radim s ljudima i realno nemam ni prostora biti loše. Nitko me ni ne pita i nikog nije briga. Što je logično.

Prijatelji su oni o kojima sam ustvari napisala to što si ti citirala, a sad... Roditelji znaju da se događa nešto. Nisu to glupi ljudi, jebiga. No ja sam daleko, ne mogu me vidjeti, a nećeš vjerovati koliko sam dobro izvježbala to da na telefon zvučim suvislo i dobro makar minutu prije ridala u krevetu .
Naprosto ne vidim smisao da ih npr sad nazovem i kažem "nisam dobro". Jer oni bi došli. No život nebi stao. Ja bi i dalje sutra morala raditi, a oni bi bez razloga prešli xy kilometara samo da za rukicu drže svoju odraslu kćer koja se ponaša gore od nekog pubertetlije.
Nisu to zaslužili.

Jesi se ikada naučila opuštati kroz lagane meditacije? Legneš se u krevet ili sjedneš na stolac, zatvoriš oči i isključiš mozak? Ne bi vjerovala, ali isključivanje mozga je genijalna stvar koja usto i liječi. Nije toliko komplicirano, ali najteže je isključit mozak. Evo, poslušaj si ovo da dobiješ uvid: https://www.youtube.com/watch?v=wirV265ZYSw

Isto tako, u glavi bi se trebala prestati orijentirati na sve loše i početi si vizualizirati dobre stvari.. mantrati si ono što želiš. Znači, umjesto "glupa sam i bezvrijedna", počni sa "svakim danom sve mi je bolje, pametna sam, super sam" itd.
Prouči si malo i zakon privlačnosti. Meni je ta filozofija ne samo pomogla, već i ... hmm, da, čak i dovukla neke stvari u život koje sam htio.

Počni raditi na sebi umjesto na problemima koji su samo gomila apstrakcije u tvojoj glavi. Daj samoj sebi šansu da budeš sretna. Nemoj stalno nastojati pronalaziti izlaz iz svog stanja jer ti to samo radi grč. Opusti se i prepusti.
Plakanje ok i zdravo. Neka izlazi sve što treba izlaziti.

[benedeiktus]

moj najbolji prijatelj se ubio.na ovom forumu ima ljudi koji su ga poznavali i htio bih se s njima čuti preko poruka da razmjenimo koju riječ o njemu-to bi mi značilo.tužan sam i ogorčen sam.

[Vizon]

Nisam dobro danima radi raznih problema koje imam u zivotu a i loseg odnosa mojih i mene. Bojim se samo da lose ne zavrsi po njih. Da lose zavrsi po mene ne bi suze pustio, cak laknulo bi mi mozda, a opet sta ja znam.

[Vizon]

Samo da se ne slomi nesto u meni i da mi se um ne pomraci i da ne naudim ili njima ili sebi. Ne znam koliko ovako mogu. Svaki dan svadze, nabrajanja itd., isto, i oni izmedzu sebe i ja na njih i oni na mene. Taman iz depresije izadzem u maniju i raspolozenje i opet me ili sranje od zivota mog i moji problemi ili oni me u depresiju i neraspolozenje bace.

Ne znam sta da radim. Puknut cu. Malo fali da do toga dodze.

[Vizon]

Onda se na mene prebacuje krivica, i jesam ja kriv, slazem se ali jesam li ja jedini kriv. Ma Ja sam za sve kriv.

[Vizon]

Doveli su me danas do 2 nervna sloma, i prije su. Do plakanja su me doveli.