Krpice za na posao

[Gzena]

Pješčani sat kaže:

pa, zamisli da ideš svaki par tjedana na farbanje ili šišanje, da sve to bude na mjestu. pa počneš raditi od doma, pa farbanje i šišanje prebaciš na svakih 5 tjedana.

ne mogu zamisliti. idem se farbat čim izađu sijede. bilo za 3 ili 6 tjedana.
isto s depilacijom. jedanput mjesečno i bok.
nema da pustim dlake zato jer sutra ne moram na posao.
nisam od tipova koji se ne depiliraju zimi jer se 'ne vidi'.
kaj ja znam, tako sam nasađena.

naravno, žrtvovala bih se da zaista nemam para za to, a da mi je dijete kruha gladno.

Pješčani sat kaže:

prijateljica mi radi u firmi gdje je nepisano pravilo da jednu stvar nosiš jedanput u tjednu. dakle, 5 kombinacija mora biti na lageru.
a ne možeš baš ponedjeljkom, uvijek ići u jednom, utorkom u drugom itd.
da vidiš kako bi mi se ormar sveo na smart casual

Ne znam ja kakve su to firme koje imaju nepisano pravilo da se ne smiješ pojaviti u istom komadu odjeće dva puta u tjednu.
Razumijem dress code i poslovni look, ali ovo ne.

Kod mene možeš doći i u trenirci i u odijelu, po želji i afinitetima.
Ja imam pun ormar jer sam takav tip ženske, a ne zbog posla.
Volim si stalno nešto kupovati, mijenjati i slično.

No, da nemam love, mislim da dva sakoa i par dobrih hlača uz nekoliko košulja i posjedovanje stila - može jako dobro trajati nekoliko godina. Ukoliko se od tebe očekuje da hodaš u sakou i košulji.
Maramama i detaljima kamufliraš isti komad odjeće.

Ne znam, ti meni po ovome zvučiš ko neka kaj radi u odvjetničkoj firmi na visokoj funkciji ili menadžerica u nekoj stranoj koorporaciji.

[Pješčani sat]

ajde, super, vama se ništa ne bi promijenilo, meni bi



Gzeno

[ombia]

Gzena kaže:

ne mogu zamisliti. idem se farbat čim izađu sijede. bilo za 3 ili 6 tjedana.
isto s depilacijom. jedanput mjesečno i bok.
nema da pustim dlake zato jer sutra ne moram na posao.
nisam od tipova koji se ne depiliraju zimi jer se 'ne vidi'.
kaj ja znam, tako sam nasađena

Da.
A farbam se cim sijede niknu, dakle svakih 25 dana. I gore bi me bilo da me moja ekipa vidi oronulu, nego kolega jel.

Ne znam ja kakve su to firme koje imaju nepisano pravilo da se ne smiješ pojaviti u istom komadu odjeće dva puta u tjednu. :Razumijem dress code i poslovni look, ali ovo ne.

Nadam se da takve firme onda daju i placu s kojom se to moze. Radila sam u hoch firmama, gdje je sve fensi bilo, pa opet to pravilo nije postojalo.

@Pjescana meni se cini da ti volis modu. I da ti je posao neka vrst opravdanja za taj hobi i tu strast. Mozda bi se iznenadila da bi jednako voljela kupovati i kad bi bilo nebitno kako dolazis na posao.

[SubSV]

Gzena kaže:

Ne znam ja kakve su to firme koje imaju nepisano pravilo da se ne smiješ pojaviti u istom komadu odjeće dva puta u tjednu.

Pa nije to do firme nego do mindseta dotične frendice.

[Pješčani sat]

ombia kaže:

@Pjescana meni se cini da ti volis modu. I da ti je posao neka vrst opravdanja za taj hobi i tu strast. Mozda bi se iznenadila da bi jednako voljela kupovati i kad bi bilo nebitno kako dolazis na posao.

meni je moda super, i oblačenje i uređivanje i šivanje i kombiniranje i sve.
ali bila sam nezaposlena, bila sam bez para, i nisam kroz period nezaposlenosti kupila nijedan komad šminke, obuće i odjeće i moglo se.
ništa mi nije falilo, jer sam za razgovore za posao/kave/cuge/šetnje uvijek imala. nije moj ormar misteriozno nestao s prestankom posla
u tom periodu sam manje hodala u štiklama, grilonkama, manje sam se šminkala i manje sam se parfemirala, i da, manje sam trošila.
nisam kupila nove cipele jer su mi stare za posao pohabane, jer nisam išla na posao. nisam kupila nove rukavice jer su se stare izlizale, jer nisam išla na posao i mogla sam i sa starima.

SubSignoVeneni kaže:

Pa nije to do firme nego do mindseta dotične frendice.

pa, ne, nije do mindseta.
u hrvatskoj postoje firme gdje šefovi daju određen iznos da si zaposlenici kupe odijela/kostime, gdje se pazi na takve stvari da ne nosiš iste stvari kroz tjedan, i to se ne događa samo unutar glave moje prijateljice.
može vam biti čudno, ali probajte prihvatiti da ima i toga

[SubSV]

Pješčani sat kaže:

pa, ne, nije do mindseta.
u hrvatskoj postoje firme gdje šefovi daju određen iznos da si zaposlenici kupe odijela/kostime, gdje se pazi na takve stvari da ne nosiš iste stvari kroz tjedan, i to se ne događa samo unutar glave moje prijateljice.
može vam biti čudno, ali probajte prihvatiti da ima i toga

I što točno bi se desilo da u ponedjeljak dođe u odijelu sa crvenom majicom ispod, a u srijedu u odijelu sa bijelom majicom ispod. Dobila bi otkaz, dobila bi upozorenje da nije "djevojčica sa šibicama" već žena koja od firme dobiva određen iznos za garderobu?

Istina je ta da se vjerojatno ne bi desilo niš od toga, kaj ne?

[Orak]

jedan dan smo stara prijateljica s kojom sam radila i ja prepoznale jedna na drugoj klasične modne komade još iz srednje škole. skoro dvajs godina kasnije. vintage.

[Pješčani sat]

SubSignoVeneni kaže:

I što točno bi se desilo da u ponedjeljak dođe u odijelu sa crvenom majicom ispod, a u srijedu u odijelu sa bijelom majicom ispod. Dobila bi otkaz, dobila bi upozorenje da nije "djevojčica sa šibicama" već žena koja od firme dobiva određen iznos za garderobu?

Istina je ta da se vjerojatno ne bi desilo niš od toga, kaj ne?

firma gdje ona radi ne daje pare za odjeću, to sam spomenula kao primjer.
ne vjerujem da bi dobila otkaz.
možda ti je poznato, otkaz nije jedini način rješavanja problema.
možda ti je isto tako poznato, postoje pozicije i firme koje uvjetuju neke stvari.
postoje firme koje zarađuju jako jako puno novaca i svaki zaposlenik je reprezentabilan primjerak firme, i zarađuje jako puno, ali isto tako treba izgledati jebački i sve treba na zaposleniku biti u rangu takvih iznosa.

makni se od ideje radnog mjesta u nekoj školici, uredu ili šalteru. zamisli se na poslu gdje pregovaraš za tisuće i tisuće eura, sve oko tebe u firmi je pokazatelj para, i vlasnici firme i partneri znaju što koliko košta jer to je njihov svijet, i svi zaposlenici se oblače i obuvaju i kite u tom rangu.
i ne, u takvim okruženjima ne nosiš crvenu majicu ispod sakoa ponedjeljkom i četvrtkom, jer ti se jebe živo, jer te takvu sreću i kolege, i šefovi koji i te kako vide kako im izgledaš pred poslovnim partnerima, i poslovni partneri kojima nudiš svoje usluge i izgledaš reprezentabilno i krajnje profesionalno.

zar misliš da jedan takav šef ne zna i suptilnije dat do znanja da se treba poraditi na outfitu? zar misliš da netko, tko radi na takvim poslovima, gdje se svašta zna što se treba i poznat je protokol, želi doć do točke da ga nadređeni upozorava da prestane nositi crvenu majicu ko da mu je jedina?

[isadora w.]

Orak kaže:

jedan dan smo stara prijateljica s kojom sam radila i ja prepoznale jedna na drugoj klasične modne komade još iz srednje škole. skoro dvajs godina kasnije. vintage.

bar ste zadržale liniju

[Pješčani sat]

Orak kaže:

jedan dan smo stara prijateljica s kojom sam radila i ja prepoznale jedna na drugoj klasične modne komade još iz srednje škole. skoro dvajs godina kasnije. vintage.

jeste izvukle bocu perwola, svaka svoju iz džepa?

[Orak]

isadora w. kaže:

bar ste zadržale liniju

a gle, među nama koji imamo stila se to zove reinterpretacija; jednom vunena haljina, danas slim cut dolčevitka.

Pješčani sat kaže:

jeste izvukle bocu perwola, svaka svoju iz džepa?

dobra.

[isadora w.]

treći put traka za glavu

[ombia]

Pješčani sat kaže:

ali bila sam nezaposlena, bila sam bez para, i nisam kroz period nezaposlenosti kupila nijedan komad šminke, obuće i odjeće i moglo se.


pa, ne, nije do mindseta.
u hrvatskoj postoje firme gdje šefovi daju određen iznos da si zaposlenici kupe odijela/kostime, gdje se pazi na takve stvari da ne nosiš iste stvari kroz tjedan, i to se ne događa samo unutar glave moje prijateljice.
može vam biti čudno, ali probajte prihvatiti da ima i toga

Ali nismo pisali o tome da je netko nezaposlen i nema za shopping. Nego da ima, jer ima placu i posao. Samo od doma. I da bi ja i tad voljela kupiti si lijepe stvari.
A ovo, ne pohabaju mi se cipele od odlaska na posao i s posla, a sve drugo bi ionako obavljala u njima. I dalje bih isla u ducan, u kino, na kavu, doktoru, a mozda cak i cesce u setnju da si razbijem svakodnevicu.
Rukavice bih svejedno zeljela nove, cak i ako ne moram svaki dan biti u uredu.

Ako tvoja prijateljica ili xy osoba dobije budzet za garderobu onda je o.k. da poslodavac postavlja neke uvjete. Al onda ona to sve i nije kupila iz privatnog dzepa. Ili ako je na poziciji gdje zaradjuje jako puno i moze si priustiti ispuniti te kriterije. Onda joj je manji problem novac, a veci vrijeme za nabaviti stvari.

makni se od ideje radnog mjesta u nekoj školici, uredu ili šalteru. zamisli se na poslu gdje pregovaraš za tisuće i tisuće eura, sve oko tebe u firmi je pokazatelj para, i vlasnici firme i partneri znaju što koliko košta jer to je njihov svijet, i svi zaposlenici se oblače i obuvaju i kite u tom rangu]

Takav je bio onaj spominjani start up. Osim sto su bili normalniji.
U ormaru je svak imao odjelo, poslovnu haljinu, dobre cipele, kravatu. Dolazili su kao klijenti predstavnici malih drzavica koji su htjeli kredite na drzavnoj razini.
Nismo imali klijente po citav dan, ostatak vremena smo bili u obicnoj uredskoj odjeci. A nekad cak ni to.
Nekad u trapericama i isli biciklom na posao. Hocu reci, ne furaju se svi koji rade business s hrpom para na milijardere. U nekim zemljama je neka razumna kolicina skromnosti i umjerenosti pozeljnija karakteristika.

[Pješčani sat]

ombia, svoju nezapolsenost spomenula sam kao primjer da se ne treba uvijek i svuda imati jednako puno odjeće.

[SubSV]

O kužim pješčana. Ti pričaš o ženskom ekvivalentu Gordona Gekka.

Pa da, svak s ove teme sigurno zna barem jednu takvu osobu koja zarađuje na tisuće eura i ima ormar na daljinski upravljač u kojem se vrti bezbroj odijela i bezbroj košulja kako se nikako ikako ne bi ponovila jedna te ista kombinacija. Barem ne tako brzo da ju uoči klijent ili neka kolegica pa da pomisli da nema para. Jer što drugo bi mogla pomisliti kad vidi osobu za koju zna (ili pretpostavlja) da zarađuje na tisuće eura dva puta u tjednu u istom kostimu.

[Pješčani sat]

SubSignoVeneni kaže:

O kužim pješčana. Ti pričaš o ženskom ekvivalentu Gordona Gekka.

Pa da, svak s ove teme sigurno zna barem jednu takvu osobu koja zarađuje na tisuće eura i ima ormar na daljinski upravljač u kojem se vrti bezbroj odijela i bezbroj košulja kako se nikako ikako ne bi ponovila jedna te ista kombinacija. Barem ne tako brzo da ju uoči klijent ili neka kolegica pa da pomisli da nema para. Jer što drugo bi mogla pomisliti kad vidi osobu za koju zna (ili pretpostavlja) da zarađuje na tisuće eura dva puta u tjednu u istom kostimu.

išla sam prvo guglati da vidim što je Gordon Gekko.

ovo sam zaključila: ti ne razumiješ razliku između pregovaranja za određeni iznos vrijednosti nekog posla, i dobivanja plaće, i ne prihvaćaš ideju da postoje dobro plaćeni poslovi u Hrvatskoj koji uvjetuju određen način oblačenja i uređivanja.
mogu to prihvatiti. i ja puno toga ne znam.
ono što je glupo je to što ti sad ideš pljuckati jer ti se ovo, što sam napisala, čini tako jako nevjerovatnim, da si ja sigurno odvajam vrijeme u petak navečer da smišljam priče o firmama s modno osviještenim šefovima.
može.

kad počneš prihvaćati što ti sugovornik ovdje piše, pa malo proširiš vidike, možemo nastaviti razgovor.

[atlantis]

Gzena kaže:

Ne kužim ovo... I da ne idem na posao, jednako bih se depilirala, farbala i održavala higijenu. Jedino kaj po doma ne bi hodala odjevena kao za posao.

nisam se šminkala ni kad sam radila vani
farbala sam se češće
imala sam više odjeće za van, sad imam jedne traperice i 5 trenirki


opuštenija sam, ležernija, s vremenom imam problem - dok sam manje radila nisam imala para, sad se pare malo povećavaju al sam jebeno na knap s vremenom.... i tak to

[JPK]

isadora w. kaže:

naravno da znači. nisam ni pričala o ljudima koji ostanu s nula prihoda, taj ne može na kavu ni da hoće. mislila sam na nezaposlene koji se uglavnom krpaju s nekom crkavicom, tko zna odakle.

Ja isto ne vidim što je sporno u tome da nezaposlena osoba troši na zabavu. Možda je bila fiskalno odgovorna dok je radila, pa sad ima novca.

[Gzena]

Pješčana, kaj se pjeniš..
Ovo o čemu pišeš je zapravo dress code... jebačka firma koja puno zarađuje i jebačka plaća tvoje frendice od koje se očekuje fenski šmenski oblekica. Kad si spominjala sebe kako bi uštedila na higijeni, kozmetici i odjeći, nisam te zamišljala u tome.. Niti sam o tome pisala.

Atlantis, stvar je od žene do žene. Neke se nikad ne šminkaju... Ne znam kakve to veze ima. Govorila sam o higijeni, farbi i depilaciji.

[Pješčani sat]

Gzena kaže:

Pješčana, kaj se pjeniš..
Ovo o čemu pišeš je zapravo dress code... jebačka firma koja puno zarađuje i jebačka plaća tvoje frendice od koje se očekuje fenski šmenski oblekica. Kad si spominjala sebe kako bi uštedila na higijeni, kozmetici i odjeći, nisam te zamišljala u tome.. Niti sam o tome pisala.
.

otkud ti da se pjenim?
niti sam napisala igdje da mi prijateljica ima jebačku plaću
probaj čitati što pišem, ne zaključivati naprečac.

napisala sam da mi prijateljica radi u firmi gdje se od nje traži određeni obrazac ponašanja. to uključuje poveći fond garderobe.
nisam napisala da itko zarađuje tisuće eura. napisala sam da ljudi tamo sklapaju poslove vrijedne toliko para. to nije isto.

na sve što sam ja napisala, dobijem dječji odgovor nekoga tko, kao, kuži kako gospodarstvo funkcionira.


da, ima ljudi koji troše više od mene na odjeću, jer im je takav posao.
da, ja da radim od doma trošila bih manje na odjeću, jer sam svjesna koliko mi ide na odjeću.
nisu to tako jako teško vjerojatne stvari.

a ne pada mi na pamet sad kretat ikog uvjeravati u išta.
ok, ako netko smatra da svi u Hrvatskoj imaju tri para hlača i dress code ko što imaš ti na svom poslu, može.
rest my case.