Okej ne znam kako da zapocnem i trebam pomoc od ljudi koji imaju vise iskustva..
Patim od kronicne depresije od svoje 12e godine. Trenutno imam 17.
Prije 5 mjeseci sam usla u vezu sa deckom od 15 godina koji je poprilicno djetinjast i ne razumije me 99% vremena. Nisam ocekivala nista vise od njega jer realno gledajuci mnogo smo udaljeni u psihickom i mentalnom razvoju pa sam uzela u obzir sve to. No postalo je kompliciranije nego sto sam ocekivala i polaki mi prelazi granicu tolerancije...
Znam ga dulje od godinu dana i poceli smo biti seksualno aktivni nakon mjesec dana veze. S njim sam izgubila nevinost i on samnom te smatram da je to okej. Medjutim postao je toliko ovisan o nasem fizickom kontaktu da mi je pocelo stvarati pritisak i odbojnost.
Osoba sam koja manjka interesa za sex. Ne zato sto imam samo 17, vec u usporedbi s mojim vrsnjacima ne razumijem zasto je to toliko privlacno i pozeljno. Sto se mene tice mogla bih do kraja svog zivota bez sexa, bar ne za zadovoljstvo jer ne dobijem nista od toga i niti jedanput nisam svrsila. Jednostavno ne vidim nista u tome.
Prvi put kada smo to napravili bila sam pod panikom da sam 100% trudna te mi je zbog silnog stresa kasnila menga 2 tjedna. Mama me dodatno pilila stalno ispitivajuci da li sam dobila te sam joj priznala da sam spavala s njim i da vise nisam sigurna iako smo koristili kondom. Eventualno sam dobila nakon 15+ dana kasnjenja...
Zadnja dva mjeseca se stalno svadjam s njim jer mi pije krv na slamku kako mora da ga ni ne volim jer to ne zelim raditi s njim. Zbog mog psihickog stanja reagiram burno i ne mogu se smiriti jer se nakon toga pravi glup pa izokrene sve da zasto se zelim svadjat i napadat ga ko da je toliko glup da ne shvaca da je izazvao tu reakciju. Na samom kraju nista pametno ni ne kazem da se obranim ili objasnim vec mi se mozak upotpunosti ugasi od silnog bjesa i manjka rijeci da opisem sta se dogadja. Dopustim mu da bude u pravu, ispricam se i nadam se da cemo promijenit temu jer nemam snage ni zivaca svadjati se vise... to se desava svaki dan u zadnje vrijeme.
Zadnji put je bio kod mene prije 2 tjedna i ostao je 7 dana.
Prvi dan kada je pala noc bila sam lovey-dovey i sve sto sam htjela je mazit se, no njegov mozak procesira bilo kakav moj dodir na seksualan nacin i odma zeli nesto vise. SVAKI PUT. Sto je meni islo na zivce naravno i ikakva pomisao na sex me odbijala. Pocela sam se odmicat pa bi onda poceo srat kako se on meni gadi i vrtit u krug da ga ne volim pa ne zelim spavat s njim. Onda bi mi pak okrenuo ledja i ignorirao me ko neko balavo deriste od 5 godina kada ne dobije novu igracku iste sekunde. To bi trajalo sve dok ne dobije ono sto zeli ili dok se ja ne pocnem ispricavati za nesto sto uopce ne bi trebala jer uziva kad ga molim i to je jedini nacin da smanjim broj gluposti koje moze iskopat da me optuzi.
Iskoristio bi svaku priliku kada mi starci nisu doma pa makar na 5 minuta da me nagovori na to. Logicno, ne svidja mi se to raditi u zurbi a pogotovo dok nisam opustena pa bi rekla "ne", a on bi iz toga izvukao "ne volim te" i "gadis mi se". I vrtilo bi se sve u krug...
Jednu noc me uspio nagovoriti, trajalo je 3 minute, BEZ kondoma (na moju glupost), nije bio ni blizu da svrsi, rekla sam da vadi van odma, sto me poceo moliti da jos malo, pa sam poludila i drskim tonom rekla ne. Skinuo se s mene i opet poceo duriti...
Onda je cak poceo o tome kako ne zeli da se druzim s muskarcima uopce. Doslovce zabrana kontakta sa ikakvim muskarcem na bilokakav nacin osim rodbine ili ce poludit....
U to vrijeme dok je bio kod mene sam trebala dobiti mengu. Jos tad me mama ispitivala jesam li dobila. I dan danas nisam dobila pa me jos uvijek gnjavi, no ovaj put spominje da ce mi kupit test i stvara mi dodatan stres da sam trudna...
Jucer sam skupila snage i isla mu rec preko poruke, tj zamolit ga, da me ne trazi za sex iduca 2 mjeseca. Na to je odgovorio odma uvrijedjeno zasto, cemu to i kakve to ima veze. Pokusavala sam mu objasnit koliki pritisak mi mama stvara na sve to i da zelim jedan mjesec mir da ju skinem s grbace sa sigurnoscu da nisam trudna i budem mirna i dobijem mengu na vrijeme. Pa je na to poceo govoriti kako to nece nista promijeniti, i da mi to nista ne znaci jer cemo to nakon 2 mjeseca opet napraviti pa nam dodje na isto, ja sam na to opet poludila i nisam uspjela objasnit da nije stvar u sexu vec u mom psihickom stanju sada...
Stagod da kazem ne valja, ili ne zeli shvatiti ili shvaca ali mu je ego prevelik da prizna da je u krivu. Kada mu pokusavam reci da mi je tesko on uzvrati da je njemu isto tesko i tako nikad na zelenu granu s njim a ocekuje od mene da mu se otvorim i najgore zna za moju depresiju.
Pokusavam dobiti pomoc oko njega sta da radim kada mi mama pocne i trudnoci, kako ne znam vise sta da mislim on me nazove glupom i kako mi je lagano isprat mozak iako znam "istinu".
Istina je da su sanse jako male, ali ne i nikakve. A moje psih. stanje i mamino konstantno kvocanje i hranjenje mog stresa samo odugovlaci proces da dobijem mengu...
Pa mi je jos i on sa svojim glupostima dodatan stres...
Ne znam vise sta da radim, dodje mi da ga ostavim koliko me zivcira u zadnje vrijeme. Vlastita mama mi uopce ne pomaze niti on razumije.
Najiskrenije ...dodje mi da se ubijem od muke i placem vec danima
Zelim piti tablete koje mi je psihijatrica prepisala jer koliko god da je droga bar se bolje osjecam, no on mi i tablete brani...
Vise me ni ne zanima da li sam trudna ili ne koliko se raspadam danima..
Pomoc..
Dečko ne razumije "ne" ...
Linearni mod
