Već sam naišla na par članaka na ovu tematiku, da kod muških pasa koji su strašljivi to smanjenje nivoa testosterona može uzrokovati još veći strah, reaktivnost pa samim time i agresivnost.
Primjetila sam kod svoga nešto slično. Bio je bojažljiv odnosno reaktivan i prije kastracije, sad unazad 2-3 mjeseca je baš koma (taman nam je sada oko 6 mjeseci nakon kastracije, kažu da se prvi mjesec dana drastično smanji nivo, još par mjeseci nakon se čiste od hormona). Znači prije se bojao samo velikih pasa, sada se boji svih nepoznatih pasa neovisno o spolu i veličini, boji se ljudi (netko ga hoće pomaziti, on bi došao al ga je strah pa laje i prilazi pa se odmiče), boji se bicikala. Po mraku nam je užas šetati, netko se zakašlje on odskoči, spusti roletnu on odskoči, na šta mi liče šetnje bolje da ne pričam. Laje na svaki šušanj, boji se nekih stvari kojih se po danu ne boji i tak. Ludilo.
Da se razumijemo, kastrirala bih ga opet jer ni ovi nekastrirani imaju opet svoj set problema vezano za reaktivnost i agresivnost, samo bi volila da sam znala da se ovakve stvari događaju pa da se pripremim i možda odmah krene u školicu da sasjećemo neka ponašanja. A da ne pričam da sam imala ugovor kad moram kastrirati (iako sam mrvu kasnila, ali opet sa 10 mjeseci je capnut) i da mi je jasno zašto to udruge i azili traže, ali opet s druge strane volila bih da sam mogla capnuti recimo nakon godinu dana a ne tak rano.
Uglavnom imam sad ovo što imam i jebiga sad se fino zajebavam s time.
__________________
Ljubav je pobjeda mašte nad inteligencijom. H. L. Menken
...previše ljudi traži pravu osobu, umjesto da sami pokušaju biti prava osoba...
|