Heideggerov preokret...

[Flemming]

Heidegger se usudio pokušat mislit univerzalno; pokušao je sabiti SVE u svoje učenje, od antičke filozofije do svojih njemačkih predesesora. To je bilo hrabro. Mnogo je lakše bilo odlučiti se za nešto parcijalno, biti primjenjeni filozof. Stoga nije ni čudo što se Heidegger predomislio i poslije 1947. preokrenuo...

Heidegger je možda JEDINI FILOZOF koji je u mišljenje zaronio od pred-sokratovaca i nje se odlučio niti za Platona niti za Aristotela niti za Kanta kao 99 % živućih nosilaca diplome... («Povjesničara filozofije... )

I s Jaspersom i Sartreom se stigao – razići! Dospio je, u svojim godinama posve iznimno, hrabro do antihumanizma – PISMO O HIMANIZMU je good bye angažiranome intelektualcu... Time je odustao od tv-showa, kaj je obožavao kvazimarksist Sartre.

Heidegger je počeo od sada već raskrinkanog Husserlovog Prvog lica, od JA JESAM. No morao se udaljit od učitelja i skrasiti u BITKU I VREMENU, no ne zauvijek. Poslije greške (koju je za razliku od tisuću Sartreovih i priznao) 1933., i potom, kada se suprotstavio smjeni jednog kolege Židova, internacije i kopanja rovova, i prisilnoga rada pod Nacistima, Heidegger se okreće ponovnom tumačenju svoga djela.

Nije htio dovršpti BITAK I VRIJEME, jer se nije mogao iskobeljati iz «subjekta» i defincije mrtvog tubitka i smrti uopće.
Preokret je u bježanju od JA. Da li se Heideggeru učinilo da previše sliči – Fichteu???

Heidegger kaže da je filozofija = metafizika. Ne želi ju više popraviti kao u BITKU... već ukinuti i pobijediti, s pomoću poezije...

Za Heideggera je bitak već TU, on je «ispravno definiran» u grčkom pojmu «objekt» kao ono kaj nam se baca pred noge takorekuć, našem uvidu. I mi trebamo pustit da nam bivstvujuće U CJELINI dođe, da nam sebe da, a ne da zamagljujemo «idejama» i da se nadmudrujemo.
Platon je pogriješio što je filozofiju dao pokvariti u metafiziku.
Bivstvujuće je sve kaj jeste, i cvijet i potok i čovjek i Bog; e kaj je ono unutar, ona bit koja omogućuje bivstvovanju da bude, to su neki shvatali kao «jezgro», ne kao igru riječi, gađanje idejama, gdje se etika uvek nekak uvlači... To što je bit bivstvovanja zahtijeva da se prekorači bivstvujuće, da bismo u nj ušli.
Metafiika je pogrešila što je prije nego je dopustila da nam se bit da, prvo uzela POJAVNI OBLIK – cvijet, potok, čovjeka... pa tek onda zakoračila u bit, koja se pak više ne vidi, jer je sve postala «ideja»...

Naravno da je sličnu «grešku» (da li?!) načinio i Heidegger sam u BITKU, jer je istraživanje započeo od tubitka, «bića koje smo mi sami». Mi sebe i uopće možemo pojmiti jedino stoga što smo jedino bivstvujuće što sebe prekoračujemo. I tako smo otvoreni za – smisao!

1947. Heidegger za ono kaj nije smio 1927. Da odmah zagrabi u bit bivstvovanja, preskačući tubitak. Tako je ukinuo grčku metafiziku, po svojem vjerovanju.
Ili se vratio Schlegellu?!
I tu se zaglibio u jezičko nadmudrivanje – istina bivstvovanja je navodno u poeziji. A manjka nam samo – RIJEČ. Sama se istina razotkriva, samo ako umijemo čitati poeziju na pravi način! «Bitak dolazi do jezika sam po sebi, ali slušajmo pjesnike... Bitak stalno putuje k jeziku».
Umjesto tubitka koji putuje k smrti, evo bitka autostopera koji se klacka u – poeziji.
«U početku bješe riječ» - eto Heidegger ide u mistično hrišćanstvo na kraju karijere, koji se «kraj» otegao na više desetljeća.
I u tome tumačenju poezije, nema više filozofije, sve je solipsistička književna kritika...
Je li on pogriješio u preokretu?
Kaj velite?
Ovdje sam pokušao biti kritičan prema svome najrođenijem..

[delija]

Flemming, kad si vec kod; «U početku bješe riječ» evo nesto i od mene.
Jest, mozda tekst nece biti ''melodican'' - iz razloga sto se isti uklapa u kompletno poglavlje o Prirodi.

..."Kontaktirajući sa dosta mladih ljudi, direktno ili putem interneta, spoznao sam da ima velik broj onih koji prihvacaju informaciju da priroda može da misli.
Svakako, to su oni koji su od Prirode nadareni da shvate Filozofsko poimanje same Prirode.

Da ne bih ostao samo na ovom evo kratke primjedbe za one kojima fiolozofija, kao predmet, nije osnovna preokupacija..
Kao prvo da vidimo šta je misao.
Najjednostavnije rečeno: Misao je predmet logike.
(Primjedba: U spoznajnoteoretskom smislu predmet je: stvar, živo biće, ili sama misao).
Sama misao može biti logična i nelogična.

No to se ne odnosi na prirodu koja misli jer je njena logika apsolutno-logična.
Dakle, ta apsolutno-logična misao se u toku razvoja Beskonačne Prirode nije trebala ni u čemu manifestirati jer se je sve od nekog početka odvijalo onako kako se je moralo odvijati, dakle bez prisustva i uticaja bilo kakve svjesnosti.

Treba da znate da je misao prirode koja misli cjelokupnost transcendentalnih svijesti, kao izvor svega što postoji.
(Transcendentno, što je ljudskom umu neshvatljivo, nedokučivo).
Svakako, u “nekom početku vječne prošlosti” svijest prirode koja misli nije bila na tako visokom stupnju da bi bila svjesna svoje svijesti.
Ipak, neka svijest i u Beskonačnoj Prirodi postoji Oduvijek, jer bez neke svijesti - pa bilo kakva ona bila - nikad ne bi postojalo ono što postoji.
Stoga nije suluda poruka apostola Johhanes-a (Ivana, Jovana) koja stoji u Bibliji: “U početku bješe riječ…”.
Naime, logički, riječ može da formira jedino neka Vrijednost koja može da misli...."

[Flemming]

Baš lijepo.

[nitko i ništa]

Daleko sam ja od toga da bi procjenjivao Heideggera, ali - iz moje skučene perspektive - čini mi se da je taj okret još jedna verzija one priče transcendentncija/imanencija. Pa se iz 'bitak je čisti transcedens' okreće u imanenciju. Samim time iz metafizičkog pogleda iznad stvari, prelazi u pjesnički govor iz stvari.

[Kosmarac]

Hm,ali zasto vera u parmenidovo ontolosko kod Hajdija,namesto Heraklitovog postajanja vatre.Kontroverznog li coveka.Kineski tao ujedinjen sa Slegelovim interesovanjem za istok,nasuprot misljenje jednog kao opsesija rezultovana u zavrsetku vremena.Cemu ta mistagogija kraja i pevanje i misljenje.Kod Hajdegera treba pazljivo ceniti smene uzvisenog i sumanutog.Odnos prema poeziji mi je pre Platonisticki no njegov.Kraj mu bi konstatacija tegobe prevoda veda,pa kao zeleo je da misli u rasponu Mojsijevog arhetipa izgubljene zemlje u suprotnosti Uliksovskom idealu evropejskog.No nacional-socijalizam ipak bi samo slutnja,nikako tu nema odgovornosti.Tu je amnestiran,sto se mene tice.E toliko,posto sam 20 sati na netu.No hrvati svaka cast.E bre 470 tema iz filozofije,mora se naci neka znacajna poput ove.Sve pohvale Evropa je tu blizu.Vidimo se na Korculi.

[nitko i ništa]

Nije baš da se nije bavio Heraklitom. Alija mislim da je on volio te filozofe od kojih imamo samo fragmente jer je u njih mogo učitati svoje mišljenje. Kad se uhvatio tumačiti Kanta, tu svatko vidi da to nije Kant, već Heidegger. Ali za Parmenida ionako nije jasno što je on, pa onda ostaje moguće i da Heideggerova interpretacija jest Parmenid. Isto i za Hölderlina.

[Kosmarac]

Da ima tu klice hegelijanskih projekcija.No ipak usmerenost ka grckom izvoru je nuznost okretanja na pocetak i tu misljenje fragmentarnog nikako nije u svrhu umetanja sopstvenog.Otkud nam ta niceanska ljubav za predsokratovce?da ne sanjamo mozda novi pocetak?Jos:lako je u pesniku izmastati ontolosko.Ej ljudi odbranimo forum od profanosti tema tipa ta je to covek??? Dosta sa trip literaturom.Ne otvarajmo nista sto nije poziv na tumacenje velikog duha.

[Kosmarac]

Pa,recimo,tumacenje grckog misljenja kao iskljucivo supstancijalnog,bez osvrta na subjekat(hipokeimenon).Drskost smestanja istoricnosti,kretanja,apologetika razvitaka svetskog duha i misljenje pocetka kao rudimentarnog,onoga sto nije mislilo subjekat,izuzev stoicizma koji se proglasava za autarhiju...I primera ima koliko hoces..glorifikovanje Dekarta recimo,nasuprot Spinoze.Ako si citala ovu dvojicu jasno ti je da je Dekart daleko od bilo kakvog epohalnog u filozofiji.Ovakav "raspored" u duhu vremena prisutan je i danas,tj hegelijanska subverzivnost reperkuira na sve potonje istorije filozofije.Uh,a seti se Bemea recimo,ili Kable...Da ne spominjemo marksizam sad-pogledaj pogovor bilo kojeg fil.dela izdatog.znas vec u kojem razdoblju.Dakle opredeljujem se za Hajdegerovo "utiskivanje"predsokratskog pre...Mislim da shvatas sta sam zeleo reci.
PS :Ako sam nekog citao to je Hegel,ali ga sa uspehom,ponosno to kazem,zaboravih.

[tyler_durden]

Kosmarac kaže:
----Cemu ta mistagogija kraja i pevanje i misljenje.Kod Hajdegera treba pazljivo ceniti smene uzvisenog i sumanutog.Odnos prema poeziji mi je pre Platonisticki no njegov ---- .E toliko,posto sam 20 sati na netu.No hrvati svaka cast.E bre 470 tema iz filozofije,mora se naci neka znacajna poput ove.Sve pohvale Evropa je tu blizu.Vidimo se na Korculi.

Neki poput Hubnera su osobito okrutni naspram ovoga Heideggerovog preokreta, jer previse slici Schlegelu. naime je to povrataka romantizmu s pocetka 19. stoljeca, a kazu da je Schlegel bolji - knjizevni kriticar.

[Kosmarac]

Da Tyler Durden,pa Slegelov je i taj pogled ka istoku.Ali ne bih o njemu jer zaista znam samo posredno.A cuj,mozda su svi oni prirodnjacka,Geteova deca.

[nitko i ništa]

Kosmarac kaže:
Da Tyler Durden,pa Slegelov je i taj pogled ka istoku.Ali ne bih o njemu jer zaista znam samo posredno.A cuj,mozda su svi oni prirodnjacka,Geteova deca.

A što je bilo s onim Heideggerovim prevođenjem Dao De Jinga? Znam da je nedovršen - Japanac je odustao - ali je li to što je prevedeno objavljeno, nemam pojma.

[Krvnik]

aaah, napokon sam našao topic o Heideggeru.

dakle, moje shvaćanje Heideggerove filozofije je još uvijek nepotpuno.
još ne znam što je tubitak i neke stvari, kao ni što je Ništa, odnosno kakvo je iskustvo tog Ništa, ali zato sam napisao usporedbu o sobi, koju ću rado podijeliti s Vama.

dakle, metafizika shvaćena kao soba:
Metafizičar promatra sobu (predheideggerovski).
u sobi vidi stol, stolice, ljude, životinje, kredence, bar s alkoholnim pićem, zidove i žarulje koje ga osvjetljavaju.
i proučava počela tih bića koja nalazi u sobi.

i kaže da je počelo stola ovo i ovo, da je počelo stolice ovo i ono, počelo čovjeka ono i ono.
a ono što mu omogućava da sve to vidi je svjetlost (odnosno bitak).
to svjetlo se samo ne vidi. ali omogućava da vidimo sve drugo.
ali, metafizik, zavaran time što je sve što je do sada proučavao bilo biće, izjednačuje svjetlo sa njegovim izvorom.
odnosno, kaže da je bitak žarulja koja nam daje svjetlo.
tako je Ari to rekao za nepokrenutog pokretača, a Platon za Ideju dobra, a kasnije je sve išlo u tom stilu.
svi su bitak izjednačavali s nekim bićem.
Martin je rekao da bi sada bilo dosta.
(sad dolazim do mutnog dijela)
i ugasio je svjetlo u sobi.
odnosno, krenuo je potaknut pitanjem zašto je nešto, a ne Ništa, istražiti upravo to Ništa.
do Ništa čovjek dolazi iskustvom tjeskobe koje se rijetko javlja.
tek sa iskustvom tog Ništa, javlja nam se očita istina da biće jest, a ne Ništa.
tako da je pitanje o bitku zapravo pitanje o ništa, koje je, kao i bitak ono što nadilazi biće. odnosno, ono nešto što nije biće.
ne znam da li se meni to samo čini, ili je Heidegger postavio Ništa kao nešto što bi nam trebalo lakše dočarati nedefinirljivi bitak.

i ne znam da li sam dobro učinio usporedivši Ništa sa paljenjem mraka u sobi.
nadam se da će mi neka dobra duša reći što mi još nedostaje...

[nitko i ništa]

Krvnik kaže:

ne znam da li se meni to samo čini, ili je Heidegger postavio Ništa kao nešto što bi nam trebalo lakše dočarati nedefinirljivi bitak.

i ne znam da li sam dobro učinio usporedivši Ništa sa paljenjem mraka u sobi.
nadam se da će mi neka dobra duša reći što mi još nedostaje...

Recimo ovako: odustao je od toga da je on taj koji zna gdje je prekidač.
On prihvaća nemoć mišljenja da ovlada onim najvišim - jer po njemu svako objašnjenje toga najvišega nije drugo do volja da se tim najvišim ovlada, odnosno da se bude viši od višega.
Evo ovdje još o tome...

[filozof je drug]

zar to nije lepota i vrednost heideggerovog jezika.
upravo taj njegov isprekidani biti-u-iza i velikog Se,
samo-uvek-vec-pri i slicno..
ta prijanjanje i okrenutost od sebe kao drugome, pa opet ka sebi lici na odraze u mnogim ogledalima.
pesnistvo seze u daleku grcku jos dalje nego filozofija i sa filozofijom je ozbiljno vezana. te niti su ostale vecne.
zanimljivo je da je platon posle pokusao u trecoj knjizi 'drzave' da protera sve pesnike i sve slicno ali mozda zato /jedan od nekih mnogih mogucih razloga/
heidegger drzi sve vreme tu liniju sa presokratovcima
koji su znali da pevaju.


bitak i vreme se mnogo bolje citao kao ogromna poema. lepse se utone u taj ritam.

[Sigmund]

Kosmarac kaže:

Ej ljudi odbranimo forum od profanosti tema tipa ta je to covek??? Dosta sa trip literaturom.Ne otvarajmo nista sto nije poziv na tumacenje velikog duha.

Budimo realni - tražimo nemoguće. Što bi kolega iz prošlosti rekao kad bi vidio današnji forum?