Hiperaktivnost/ADHD

ritalin je nesto poput kokaina za djecu ili za odrasle koji imaju ADHD... djeluje adiktivno i stvara razne side effects... ja sam to sranje odbila uzimati... i ne bih ga nikome preporucila...

evo malo vise o ADHD

http://www.jdbsound.com/work/add01.html

http://borntoexplore.org/adhd.htm

kozz kaže:
A 'short attention span'?
Jel' to isto ili..?

sam short attention span nije dovoljan za dijagnoziranje ADHD....

ako ne ispoljavas vecinu donjih simptoma karakteristicnih za ADHD, onda najvjerovatnije i nemas ADHD...

*Fails to give close attention to details or makes careless mistakes.
*Has difficulty sustaining attention.
*Does not appear to listen.
*Struggles to follow through on instructions.
*Has difficulty with organization.
*Avoids or dislikes tasks requiring sustained mental effort.
*Is easily distracted.
*Is forgetful in daily activities.
*Talks excessively.
*Blurts out answers before questions have been completed.
*Difficulty waiting or taking turns.
*Interrupts or intrudes upon others.

[crazy child]

Dobra terapijska metoda je metoda čvrstog zagrljaja. Dijete čvrsto zagrlite i držite ga u zagrljaju jedno 5 minuta. Preko toga će osjetiti sigurnost i ljubav.

[BiNebi]

Onaj dio "SAVJETI ZA RODITELJE" koristan je svim roditeljima i koji imaju i koji nemaju hiperaktivnu djecu. Takav odgoj pozeljan je za svako dijete.

[Tufir II]

sunshine kaže:
Prvi naziv bio je MCD - minimalna cerebralna disfunkcija,

Ja znam neke koju imaju MCF

[sunshine]

BiNebi kaže:
Onaj dio "SAVJETI ZA RODITELJE" koristan je svim roditeljima i koji imaju i koji nemaju hiperaktivnu djecu. Takav odgoj pozeljan je za svako dijete.

to je tocno ali djeca sa ADHD-om doslovno zive za te pohvale jer ih vrlo rijetko dobivaju u vrticu, skoli i sl. jer njihovo ponasanje nije onakvo sto se smatra uobicajenim (cast izuzetcima koji znaju s takvom djecom)

sve se s njima rjesava pohvalom, nagradom, zagrljajem i oni ce se bas zbog toga truditi maksimalno

[Bercana]

Tražim, ali nisam vidjela topic koji govori o hiperaktivcima, pa ga ja otvorih.
Posebice me zanimaju klinci od oko 2 i pol godine, i roditelji tj. kako su se snašli sa kikićima s viškom energije.
Moja draga prijateljica ima jedan takav primjerak, izgleda ko anđeo i pored toga ima neki urođeni šarm s kojim obara sveprisutne. A da je vragu iz torbe ispao-je.
Kad ga ulovi žuta minuta u stanju je 15-ak minuta trčati s jedne strane sobe na drugu i to brzinom munje. Inače je jako umiljati dečkić i mnogo inteligentan.
Isto tako, zahtjeva puno pažnje (mislim, svako dijete to zahtijeva, naravno) i ne voli puno spavati. Mali je prvi puta sa dvije godine spavao čitavu noć.
To malo zna ubiti imunitet roditelja, a i uz svakodnevne obaveze, vjerujem da je teško biti stoički dosljedan, pogotovo ako tvoj klinac uživa u radnjama koje se ponavljaju beskonačno dugo. A ti nisi oka sklopio 3 noći
U vrtiću je super, slaže se sa klincima i poslušan je. Dok je kući malo drugačije.
Još je premali da ga upiše na neku aktivnost/sport, ali kad malo poraste vjerovatno će ga odmah utrapiti u neki klub ili slično.

Malo sam preopširna, pa da skratim.
Uglavnom, zanima me kako su se roditelji snašli u tome.
Primjetila sam da ljudi često na hiperaktivnu djecu gledaju kao na djecu sa "manom", da se tako nespretno izrazim.
A koliko sam primjetila, dosta ljudi koje znam a da su ko klinci imali tu "dijagnozu" su izrazito inteligentne osobe.

Uglavnom...to sve..

[verica]

Hiperaktivnost i jest prilično ozbiljna dijagnoza, samo što se riječ hiperaktivnost često koristi za sve i svašta. Dijete koje opisuješ po svoj prilici nije hiperaktivo, nego živahno dijete.

[Tija]

moj je 'jači' , prvi put je noć prespavao s tri godine

I slažem se s vericom

[Bercana]

Ybg, nisam upućena u terminologiju, zato sam i otvorila topic. Da me se prosvijetli.
Koja je ondak definicija hiperaktivnog djeteta?
Znatiželjna sam.

Tija, uh...

[Tija]

Bercana kaže:

Tija, uh...

nije to loše, bila sam vitka ki jela

[Doria]

.. o ADHDu mozes tu procitat tu: http://www.plivazdravlje.hr/?section...id=4491&show=1

.. ADHD je inace poremecaj pozornosti s hiperaktivnoscu, a postoji i ADD ..

.. sestra i mama mi imaju ADHD, postoji i udruga, ako te bas zanima cu ih pitat za ime ..

.. takodjer, ADHD se ne moze dijagnosticirat kad su tako mali, sestra je dijagnozu sluzbenu dobila tek negjde s 7 godina :/

[Rita]

Ja bi jako pazila sa tim dijagnozama a djete koje je tako zivo(imam jedno) treba samo fino zabaviti i umoriti. A dvogodisnjaci, pa bilo bi cudo da nisu zivi, moja je jucer bila dva sata u parku i trcala ko navinuta bez pauze, spavala je smao sat vremena po podne i to je to. Vani smo ko ciganice cijele dane i samo juri okolo naokolo. Ja bi bila zabrinuta da nije takva, cija je bilo bi cudno.

[onix]

Bercana kaže:

...
Još je premali da ga upiše na neku aktivnost/sport, ali kad malo poraste vjerovatno će ga odmah utrapiti u neki klub ili slično.
...

I ja sam mislila da ću tako riješiti problem, ali rezultat je bio da je malac na sportu nabio dodatnu kondiciju za naganjanje mame i tate .

O hiperaktivnosti nemojte razmišljati još koju godinu. Ja sam zbog svog klinca proučila hrpu literature i ni meni se ne čini da ovo ponašanje koje si opisala ima veze s ADHD-om. Moj klinjo je bio ko iz one knjige preslikan negdje do 6,5 godina, a onda je otkrio da trčanje nije jedini način kretanja kod ljudi i otprilike u isto vrijeme sam prvi put vidjela da može sjediti na miru duže od 10-ak minuta i nečim se sabrano baviti. Zato, strpljenja... a kondicija (kod roditelja) dođe sama po sebi.

[deatwin]

verica kaže:

Hiperaktivnost i jest prilično ozbiljna dijagnoza, samo što se riječ hiperaktivnost često koristi za sve i svašta. Dijete koje opisuješ po svoj prilici nije hiperaktivo, nego živahno dijete.

Tak je, Verica.
"Poremećaj pažnje koji može biti praćen nemirom i impulzivnošću (ADHD/ADD) je razvojni poremećaj samokontrole. To nije samo razvojna faza koju će dijete prerasti, nije uzrokovan roditeljskim neuspjehom u odgoju, niti je znak djetetove "zločestoće". Takozvana hiperaktivnost je realni poremećaj, problem, a često i izvor zabrinutosti roditeljima, nastavnicima, a najviše samoj djeci kod koje je poremećaj uočen.
Većina djece je u jednom periodu života nemirna, impulzivna ili nepažljiva. No, da bi simptomi za hiperaktivnost bili klinički značajni i zadovoljavali dijagnostičke kriterije, moraju biti izraženiji od onog što se smatra normalnim s obzirom na djetetovu dob i razvojni stupanj te u značajnom stupnju narušavati funkcioniranje u različitim aspektima djetetovog života (npr. funkcioniranje u školi, vrtiću, slobodnim aktivnostima djeteta, socijalnim odnosima)."
Pa kopiram dalje....
KARAKTERISTIČNA PONAŠANJA HIPERAKTIVNE DJECE
•Počinje raditi prije negoli je dobilo upute i shvatilo.
•Gleda kako rade druga djeca prije negoli što pokuša uraditi sam.
•Radi prebrzo i čini nepotrebne pogreške, a ne pogreške vezane uz neznanje.
•Stalno je u pokretu, sve dodiruje i ne može duže vrijeme sjediti na jednom mjestu.
•Na pitanja odgovara prebrzo i ne daje si dovoljno vremena da razmisli.
•Nije sposobno slijediti upute koje se daju cijeloj grupi.
•Ne može zapamtiti upute, iako nema teškoća s pamćenjem.
•Prelazi s jedne aktivnosti na drugu i rijetko kada završava započete zadatke.
•Ima teškoća u organiziranju pismenih radova: oni su obično zbrkani.
•Krivo tumači jednostavne izjave, ne razumije mnoge riječi i rečenice.
•Može ponoviti izjave koje su mu rečene prije dosta vremena, a ne može ponoviti one koje su rečene nedavno.
•Lako posrne i padne, nespretno baca predmete ili mu oni padaju iz ruku.
•Lako se povodi za onom djecom koja puno pričaju i prave buku, često potpuno prekine rad da bi im se pridružio.
•Previše je pričljivo, često prekida razgovor.
•Često napušta klupu i nešto pretražuje po razredu, dok druga djeca mirno sjede.
•Ne pazi kada nastavnik nešto objašnjava, gleda nekamo drugdje.
•Često kaže "ne mogu to učiniti" i prije negoli pokuša, lako odustajanje je posebno uočljivo kod novih zadataka.
•Govori, pjeva i šapće samo sebi.
•Ne može izraziti misli na logičan i razumljiv način.

O podtipovima rekla je Doria (kroz navigaciju na Plivin site o ADHD-u)...

[deatwin]

Moj sinek je taki...skoro pa taki

lako mi se sad cerekati, kad je najgore prošlo...jer sad, s 11, sad je pjesma
Krasila ga je impulzivnost sa hiperaktivnošću. Poremećaj pažnje (osim zbog ovo dvoje navedeno u kombinaciji), nije imao.
Pišem u prošlom vremenu jer sad je ODLIČNO, spram onoga što je bilo.
A na napredak stalno njemu ukazujem, motivirajući ga da se i dalje trudi, da i dalje napreduje.

No ne bih se složila sa navodima da je ADHD moguće dijagnosticirati tek u predškolskoj/školskoj dobi.
Kod Marka su posumnjali već u dojenačkoj dobi, obzirom na NE spavanje, ali STVARNO nespavanje.
Došli smo iz rodilišta, nakon tri dana, a moje zlato niti da bi spavalo. Nije plakao, cendrao...jednostavno je BIO BUDAN. Spavao je tu i tamo, po par sati. Jeo je svakih sat-dva (cicu) i brundao, proizvodio zvukove, komešao se... Kasnije je gugutao, igrao se ručicama, igračkama koje su mu visile iznad kreveta.... Uglvnom spavao NE, bio u pokretu stalno....ali unatoč tome izvrsno je napredovao (težina, visina)..dapače...
Tada mi je pedijatrica rekla da postoji vjerojatnost na ADHD.

Kasniji problemi bili su kao iz knjige, vezani na podtip poremećaja....

[deatwin]

Pa evo da "zakeljim" podtip
Preneseno je sa stranice o ADHD-u...ali kako sam kopirala u word davnih dana, tako više nemam link...sory...

"1. Djeca koja su hiperaktivna
Normalno je da mala djeca budu hiperaktivna, da su stalno u pokretu, da istražuju, da su nemirna. U okvirima normalnog razvoja motorička aktivnost se povećava do treće godine života, nakon čega se aktivnost djeteta smanjuje.
Hiperaktivnost se ponekad dijagnosticira i kod djece mlađe od 4 - 5 godina. Ta djeca su već u dojenačkoj dobi neuobičajeno aktivna: puno plaču, do kasnije dobi noću traže jesti, imaju poteškoće spavanja, često se bude, teško ih je smiriti i utješiti. U kasnijoj dobi ta su djeca stalno u pokretu, ne mogu mirno sjediti, sve diraju, stalno nešto zapitkuju, pažnja im je neprimjerena za dob, teže se sama igraju. Zbog nemira su hiperaktivna djeca u većoj opasnosti od povreda. Iako vrlo često rano prohodaju, često su nespretnija od druge djece, puno padaju, loše planiraju i predviđaju posljedica svojih aktivnosti.
Kod hiperaktivne djece ponekad se ne javlja strah od odvajanja i ona su nekritična u prilaženju nepoznatim osobama. Radi poteškoća u predviđanju posljedica ponašanja često su takva djeca neustrašiva i ustraju u situacijama koje plaše drugu djecu.
Roditelji hiperaktivnu djecu opisuju kao teško odgojivu, i ona jesu doista teško odgojiva, jer ne mogu pratiti i poštivati roditeljske zahtjeve i zabrane.
U predškolskoj i školskoj dobi hiperaktivna djeca su izrazito nestrpljiva, to su djeca koja nikada nisu na svom mjestu, ne slušaju tetu ili učitelja, brbljaju dok druga djeca rade u tišini. Često prekidaju rad u grupi, upadaju u riječ i ometaju druge u izvršavanju zadataka ili aktivnosti.
Hiperaktivna djeca imaju poteškoća u organizaciji, često zaboravljaju ponijeti knjige, teke, pribor, kao što su skloni gubiti svoje stvari.
Radi takvog ponašanja nastavnici hiperaktivnu djecu vide kao nediscipliniranu i zločestu. Druga djeca ih u početku vide kao zabavne i zanimljive, međutim, kada hiperaktivno dijete reagira impulzivno, fizički ili verbalno napadne ili povrijedi drugo dijete ili ga omete u učenju, testu ili igri, vršnjaci ga također počinju odbacivati.
2. Djeca koja su impulzivna
Osnovna poteškoća kod sve djece s hiperaktivnošću je smanjena kontrola impulsa, adekvatnih i neadekvatnih. Djeca s ovim problemom doživljavaju stalne poteškoće s impulzivnošću, osobito s kontrolom u reagiranju na signale, podražaje ili događaje koji su nevažni za obavljanje tekućih zadataka.
Ta impulzivnost, odnosno reagiranje bez razmišljanja o mogućim posljedicama ponašanja, izaziva brojne probleme hiperaktivnoj djeci i njihovim obiteljima.
Roditelji moraju biti stalno na oprezu kako bi spriječili nezgode i ozljede kojima su ova djeca sklona. Tipičan primjer toga je prelaženje ceste: roditelji znaju da ukoliko nešto skrene pažnju djetetu, ono će zakoračiti na cestu bez obzira na to da li na njoj postoji opasnost ili ne. I samo kućanstvo može biti prijeteće za hiperaktivnu djecu: otvoreni prozori, vruća pećnica, sredstva za čišćenje, noževi, dostupni lijekovi...
U školskoj dobi i u adolescenciji impulzivnost predstavlja velik problem. Impulzivna djeca su lako nagovorljiva. U želji da budu prihvaćeni od vršnjaka, često naprave stvari na koje ih oni nagovaraju. Ovakva ponašanja mogu biti bezazlena, od sitnih nepodopština poput zalijepljene žvake na stolici učiteljice, do životno ugrožavajućih situacija kao što je penjanje na rasvjetni stup. Impulzivno ponašanje može biti motivirano i pukom znatiželjom, na primjer tek toliko da dijete vidi što će se dogoditi kada se u juhu stavi tempera (igranje sa vatrom, strujom, uređajima, ekperimenti…).
Impulzivnost može isto tako ometati i socijalne odnose djeteta. Vrlo često impulzivna djeca imaju poteškoća sa stvaranjem i održavanjem prijateljstava. Upadanje u riječ, nametanje, govorenje krivih stvari u krivo vrijeme, tapšanje, grljenje ili dodirivanje drugih bez da postoji razlog za to, agresivno rješavanje sukoba može dovesti do problema u odnosima s vršnjacima, te dijete koje traži i treba prijatelje na kraju bude odbačeno. "

Naravno, nije baš u svemu bio "takav"

Nije bio plačljiv, bio je maza, lako ga se moglo i smiriti u utješiti...nije bio naporan u smilu dodirivanja nepoznatih ili klinaca u školi....

Najveći problem je bio OPASNOST. Naime, brzina s kojom se uvaljivao u raznorazne opasne situacije bila je nevjerojatna. Unatoč tome što sam znala "s kime imam posla"

Najteži period bio je prvi/drugi razred osnovne. Mislila sam da ćemo oboje prošvikati, ali ono načisto. U školi su ga klinci maltretirali (a i on njih). Pa problemi s učiteljicama (morao je iću u dnevni boravak, koji je KOMA za ADHD-iće). Mislila sam da će biti super kad veše neće morati ići u dnevni boravak. no, tek je tada nastalo sranje
Kaj da vam velim, imali smo i požar, i poplavu, i opal je kroz prozor (sreća da smo prvi kat - to je bio UVJET kad smo se selili), i razbijeni tv (da vidi kaj će se dogoditi akd kvrcne po telki).... Ljepila i zaljepljenoga ne znam što sve ne, bojica svugdje, razrezanoga, otparanoga.... joj

No sad smo fakat na konju.

[deatwin]

Uspjeh smo postigli (osim najzaslužnijim - protekom vremena, odrastanjem) sa terapijama kod psihologa, psihijatra, radom na grafomotorici, terapijama kod socijalnog pedagoga...
Udruga Korak po korak...

Sada smo na terapijama sa soc. pedagogom, u radu smo sa Velikim bratom (poseban program Eduk.Rehab. fakulteta), a sa njime radi i jedna apsolventica istog fakulteta u sklopu akcije Učenje s lakoćom.
Naime, nije problem naučiti (odličan je učenik, ide na natjecanja iz matematike, rastura engleski, vuklja stalno neke enciklopedije pod rukom....), nego je problem ODVOJITI VRIJEME za učenje i SJEDITI Još učiti možeš tako da šećeš, ali pisati zadaću nemreš hodajući s jednog kraja sobe na drugi

Kad smo preselili u Zaprešić i upisali drugu školu (5. razred), malac se preporodio. naime, nije ga pratila "etiketa" krivca za sve. Krenuo je "otpočetka", sa super razrednicom koja je (isto) unaprijed bila upoznata...
I što se dogodilo....prepoznat je kao daroviti klinac, uključili ga u rad Bistrića, eno ga slaže makete, robote, crta, slaže prve elektronske sklopove...

Naravno da problemi i dalje postoje...i postojat će...ali ih puno lakše behendlamo, s više uspjeha i uz veću podršku.

Ma mi smo super

Pusa i veeeeliki zagrljaj svim starcima malih zbrzića ADHD-ića

[plavva]

ja sam jedan od ADHD-ovaca. nisam dijagnosticirana kao klinka (srecom ili nazalost) i tek mi je prije par godina jedan psihijatar objasnio odakle moji problemi. najtoplije se nadam da nije genetski, ili ako je, da ce mali naslijediti muzeve gene. on je pak totalna suprotnost

[plavva]

eh i ja sam na svoje dosla na faksu: ucila sam hodajuci.