Natrag   Forum.hr > Društvo > Filozofija

Filozofija Misaone teme lišene dogme

Zatvorena tema
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 11.05.2016., 22:18   #81
Quote:
john newman kaže: Pogledaj post
Ja ga vidim na poluracionalan način.
Kako god. Počni živjet život, jer ovaj besmisao nudi jako puno smislenih mogućnosti. Sretno.
tabanšaban is offline  
Old 11.05.2016., 22:19   #82
Quote:
tabanšaban kaže: Pogledaj post
Kako god. Počni živjet život. Sretno.
A to i ja želim, ovo je dosad gore od preživljavanja kojeg je Darwin opisao.
__________________
" Stupid people do stupid things. Smart people outsmart each other, then themselves." - " The more wisdom you attain and the more conscious you become the crazier you will appear to others. "
Usuditi se je cijena napretka.
john newman is offline  
Old 11.05.2016., 22:23   #83
Vrijednosti nisu bića. Dobrota je vrijednost, ljepota je vrijednost, znanje je vrijednost... itd.
Smisao našeg života ne ovisi o tome jesmo li smrtni ili besmrtni, niti o tome hoćemo li biti zapamćeni ili nećemo, nego o tome koliko ostvarujemo te vrijednosti dok smo živi. Ne svodi se sve na to jesmo li zadovoljni ili nezadovoljni.
Jednostavko is offline  
Old 11.05.2016., 22:26   #84
Na htv1 postoji emisija normalan život. Daj mi samo 5 minuta razgovora s voditeljicom kad ona tješi ljude s nemogućim dijagnozama, i nakon tih 5 minuta bi htv (da je pošten) bio primoran istu emisiju ukinuti.
__________________
" Stupid people do stupid things. Smart people outsmart each other, then themselves." - " The more wisdom you attain and the more conscious you become the crazier you will appear to others. "
Usuditi se je cijena napretka.
john newman is offline  
Old 11.05.2016., 22:43   #85
Quote:
DavMla kaže: Pogledaj post
Ti ocigledno ne shvatas da postoji prava teska patnja u kontinuitetu,osoba kojem je unisteno sve recimo,koji imaju neki deformitet tezak ,bolest tesku,poremecaj.Samo zamisli dete nad kojem se neki monstrum izivljava i na kraju ga ubija,a onda neki bezumnik dodje i kaze zivot je lep,pa prosto pozelis da ga roknes.Zamisli deformisano dete koje se tako rodilo,nesto sto ne mozes ni da zamislis,a o tome sam gledao na tv.Dakle sve to mene zaista pogadja i budi neprijateljstvo prema zivotu.Ta prica o roditeljskoj ljubavi je toliko isprazna fraza.Kakva ljubav,ako je rodjeno bolesno i pretrpelo neku tesku traumu.Sta ces ti? Sta oni imaju od toga sto ih roditelji vole tako bolesne? I roditelji su tuzni sto mu nije bolje,a i dete.Mislim ostavimo se praznih prica.Nase celije izvrsavaju samoubistvo (apoptoza) to im je u prirodi,jednostavno priroda nije inteligentna i nema razloga da odrzavamo nesto za sta ne postoje racionalni razlozi.
Pa ja sam većinu života bio zlostavljan i uspio sam se izvući iz tog pakla pa što, danas sam živ i zdrav i mislim da sve ono loše što sam prošao dalo mi je jako veliko iskustvo i obogatilo život. Prošao bih ponovo sve loše, i bolest i gubitak jer sam mnogo izgrađenija osoba i znam koliko vrijedim i koliko cijenim život kao takav..
Što se tiče bolesnih ljudi, nitko nije rekao da je život pošten i da ti ljudi ne bi imali pravo na život. Mi ne možemo odlučivati tko zaslužuje živjeti a tko umrijeti ili se ne roditi. Civilizirano društvo je dužno i najtežim dijagnozama omogućiti što kvalitetniji život. Većina ljudi je zdrava, obrazovana i imaju preduvjet za kvalitetan život, pa čak i oni koje smatramo "nerazvijenima" imaju svoje običaje i svoj način života i prem njemu žive.

Vjera istina može čovjeku pomoći da si nađe neku iluziju smisla i utjehe ali vjera ima relativno malen utjecaj na naš život, mnogo manji nego što i najtvrdokorniji vjernici misle, danas malo ljudi živi po strogim pravilima vjere jer to zaista nema nekog smisla. Život je mnogo kompleksinija stvar od nekoliko pravila i rituala iz svete knjige....
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Old 12.05.2016., 11:35   #86
Quote:
Jednostavko kaže: Pogledaj post
Ukusi su različiti. Meni je ovaj misaoni eksperiment puno suvisliji i od Harrisovog i od tvog.
Da bih reč rekel... ukusi se zaista razlikuju.


Iako, ne bih čak ni rekao da je samo do ukusa; nego ja *zbilja* ne mogu 'zamisliti' to što Lennon kaže da je 'easy if you try'. I beg to differ. Moja predodžba je jednostavna, jednodimenzionalna, nekako 'uokvirena', ograničena (iako tehnički gotovo pa nemoguća). Možeš je usporediti npr. s predodžbom kako 'letiš na zmaju'. Iako zmajevi ne postoje - nije teško 'zamisliti' kako letiš na njemu. Isto tako nije teško zaista zamisliti malo crveno dugme koje kad pritisneš... bang.

S druge strane, zamisliti svijet u kojem 'all the people sharing all the world and living life in peace'? Paaa, ako ti tvrdiš da zaista možeš to *zamisliti*, onda nam se pojam 'zamišljanja' očito razlikuje. Ja pod time mislim na živu sliku, živu predodžbu u mislima - a ne tek apstraktni koncept koji (koliko mi se čini) služi jedino tome da lijepo zvuči (tzv. virtue signalling), a ne da se može zbilja predočiti u mislima.

Bila je inače jedna epizoda X-Files gdje neka... ženska, nekakav kao duh iz tepiha, kakti ispunjava želje. No, te želje obično ispadnu naopačke u odnosu na ono što je čovjek zamislio... i onda Mulder se ide napravit pametan, pa neće poželjeti ništa sebično, nego zatraži 'world peace'. A duh ga provede vizijom svijeta u kojem nema nijednog jedinog živog bića - i kaže, evo ti 'world peace'.
__________________
Science is the belief in the ignorance of experts.
Apemant is offline  
Old 12.05.2016., 11:58   #87
Inače, najbolja vizija 'utopije' koje se mogu sjetiti, bili su Eloi iz trilogije 'The Sky Lords' Johna Brosnana.

To je bila neka oaza znanstvenika negdje ispod leda na Antarktici (ako se dobro sjećam), koji su se tamo ostali nakon što je ostatak civilizacije otišao u 3 popodne.

Oni su imali gomilu samo-popravljujućih AI robota koji su se brinuli o svim njihovim fizičkim potrebama; a oni sami (Eloi) su iznašli nekakve kemijske supstance kojima su neprestano bili nafilovani, a koje su imale učinak onog 'high'-a kakvog inače izaziva heroin - samo bez štetnih nuspojava.

I tako su jednostavno živjeli 'in the state of complete scientific bliss'.


Istina, to nije baš savršena ideja utopije, jer je na ostatku zemlje vladao kaos i svakavi užasi - da ne spominjem tek kaos ostatka žive prirode, koji se uostalom odvija neprestano. Priroda je nezamislivo okrutna. Sve 'ljepote' prirode su samo bijedni paravan koji nemušto skriva milijardu godina užasnih patnji 'osjetilnih bića'. Prava utopija bi to nekako morala adresirati, a najjednostavniji recept mi se čini ovaj iz X-Files. Znači, kad bi Eloi potamanili sva ostala živa bića na Zemlji (ok, idealno bi bilo i u 'kompletnom svemiru') - onda bi nastupila ova situacija o kojoj Lennon pjeva. All the people sharing all the world and living life in peace. :klap:
__________________
Science is the belief in the ignorance of experts.
Apemant is offline  
Old 12.05.2016., 13:48   #88
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Bol, patnja kao i sreća i radosta sastavni su dio života i najnormalniji osjećaji koje svatko od nas proživljava. Sve je to dio života i životnog iskustva i život je lijep baš zato što osjetimo, doživljavamo, proživljavamo..
Jesu, ali patnja je teza od srece. Sreca je negativna, uvijek se moras truditi ne bi li dosao do nje, rijetko ili nikad nije sama po sebi razumljiva i prisutna, dok je patnja, na ovaj ili onaj nacin (npr. glad je patnja kad je nezadovoljena), pozitivna, uvijek je automatski prisutna u ovom ili onom, vecem ili manjem, obliku, i konstantno se moraju poduzimati radnje ne bi li se ona odagnala. Oni kojima to ne uspije osjecaju svu njezinu silinu. To je kao da stalno uzbrdo guras veliki kamen, poput Sizifa, ne znajuci kada ce doci kraj; mozes gurati gore ili ne gurati i strovaliti se dolje. Da je zivot lijep vise je mit koji nikad ne preispitujemo.

Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Štititi djete da ne padne i ogrebe se, da se zaljubi i biva povrijeđeno, da bude tužan i radostan, pa čemu živjeti uopće ako ćemo si uskratiti srž života...
...i da oboli od jedne od stotina bolesti, da strada u nesreci, da ga ubiju drugi ljudi, da izlazi na kraj s trulim ljudskim sistemima ekonomije i izrabljivanja itd. Da, uistinu, zasto si to uskratiti.

Quote:
john newman kaže: Pogledaj post
Ovo je baš interesantno zbog genealogije. Zamišljam tamo skroz nebitnog XY predka o kojem danas nitko nema pojma, ali eto da baš on nije postojao ne bi ni bilo mene.
Koliko je sve ljudi moglo postojati, a ne postoje. Recimo, koliko je milijuna izginulo na bojnim poljima i ratistima u Europi tijekom samo proslog stoljeca, a njihovi potomci nikad nisu dosli na svijet. Je li svijet/svemir zbog toga bolji ili losiji jer nikad nisu postojali? Ne, svijetu je svejedno. Nase je postojanje relativno.

Quote:
tabanšaban kaže: Pogledaj post
Zbilja mi je žao, što se tako osjećaš. Ja bih rekao da je riječ o adolescentima, ti i DavMa. Tek počinjete upoznavati svijet i tako ste neiskusni i naivni.
To je malo uvredljivo prema sugovorniku. Ne bave se samo adolescenti tim pitanjima. Tu smo uostalom na filozofiji. Adolescent mozda u prolaznim raspolozenjima misli o tome, ali pravi mislioc uvijek kontemplira o tome.

Zadnje uređivanje Mr. Beam : 12.05.2016. at 14:03.
Mr. Beam is offline  
Old 12.05.2016., 14:30   #89
Quote:
Mr. Beam kaže: Pogledaj post
To je malo uvredljivo prema sugovorniku. Ne bave se samo adolescenti tim pitanjima. Tu smo uostalom na filozofiji. Adolescent mozda u prolaznim raspolozenjima misli o tome, ali pravi mislioc uvijek kontemplira o tome.
Pravi mislioc neće konteplirati o besmislu, jer jednom kad shvati da nešto nema smisla - uvijek nema smisla. I čemu da pravi mislioc provede naresnib 50 godina u razmišljanju o besmislu? Hiće li time nešto postići? Tuupeći u svojim izjavama "sve je besmisleno", "ništa nije smisleno", "opet sam dosao sam do zaključka da je sve besmisleno", oprosti takav mislioc je ograničen i nalazi se pred zidom. Na svaki tuđi argument on se niti ne obazire, jer pogađaš - sve je beamisleno, i samo mu to ima smisla. Pravi mislioc razmišljat će o smislu u besmislu koji mu treba biti samo podloga za razvijanje daljnjih misli, ne i konačna granica, jer smisla u mnogim aspektima postojanja ima.

Ako netko zaključi da je smisao postojanja - živjeti i umrijeti, zašto bi to bilo besmisleno?

Još jednom, oprosti, ali apstrakcija nije besmisao, apstrakcija je smisao. I zato vecina mislioca popusta, te upada u jednostavnost razmisljanja u kojem ostaje zatocen - sve je besmisleno. - oh kako li sam samo pametan.
tabanšaban is offline  
Old 12.05.2016., 14:32   #90
Quote:
Apemant kaže: Pogledaj post
Moja predodžba je jednostavna, jednodimenzionalna, nekako 'uokvirena', ograničena (iako tehnički gotovo pa nemoguća). Možeš je usporediti npr. s predodžbom kako 'letiš na zmaju'. Iako zmajevi ne postoje - nije teško 'zamisliti' kako letiš na njemu. Isto tako nije teško zaista zamisliti malo crveno dugme koje kad pritisneš... bang.

S druge strane, zamisliti svijet u kojem 'all the people sharing all the world and living life in peace'? Paaa, ako ti tvrdiš da zaista možeš to *zamisliti*, onda nam se pojam 'zamišljanja' očito razlikuje. Ja pod time mislim na živu sliku, živu predodžbu u mislima - a ne tek apstraktni koncept koji (koliko mi se čini) služi jedino tome da lijepo zvuči (tzv. virtue signalling), a ne da se može zbilja predočiti u mislima.
Izgleda da nam se pojam 'zamišljanja' zbilja razlikuje. Nije problem zamisliti malo crveno dugme, ali u tvom misaonom eksperimentu postoji i ono poslije 'bang' zbog čega to dugme i postoji. E sad, kako ti zamišljaš to kad kompletni svemir nestane uključujući i tebe, kako zamišljaš to 'ništa' kao živu sliku i predodžbu, to mi zbilja nije jasno. Ali dobro, recimo da nisi mislio baš na kompletni svemir nego recimo samo na Zemlju, postoji tu i neki razlog za odluku, neki apstraktni pojam dobrog, zbog čega treba ili ne treba pritisnuti dugme. Jednom riječju, bez tih 'apstrakcija' nije moguće misliti. Osim toga, 'world peace' je sasvim lijepo zamisliv koncept ako ne cjepidlačiš i ne ideš u krajnosti. Zar je tako teško zamisliti ljude koji žive u miru, ne kolju se međusobno i nisu pohlepni? Meni je puno teže shvatiti zašto je beznađe postalo sinonim za realnost.
Jednostavko is offline  
Old 12.05.2016., 14:47   #91
Quote:
Mr. Beam kaže: Pogledaj post
Jesu, ali patnja je teza od srece. Sreca je negativna, uvijek se moras truditi ne bi li dosao do nje, rijetko ili nikad nije sama po sebi razumljiva i prisutna, dok je patnja, na ovaj ili onaj nacin (npr. glad je patnja kad je nezadovoljena), pozitivna, uvijek je automatski prisutna u ovom ili onom, vecem ili manjem, obliku, i konstantno se moraju poduzimati radnje ne bi li se ona odagnala. Oni kojima to ne uspije osjecaju svu njezinu silinu. To je kao da stalno uzbrdo guras veliki kamen, poput Sizifa, ne znajuci kada ce doci kraj; mozes gurati gore ili ne gurati i strovaliti se dolje. Da je zivot lijep vise je mit koji nikad ne preispitujemo.
Imaš strašno pesimističan pogled na svijet..
Svijet u suštini nije niti dobar niti loš, a naš pogled na život je stoga ISKLJUČIVO stvar onog što nosimo u glavi, odnosno svijet je onakav kakvim ga mi (našim osjetilima, znanjem, iskustvom) doživljavamo.
Netko se užasava ljudi, nesigurnosti, patnje, neupjeha, boli, straha.. a netko drugi uživa u druženjima, nesigurnost smatra životnom činjenicom i prihvaća ju svjestan da bez obzira koliko dobijemo ili izgubimo ne znači da život neće biti vrijedan življenja i da nećemo pronaći nove izazove, patnja je povremena pojava kao i sreća a strah je naš najveći neprijatelj koji nas zarobljava u negativnom pogledu na svijet...

Dakle, pesimističan si, negativno previše dominira tvojim životom i dobrim stvarima za koje vrijede živjeti ne pridodaješ značaj, ne vidiš ih, na njih si slijep, na njih ne trzaš..i sljedom toga tvoja spirala negativnosti raste kao gruda snijega koja pada niz brijeg...
Život sam od sebe ide u onom smjeru u kojem ga usmjeriš, to vidiš kod psihičkih bolesnika koji od sitnih problema sebi u glavi naprave pakao sa nevjerojatno jakim simptomima psihičke bolesti...
Zapamti, mi ne znamo što je to vani što naše oči vide, naše oči čuju, tijelo osjeti i doživljava... sve je to samo naše individualno iskustvo, samo način na koji naš mozak tumači podražaje oko sebe, mrav vidi svijet na jedan način, čovjek na potpuno drugi, moja i tvoja stvarnost u glavi potpuno je drugačija. I u tom pogledu nema smisla raspravljati o tome koliko život ima smisla, jer realno iz naše perspektiva život jednog mrava za nas nema smisla, no ipak on živi i postoji... Koliko ćeš biti sretan i kako ćeš doživljavati život to samo ti odlučuješ. Invalidu je smisao života pomaknuti ruku ili nogu, nekom drugom zaraditi milijardu dolara, o kakvom smislu mi to uopće prićamo..?
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Old 12.05.2016., 15:29   #92
Quote:
Jednostavko kaže: Pogledaj post
Izgleda da nam se pojam 'zamišljanja' zbilja razlikuje. Nije problem zamisliti malo crveno dugme, ali u tvom misaonom eksperimentu postoji i ono poslije 'bang' zbog čega to dugme i postoji.
E sad, kako ti zamišljaš to kad kompletni svemir nestane uključujući i tebe, kako zamišljaš to 'ništa' kao živu sliku i predodžbu, to mi zbilja nije jasno.
OK, kad tako to spojiš, zvuči nespretno ali svejedno ne vidim u čemu je problem. 'Prazni prostor' iako je fizikalno gledano misterij - jednostavan je za 'zamisliti'. Znači, 'zamisliš' da nakon tog malog dugmeta, nema više 'Zemlje', nego na njenom mjestu imamo prazan prostor. I onda tu misao esktrapoliraš i na Sunce, i na našu galaksiju, pa na lokalni cluster galaksija i na koncu na čitav vidljivi svemir. A i na nevidljivi - nema razloga misliti da je različit od ovog vidljivog; samo nam je izvan horizonta vidljivosti.

Što bi nakon toga pojam 'prostor' uopće značio - to je pitanje za teorijsku fiziku i filozofiju prirode . Ne bih u to ulazio, samo kažem da mi ta misao 'paf, nema ničega' - ne zvuči sama po sebi 'komplicirano' (ni 'kompleksno').


Quote:
Jednostavko kaže: Pogledaj post
Ali dobro, recimo da nisi mislio baš na kompletni svemir nego recimo samo na Zemlju, postoji tu i neki razlog za odluku, neki apstraktni pojam dobrog, zbog čega treba ili ne treba pritisnuti dugme. Jednom riječju, bez tih 'apstrakcija' nije moguće misliti. Osim toga, 'world peace' je sasvim lijepo zamisliv koncept ako ne cjepidlačiš i ne ideš u krajnosti. Zar je tako teško zamisliti ljude koji žive u miru, ne kolju se međusobno i nisu pohlepni? Meni je puno teže shvatiti zašto je beznađe postalo sinonim za realnost.
Kažem ti, zamisliti ljude 'kako žive u miru' - jest to jednostavnije, što manje uopće razmišljaš i actually zamišljaš.

Kao prvo, 'živjeti u miru' ni ne može biti neka statična 'slika', trenutak u vremenu. Jer 'živjeti u miru' podrazumijeva valjda nekakvo trajanje, zar ne? A ne samo jedan događaj (kao što je moja zamišljena eksplozija, tj. anihilacija svemira). Složit ćeš se, valjda, da ako u nekom trenutku 'snimiš' zemlju i vidiš kako svi žive u miru - no već sutra se svi međusobno poubijaju, onda ni ovo prvo nije bogzna kakav život u miru, zar ne?

Zato kažem da je to teško zamisliti, jer je opsežno. Jer iziskuje puno 'detalja' - pod uvjetom, naravno, da se radi o zbiljskoj predodžbi, a ne nekakvoj djetinjastoj slikovnici. Ili nekakvoj apstraktnoj ideji.

A ako probaš uistinu zamisliti detalje tog 'života u miru', onda ćeš - zbilja se nadam - naletjeti na ogromnu količinu problema. Pa nije da ljudi nikad u povijesti nisu pokušavali zamisliti utopije. Je li tebi poznata neka ideja utopije koja ti zvuči zaista 'lako zamislivo'? Ovo Lennonovo? A koliko si uvjeren da bi znao suvislo odgovoriti na neka brzopotezna pitanja o tome kako bi taj Lennonv svijet zbilja funkcionirao? Pitanja o stvarnom 'sadržaju' tog života, načina njegovog uređenja - a ne samo gola apstrakcija 'život u miru'.

Meni utopije za koje sam čuo, zvuče ili kao noćna mora - ili pak konstrukcija koju već i blagi povjetarac razbije u milijun komadića.
__________________
Science is the belief in the ignorance of experts.
Apemant is offline  
Old 12.05.2016., 19:29   #93
Quote:
Mr. Beam kaže: Pogledaj post
Jesu, ali patnja je teza od srece. Sreca je negativna, uvijek se moras truditi ne bi li dosao do nje, rijetko ili nikad nije sama po sebi razumljiva i prisutna, dok je patnja, na ovaj ili onaj nacin (npr. glad je patnja kad je nezadovoljena), pozitivna, uvijek je automatski prisutna u ovom ili onom, vecem ili manjem, obliku, i konstantno se moraju poduzimati radnje ne bi li se ona odagnala. Oni kojima to ne uspije osjecaju svu njezinu silinu. To je kao da stalno uzbrdo guras veliki kamen, poput Sizifa, ne znajuci kada ce doci kraj; mozes gurati gore ili ne gurati i strovaliti se dolje. Da je zivot lijep vise je mit koji nikad ne preispitujemo.
Cudna je zapravo prilagodba ljudskog mozga. Uvijek se dugo pamte ti neki dobri trenuci a loši zaboravljaju, ili bar donekle.

Ekipa koja ne razmislja na nacin na koji si ti to opisao o sreći i nesreći, ono p meni najvaznije: teskoj bolesti, i sporom bolnom procesu umiranja. Evo uzimam sada primjer onih gladnih i zednih u Ugandi gdje mjesecima nije pala kisa.
Zivot je lijep zato sto je mozak to tako iskontruirao; stvorio je neki siguran i lijep svijet tj planet Zemlju na kojem se nalazi taj zivot. Mozak je napravio tu "burku" i drago mi je da ima i drugih ljudi koji vide cijelu situaciju a ne samo pola sfere.


Quote:
...i da oboli od jedne od stotina bolesti, da strada u nesreci, da ga ubiju drugi ljudi, da izlazi na kraj s trulim ljudskim sistemima ekonomije i izrabljivanja itd. Da, uistinu, zasto si to uskratiti.
Treba momak otic na odjel onkologije da vidi oboljelu malu djecu. Ja sam boravio na psihijatriji. Samnom su bili dementni ljudi, s parkinsonom, shizofrenijom, depresivni, biolarni, teski alkoholicari, cak i samo s problemima srca (jer je bolnica puna) itd. Bilo je puno ljudi, i mladih ko ja, i srednjih godina, i mladjih od mene, i onih starijih koji su defacto zivi mrtvaci.


Quote:
Koliko je sve ljudi moglo postojati, a ne postoje. Recimo, koliko je milijuna izginulo na bojnim poljima i ratistima u Europi tijekom samo proslog stoljeca, a njihovi potomci nikad nisu dosli na svijet. Je li svijet/svemir zbog toga bolji ili losiji jer nikad nisu postojali? Ne, svijetu je svejedno. Nase je postojanje relativno.
Evo moj primjer. Moj pokojni djed na bojistu neretve izgubi devetero brace. I on sam je trebao poginut, pogodila ga avionska granata i ukopala u zemlju, ali je on ostao ziv. Sad treba uzet takve situacije svih ostalih predaka i zapitati se sto su i oni prosli, a ostali dovoljno zivi da prenesu dalje gene i potomstvo. Mislim da se postojanje cak ne moze ni tom rijeci relativno objasniti. Bar za onoga tko to ne shvaca neka promisli o tome. Prvo sto ti pada na pamet je da mora postojati Bog koji to tako uredjuje u Svemiru, ali ocito je da ne postoji.

Quote:
To je malo uvredljivo prema sugovorniku. Ne bave se samo adolescenti tim pitanjima. Tu smo uostalom na filozofiji. Adolescent mozda u prolaznim raspolozenjima misli o tome, ali pravi mislioc uvijek kontemplira o tome.
Ma uvijek mora doc do ad hominema. Ako nije adolescent onda je sin ludjaka

Poanta je da neki ljudi nisu upoznali crnu stranu zivota, ja sam cak bio i u paklu (mnogo jebeno mjesto ) tako da oni mogu govoriti o pozitivi kad ne znaju za negativu.
__________________
" Stupid people do stupid things. Smart people outsmart each other, then themselves." - " The more wisdom you attain and the more conscious you become the crazier you will appear to others. "
Usuditi se je cijena napretka.
john newman is offline  
Old 12.05.2016., 19:51   #94
Quote:
Apemant kaže: Pogledaj post
OK, kad tako to spojiš, zvuči nespretno ali svejedno ne vidim u čemu je problem. 'Prazni prostor' iako je fizikalno gledano misterij - jednostavan je za 'zamisliti'. Znači, 'zamisliš' da nakon tog malog dugmeta, nema više 'Zemlje', nego na njenom mjestu imamo prazan prostor. I onda tu misao esktrapoliraš i na Sunce, i na našu galaksiju, pa na lokalni cluster galaksija i na koncu na čitav vidljivi svemir. A i na nevidljivi - nema razloga misliti da je različit od ovog vidljivog; samo nam je izvan horizonta vidljivosti.

Što bi nakon toga pojam 'prostor' uopće značio - to je pitanje za teorijsku fiziku i filozofiju prirode . Ne bih u to ulazio, samo kažem da mi ta misao 'paf, nema ničega' - ne zvuči sama po sebi 'komplicirano' (ni 'kompleksno').
Jedini intuitivno zamisliv prostor je euklidski prostor. Ali čak ni on nije zamisliv kao 'slika', ne možeš recimo imati predodžbu beskonačne protežnosti. Ja ga ne mogu predočiti ni bez boje. Osim toga, ono što nikako ne možeš predočiti je to da isključiš sebe, ne možeš ni na koji način zamisliti ništavilo u kojem nema subjekta zamišljanja. Čak i neovisno o tvom eksperimentu svijest nikada ne može 'zamisliti' sebe kao nepostojeću. Ali najbitniji dio tvog eksperimenta je sama odluka, razlog za ili protiv, tu već moraš napustiti svoju slikovitu predodžbu i ući u područje mišljenja. Toliko o zamislivosti. A zašto meni tvoj misaoni eksperiment izgleda nesuvislo to sam ti već napisao u postu #50.

Quote:
Zato kažem da je to teško zamisliti, jer je opsežno. Jer iziskuje puno 'detalja' - pod uvjetom, naravno, da se radi o zbiljskoj predodžbi, a ne nekakvoj djetinjastoj slikovnici. Ili nekakvoj apstraktnoj ideji.
Zapravo se i radi o apstraktnoj ideji. Jednostavna predodžba bez puno detalja samo je poticaj za promišljanje. Nisam ni rekao da je lako zamisliti detalje, ali ni ne treba. Ostvarenje ideje 'života u miru' nije proizvodni proces kojega treba isplanirati do najsitnijih detalja. Radi se o živim ljudima, o duhu nade kojega treba probuditi, u tome je smisao Lennonove pjesme. Čak ako to i interpretiraš kao 'djetinjastu slikovnicu' još uvijek je daleko suvislije od tvog misaonog eksperimenta - dugme, bang, ništavilo.
Jednostavko is offline  
Old 12.05.2016., 22:55   #95
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Zapamti, mi ne znamo što je to vani što naše oči vide, naše oči čuju, tijelo osjeti i doživljava... sve je to samo naše individualno iskustvo, samo način na koji naš mozak tumači podražaje oko sebe, mrav vidi svijet na jedan način, čovjek na potpuno drugi, moja i tvoja stvarnost u glavi potpuno je drugačija.
Ne bi bilo dobro da je tako, jer bi onda ljudska težnja za istinom bila uzaludna. Ne bi bilo nikakvog znanja. Svaki put kad kažemo da nešto znamo, morali bismo, ako smo iskreni, sami sebi priznati da nemamo pojma. Samim tim ni ovo što si napisao nije istina, osim možda za tebe. Nemoj to shvatiti kao neki napad, ali zaista izgleda nelogično, osim toga ima i niz drugih paradoksa koji proizlaze iz ovoga što sam quotao.
Jednostavko is offline  
Old 12.05.2016., 23:14   #96
Quote:
Jednostavko kaže: Pogledaj post
Ne bi bilo dobro da je tako, jer bi onda ljudska težnja za istinom bila uzaludna. Ne bi bilo nikakvog znanja. Svaki put kad kažemo da nešto znamo, morali bismo, ako smo iskreni, sami sebi priznati da nemamo pojma. Samim tim ni ovo što si napisao nije istina, osim možda za tebe. Nemoj to shvatiti kao neki napad, ali zaista izgleda nelogično, osim toga ima i niz drugih paradoksa koji proizlaze iz ovoga što sam quotao.
Čovječe pa ljudski mozak je iluzionistički stroj koji služi samo jednom cilju - održanju života pod svaku cijenu.
Vjera je bazirana na čistoj mašti - iluziji, kompletno naše društvo počiva na vjerovanju u iluzije, država je obična iluzija u kojoj se ljudi dogovorno pridržavaju određenih pravila kako bi se održao red i hijerarhija, novac je iluzija vrijednosti koji počiva isključivo na povjerenju, da nema vjere da taj komad papira ima neku vrijednosti to bi bio običan komad papira koji bi završio u košu, kompletna naša civilizacija se temelji na iluziji znanja, moći i uspjeha uz pomoć tehnologije i inženjeringa ponude i potražnje..
Sve oko tebe je iluzija, od žene koju voliš i koja ti je smisao života jer se tvoj odnos s njom temelji na osjećajima koji su veoma promjenjivog karaktera, do tvog obrazovanja koji je isključivo u službi trenutne potrebe na tržištu rada, do tvoje djece koja svijet doživljavaju na način potpuno drugačiji od tebe, do samog života koji je u vječitoj težnji za preživljavanjem na temelju veoma uskog broja informacija iz okoline koje tumači na sebi pogodan način. Ne postoji niti jedna stvar, pojava, činjenica za koju bi se mogao uhvatiti a da prestavlja nešto što je apsolutno, niti jedna jedina u cijelom tvom životu..
I svaka znanost se ne bavi razlogom uzroka pojava već detaljnim opisom manifestacija određenih pojava (fizika, kemija, biologija), i izvor onog iskonskog nam svakim danom sve više bježi što više toga o svemiru spoznajemo, jer ograničeni, nesavršeni, konačni, sa ovakvim mozgom koji radi vlastite interpretacije-iluzije nismo i nikad nećemo moći doći do izvora istine... možda to nazivamo Bogom?
Zamisli onda koliko je ta slika Boga od čovjeka do čovjeka različita, obavijena beskrajnim slojevima plašta naše imaginacije, iluzije, interpretacije i koliko vjera sama po sebi zaista nema nikakvog smisla osim onog iluzionističkog da nam da osjećaj sigurnosti i utjehu u obliku smisla, da nam smanji tu anksioznost koju potiče činjenica da smo mali, slabi, krhki, beznačajni, nesavršeni, glupi, neinteligentni, ograničeni itd do u beskraj..?
I na kraju ostaje pitanje da li dakle vjerovati u tu jednu malu beznačajnu bajku i dopustiti skupu napianih pravila da oblikuju našu stvarnost ili se i toga osloboditi i živjeti po vlastitom nahođenju, vlastitom znanju i iskustvu..? U suštini zaista nebitno jer i ovako i onako smo samo ljudi koji će i ovako i onako svog boga, svoju iluziju po prirodnom slijedu stvari uvijek u nečemu pronaći, uvjek i uvjek...
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Old 13.05.2016., 01:04   #97
Quote:
DavMla kaže: Pogledaj post
Pa naravno da je ili crno ili belo u ovom slucaju,dakle ne moze biti drugacije.Zasto da imas decu? Ubacis ih u zivo blato postojanja,a zivot je jednostavno opterecenje,mucnina pa generalno ima dosta patnje koja u kontinuitetu traji,srece prolazne,koja se svejedno na kraju pretvara u tugu pred smrt,borbu,ogorcenje uglavnom.Na kraju nemaju nista ni od cega,kao kad se nisu rodili.Ovako racionalno,ako ne doneses dete na svet,to dete nece nista izgubiti,nece patiti,nece morati da umre,nece biti zrtva.Zivot jednostavno nema vrednost,ako ce da se zavrsi kao da ga bilo nije i to je ok i jasno kao dan.
Na mome otoku postoji jedna omiljena uzrečica starijih ljudi: "ja sam cijeli život bio pomorac i jeo kruh sa 7 kora. Ne želim svojoj djeci takav život, nego ću im pružiti sve što mogu da bolje od mene prođu u životu".

Inače, dobar tekst o tvojoj simpatiji: http://pulse.rs/metafizika-samoubivstva/

Ta tvoj simpatija ima i svoga ideološkog nastavljača: https://hr.wikipedia.org/wiki/Mit_o_Sizifu

Camus poglavlje počinje objašnjavanjem što on smatra glavnim pitanjem filozofije: zahtijeva li nužno samoubojstvo realizacija besmislenosti i apsurda života. U nastavku objašnjava stanje apsurda – velik dio života gradimo na nadi za sutrašnji dan, a sutrašnji dan nas vodi korak bliže smrti; ljudi žive nesmetano iako su svjesni neizbježnosti smrti. Camus tvrdi kako ljudi i svijet nisu apsurdni sami po sebi, već apsurd nastaje kada ljudi pokušaju razumjeti nerazumljivosti svijeta. Ističe filozofe koji su se bavili pojmom apsurda: Heidegger, Jaspers, Šestov, Kierkegaard i Husserl, no tvrdi da su izvršili i 'filozofsko samoubojstvo' zaključcima koji su utemeljeni na stvarnom Bogu ili apstraktnom bogu. Tvrdi da bez smisla u životu nema niti ljestvice vrijednosti. Poglavlje završava trima posljedicama prihvaćanja apsurda, a to su revolt, sloboda i strast.

Normalno, ovako jebene teme nisu stvar novog doba. One se jako dobro i vrlo detaljno ( i jako pesimistično) spominju i u bibliji. Iako vi vjerovanje u Boga trebalo takav pesimizam ukinuti: http://biblija.ks.hr/knjiga.aspx?g=25
6Rekoh onda sam sebi: »Gle, stekao sam veću mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i znanje.« 17Mudrost pomnjivo proučih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja.
18Mnogo mudrosti – mnogo jada;
što više znanja, to više boli.



DavMla
krena is offline  
Old 13.05.2016., 01:13   #98
E krena, kako bi ti protumačio taj dio iz biblije? Bit ću zahvalan ako napišeš nekoliko riječi, baš me zanima.
tabanšaban is offline  
Old 13.05.2016., 02:59   #99
Quote:
krena kaže: Pogledaj post
Na mome otoku postoji jedna omiljena uzrečica starijih ljudi: "ja sam cijeli život bio pomorac i jeo kruh sa 7 kora. Ne želim svojoj djeci takav život, nego ću im pružiti sve što mogu da bolje od mene prođu u životu".

Inače, dobar tekst o tvojoj simpatiji: http://pulse.rs/metafizika-samoubivstva/

Ta tvoj simpatija ima i svoga ideološkog nastavljača: https://hr.wikipedia.org/wiki/Mit_o_Sizifu

Camus poglavlje počinje objašnjavanjem što on smatra glavnim pitanjem filozofije: zahtijeva li nužno samoubojstvo realizacija besmislenosti i apsurda života. U nastavku objašnjava stanje apsurda – velik dio života gradimo na nadi za sutrašnji dan, a sutrašnji dan nas vodi korak bliže smrti; ljudi žive nesmetano iako su svjesni neizbježnosti smrti. Camus tvrdi kako ljudi i svijet nisu apsurdni sami po sebi, već apsurd nastaje kada ljudi pokušaju razumjeti nerazumljivosti svijeta. Ističe filozofe koji su se bavili pojmom apsurda: Heidegger, Jaspers, Šestov, Kierkegaard i Husserl, no tvrdi da su izvršili i 'filozofsko samoubojstvo' zaključcima koji su utemeljeni na stvarnom Bogu ili apstraktnom bogu. Tvrdi da bez smisla u životu nema niti ljestvice vrijednosti. Poglavlje završava trima posljedicama prihvaćanja apsurda, a to su revolt, sloboda i strast.

Normalno, ovako jebene teme nisu stvar novog doba. One se jako dobro i vrlo detaljno ( i jako pesimistično) spominju i u bibliji. Iako vi vjerovanje u Boga trebalo takav pesimizam ukinuti: http://biblija.ks.hr/knjiga.aspx?g=25
6Rekoh onda sam sebi: »Gle, stekao sam veću mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i znanje.« 17Mudrost pomnjivo proučih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja.
18Mnogo mudrosti – mnogo jada;
što više znanja, to više boli.



DavMla
Kamus nije bio antinatalista kao Majnlender,Camus je imao decu.Majnlender je bio cak efilista sto se moze uociti u njegovom delu.Oni se bave istim egzistencijalnim pitanjem i njihova filozofija ima dosta slicnosti,ali ima i razlike.Ja nemam problem sa egzistencijskom dihotomijom.Nije mi problem to sto zivot nema smisla,ali iz toga izvlacim odredjene konsekvence.
DavMla is offline  
Old 13.05.2016., 03:26   #100
Uvodni post je prepun nedefiniranih i neadekvatnih pojmova, proizvoljnosti, zamjena teza i predrasuda. Postavlja probleme koji uopće ne postoje.

Quote:
DavMla kaže: Pogledaj post
Cesto cete cuti da je ateizam samo neverovanje u Boga i to je kraj price.
Ovdje pišeš Bog velikim slovom, dakle pretpostavljaš jednog boga, pretpostavljam kršćanskgoa (ili barem onog abrahamske tradicije - pretpostavljam da nisi mazdaist ili zoroasterijanac). Po tome bi i svi hindusi, budisti itd. bili ateisti. Da i ne spominjemo konfucijance (ili pristaše ode mješavine nazvane "kineski monizam"), u kojem doduše postoje bogovi i priznaje im se određeno poštovanje (a na vrhu ne nebeski bog, "otac", koji je zaštitnik cara), ali njima se ne pripisuje neka posebna uloga u ljudskom životu: nisu izvor moralnih zapovjedni i smisla života. A ipak Kinezi uglavnom dobro funkciniraju tisućama godina (i većinu toga vremana bili su najrazvijenija civilizacija na Zemlji, pa možda uskoro opet budu).

Quote:
Medjutim,da li je intelektualno posteno ostati samo na tome,a pozivati se na racionalnost?
Jeste. Pretpostavimo da razgovaramo o kentaurima. Ja kažem "kentauri ne postoje", točka. Iz nepostojanja kentaura ništa ne sljedi o postojanju ili nepostojanju, smislu ili besmislu bilo čega drugoga.

Quote:
ateizma nuzno proizilaze odredjeni egzistencijalni pogledi,jer on se zasniva na materijalizmu,kao takav.
Nije nužno. Može se biti i objektivni idealist, a ne prihvaćati Boga u gore opisanom smislu, gdje je bitno da je Bog neka Osoba (ili eventualno tri osobe, ili više - ideja avatara ili inkarnacija, vrlo raširena u ne-monoteističkim religijama). Neoplatonizam npr.. I nikakvi "egzistencijalni pogledi" (tj. stajališta, gledišta, uvjerenja o egzistenciji) nužno ne slijede iz nepostojanja Boga ili bogova.

Quote:
1.Iz ateizma direktno proizilazi egzistencijalni nihilizam prvo.Dakle stav da zivot nema smisla.Naravno zavrsice se kao da ga nije bilo samim tim znaci da nema smisla.
Ovjdee je, prvo, nedefiniran pojam "smisla". Glede posljednje rečenice, činjenica da će život jednom završiti ne znači da SADA nema smisla. Osim toga, za tu argumentaciju uvodiš posebnu pretpostavku o životu poslije smrti, a to nije nužno čak ni za monoteističku religiju.

Ideš na ispit na fakultetu, dobiješ peticu i sretan/sretna si - ne razmišljaš o tome da je besmisleno bilo što učiti kad ćeš za pedesetak godina biti mrtav ili senilan. Dapače, čak i ako se živo na neki način nastavlja nakon tjelesne smrti, položeni ispit ili doktorat ili Nobelova nagrada su postignuća koja imaju smisao u trenutku postignuća, a ne daje im smisao tek budućnosti. Osim toga, što ako je ta budućnost pakao?

S druge strane, recimo, ostavi te cura/dečki, u depri si, čini ti se da život nema smisla... Nakon nekog vremena se obično oporaviš i ideš dalje. Ali sjećanje na bolan prekid može boljeti i nakon... ajd da kažem iz vlastitog iskustva, 40 godina i po svoj prilici će boljeti i za 40 godina, ako budem živ a ne posve senilan (što je malo vjerojatno) ili u nekom životu poslije smrti (a da nisam izgubio sjećanja).

Quote:
2.Iz ateizma dalje nakon prihvatanja egzistencijalnog nihilizma proizilazi filozofski pesimizam.To je stav da je zivot samim tim sto nema smisla,a pun je borbe i mucnine,racionalno gledano jest jedna nezgoda,ali po pesimizmu mozes gledati da iskoristis ono najbolje sto zivot ima da ponudi ma koliko on u svojoj sustini bio rdjav i besmislen.
Pa ne, nikako. Pretpostavka ti je ovdje nekakva "suština života", koja je različita od samog života. Ima u životu borbe i mučnine, ali prvo, borba sama po sebi nije loša (evo ja volim igrati šah, skoro svaki dan odigram par partija na chess.com, ponekad podijelim neku svoju lijepu partiju na sah.hr, neki mi da plus i sretan sam), a drugo, ima i puno odmora i veselja. Pogledam duhovitu karikaturu i nasmijem se, odmah mi je život ljepši, pokažem je nekom pa se i on/a nasmije... Smijeh je dobar i promašeno je uvoditi nekakve zaključke da je to "po svojoj suštini" ipak besmisleno. A život možemo učinti boljim, i za sebe i za druge. Napravili smo nevjerojatan napredak u posljednjih nekoliko generacija u unapređenju elementarnih uvjeta života (da spavamo u krevetima s čistim plahtama, jedemo dovoljno, imamo u kući uvijek dovoljno pitke vodie i tople vode, da naša djeca gotovo nikad ne umiru od dječjih bolesti, obrazujemo se niz godina, putujemo itd.).

Kako ne vrijedi 1 i 2, ne vrijedi naravno i točka 3. Na to, da se nema djece, zapravo pozivaju kršćanski teisti. Te naravno ne vrijedi ni 4.
__________________
User:
Đe si ba, šta ima?
ChatGPT:
Dobro sam, hvala na pitanju! Kao AI, nemam roditelje poput ljudi, pa nemam "ba". Kako mogu pomoći?
Zoran Oštrić is offline  
Zatvorena tema


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 23:11.