Vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju

[mravac8]

Komunizam je temeljno ekonomski sistem, odnosno prvenstveno određuje odnose u proizvodnji (proizvodnja u širem smislu).

U odnosu na kapitalizam u kojem su sredstva za proizvodnju u privatnom vlasništvu, u komunizmu su sredstva za proizvodnju u društvenom vlasništvu.

U Hrvatskoj je kapitalizam, pa je prema tome, Agrokor u vlasništvu Todorića, što konkretno znači da on odlučuje o svemu, da prisvaja višak vrijednosti te da ima pravo ostaviti Agrokor kome hoće nakon svoje smrti.

U komunizmu bi sredstva za proizvodnju trebala biti u rukama komune - zajednice.

Socijalizam kao prelazni oblik prema komunizmu imao je dva oblika - državni etatizam, odnosno socijalizam sovjetskog tipa gdje su sredstva za proizvodnju bila u rukama države i država je njima upravljala preko svojih činovnika i samoupravni socijalizam jugoslavenskog tipa gdje su sredstva za proizvodnju bila u rukama radnika koji su njima upravljali preko radničkih savjeta.

U demokratskim kapitalističkim državama imamo raskol - demokraciju u upravljanju državom i totalitarizam u upravljanju sredstvima za proizvodnju.

U poduzećima nema demokracije, ona su organizirana hijerarhijski.

[nitko drugi]

Ovo sa zajedničkim vlasništvom nad sredstvima nad proizvodnju mi je oduvijek nejasno (a nisam nikoga pitao): što su sve "sredstva za proizvodnju"? Recimo, neki pisac je dovoljno talentiran da od toga zarađuje, postoji potražnja za tim što radi i ljudi su spremni platiti neke novce za to. Što je tu sredstvo za proizvodnju? Olovka, papir, laptop, adresa bloga? Ako je to - zar to nije besmislica? Jer i ja imam olovku, papir, laptop, adresu bloga, ali nema nikakve potražnje za tim što ja pišem, pa ne mogu zaraditi od toga novce. Zar nije piščev talent ovdje "sredstvo za proizvodnju"? I kako bi njegov talent trebao biti zajedničko vlasništvo?

[mravac8]

nitko drugi kaže:

Ovo sa zajedničkim vlasništvom nad sredstvima nad proizvodnju mi je oduvijek nejasno (a nisam nikoga pitao): što su sve "sredstva za proizvodnju"? Recimo, neki pisac je dovoljno talentiran da od toga zarađuje, postoji potražnja za tim što radi i ljudi su spremni platiti neke novce za to. Što je tu sredstvo za proizvodnju? Olovka, papir, laptop, adresa bloga? Ako je to - zar to nije besmislica? Jer i ja imam olovku, papir, laptop, adresu bloga, ali nema nikakve potražnje za tim što ja pišem, pa ne mogu zaraditi od toga novce. Zar nije piščev talent ovdje "sredstvo za proizvodnju"? I kako bi njegov talent trebao biti zajedničko vlasništvo?

Sresdstvo za proizvodnju je ono što stvara, proizvodi, dodanu vrijednost, odnosno profit.

U tvom primjeru sredstvo za proizvodnju je pisac sam, njegova mašta (zato postoji zašitita intelektualnog vlasništva). Olovka, papair laptop .... nisu sredstva za proizvodnju već je to potrošni materijal koji je potreban za proizvodnju.

Recimo, u tvornici, neka bude Podravka, sredstva za proizvodnju su strojevi kao i recept za vegetu. Peršin, paprika, začini, krastavci .... koji idu u podravkine proizvode su materijal.

Puno toga može se u jednom slučaju pojaviti kao sredstvo za proizvodnju a u drugom slučaju ne. Recimo, stan je sredstvo za proizodnju ako služi vlasniku za iznajmljivanje, dok ako mu služi za stanovanje onda nije, onda je dom.

Automobil - isto tako. Ako služi kao taksi, onda je sredstvo za proizvodnju, ako služi vlasniku da njime vozi sebe i svoju obitelj, pa i prijatelje, ali bez naplate - onda nije.

[nitko drugi]

Dakle, zajednica bi u komunizmu bila vlasnik nad piščevom maštom? Ne samo nad proizvodima te mašte, nego nad samim sredstvom za proizvodnju, nad tim piscem/njegovom maštom? Na primjer, kad bi pisac poželio raditi nešto drugo, onda bi zajednica s punim pravom mogla to odbiti i narediti mu da piše, jer je on kao sredstvo za proizvodnju vlasništvo zajednice? Odluka da li da pisac piše ili ne treba biti zajednička?

[mravac8]

nitko drugi kaže:

Dakle, zajednica bi u komunizmu bila vlasnik nad piščevom maštom? Ne samo nad proizvodima te mašte, nego nad samim sredstvom za proizvodnju, nad tim piscem/njegovom maštom? Na primjer, kad bi pisac poželio raditi nešto drugo, onda bi zajednica s punim pravom mogla to odbiti i narediti mu da piše, jer je on kao sredstvo za proizvodnju vlasništvo zajednice? Odluka da li da pisac piše ili ne treba biti zajednička?

Djelomično točno.

Naime i sam pisac je dio zajednice, nije samo objekt već je i subjekt. Dakle, u ovom slučaju pisac i zajednica trebali bi zajedno odlučiti što napraviti.

E sad, kroz povijest, bez obzira što nije postojao komunizam, individualne jedinke društva morale su se ponašati onako kako društvo hoće. Od odjevanja, ponašanja na ulici, udaje, prava vlasništva nad vlasitom imovinom (recimo u jednom periodu vlasnik imanja nije mogao ostaviti imanje kćerkama već, ako nije imao sina imanje je išlo državi) ... i da ne nabrajam članovi društva moraju se ponašati prema običajima ili zakonima društva u kojem žive.

Isto tako je i sa dijelom života koji se tiče rada. Prije su roditelji odlučivali za što će se dijete školovati. Odluke su bile limitirane obiteljskim financijama i/ili položajem u društvu ..... i da ne duljim, mislim da si uhvatio bit.

[krena]

nitko drugi kaže:

Ovo sa zajedničkim vlasništvom nad sredstvima nad proizvodnju mi je oduvijek nejasno (a nisam nikoga pitao): što su sve "sredstva za proizvodnju"? Recimo, neki pisac je dovoljno talentiran da od toga zarađuje, postoji potražnja za tim što radi i ljudi su spremni platiti neke novce za to. Što je tu sredstvo za proizvodnju? Olovka, papir, laptop, adresa bloga? Ako je to - zar to nije besmislica? Jer i ja imam olovku, papir, laptop, adresu bloga, ali nema nikakve potražnje za tim što ja pišem, pa ne mogu zaraditi od toga novce. Zar nije piščev talent ovdje "sredstvo za proizvodnju"? I kako bi njegov talent trebao biti zajedničko vlasništvo?

Ta problematika je ovdje jako dobro opisana: http://www.superknjizara.hr/?page=kn...d_knjiga=90166

Nadomjesno majčinstvo, istospolni brakovi, kanibalizam uz pristanak, eutanazija, imigracijska reforma, moralne granice na tržištu kapitala – za profesora s Harvarda Michaela J. Sandela ne postoje tabu teme koje ne želi obraditi, posebno ako one tjeraju ljude da zauzimaju različita stajališta u raspravama o njima i ako se pritom dotiču svevremenskih filozofskih pitanja i dvojbi.

U svojoj hvaljenoj knjizi, nastaloj po uzoru na njegov legendarni kolegij na Harvardu koji i danas slovi kao najposjećeniji na tom sveučilištu svih vremena, Sandel će nam ponuditi rijetko viđenje kompliciranih tema i kontroverzija s kojima se susrećemo u suvremenom javnom životu. To je viđenje koje će objediniti načelo utilitarizma, Kantov kategorički imperativ i Rawlsovu teoriju prava, otresti s njih stoljetnu prašinu i pokazati nam kako su se ova mišljenja pokazala ključnima u nastajanju zapadnog društva, ali i kako mogu pružiti odgovor na gotovo svaku goruću temu koja zaokuplja moderni polis. Obrađujući razne zahtjevne probleme, Sandel će nam otkriti i svoju sposobnost da teška pitanja učini svima razumljivima, mjestimice čak i zabavnima (ako ne vjerujete, pročitajte poglavlje naslovljeno Shakespeare protiv Simpsona), a da pritom nimalo ne umanjuje njihovu ozbiljnost. Citirajući dijelove iz slikovnice o medvjediću Winnieju Poohu, dijelove transkripata koji se dotiču postupa opoziva Billa Clintona s dužnosti predsjednika SAD-a i djela svakog značajnijeg filozofa politike, autor otkriva kako gotovo sve naše prvobitne reakcije odražavaju osobne koncepcije prava, ali i obaveze pojedinca i društva u cjelini. Za Michaela J. Sandela, pravednost definitivno nije sport koji promatramo iz publike.

Dakle , srž problema je rekao još moj pokojni otac: "Pop ne može dati misu da je sam u crkvi" !
Dakle, većina čovjekovog djelovanja ima smisla i potrebe ako on živi u društvu.
To vrijedi i za Michaela Johnsona (spomenutog u ovoj knjizi) kao i za našeg pisca. Košarkaš ne može zaraditi ni lipe ako nema ljudi koji će mu napuniti dvoranu. Tako ni pisac neće zaraditi ništa ako nema onih koji su voljni njegovu knjigu kupiti.

Dakle, mase se mora skupiti i donijeti neka pravila igre unutar društva. Ako ne donese, onda imamo ilegalnu borbu bikova sa ilegalnom kladionicom. Normalno, za onaj dio pučanstva kojima nešto znače borbe bikova. Kao što nekome znači čitanje dobre knjige.

[nitko drugi]

mravac8 kaže:

Dakle, u ovom slučaju pisac i zajednica trebali bi zajedno odlučiti što napraviti.

Demokratski? Pisac je rekao "ne bih ja više pisao", ali je bio nadglasan. Nakon što je potom napisao loš roman, podnio je drugarsku kritiku.

[mravac8]

nitko drugi kaže:

Demokratski? Pisac je rekao "ne bih ja više pisao", ali je bio nadglasan. Nakon što je potom napisao loš roman, podnio je drugarsku kritiku.

Zašto a priori misliš da bi bio naglasan? Zašto a priori misliš da se treba raditi o sukobu između pojedinca i kolektiva?

Zašto ne možeš zamisliti ovu opciju:

Pisac je argumentima uvjerio društvo da bi bilo za njega, a onda i za društvo, bolje da se više ne bavi pisanjem već da bude stolar i da obrađuje drvo.

[hypnosis]

mravac8 kaže:

Sresdstvo za proizvodnju je ono što stvara, proizvodi, dodanu vrijednost, odnosno profit.

U tvom primjeru sredstvo za proizvodnju je pisac sam, njegova mašta (zato postoji zašitita intelektualnog vlasništva).

Mogli bi tako legalizirati "prostituciju". Žena ima sredstvo za proizvodnju recimo... sreće i zadovoljstva (vaginu), a pošto je ona sama sredstvo za proizvodnju kao osoba ima pravo i živjeti od svojeg proizvoda

Zašto je to i dalje ilegalno? Onaj tko ima novaca plati, žena živi od svog "kapitala"...i svi sretni i zadovoljni

[nitko drugi]

mravac8 kaže:

Zašto a priori misliš da bi bio naglasan? Zašto a priori misliš da se treba raditi o sukobu između pojedinca i kolektiva?

Zašto ne možeš zamisliti ovu opciju:

Pisac je argumentima uvjerio društvo da bi bilo za njega, a onda i za društvo, bolje da se više ne bavi pisanjem već da bude stolar i da obrađuje drvo.

Naravno da mogu zamisliti da se slažu, to nije sporno. Pitanje je što kad se ne slažu. Politika se uglavnom bavi tim pitanjem, što kad se ne slažu (kad se slažu ne treba im neka teorija).

[mravac8]

hypnosis kaže:

Mogli bi tako legalizirati "prostituciju". Žena ima sredstvo za proizvodnju recimo... sreće i zadovoljstva (vaginu), a pošto je ona sama sredstvo za proizvodnju kao osoba ima pravo i živjeti od svojeg proizvoda

Zašto je to i dalje ilegalno? Onaj tko ima novaca plati, žena živi od svog "kapitala"...i svi sretni i zadovoljni

Prostitucija je bila legalna tisućljećima, a i danas je ponegdje legalna. Pače, prostitutke su bile u nekim državama vrlo cijenjene (Japan, konkubine) i moćne. Tko zna koliko ratova su povele i odlučile, koliko državničkih odluka su šapnule monarsima u postelji.

A i danas u državama gdje je prostitucija zakonom zabranjena ne znači da je i onemogućena.

Uostalom, mnogi i brak smatraju legalnom prostitucijom. Pogotovo prije kada su roditelji udavali kćeri da bi im tako obezbjedili krov nad glavom i tanjur na stolu.

Udaja za sportaše, političare i druge istaknute češće u pozadini ima ljubav prema novcu nego ljubav prema osobi za koju se žena udaje.

Otvorena ili prikrivena (brak) prostitucija je često bila jedini način kako žena može zaraditi za život.

Žene su dobile pravo da rade tek prije stotinjak godina. Tada su dobile i pravo da imaju, pravo da upravljaju.

I u današnjem društvu vlasnici poduzeća i direktori su puno češće muškarci nego žene.

Žene se prvo moraju izboriti za pravo vlasništva da bi ga se tek onda odrekle.

[mravac8]

nitko drugi kaže:

Naravno da mogu zamisliti da se slažu, to nije sporno. Pitanje je što kad se ne slažu. Politika se uglavnom bavi tim pitanjem, što kad se ne slažu (kad se slažu ne treba im neka teorija).

Zašto se ne bi složili kako su argumenti dobri?

[nitko drugi]

Zašto što imaju različite interese.

[nitko drugi]

Ili zato što nisu svi dovoljno pametni da razlikuju dobar od lošeg argumenta.

[nitko drugi]

Ili zato što se netko naprosto zainati, ili zato što je netko potpao pod idiotsku ideologiju koja nema veze sa stvarnošću, itd itd.

[mravac8]

nitko drugi kaže:

Zašto što imaju različite interese.

U stvari nemaju. Interesi su im isti.

Kolektiv ima najviše koristi od zadovoljnog pojedinca, pojedinac ima najviše koristi od dobrog, uspješnog kolektiva.

Recimo, Hrvat bi imao najviše koristi od uspješne države Hrvatske, države Hrvatske nema bez uspješnih i zadovoljnih Hrvata.

[nitko drugi]

Uvjerila si me, komunizam ima veze sa stvarnošću i nije totalitaran.

[mravac8]

nitko drugi kaže:

Ili zato što nisu svi dovoljno pametni da razlikuju dobar od lošeg argumenta.

Svi su dovoljno pametni. Odnosno svaki čovjek ima dovoljno razvijen mozak da shvati sve što shvaćaju i ostali ljudi.

Recimo, fizika ili viša matematika ..... svaki čovjek bi to trebao razumjeti, naravno, neki trebaju uložiti više, drugi manje truda. Ali svi trebaju uložiti određenu količinu truda i moći će razumjeti o čemu se tu radi.

[mravac8]

nitko drugi kaže:

Uvjerila si me, komunizam ima veze sa stvarnošću i nije totalitaran.

Komunizam u stvarnosti ne postoji, preciznije postoji u mikrodijelovima društva (izraelski kibuci), ali ti mirkodjelovi tako su mali i orkuženi su kapitalizmom pa baš i nemaju utjecaja na ljudsko društvo u globalu. Niti imaju utjecaj na razvoj ljudske svijesti.

Ljudska svijest još nije dovoljno razvijena za komunizam, ali biti će jednog dana.

[hypnosis]

mravac8 kaže:

Kolektiv ima najviše koristi od zadovoljnog pojedinca, pojedinac ima najviše koristi od dobrog, uspješnog kolektiva.

Recimo, Hrvat bi imao najviše koristi od uspješne države Hrvatske, države Hrvatske nema bez uspješnih i zadovoljnih Hrvata.

Ja sam recimo zadovoljan kad sam nadmoćniji od drugog.