Niz tegoba: lupanje srca, znojenje, trnci u rukama, nogama, hladna stopala i ruke, težina u očima...

[PATROCLUS00]

Evo ovako ljudi, ne znam uopce odakle da počnem ali molim vas da sve pročitate, eto stvarno molim, pa da mi kažete mišljenje...

Sve je počelo u trećem mjesecu ove godine, ali mislim da bi trebao spomenuti da sam u trećem mjesecu i 2012 godine imao problema sa lijevom rukom, tj. boljela me lijeva ruka i imao sam trnce u prstima, srednjem i kaziprstu, i to je prestalo samo od sebe.

Da bi ove godine u trećem mjesecu, posljedicom iskreno stresa konstantnog, meni se pocelo srce nekad lupat, tezina u prstima, znojenje ruku, pritisak u ušima i tako to, otisao sam kod doktorice, dala mi je izvadit krv, sve bilo u redu OSIM ŽELJEZA, malo nizak bio i Eritrociti su mi bili povišeni, hormoni štitnjace su bili u redu... Rekla mi doktorica da dodjem za dva mjeseca opet vadit krv, i dala mi je Normabel da uzmem po potrebi kad mi se srce uzlupa jer mi je sa srcem sve u redu, reče mi stres...

Otisao sam i u polikliniku Sunce na uho grlo nos glede uha i tog pritiska, sve je bilo u redu kaže doktor sa uhom, on nista nije vidio loše.

I tako ja dodjem nakon dva mjeseca opet vadit krv, željezo se drasticno poboljsalo, zapravo nevjerovatno dobro, eritrociti i dalje malo povišeni, ali doktorica je sumnjala na anemiju, pa sa ok Željezom je vidila da to nije to i sve pripisala opet stresu i rekla mi da sam postao mozda i blago anksiozan i da i dalje pijem Normabel po potrebi.

Ja Normabel pijem već 7 mjeseci (skoro svaki dan po 1 tabletu 5mg), prvi put Normabel da koristim u životu ove godine.

I stvarno bijaše meni dobro sa lupanjem srca, znojenjem ruku, pritiskom u uhu itd otkad počeh pit Normabel "po potrebi" (al to po potrebi se pretvorilo u svaki dan) od kraja trećeg mjeseca...

Ali evo ima već dva mjeseca da mi se događa nesto drugo ČUDNO, ja vise ne znam šta ću... konstantno mi je "mrak" na očima, neka težina dok gledam, slabost, ne mogu to opisati... I TO JE DOSLOVNO OTKAD SE PROBUDIM, jedino prvih 20 minuta od buđenja mi toga nema i onda krene...

Najgore bude oko 6 i 7 navečer, doslovno mi svijetlo smeta u prostoriji, najbolje mi je kad je mrak, al taj "mrak"/težina u pogledu ne prestaje, i imam osjecaj kao da "mi nesto stoji" iznad ociju, neki pritisak, isto već dva mjeseca, u predjelu iznad ociju i izmedju ociju...

Inače sam i kratkovidan, pa opet ja isao doktorici prije mjesec dana, ona sumnjala na SINUSE, Sinusi u redu, pa me poslala očnome, ja opet otisao očnome kod privatnika i dioptrija mi je -0.75 i morat cu sad nositi naočale, ali očni kaže da on ne vjeruje da je ovo mi na očima od očiju koje mi je pregledao i zdrave su, osim kratkovidnosti, kaže može bit od očiju od naprezanja, ali i ne mora.

Uz sve ovo već dva mjeseca ja osjecam laganu bol u lijevoj ruci dok spavam, i lagane trnce (ovo nisam ni rekao doktorici jebemu), da bi evo ima dva tjedna ruke mi bile uvijek ledene i stopala, uz neke "hladne" žmarce u stopalima i rukama, i uvijek je prisutno to da dok gutam da mi pucketa u ušima... UVIJEK, ja više ne znam koji je k... da oprostite na izrazu, eto stvarno ne znam

MOLIM POMOĆ u misljenju

Ići ću doktorici opet ali htio sam vama ovo iznijeti sve... Imam 29 godina...

I moram reći da sam sigurno dvije godine sada već proveo dosta u istome položaju za kompjuterom, slabo se kretao iskreno, nekad sam uvijek igrao košarku sad je sve to slabo... ishrana mi i nije za pohvalit se, ne ručam nekad uopće nego večeram i kao jos pojedem da nisam gladan poslije...Pušim po kutiju a nekad i kutiju i pol cigareta na dan.

Ma ne znam vise eto... jel moguce da mi je cirkulacija krvi otisla kvragu? Šta se događa hebote? Imam osjecaj majke mi da fizicki propadam iz dana u dan a nikako si ne mogu pomoc, i pozitivan sam i optimist, imam dijete malo koje volim vise od icega na svijetu i ženu koja me razumi i sve, ali ne znam šta se događa, šta da redim osim da odem opet doktorici i da me ŠALJE GDJE GOD ZNA iako sam vidite bio gdje sve ne...?

Najgore od svega mi je ovo glede očiju, ova slabost dok gledam i "mrak" neki ne mogu to opisat, sa pritiskom iznad očiju, imas osjecaj kao da si van sebe majke mi nekada, kao da gledaš sve "iz dubine", ka da sam pijan a ne pijem, i onda kad ti ovo konstantno traje ne trebas bit hebeno anksiozan da bi se uspaničio malo, ko ne bi?

Iskreno više mi je pun k... svega ovoga i polako mi sve pocinje ici na živce glede zdravlja, kao da se totalno rušim fizicki majke mi... uvijek nešto novo i to sve u zadnjih 8 mjeseci, kao da dozivljavam majke mi zdravstveni Armageddon.

Ne kažem da nisam pod stresom sto se tiče psiholoske strane, ali meni Anksioznost nije nikad dijagnosticirana, cak ni od doktorice opce prakse nego cisto kao njeno ono...doskočica, ali ja sad tek vidim da sam ja mozda postavljao pitanja na krivom podforumu, budala išao na pdf Psihologija sa ovim, ali koliko vidite i vi i ja, ovo je nesto fizički i ne znam šta se događa majke mi.

Ici cu doktorici ali čisto me zanimalo šta imate vi reći na ovo sve, oprostite na nekim izrazima, ali valjda razumjete, hvala vam puno unaprijed.

[tynsy]

Spomenuo si da ti ishrana nije baš za pohvalu. Kakvu hranu jedeš? Unosiš li dovoljno proteina? Ne znam baš razumijem li ovaj pojam ˝mrak˝ u pogledu, ali imala sam nekih sličnih problema pa sam ih rješavala hranom, vježbom. Naravno, ukoliko je doktorica potvrdila da se ne radi o nekoj bolesti.

[Aleš Ernst]

jel osjecas svoje tjelo jako napeto i zategnuto?
kad se recimo u sjedecem polozaju zelis okrenuti natrag i pogledati iza sebe osjetis da ti je torzo i pogotovo trbuh jako ukocen i okret je dosta tezak i neugodan ? imas cest osjecaj ko da ti je netko stavio ruku na potiljak i vuce te prema napred ?

[Solna]

iskreno, slične simptome imamo, skoro iste, ja imam anksioznost, ali je se polako rješavam.

[PATROCLUS00]

tynsy kaže:

Spomenuo si da ti ishrana nije baš za pohvalu. Kakvu hranu jedeš? Unosiš li dovoljno proteina? Ne znam baš razumijem li ovaj pojam ˝mrak˝ u pogledu, ali imala sam nekih sličnih problema pa sam ih rješavala hranom, vježbom. Naravno, ukoliko je doktorica potvrdila da se ne radi o nekoj bolesti.

Jedem uglavnom meso, pa onda suhu hranu, od povrca nista osim krumpira jako cesto, voce jedem solidno, na dan jedan sipak, mandarine i tako...

Ovo glede mraka, ma ne znam kako da se izrazim, nije to sad ono mrak u doslovnom smislu nego neka tezina u pogledu, slabost neka, ono kao kad ti dodje jaka neka slabost kao da ces past, samo sto ja ne padam nego to jednostavno i uporno mi stoji u ocima, a nemam ocni tlak, oci zdrave kako rekoh jedino kratkovidan uskoco cu uzet naocale.

[PATROCLUS00]

Aleš Ernst kaže:

jel osjecas svoje tjelo jako napeto i zategnuto?
kad se recimo u sjedecem polozaju zelis okrenuti natrag i pogledati iza sebe osjetis da ti je torzo i pogotovo trbuh jako ukocen i okret je dosta tezak i neugodan ? imas cest osjecaj ko da ti je netko stavio ruku na potiljak i vuce te prema napred ?

Samo mi vrat imam osjecaj da je napet, al ne zategnut, niti me boli, ovo drugo sto si me pitao nemam nista od toga, nikakve te simptome.

[PATROCLUS00]

solna kaže:

iskreno, slične simptome imamo, skoro iste, ja imam anksioznost, ali je se polako rješavam.

Pa jesi bio/bila kod Neurologa? Ili sta? da idem Psihijatru? jednostavno ne vjerujem da su moji fizicki simptomi posljedica anksioznosti nego obratno, doslovno mi je ta anksioznost pocela zbog pritiska u usima i pucketanja dok gutam slinu u trecem mjesecu ove godine, pa se bio umislio u to i bum anksioznost.

Pa valjda ja najbolje znam kako je pocelo, uporno mi svi po forumu predlazu psihijatra, sta ce mi on izljecit? pucketanje u uhu dok gutam? slabost u ocima i maknit ocitu fizicku prisutnost nekog pritiska i lagane boli iznad ociju?

Istina, izbjegavam otic psihijatru, al nije samo zbog mojih predrasuda nego naprosto ne vjerujem da je do toga vec da mi je fizicki problem uzrokovao psihicki - anksioznost.

Prosle godine kad ni traga nisam imao od anksioznosti, boljela me lijeva ruka sa trncima u prstima do granice da sam morao spavat sa rukom podignutom na zid u krevetu, pa ako je to anksioznost onda nema svijeta eto.

Dva mjeseca me prosle godine ta ruka boljela i doktorica me htjela slat fizijatru ali je iz nikakvih ocitih razloga prestalo, a dvi godine vec dosta sjedim za kompom, pa nisam doktor al brate ajmo zbrojit dva i dva

[manixman]

haha ja evo čitam tvoj post i kao da ga ja pišem.... Skoro je sve iasto kao kod tebe, imam 27g, nekada se bavio sportom sada više ne, ponekada lupanje srca, trnci u ljevoj ruci, hladne noge i ruke, znojni dlanovi, ista dioptrija, isto pritisak u očima i smeta mi svjetlo.... jednom spomenuo doktoru, on uradio EKG i rekao da mi nije ništa, da si nađem curu OMG. Nemam baš neki savjet ali sa zanimanjem pratim ovu temu.

[PATROCLUS00]

manixman kaže:

haha ja evo čitam tvoj post i kao da ga ja pišem.... Skoro je sve iasto kao kod tebe, imam 27g, nekada se bavio sportom sada više ne, ponekada lupanje srca, trnci u ljevoj ruci, hladne noge i ruke, znojni dlanovi, ista dioptrija, isto pritisak u očima i smeta mi svjetlo.... jednom spomenuo doktoru, on uradio EKG i rekao da mi nije ništa, da si nađem curu OMG. Nemam baš neki savjet ali sa zanimanjem pratim ovu temu.

Da nađeš curu? O majke ti mile savjeta, evo ja imam ženu i dijete koje volim više od ičega, šta je onda meni? Šta bi meni onda taj tvoj doktor savjetovao? Da nađem ljubavnicu? Ovo je majke mi za prekrstiti se lijevom i desnom.

Tako je meni ova očna doktorica (privatnica) kod koje sam nedavno bio, kaže mi da upišem teretanu, htio sam joj reć da ona upiše P... materinu kad se moram tako izraziti, ja nemam vremena da na miru po danu popijem šalicu kave a kamoli da idem u teretanu.

Nekad majke bi volio da živim u nekoj državi poput Švedske ili Njemacke pa kad odeš privatniku da dobijes ono što si platio, pa ako treba da se ispita svaki hebeni promil krvi i svaki milimetar tijela, a ne samo: trebas promjenit život.

Eto sad cu ja kao ici u teretanu postat cu novi hrvatski Olimpijac, osvojit cu zlatnu medalju i onda ce svi moji problemi nestati, hebote kako me to ljuti kod doktora.

Žalosno eto, uz ovakav ritam života danas kakvi svi živimo uvijek je isti savjet: bavi se sportom, živi zdravo, živi phickom materinom kad se moram tako izraziti, evo svi cemo se preselit u Amazonu i svi cemo ozdraviti, zagrlit cemo se i pjevat: KUMBAYAAAA

[manixman]

a imam i ovo puckanje iza usiju kada kutam, kao nekakv pijesak da melje ili kao da jedem pucketave bonbone. Dok ovo nisam pročitao kod tebe mislio sam da je to sasvim normalno, ako budem isao moram spomenuti doktoru. A moram probati to sa curom možda pomogne

[PATROCLUS00]

manixman kaže:

a imam i ovo puckanje iza usiju kada kutam, kao nekakv pijesak da melje ili kao da jedem pucketave bonbone. Dok ovo nisam pročitao kod tebe mislio sam da je to sasvim normalno, ako budem isao moram spomenuti doktoru. A moram probati to sa curom možda pomogne

Ja vise ni ne znam jel to pucketanje normalno kad gutas, vise se ni ne sjecam majke mi, i ne znam koji mi se k... dogadja od treceg mjeseca pa na ovamo, oprostite svi na izrazu, ali ako Neurolog nista ne pronadje, obratit cu se Exorcistu mada ne idem u crkvu nikad.

Dobro sala ovo za Exorcista, al kuzis valjda. Ja i ti imamo slicne i skoro iste simptome al iz ja mislim drukcijih razloga, meni fali mozda to sto ti imas a tebi ono sto ja haha, vrag ce ga vise znat.

Znam samo da sam pozitivna osoba i vjecni optimist, nemam ja nikakvih tjeskobnih misli oko buducnosti niti me strah iceg takvog, al opet kazu anksioznost svi po forumu, mozda se bojim puzeva ispred kuce ko zna, mozda ih se bojim a da ni ne znam, eto kad moram ovako sarkasticno nastupit

[manixman]

Ja mislim da ovo kod mene ima nekakve veze sa glavom, mozgom, mislim psihom, pa ako me doktor tamo negdje uputu vjerovatno cu otici. Do sada nikad nisam bio kod psihologa (mozda neki sistematski za skolu, vojsku vozacki, ali to je sve forma). Nisam nikada u zivotu popijo neku pilulu za smirenja čak ni pred ispite iako znam imati tremu. Ne pijem alkohol ni gazirana pića, ne pušim i ne drogiram se. A možda je problem u svemu tome što bi trebao otići kod psihijatra, početi piti i drogirati se, pa kad mi se ovo sve događa da se ne moram sikirati od čega mi je.

[PATROCLUS00]

manixman kaže:

Ja mislim da ovo kod mene ima nekakve veze sa glavom, mozgom, mislim psihom, pa ako me doktor tamo negdje uputu vjerovatno cu otici. Do sada nikad nisam bio kod psihologa (mozda neki sistematski za skolu, vojsku vozacki, ali to je sve forma). Nisam nikada u zivotu popijo neku pilulu za smirenja čak ni pred ispite iako znam imati tremu. Ne pijem alkohol ni gazirana pića, ne pušim i ne drogiram se. A možda je problem u svemu tome što bi trebao otići kod psihijatra, početi piti i drogirati se, pa kad mi se ovo sve događa da se ne moram sikirati od čega mi je.

Ne pijem ni ja niti sam se ikad drogirao.

Ali evo sad postao ovisan psihofizicki o hebenom Normabelu pa tako da ne mogu popiti ni kad je neko slavlje, a uskoro imam krstenje djeteta, i uglavnom bi popio kad je neko takvo slavlje jednom godisnje, svak normalan bi, kamoli kad ti se dijete krsti, ali sad i ako ocu malo popit i zabavit se na taj dan ne smim popit Normabel, niti pomislit.

Prije dok sam bija mladji i ludji nista me nije boljelo, otkad evo poceo zivit odraslim zivotom u smislu koliko toliko zdravog ritma zivota odonda sve otislo kvragu

[manixman]

molim da me niko ne shvati pogrešno ali znate kako kažu : Budalama je najljepše, oko njih je sve cvijeće.
Možda ovdje leži odgovor na to zašto te nista nije boljelo kad si bio mlad i LUD. Sad kad si odrastao i vidim stiglo i dijete (neka je živo i zdravo) stigla je i odgovornost. To je vjerovatno konstantan izvor blagog stresa koji kroz duže vrijeme polako ali sigurno uzima maha. Stres je u malom obimu i nisi ga svjestan ali tijelo jeste.

[tynsy]

PATROCLUS00 kaže:

Ovo glede mraka, ma ne znam kako da se izrazim, nije to sad ono mrak u doslovnom smislu nego neka tezina u pogledu, slabost neka, ono kao kad ti dodje jaka neka slabost kao da ces past, samo sto ja ne padam nego to jednostavno i uporno mi stoji u ocima, a nemam ocni tlak, oci zdrave kako rekoh jedino kratkovidan uskoco cu uzet naocale.

Imala sam i ja tu neku ˝slabost˝, bol iznad očiju, svijetlo mi je smetalo...
Jesi probao vježbe za očne mišiće?

[PATROCLUS00]

tynsy kaže:

Imala sam i ja tu neku ˝slabost˝, bol iznad očiju, svijetlo mi je smetalo...
Jesi probao vježbe za očne mišiće?

Ne... kako to ide?

[tynsy]

PATROCLUS00 kaže:

Ne... kako to ide?

Proguglaj, imaš puno stranica sa raznim vježbicama koje su jednostavne i ne oduzimaju puno vremena. Meni je doktorica pokazivala neke npr. glava stoji mirno cijelo vrijeme, a ti usmjeravaš pogled prema gore-dolje, lijevo-desno, pa dijagonalno, zatim zatvoriš oči pa ih otvoriš širom koliko god možeš i zadržiš tako nekoliko sekundi i to ponavljaš. Time vježbaš očne mišiće. Isprobaj to da li ti pomaže. Meni je, s tim da naglasim da nemam nikakvu dioptriju, nego jednostavno to zurenje cijeli dan u monitor i knjige, premalo kretanja i loš način prehrane mi je rezultiralo problemima s očima i kralješnicom.

[petra00]

Jedan jedini lijek ti je učlani se u neko planinarsko društvo, postani aktivan i sve tegobe će nestati.
Uzmi to djete i ženu i idite u prirodu, proučavaj biljke i gljive.
Popravit će ti se i psiha, tjelesno zdravlje, cirkulacija. A tek kad te kisik uhvati da vidiš reakcija organizma.


Mi znamo provesti cijeli dan hodajući šumom i kad dođeš kući upališ komp i iste sekunde zaspeš.
Kad smo prvi put krenuli na visine do 1000m, prvo mi se spavalo i morala sam leći u auto ili padam u nesvjest. Surugu nije jer je on sa viših visina pa mu to odgovara.
A tek kad bubrezi prorade pa svakih 15 min loviš žbunove. A tek kad bježiš od mede kako cirkulacija radi i koji je to fitnes.

Imamo i vrt, kad stvaraš zajednom sa prirodom ne možeš biti depresivan. Priroda liječi i rad sa prirodom je umjetnost, pogotovo kad jedeš plodove svoje suradnje sa prirodom.

Nismo stvoreni za život koji živimo i pretvaramo se u siva depresivna bolesna bića.

Čovjek je stvoren za hodanje, sakupljane, kretanje i lov. Nismo drugačiji nego prije koju sotinu godina, ali živimo nezdravije i nimalo pametno. Svu smo pažnju usmjerili kako izgledamo i koliko love imamo, i koje ćemo smeće utrpati u usta.

I nekad davno bogati i sveštenstvo je imalo ove suvremene bolesti, a sirotinja koja je radila od jutra do mraka nije.

Nauči nečemu svoje djete, nek bude aktivan i radnik, nek voli prirodu i zemlju.
Ovako nisi dobar primjer. Trgni se, imaš dobar razlog a to je tvoja obitelj.
I nabavi si psa, pa i njega u prirodu. Da vidiš veselja u kući.

[PATROCLUS00]

petra00 kaže:

Jedan jedini lijek ti je učlani se u neko planinarsko društvo, postani aktivan i sve tegobe će nestati.
Uzmi to djete i ženu i idite u prirodu, proučavaj biljke i gljive.
Popravit će ti se i psiha, tjelesno zdravlje, cirkulacija. A tek kad te kisik uhvati da vidiš reakcija organizma.


Mi znamo provesti cijeli dan hodajući šumom i kad dođeš kući upališ komp i iste sekunde zaspeš.
Kad smo prvi put krenuli na visine do 1000m, prvo mi se spavalo i morala sam leći u auto ili padam u nesvjest. Surugu nije jer je on sa viših visina pa mu to odgovara.
A tek kad bubrezi prorade pa svakih 15 min loviš žbunove. A tek kad bježiš od mede kako cirkulacija radi i koji je to fitnes.

Imamo i vrt, kad stvaraš zajednom sa prirodom ne možeš biti depresivan. Priroda liječi i rad sa prirodom je umjetnost, pogotovo kad jedeš plodove svoje suradnje sa prirodom.

Nismo stvoreni za život koji živimo i pretvaramo se u siva depresivna bolesna bića.

Čovjek je stvoren za hodanje, sakupljane, kretanje i lov. Nismo drugačiji nego prije koju sotinu godina, ali živimo nezdravije i nimalo pametno. Svu smo pažnju usmjerili kako izgledamo i koliko love imamo, i koje ćemo smeće utrpati u usta.

I nekad davno bogati i sveštenstvo je imalo ove suvremene bolesti, a sirotinja koja je radila od jutra do mraka nije.

Nauči nečemu svoje djete, nek bude aktivan i radnik, nek voli prirodu i zemlju.
Ovako nisi dobar primjer. Trgni se, imaš dobar razlog a to je tvoja obitelj.
I nabavi si psa, pa i njega u prirodu. Da vidiš veselja u kući.

Mada ovo znadoh i sam stvarno kvalitetan i lijep savjet i hvala ti na njemu. Nekad sam puno npr. boravio na sportskom terenu, tocnije igrao sam košarku uvijek u slobodno vrijeme, ali sam jednostavno nema se bas vremena a ni vrijeme nije dobro za košarku trenutno hehe Uostalom tamo ne mogu sa ženom i djetetom, ovo glede planinarenja je jako dobra ideja, ako ne bas to onda barem da odemo u prirodu, samo sto nam je dijete jako malo jos, ali sigurno da cu ovaj savjet poslusat kad tad (i ne govorim to tek tako samo, ozbiljno)...

Veliki poz

tynsy kaže:

Proguglaj, imaš puno stranica sa raznim vježbicama koje su jednostavne i ne oduzimaju puno vremena. Meni je doktorica pokazivala neke npr. glava stoji mirno cijelo vrijeme, a ti usmjeravaš pogled prema gore-dolje, lijevo-desno, pa dijagonalno, zatim zatvoriš oči pa ih otvoriš širom koliko god možeš i zadržiš tako nekoliko sekundi i to ponavljaš. Time vježbaš očne mišiće. Isprobaj to da li ti pomaže. Meni je, s tim da naglasim da nemam nikakvu dioptriju, nego jednostavno to zurenje cijeli dan u monitor i knjige, premalo kretanja i loš način prehrane mi je rezultiralo problemima s očima i kralješnicom.

Hvala i tebi, definitivno cu probat

[jaks]

PATROCLUS00 kaže:

Evo ovako ljudi, ne znam uopce odakle da počnem ali molim vas da sve pročitate, eto stvarno molim, pa da mi kažete mišljenje...

Sve je počelo u trećem mjesecu ove godine, ali mislim da bi trebao spomenuti da sam u trećem mjesecu i 2012 godine imao problema sa lijevom rukom, tj. boljela me lijeva ruka i imao sam trnce u prstima, srednjem i kaziprstu, i to je prestalo samo od sebe.

Da bi ove godine u trećem mjesecu, posljedicom iskreno stresa konstantnog, meni se pocelo srce nekad lupat, tezina u prstima, znojenje ruku, pritisak u ušima i tako to, otisao sam kod doktorice, dala mi je izvadit krv, sve bilo u redu OSIM ŽELJEZA, malo nizak bio i Eritrociti su mi bili povišeni, hormoni štitnjace su bili u redu... Rekla mi doktorica da dodjem za dva mjeseca opet vadit krv, i dala mi je Normabel da uzmem po potrebi kad mi se srce uzlupa jer mi je sa srcem sve u redu, reče mi stres...

Otisao sam i u polikliniku Sunce na uho grlo nos glede uha i tog pritiska, sve je bilo u redu kaže doktor sa uhom, on nista nije vidio loše.

I tako ja dodjem nakon dva mjeseca opet vadit krv, željezo se drasticno poboljsalo, zapravo nevjerovatno dobro, eritrociti i dalje malo povišeni, ali doktorica je sumnjala na anemiju, pa sa ok Željezom je vidila da to nije to i sve pripisala opet stresu i rekla mi da sam postao mozda i blago anksiozan i da i dalje pijem Normabel po potrebi.

Ja Normabel pijem već 7 mjeseci (skoro svaki dan po 1 tabletu 5mg), prvi put Normabel da koristim u životu ove godine.

I stvarno bijaše meni dobro sa lupanjem srca, znojenjem ruku, pritiskom u uhu itd otkad počeh pit Normabel "po potrebi" (al to po potrebi se pretvorilo u svaki dan) od kraja trećeg mjeseca...

Ali evo ima već dva mjeseca da mi se događa nesto drugo ČUDNO, ja vise ne znam šta ću... konstantno mi je "mrak" na očima, neka težina dok gledam, slabost, ne mogu to opisati... I TO JE DOSLOVNO OTKAD SE PROBUDIM, jedino prvih 20 minuta od buđenja mi toga nema i onda krene...

Najgore bude oko 6 i 7 navečer, doslovno mi svijetlo smeta u prostoriji, najbolje mi je kad je mrak, al taj "mrak"/težina u pogledu ne prestaje, i imam osjecaj kao da "mi nesto stoji" iznad ociju, neki pritisak, isto već dva mjeseca, u predjelu iznad ociju i izmedju ociju...

Inače sam i kratkovidan, pa opet ja isao doktorici prije mjesec dana, ona sumnjala na SINUSE, Sinusi u redu, pa me poslala očnome, ja opet otisao očnome kod privatnika i dioptrija mi je -0.75 i morat cu sad nositi naočale, ali očni kaže da on ne vjeruje da je ovo mi na očima od očiju koje mi je pregledao i zdrave su, osim kratkovidnosti, kaže može bit od očiju od naprezanja, ali i ne mora.

Uz sve ovo već dva mjeseca ja osjecam laganu bol u lijevoj ruci dok spavam, i lagane trnce (ovo nisam ni rekao doktorici jebemu), da bi evo ima dva tjedna ruke mi bile uvijek ledene i stopala, uz neke "hladne" žmarce u stopalima i rukama, i uvijek je prisutno to da dok gutam da mi pucketa u ušima... UVIJEK, ja više ne znam koji je k... da oprostite na izrazu, eto stvarno ne znam

MOLIM POMOĆ u misljenju

Ići ću doktorici opet ali htio sam vama ovo iznijeti sve... Imam 29 godina...

I moram reći da sam sigurno dvije godine sada već proveo dosta u istome položaju za kompjuterom, slabo se kretao iskreno, nekad sam uvijek igrao košarku sad je sve to slabo... ishrana mi i nije za pohvalit se, ne ručam nekad uopće nego večeram i kao jos pojedem da nisam gladan poslije...Pušim po kutiju a nekad i kutiju i pol cigareta na dan.

Ma ne znam vise eto... jel moguce da mi je cirkulacija krvi otisla kvragu? Šta se događa hebote? Imam osjecaj majke mi da fizicki propadam iz dana u dan a nikako si ne mogu pomoc, i pozitivan sam i optimist, imam dijete malo koje volim vise od icega na svijetu i ženu koja me razumi i sve, ali ne znam šta se događa, šta da redim osim da odem opet doktorici i da me ŠALJE GDJE GOD ZNA iako sam vidite bio gdje sve ne...?

Najgore od svega mi je ovo glede očiju, ova slabost dok gledam i "mrak" neki ne mogu to opisat, sa pritiskom iznad očiju, imas osjecaj kao da si van sebe majke mi nekada, kao da gledaš sve "iz dubine", ka da sam pijan a ne pijem, i onda kad ti ovo konstantno traje ne trebas bit hebeno anksiozan da bi se uspaničio malo, ko ne bi?

Iskreno više mi je pun k... svega ovoga i polako mi sve pocinje ici na živce glede zdravlja, kao da se totalno rušim fizicki majke mi... uvijek nešto novo i to sve u zadnjih 8 mjeseci, kao da dozivljavam majke mi zdravstveni Armageddon.

Ne kažem da nisam pod stresom sto se tiče psiholoske strane, ali meni Anksioznost nije nikad dijagnosticirana, cak ni od doktorice opce prakse nego cisto kao njeno ono...doskočica, ali ja sad tek vidim da sam ja mozda postavljao pitanja na krivom podforumu, budala išao na pdf Psihologija sa ovim, ali koliko vidite i vi i ja, ovo je nesto fizički i ne znam šta se događa majke mi.

Ici cu doktorici ali čisto me zanimalo šta imate vi reći na ovo sve, oprostite na nekim izrazima, ali valjda razumjete, hvala vam puno unaprijed.

Još jedan slučaj niza poremećaja kojima se "ne zna uzrok" jer su nalazi uredni,a čovjek se ne osjeća dobro...
Stvar je,kako mi se čini,čisto fizičke naravi;zakočenost i otupljenost lokomotornog sustava,a to je redovito posljedica loših navika kroz određeni vremenski period.Doktori tu neće biti od pomoći baš..oni ionak samo šalju dalje na niz raznoraznih pretraga i od specijaliste do specijaliste