Trudnice - radite li ili ste otišle na bolovanje?

[bugaboo]

Ja sam trudna 12 tjedana i doma sa od dana oplodnje jer sam isla na IVF da zatrudnim. IVF je sam po sebi implikacija za bolovanje (iako po meni ne bi trebao biti, to je trudnoca kao svaka druga, samo se teze doslo do nje), ja sam doma jer mi je na poslu grozna situacija i nadam se promjeni posla kad rodim. Osim toga nosila sam blizance pa mi je preporuceno lagano mirovanje, na kraju 1 bebi prestalo kucati srce sa 9. tjedana pa sam zavrsila u bolnici tjedan dana na pretragama, sad sam doma i mirujem, a za 3 tjedna opet u bolnicu na pretrage.

[pinkis]

evogac... usla u 39. tjedan.
na rodiljnom sam od nedavno i moram reci da su mi to najdosadnija tri tjedna u zivotu, i da mi prolaze kao da su tri mjeseca.
zene bozje, sta vi radite kod kuce, pogotovo koje vec nemaju djecu??
mislim s obzirom da teze poslove po kuci/dvoristu svakako ne smijete obavljati. zato i niste na poslu, ne.

inace, ima naziv za zene koje cigance opisuje... bedevija.... đuturum.... i sl.

[Nana_dbk]

Ja ću raditi do 18+0 odnosno do 30.06. od 1.07.-1.08 ću biti na godišnjem i ostatak na bolovanju! Jedva čekam

edit: nije da moram, ali tako mi se hoće

[tina06]

Nisam još na komplikacijama,ali ići ću od 1.9. Prvo cijeli godišnji,onda bolovanje... S bebom je sve ok,ali radim na takvom radnom mjestu,smjene od 12 sati,fizički napor,i puno infekcija (med.sestra). Imam još malo manje od mjesec dana da godišnjeg,onda se vraćam na posao odraditi 8.mj da svi mogu na godišnji (ako naravno sve bude ok) i onda pa-pa! Otišla bih ja i prije,ali kad je takva situacija na poslu...Tamo zaista nijem mjesto trudnici.

[MadnessInMethod]

pinkis kaže:

evogac... usla u 39. tjedan.
na rodiljnom sam od nedavno i moram reci da su mi to najdosadnija tri tjedna u zivotu, i da mi prolaze kao da su tri mjeseca.
zene bozje, sta vi radite kod kuce, pogotovo koje vec nemaju djecu??
mislim s obzirom da teze poslove po kuci/dvoristu svakako ne smijete obavljati. zato i niste na poslu, ne.

ekšli, nemaju sve žene poticajne i zanimljive poslove koje vole, niti ugodnu radnu atmosferu i ljudska bića za šefove. pa onda uživaju u tome što ne moraju stajati 8-10 sati, što im nitko ne spletkari iza leđa, što nitko ne urla na njih... i čim se sjete kako im je "zabavno" bilo na poslu, nije im više dosadno doma.
a ima i žena koje imaju hobije. pa se onda posvete njima. pa im opet ne bude dosadno.

[Yehane]

pinkis kaže:

zene bozje, sta vi radite kod kuce, pogotovo koje vec nemaju djecu??


inace, ima naziv za zene koje cigance opisuje... bedevija.... đuturum.... i sl.

Odgovaram na pametna pitanja.
Radila sam skoro do petog mjeseca trudnoće; na polu stajaćem-polu sjedećem radnom mjestu; sa šeficom-vješticom; sa skoro svakodnevnim (neplaćenim, normalno) dužim ostajanjem na poslu; uz gomilu stresnih rokova i obaveza plus dodatak da dio posla moram i nosit kući.
Šta sad radim? Uživam jebote!
Odmaram od svega toga, prvenstveno psihički.
Što se "teških" poslova tiče; održavam stan kompletno, plus pranje prozora i zastora i ne vidim problem u tome zasad.
Spremam stvarčice za bebu (muž radi po cijele dane, uglavnom sve rješavam sama). Polažem vozački. Viđam se s obitelji i frendicama. Čitam o novorođenčadi i skupljam savjete.
U-ž-i-v-a-m.
Što ti MiM reče, ima žena koje si znaju ispuniti vrijeme...
Ovo boldano: ima naziv i za takvo etiketiranje nepoznatih ljudi, o kojima pojma nemaš zašto "razvlače dupe po kauču"...al neću bit bezobrazna...

[Lali Puna]

u prvoj, urednoj, trudnoći radila do 34. tjedna odnosno 45 dana prije poroda. prvi tjedan na porodiljnom sam mislila da sam mjesec dana doma, umirala sam od dosade, hajlajt dana mi je bio skuhat ručak (bila je zima i teška poledica, a živim na brdu pa baš nisam mogla šalabajzat okolo). radim sjedeći posao koji mi je tad još bio gušt, ali od cca 30 tjedana mi je sve to lagano postajalo naporno.

sad sam u drugoj trudnoći, opet uredna, 27+ tjedana trudna, radim. u međuvremenu mi je atmosfera na poslu postala loša, od posla mi je muka i ne da mi ga se radit, ali meni je i to bolje nego lapit doma (već sad se užasavam godinu dana porodiljnog i kombiniram s MM-om da on odradi dio - meni je povratak na posao, makar i loš, bolji od života kućanice, koji me prvi put ubio u pojam, emocionalno i intelektualno...još bar pol godine sam se dolazila k sebi poslije prošlog porodiljnog). jednostavno, život kućanice nije za me.

ovaj put idem prvo na godišnji pa onda na redovni porodiljni, dakle prestajem raditi taman negdje oko 30. tjedna, kad postaje naporno. iako mi je, s jednom trogodišnjakinjom za vratom, već sad prilično naporno - niš me ne muči, ali budem užasno umorna i od sat vremena u parku s njom, a osobito ako je to poslije posla. no MM uskoči s angažmanom oko nje ili oko kućanskih poslova i veliku većinu vremena funkcioniramo skoro kao da nisam trudna.

[proab]

Ja planirala otici na go u sestom, sedmi i osmi komplikacije (doc mi je ok po tom pitanju) i deveti otvaranje porodiljnog. Znaci, ne bih radila od 20-og tjedna.
Sada sam 24 tjedna i jos uvijek radim plus sto mi je doktor preporucio da se odmaram i mirujem nakon zadnje kontrole i dao mi uputnicu za kontrolu u bolnici (jer on ide na go) a ja nikako da se rijesim obaveza na poslu
Uglavnom, sad je plan go u sedmom, komplikacije (ne lazne nego izgleda prave) u osmom i porodiljni u devetom... Bas sam ljuta na sebe, trebala sam otici na go u sestom i rijesiti se svega na vrijeme ovako sam se isforsirala a cemu

[jongerica]

ja sam na bolovanju, ali radim od doma. da mi brže prođe dan. sva sreća, pa nemam baš punih osam sati posla, već daleko manje, pa do 12h završim sve kaj imam i onda se bacam na stvari koje me zabavljaju i vesele

[Lali Puna]

a to su?
ne provociram, ozbiljno me zanima što to doma rade žene koje si znaju ispuniti dan...ja sam ovaj tjedan na starom godišnjem, dijete mi ide u vrtić da ja, kao, konačno složim ormare kako treba (nisam još od selidbe, a selili smo se prije 6 mjeseci )...hlapim doma, kradem bogu dane...prevruće je da šalabajzam igdje okolo, s kim god se dogovaram za cugu svi rade i mogu tek poslije 17...na kraju mi se potencijalne aktivnosti svode na kućanske poslove (bljuf!), čitanje i gledanje filmova. i ok mi je tako provest 2-3 dana, ali više od toga

možda je problem u meni što me ne vesele kućanski poslovi

[TomyCroSound]

Ja mislim da vi koje niste i ne zelite iskoristit komplikacije, ne zelite to raditi iz razloga sto ne znate sto bi sa sobom kod kuce, tj. "bolje vam je na poslu nego kod kuce". To je jedini razlog. Znacilo bi, da vam netko da 23 mil kuna pod uvjetom da ne radite do kraja zivota, vi, tako moralne zene bi radije radile do mirovine za 3-5-6..k kuna nego prihvatile takvu nemoralnu ponudu!! Ma sere mi se evo sad! Kakva moralizacija i gluposti!! Trebalo bi zakonom sve trudnice automatski poslat na cuvanje trudnoce, s primanjem prosječne plaće zadnjih 6mj.. Kad ja budem u vladi, sredim to!

[kaktusic]

TomyCroSound kaže:

Ja mislim da vi koje niste i ne zelite iskoristit komplikacije, ne zelite to raditi iz razloga sto ne znate sto bi sa sobom kod kuce, tj. "bolje vam je na poslu nego kod kuce". To je jedini razlog. Znacilo bi, da vam netko da 23 mil kuna pod uvjetom da ne radite do kraja zivota, vi, tako moralne zene bi radije radile do mirovine za 3-5-6..k kuna nego prihvatile takvu nemoralnu ponudu!! Ma sere mi se evo sad! Kakva moralizacija i gluposti!! Trebalo bi zakonom sve trudnice automatski poslat na cuvanje trudnoce, s primanjem prosječne plaće zadnjih 6mj.. Kad ja budem u vladi, sredim to!

Ovo boldano- ne razumijem zašto je izrečeno s takvim negativnim prizvukom, kao da je ružno biti sretan i zadovoljan na svom radnom mjestu. Pa da, jebote, volim svoj posao, školovala sam se za njega dvanaestak godina, ne računajući srednju i osnovnu, i osjećam se puno ispunjenija i zadovoljnija sama sa sobom kad radim nego da sjedim doma. Ne bih išla tako daleko i rekla da mi je bolje na poslu nego doma, ali da mi ne fali rad nakon pauze od 2-3 tjedna, jebiga, fali mi. Zar je to tako čudno?

Drugi razlog je što zaista osjećam moralnu obavezu prema kolegama. Da, loše bih se osjećala da im bespotrebno stvaram probleme otvaranjem bolovanja ako nije potrebno. Zar je i to tako jebeno problematično za shvatiti?

Treći razlog, imam veliku plaću i komplikacije mi ne pokrivaju ni kredit. OK, muž dobro zarađuje, ali ako baš ne moram, ne da mi se njega pitati za svaku pizdariju koja mi/nam treba ili je želim sebi/nama priuštiti.

I vjerovala ili ne, da mi netko zabrani bavljenje sadašnjim poslom, ne bih pristala. Ni za naknadu od 23 mil kuna. 5 400.000 koliko ću otprilike zaraditi tijekom radnog vijeka mi je sasvim dovoljno, uz puno veću emocionalnu satisfakciju.

[kjava]

ovak, moja 1. trudnoća-nisam išla na komplikacije jer am mislila da nem apotrebe, trudnoća bila ok( radim u vrtiću) i onda sam imala spontani....
2. trudnoća- čim sam saznala da sam trudna, gin napisao komplikacije iako je sve bilo ok.... do kraja trudnoće kad sam rodila u 35 tjednu malu bebu od 1,680 gr...

[Medoch]

Ja radim uredski posao i planiram ostati na poslu do nekih 40-ak dana prije termina ako mi dr bude htio napisati da tada mogu na porodiljni. Ako ne onda ću morati ostati do 28 dana prije termina.

Posao je dosta stresan jer smo stalno ograničeni rokovima i nikad se ne radi 8 sati dnevno već prema potrebi kako bi se sve moglo završiti na vrijeme. Tako sam u početku trudnoće radila i do 12 sati dnevno, a nekad i vikendom. Još i putujem na posao autom i trošim dnevno cca sat i pol na put.

No dobro se osjećam tijekom cijele trudnoće, pa i sad kad sam ušla u zadnju trećinu pa ne vidim razlog zašto bih prestala raditi.
No ipak se nadam da ću ići na porodiljni tih 45 dana prije jer mi je trbuh već dosta velik i ima osjećaj da ću roditi barem 2 tjedna prije termina pa želim imati vremena da se pripremim za bebu. A i moram priznati da mi je već sada malo naporno voziti, a kako će tek onda biti za mjesec i po koliko još moram raditi...

[TomyCroSound]

kaktusic kaže:

Ovo boldano- ne razumijem zašto je izrečeno s takvim negativnim prizvukom, kao da je ružno biti sretan i zadovoljan na svom radnom mjestu. Pa da, jebote, volim svoj posao, školovala sam se za njega dvanaestak godina, ne računajući srednju i osnovnu, i osjećam se puno ispunjenija i zadovoljnija sama sa sobom kad radim nego da sjedim doma. Ne bih išla tako daleko i rekla da mi je bolje na poslu nego doma, ali da mi ne fali rad nakon pauze od 2-3 tjedna, jebiga, fali mi. Zar je to tako čudno?

Drugi razlog je što zaista osjećam moralnu obavezu prema kolegama. Da, loše bih se osjećala da im bespotrebno stvaram probleme otvaranjem bolovanja ako nije potrebno. Zar je i to tako jebeno problematično za shvatiti?

Treći razlog, imam veliku plaću i komplikacije mi ne pokrivaju ni kredit. OK, muž dobro zarađuje, ali ako baš ne moram, ne da mi se njega pitati za svaku pizdariju koja mi/nam treba ili je želim sebi/nama priuštiti.

I vjerovala ili ne, da mi netko zabrani bavljenje sadašnjim poslom, ne bih pristala. Ni za naknadu od 23 mil kuna. 5 400.000 koliko ću otprilike zaraditi tijekom radnog vijeka mi je sasvim dovoljno, uz puno veću emocionalnu satisfakciju.

U principu to sto si rekla se svodi na ono sto sam ja rekao...
03 razlog koji ja nisam spomenuo (placa>naknada) je dovoljan sam za sebe, al ovo ostalo = nemam sta radit kod kuce pa ocu da radim :-)
Moje misljenje je, da, ne zove se to bezveze "drugo stanje" i smatram da bi se zena morala psihofizicki odmarat svih 9 mj +
a uvjeren sam, da muskarci mogu rađat, svi do jednog bi iskoristili maksimalno sto god bi mogli, a zasigurno bi nasli nesto za radit kod kuce :-)
(osim ako imaju aždaju za ženu i ljubavnicu na poslu)

[purpler80]

ide mi na jetru sto svima moram objasnjavat zasto jos uvik radim ... da se pizde cude, eto zasto radim... trudna sam, nisam bolesna...

[Karla_St]

Ja sam sad u 35 tjednu i na bolovanju od prvog dana jer sam krvarila i morala ležat.
Da nisam krvarila definitivno bi radila što duže, jer mi se trudnoća totalno odužila i većinom sam umirala od dosade pa cilo vrime nešto glancam po kući. Perem čisto,peglam svaki dan itd.
A da ne govorim da sam primala samo 800 kn od HZZO-a jer nisam imala godinu rada u sadašnjoj firmi.
E sad,ja sam navikla na rad i ne mogu dugo bez posla i stat kući,ali imaju moje prijateljice koje su jedva čekale ić na bolovanje( iako nisu tribale) ,jer naprosto nevole radit.
Tako da je to od osobe do osobe.

[Papirka]

TomyCroSound kaže:

Moje misljenje je, da, ne zove se to bezveze "drugo stanje" i smatram da bi se zena morala psihofizicki odmarat svih 9 mj

nije bez razloga drugo stanje i da je drugo i drugacije. je. ali daj molim te svih 9 mjeseci se psihofizicki odmarat. lezat. pa lagana tjelovježba je uvijek preporucljiva u urednoj trudnoci.

kaktusic slazem se sa svime sto si napisala!

purpler80 kaže:

ide mi na jetru sto svima moram objasnjavat zasto jos uvik radim ... da se pizde cude, eto zasto radim... trudna sam, nisam bolesna...

da, i ja sam morala to objašnjavati... i isto mi je jako jako išlo na živceeeee

[Inica]

Meni se super sve poklopilo. Ostala sam trudna 10 dana prije kraja nastavne godine, odradila sve sjednice i završila poslove (taman su me počele loviti mučnine). Dan nakon zadnje sjednice sve mi se malo zakompliciralo jer sam prokrvarila, pa moram mirovati. Službeno sam na godišnjem, odradit ću u kolovozu još tih 10 dana sjednica i onda biti doma od 1.9. (ne uleće mi se u sve moguće prehlade i viroze).

[mad cat]

Dvadeseti tjedan i još uvijek šljakam nažalost.
Kroz mučnine, umor i povremene grčeve nakon kojih još dva dana šepam.
Otišla bih odavno, ali bi me ionako zvali doma, opet bih se osjećala kao da radim a za bitno manje pare.
Naravno da bih si znala ispuniti dan. Također bih ostala na porodiljnom doživotno da mi to financijske mogućnosti dopuštaju. Ne vidim zbog čega bih gledala nekakve ljude na poslu radije nego svoje vlastito dijete ili svoju obitelj.
Divno je kad su ljudi zadovoljni s poslom, ali to u Hrvatskoj ipak većina nije. I obzirom na male plaće, jasno je da se ženama ne isplati maltretirati cijeli dan u lošoj atmosferi kad mogu "ladit dupe doma" za iste novce...
Ladit dupe mi trenutno prekrasno zvuči.
A što bih radila po cijele dane... pih... pa eto, razmišljam svojom glavom pa mi ne mora netko drugi mora govoriti što da radim kako bih si popunila dan.
Ponavljam opet, lijepo je kad ljudi vole raditi to što im daje novce za život. To je sasvim druga stvar.