Površna psihologija

[imanuel kant 1]

Kako se boriti protiv nje? Ona, realno dominira u odnosima medju ljudima.
Često zaključujemo o nekome, na osnovu izgleda, pokreta , jedne izgovorene rečenice.
Ima tu istine, naravno, ali opet da bi se neko dobor poznavao, potrebno ga je bolje skenirati, provoditi vrijeme sa njim ili se usredotočiti na njega, ali za to je često potrebno vrijeme.

Npr. ako neko hoda pognute glave, šutljiv je, možemo osjetiti i zaključiti da ima problmea sa samopouzdanjem, ali opet sa druge strane ne znamo zašto je takav, odosno šta se krije iza toga (mozda trauma, mozda tesko djetinjstvo, mozda jak ego, mozda neuroza, mozda psihoza, mozda samo sramežljivos) a opet potsvjesno se na osnovu jedne ili vise osobina koje se prijmete vrši zaključivanje i ostalim, po prinicpu domino efekta.

Mnogi se vode i i intucijom, i kazu za nekog nesta ne odgovara mi, osjecam nesta lose, a ne znaju niti pokusavaju objasniti to.

Danas se sve više popularizuju elemnti ove psihologije i na netu kroz razne kvazi testove, ili pitanja , tekstove itd.Molgo bi se reci i da je horoskop u sluzbi toga.

Meni se cini da je to sve želja da se upoznaju drugi i čovjek sam sebe sa jedne strane a sa druge strane opet i zaštitni mehanizmi i slicno.

Koliko se u životu vodite ovakvom psihologijom i kako formirate mišljena o ljudima?Analitički, intuitivno, racionalno?

[kosjenka-]

Mene je uvijek fasciniralo kako osobe koje proglase nekoga šutljivog se ne zapitaju da nije možda problem u njima, njihovom ponašanju, nametljivosti i neugodnim pitanjima zbog kojih se ta osoba osjeća neugodno i šuti? Čula sam za mnoge da su šutljivi, ali u mom društvu nisu šutjeli, kako to onda objasniti? Većinom ne vjerujem drugima već sama prosuđujem druge prema svome utisku, a ne po rekla- kazala.

Ne postavljam kvazi dijagnoze i ne simpatiziram takve ljude koji glume psihologe/ psihijatre, najlakše nekome nakeljiti dijagnozu jer se se ne ponaša onako kako oni očekuju, naravno izuzev agresivaca i nasilnih osoba, to je drugi par čarapa i takvi očigledno imaju problem i štete drugima.

[Happyning]

Mi smo ljudi cudna bica. Sami sebe prcamo u glavu svojim mastarijama o svemu i svacemu koje dalje predajemo drugima.
I tada se formiraju te razne vrste metreologije...teo, psih, blabla-logije koje samo dalje nastavljaju, podrzavnju" takvih stanja" lijecenjem tih mastarija..stanja. Samo to vidim, drugo ne treba raditi, samo malo svjesnosti.

Pitam se da li bi danas postojalo toliko poremecaja da se nitko nije sjetio neceg takvog kao sto npr. psinologija?

[qwertz90]

Trudim se biti racionalan a mišljenje drugih me ne zanima. Ako nešto želiš uzmi to. Sve se može. Mislim da šutljivost nije nikakva mana.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[F.A.Q]

imanuel kant 1 kaže:

Kako se boriti protiv nje?

Umijecem ratovanja...?

Kad nanjusim borbu sjetim se one da pazljivo biram neprijatelje sto me dovodi do mudrosti drevne da je covjeku lakse u zivotu ako prirodne sile koristi za svoju dobrobit nego da se bori protiv svemira = na kraju samog sebe kao djela svemira

Prakticni savjet.. Studiranjem, usavrsavanjem, profesionalno ... Definitivno AKTIVNO

[seskal]

da, imam tu naviku da ljude trpam u ladice na temelju njihovih stavova i izjava, prvenstveno jer nemam ni namjeru ni volju, a ni vremena grebati ispod površine kod onih koje mi na prvi, drugi i treći dojam prilično nedvosmisleno odaju osobine koje mi se kose sa svjetonazorom. nije vrag da moram provesti 2 godine s nekim da bih shvatio da mi jednostavno ne paše, a obično točno znam zbog čega mi netko ne paše. filter koji koristim obično je pouzdan i ako je to "površna psihologija", neka je. funkcionira.

[Flat]

seskal kaže:

da, imam tu naviku da ljude trpam u ladice na temelju njihovih stavova i izjava, prvenstveno jer nemam ni namjeru ni volju, a ni vremena grebati ispod površine kod onih koje mi na prvi, drugi i treći dojam prilično nedvosmisleno odaju osobine koje mi se kose sa svjetonazorom. nije vrag da moram provesti 2 godine s nekim da bih shvatio da mi jednostavno ne paše, a obično točno znam zbog čega mi netko ne paše. filter koji koristim obično je pouzdan i ako je to "površna psihologija", neka je. funkcionira.

mi ljudi jesmo takvi.
za sve imamo mjeru tj mjerimo i stavljamo sve u ladice. nismo povrsni radi toga. mozemo biti povrsni radi nekih drugih stvari, ali sutljiv nam je sutljiv. ne vidim to ni losim niti dobrim. svejedno mi je.
ako je neko sutljiv i zatvoren, a ja volim brbljave i otvorene, bas nista mi ne znaci pozadina necije sutljivosti.

i ne, psihologija nije stvorila bolesti kao sto je netko rekao, psihologija ih je samo istrazila, razvrstala i vjerojatno trazila rjesenja, ali nije ih stvorila.

[Orlandia]

Kad sam bila mlađa svaki čovjek je bio mali kozmos kojeg sam vidjela u svom njegovom potencijalu - i onog koji se ostvario, a još više onog koji nije. Razvlačila bih smisao nečijih postupaka do najapstraktnijih granica i redovito ispušila minus.
Sada ih procijenim puno brže i realnije, a često uopće i ne koristim racionalizaciju i analizu. Neko mi nije kliknuo i ne šmeka mi? Nešto mi smeta kod nekog i žulja me, a nije moj pms ili neka druga projekcija? Putuj, brale, ne zanimaš me.

[F.A.Q]

Orlandia kaže:

Kad sam bila mlađa svaki čovjek je bio mali kozmos kojeg sam vidjela u svom njegovom potencijalu - i onog koji se ostvario, a još više onog koji nije. Razvlačila bih smisao nečijih postupaka do najapstraktnijih granica i redovito ispušila minus.

pa (za)sta si stala?

Sada ih procijenim puno brže i realnije, a često uopće i ne koristim racionalizaciju i analizu. Neko mi nije kliknuo i ne šmeka mi? Nešto mi smeta kod nekog i žulja me, a nije moj pms ili neka druga projekcija? Putuj, brale, ne zanimaš me.

i kak ti je bilo lijepse draze lakse u zivotu generalno gledajuci a ne prakticno/komformisticki kako doci od tocke A do tocke B .. dakle umjetnicki dozivljaj ako postoji

ciljam na to kad bi u idealnim okolnostima birala, kakva bi htijela ti biti/zivjeti?; kao prije ili si sretnija (sama sa sobom) ovako kako sada zivis/funckioniras/razmisljas?

[Kymatica]

imanuel kant 1 kaže:

Kako se boriti protiv nje? Ona, realno dominira u odnosima medju ljudima.
Često zaključujemo o nekome, na osnovu izgleda, pokreta , jedne izgovorene rečenice.
Ima tu istine, naravno, ali opet da bi se neko dobor poznavao, potrebno ga je bolje skenirati, provoditi vrijeme sa njim ili se usredotočiti na njega, ali za to je često potrebno vrijeme.

Npr. ako neko hoda pognute glave, šutljiv je, možemo osjetiti i zaključiti da ima problmea sa samopouzdanjem, ali opet sa druge strane ne znamo zašto je takav, odosno šta se krije iza toga (mozda trauma, mozda tesko djetinjstvo, mozda jak ego, mozda neuroza, mozda psihoza, mozda samo sramežljivos) a opet potsvjesno se na osnovu jedne ili vise osobina koje se prijmete vrši zaključivanje i ostalim, po prinicpu domino efekta.

Mnogi se vode i i intucijom, i kazu za nekog nesta ne odgovara mi, osjecam nesta lose, a ne znaju niti pokusavaju objasniti to.

Danas se sve više popularizuju elemnti ove psihologije i na netu kroz razne kvazi testove, ili pitanja , tekstove itd.Molgo bi se reci i da je horoskop u sluzbi toga.

Meni se cini da je to sve želja da se upoznaju drugi i čovjek sam sebe sa jedne strane a sa druge strane opet i zaštitni mehanizmi i slicno.

Koliko se u životu vodite ovakvom psihologijom i kako formirate mišljena o ljudima?Analitički, intuitivno, racionalno?

pa dobro, ja uvjek za ljude imam razumjevanja, npr ako vidim da je netko teški narkoman, shvačam da je negdje u odgoju bila greška, negdje je nastala trauma, možda je bio zlostavljan..ili baš neki dan pogledala one trash dokumentarce o gojaznim ljudima, znači baz gojazni, što ne mogu ustati iz kreveta i sl. i u 90 posto slučajeva, ispričaju da su bili silovani kad su bili mali, i to godinama, od člana obitelji. znači to je toliki kuršlus u glavi, pazi em malo djete, koje uči o životu iz odnosa sa obitelji, i onda ih siluje otac, i to godinama. jedu za zajedničkim stolom, gledaju tv, dočekuju boć
žiće, a po noći ih siluje. i mislim da bi se večina ljudi ubila nakon tog iskustva, kasnije kad odrastu. a di neće otići u uništavanje hranom, drogom, alkoholom, lošim vezama.
e sad, večina ljudi nema vremena za promišljanje zašto se netko ponaša kako se ponaša, a laki su na osudi. jbg, nema se vremena.i šta će sa tom empatijom? moraju raditi, spremti, odgajati djecu, di će u to ugurati još empatije prema ljudima oko sebe koji im ništa ne znače. ja ih kužim. ništa osobno, jednostavno teško je uskladiti sve obaveze koje se traže od današnjih obiteljskih ljudi.

[Orlandia]

F.A.Q kaže:

pa (za)sta si stala?

Ovo je ipak prejako, nije bilo baš tako tragično.

i kak ti je bilo lijepse draze lakse u zivotu generalno gledajuci a ne prakticno/komformisticki kako doci od tocke A do tocke B .. dakle umjetnicki dozivljaj ako postoji

ciljam na to kad bi u idealnim okolnostima birala, kakva bi htijela ti biti/zivjeti?; kao prije ili si sretnija (sama sa sobom) ovako kako sada zivis/funckioniras/razmisljas?

Ne radi se o tome da gledam konformistički i praktično iako ima vjerojatno i toga, nego intuitivno, vjerujući emociji.
Sinteza iskustava i spoznaja je dovela do toga da cijenim svoje unutarnje senzacije i to mi se pokazuje točnim. Kriterij nije praktične prirode, nego doživljajne. Kriteriji uopće i nisu izvanjski nego unutarnji.
Umjetnički doživljaj nije nestao nego se pojačao i sve je to dovelo do toga da dajem šansu ljudima s kojima sam na sličnoj frekvenciji, smanjilo razočarenje koje proizlazi iz davanja beskonačnih šansi nekome s kime bi samo ušla u beskrajni krug prepucavanja, povrijeđenosti i očekivanja.

[imanuel kant 1]

Svaki dojam je unutrašnje prirode.Samo je pritanje njegovog poklapanja sa objektivnim mjerilima.Ali opet ko ce i utvrditi?

Ja smatram, da je čak i prirodno ljude svrstavati na osnovu nekih karkteristika u određen skupine, izlvačiti zaključke.To bi bilo djelimićno uzrokovano našom možda urođenom potrebom za samoodbranom, za shavtanjem svjeta oko sebe, koja se razvila vremenom i evolucijski ali i pod uticijame društva i socijalizacijom (npr. nekog upoznamo i odmah se psotavlja pitanje kakva je on, da ga upoznamo, ocjenimo jer time smanjujemo šansu da nas povredi, unisti, učini nam nažao, jer ako poznajes nekoga bolje no on tebe, ti si korak ispred).

Naravno da se ovo dešava više potsvjesno nego svjesno.

Samo je ptanje naše granice.Da imamo u svijesti da to nije možda bas tako, da damo toj osobi drugu šansu, da previše ne izvlačimo metodom apstrakcije o cjeolukpnoj ličnosti itd.

Jer šta je na kraju i ličnost?Skup određenih fizioloških fenomena, ćelija koji putem odrastanja u ranoj dobi dobija određeno usmjerenje i formira se, i čija manifestacija zavisi od situacije do situacije.

MAnifestacija je ono što igra najveću ulogu kod površne psihologije, ali mafiestacija ponašnja i stavova u nekoj situaciji nam ne govori o dubini.

A za dubinu i uzroke se nema vremena.Čak ni kod sebe često, a kamoli drugih.

[Happyning]

^ Vidim to. Iz zivota vidim da je svaki dojam vanjske ili "objektivne" dimenzije tumacena svojom, za svakoga specificnom unutrasnjom prirodom.
A taj koji ce to jedino utvrditi/potvrditi si ti sam za sebe, kao i ja sam za sebe i opet sve to u svakom svom razdoblju/godinama razlicito.

Moglo bi se reci koliko ljudi toliko vrsta psihologija dok oficijelna psihologija sve to pokusava strpati u neki organiziraniji kos pravila jedne sveznajuce psihologije. Stvaranje kultova kao i kod drugih stvari.

A dubine su bolne pa...

[F.A.Q]

Orlandia kaže:

Ovo je ipak prejako, nije bilo baš tako tragično.

a nisam mogao znati i nemogu znati a krajnosti koristim da bi naglasio/nadomjestio nedostatak primitivne agresije u meni od one koja me okruzuje .. mislim da ti je poznato o cemu pricam kao izuzetku u toj okolini

Ne radi se o tome da gledam konformistički i praktično iako ima vjerojatno i toga, nego intuitivno, vjerujući emociji.
Sinteza iskustava i spoznaja je dovela do toga da cijenim svoje unutarnje senzacije i to mi se pokazuje točnim. Kriterij nije praktične prirode, nego doživljajne. Kriteriji uopće i nisu izvanjski nego unutarnji.
Umjetnički doživljaj nije nestao nego se pojačao i sve je to dovelo do toga da dajem šansu ljudima s kojima sam na sličnoj frekvenciji, smanjilo razočarenje koje proizlazi iz davanja beskonačnih šansi nekome s kime bi samo ušla u beskrajni krug prepucavanja, povrijeđenosti i očekivanja.

hvala na odgovoru , nadam se da neces shvatiti ovo kao provokaciju ili ismijavanje kulture, bas naprotiv, iako kulturnima je normalno odnosno nepotrebno naglasavati a kamoli hvaliti produktivnu komunikaciju .. zato se biljezim s stovanjem i postovanje

p.s. hvala i na potpisu .. prije par tjedana sam ga procitao i tako je dobro sjeo .. svaka cast

[Coeli]

seskal kaže:

da, imam tu naviku da ljude trpam u ladice na temelju njihovih stavova i izjava, prvenstveno jer nemam ni namjeru ni volju, a ni vremena grebati ispod površine kod onih koje mi na prvi, drugi i treći dojam prilično nedvosmisleno odaju osobine koje mi se kose sa svjetonazorom. nije vrag da moram provesti 2 godine s nekim da bih shvatio da mi jednostavno ne paše, a obično točno znam zbog čega mi netko ne paše. filter koji koristim obično je pouzdan i ako je to "površna psihologija", neka je. funkcionira.

ah, trpanje u ladice je moja omiljena disciplina i da, funkcionira.
Uglavnom.

No ne treba isključiti faktor iznenađenja. I to se katkad dogodi. Pa se upitaš.
I u tome je zapravo glavni problem, bilo da nakon toga budemo ugodno ili neugodno iznenađeni. Ajd još ugodno, ali neugodno ...

I sad ... je li u tim situacijama do nas, jer smo krivo procijenili ili do njih jer su dobri glumci ili što već?

[Leteća]

Meni je prilično neshvatljivo da je bilo kome na listi prioriteta "borba protiv površne psihologije". Ali štaš, ima nas svakakvih.

[seskal]

Coeli kaže:

No ne treba isključiti faktor iznenađenja. I to se katkad dogodi. Pa se upitaš.
I u tome je zapravo glavni problem, bilo da nakon toga budemo ugodno ili neugodno iznenađeni. Ajd još ugodno, ali neugodno ...

I sad ... je li u tim situacijama do nas, jer smo krivo procijenili ili do njih jer su dobri glumci ili što već?

možeš suditi samo na temelju onog što ti je prezentirano, a pojedinac sam bira stranu koju će prezentirati drugima.

ako me netko ugodno iznenadi i demantira moje izvorno mišljenje, nije mi problem priznati da sam pogriješio, ali istovremeno je i ta hipotetska osoba "kriva" što je to nešto, što god to bilo držala sakrivenim do tog trenutka.

ako me susjeda tri subote u nizu zatekne kako pijan teturam stazom i kunem se u jebenog Hajduka, objektivno ima svako pravo da me smatra seljačinom kad sam joj samo tu stranu i prezentirao. ako želim da ima drugačije mišljenje o meni, sam joj moram ponuditi dodatni materijal s kojim može raditi.

bar ja to tako gledam.

[Coeli]

seskal kaže:

možeš suditi samo na temelju onog što ti je prezentirano, a pojedinac sam bira stranu koju će prezentirati drugima.

ako me netko ugodno iznenadi i demantira moje izvorno mišljenje, nije mi problem priznati da sam pogriješio, ali istovremeno je i ta hipotetska osoba "kriva" što je to nešto, što god to bilo držala sakrivenim do tog trenutka.

ako me susjeda tri subote u nizu zatekne kako pijan teturam stazom i kunem se u jebenog Hajduka, objektivno ima svako pravo da me smatra seljačinom kad sam joj samo tu stranu i prezentirao. ako želim da ima drugačije mišljenje o meni, sam joj moram ponuditi dodatni materijal s kojim može raditi.

bar ja to tako gledam.

Štima.

Sve u svemu, sve sam sklonija mišljenju da je prvi dojam najtočniji.

[Xayah]

imanuel kant 1 kaže:

Koliko se u životu vodite ovakvom psihologijom i kako formirate mišljena o ljudima?Analitički, intuitivno, racionalno?

nije to "povrsna psihologija" to najjednostavniji nacin zakljucivanja kojim tezi vecina jer im nest pametnije nije dostupno

vrlo je bitno a) iz kojeg razloga netko nesto radi i b) kako je doslo do toga da osoba zeli nesto napraviti. to su stvari koje moraju biti jasno i tocno definirane da bi dosli do tocnih zakljucaka. sve drugo je "jer se eto, meni tak cini", "jer vecinom to tak funkiconira pa ajmo strpat u isti kos".

osobno nemam povjerenja prema ljudima koji uporno dolaze do pogresnih zakljucaka. problem nije pogreska, problem je kad su ljudi pretjerano sigurni u to da su u pravu i onda koristit takve zakljucke da se ide dalje il ih uzimat ko cinjenice.

jer kraj svijeta nije vrhunac tvog ogranicenog, subjektivnog shvacanja istoga.